Povežite se sa nama

OKO NAS

PROTIVGRADNA ZAŠTITA: Krpljenje posljedica

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori se od grada štiti protivgradnim mrežama i osiguravajućim polisama. Ostatak svijeta pribjegava istim metodama. U mnogim zemljama protivgradna zaštita ne spada u domen rada državnih organa

 

Sredinom avgusta, poslije toplotnog talasa, pao je jak grad i zatekao nespremne mnoge građane Crne Gore. Nije one koji od zemlje žive i zarađuju i koji se iz godine u godinu tješe onim  – biće šta Bog da.

Kakva je protivgradna zaštita u Crnoj Gori i svijetu?

‘Pucanje u oblake’ prestalo je nakon što je ugašena fabrika 19. decembar, jedina koja je proizvodila rakete za zaštitu od grada u Crnoj Gori. Od tada, polise u osiguravajućim društvima i protivgradne mreže jedini su načini kako se poljoprivrednici i preduzetnici mogu zaštiti od vremenskih nepogoda.

To je potvrdio i Vukota Stanišić, rukovodilac Odjeljenja za savjetodavne poslove u biljnoj proizvodnji: ,,U Crnoj Gori  protivgradne mreže su tek zaživjele. Uglavnom štite savremene voćnjake sa gustom sadnjom. Usjevi se mogu osigurati još kod osiguravajućih društava, ali to nije naročito popularno u sferi osiguranja, pa tako postoji samo jedno osiguravajuće društvo koje se time bavi. Tu su i IPARD fondovi, ali i novčana pomoć iz nacionalnog budžeta u cilju podsticanja poljoprivrednih preduzetnika”.

Sistem protivgradnih mreža sastoji se od mreža, čeličnih žica, stubova, sajli, ankera, plastičnih kapa i niza različitih zatezača i pričvršćivača. Ovakve protivgradne mreže mogu da traju i do 30 godina, ali one predstavljaju ozbiljnu investiciju.

Reklo bi se da u Crnoj Gori postoje kvalitetniji metodi kako se zaštititi od posljedica grada, nego od samog grada.

Vukota Stanišić savjetuje poljoprivrednim proizvođačima da osiguraju svoju proizvodnju, jer je iznos polise mnogo manji od štete koju nevrijeme zna da priredi: ,,U tome im pomaže Ministarstvo poljoprivrede koje snosi 50 odsto troškova iznosa polise”.

Jedan od najvećih udara grada u Crnoj Gori zabilježen je 2011. godine u Golubovcima, Tuzima i Podgorici, kada je ukupna šteta procijenjena na 240 hiljada eura. Tada je Vlada Crne Gore, na osnovu Izvještaja Komisije za procjenu šteta od elementarnih nepogoda, iz budžeta izdvojila 140 hiljada eura, a 100 hiljada eura je pristiglo iz sredstava solidarnosti sa računa crnogorskih banaka.

Prema informacijama koje je Monitor dobio iz Biotehničkog fakulteta, protivgradne rakete nisu  bile efektivan način odbrane od grada. One nisu ‘bušile’ gradonosne oblake, već su ih samo premještale sa jednog mjesta na drugo. Nakon premještanja, grad padne negdje drugo i to u većoj količini.

Korišćenje protivgradnih raketa aktuelno je u regionu, ali ne i u svijetu. Njihov učinak je kontroverzan – koštaju mnogo, ali i pored njih velike štete nisu izbjegnute. Prema istraživanjima Beogradskog centra za bezbjedonosnu politiku, grad godišnje ošteti Srbiju za otprilike 40 miliona eura, a razlog tome nisu česte padavine, već neekonomičan sistem protivgradne zaštite.

Iz beogradskog Centra za promociju nauke rečeno je još prije dvije godine da su protivgradne rakete ne samo prevaziđene, već da njihova djelotvornost nikada nije dokazana. To je mišljenje i Slobodana Bubnjevića, glavnog i odgovornog urednika naučnopopularnog portala CPN-a Elementarijum. On je izjavio je online portal Ozon Press: ,,Radi se o jakom efektu slučajnosti, u pitanju je pseudonaučna metoda. Već decenijama nema nijednog naučnog rada koji potvrđuje njihov efekat. Grad na kontinentu, u našem dijelu svijeta, pada često, kad nastane uzlazni drift koji pola sata diže kristale uvis, do 10 kilometara, nekad padne vrlo razorno, ali se vrlo često i ospe pri padu kroz tople slojeve. Potpuno nasumice. Bio oblak pogođen ili ne. Protivgradna raketa je totalni mit, koji, uzgred, živi samo kod nas u Srbiji”.

Prve protivgradne rakete i topove koristili su Italijani, da bi odbranili svoje mnogobrojne voćnjake i vinograde. Danas oni namjenu nalaze izvan poljoprivrede, koriste se u automobilskoj industriji.

Online portal Biznis Insajder objavio je 2018. godine interesantnu vijest da su poljoprivrednici u Meksiku došli u sukob sa Folksvagenovom fabrikom koja se nalazi u ovoj državi, jer je za zaštitu inventara koristila upravo protivgradne topove. Oni su tvrdili da topovi uzrokuju suše i time uništavaju njihove usjeve. Tada su zahtijevali gotovo 3,7 miliona dolara odštete za najmanje pet hiljada hektara pogođenih usjeva. Uslijedio je odgovor VW fabrike da će pokrenuti instalaciju protivgradnih mreža koje će biti glavna mjera za zaštitu vozila.

Online magazin Medias – in medias res piše da je protivgradna zaštita u svijetu privatna stvar vlasnika poljoprivrednog zemljišta. Članak koji je objavljen pod nazivom Protivgradni top – neuništivi izum koji prkosi logici i nauci objašnjava: ,,Protivgradna zaštita ne spada u domen rada državnih organa u mnogim zemljama svijeta. Zaštita usjeva zavisi od lične procjene opasnosti i finansijskih mogućnosti. Kada su u pitanju male porodične firme, te mogućnosti su često skromne. Možda u tome treba tražiti razlog opstanka ovog izuma do danas, ,carevog novog odijela’ u koje mnogi još imaju puno povjerenje”.

U članku još piše: ,,Uzalud meteorolozi objašnjavaju da ovakva zaštita od grada nema nikakvu logičku ni naučnu osnovu, a kao najočiglednije objašnjenje nude argument da prirodan grom proizvodi značajno jači zvuk od topa, a opet ne uspijeva da razbije zrna grada”.

Svjetska meteorološka organizacija (WMO) pokrenula je projekat Savjetodavni sistem za rano upozoravanje u više zemalja u jugoistočnoj Evropi (SEE-MHEVS-A) tokom 2016. godine kako bi se državama u tom regionu pomoglo da, u slučaju elementarnih nepogoda, budu spremne i otporne. Na oficijalnom sajtu WMO piše: ,,Pokazalo se da postoji potreba za jačanjem regionalne saradnje kako bi se otklonili nedostaci u predviđanju i pružanju upozorenja na nacionalnom i regionalnom nivou. Da bi se to postiglo, od suštinske je važnosti razvoj regionalnog sistema savjetovanja za rano upozoravanje koji se sastoji od informacija i alata za prognostikere Nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi (NMHS) i nacionalnih sistema ranog upozoravanja. Na jednoj virtuelnoj platformi sistem će prikupljati postojeće informacije, proizvode i alate za pružanje tačnih predviđanja i upozorenja kako bi se podržalo donošenje odluka od strane nacionalnih vlasti u vezi sa opasnostima. To je platforma za saradnju na kojoj prognostičari iz različitih zemalja zajedno rade na identifikaciji potencijalnih prijetnji i njihovih uticaja”.

Pored protivgradnih mreža ova međunarodna saradnja savremena je evropska taktika pri suočavanju sa vremenskim neprilikama.

Na to da se, i pored sve dobre volje, sa prirodom teško čovjek može nadmetati, podsjetilo je nedavno nevrijeme u Rumuniji. Iako je dio pomenutog projekta Svjetske meteorološke organizacije, nijedno rano upozorenje nije spasilo grad Zalau koji je pogodio grad veličine i do pet centimetara, oštetivši stotine vozila, krovova i kuća.

Promućurni pojedinci pokušavaju da doskoče prirodi. Jedan čovjek u Teksasu je izumio automobilski mjehur koji tokom grada ostaje naduvan i štiti automobil od ulubljenja, piše online portal Zanimljivi inženjering. Do te ideje je došao, jer trenutno ne postoji način zaštite automobila osim parkiranja pod čvrstom konstrukcijom. Uređaj koji je osmislio u osnovi je fleksibilna barijera oko vozila koja može da apsorbuje udarce grada. Naduvava se daljinskim upravljačem na baterije, a može se pronaći i kupiti za 400 američkih dolara na sajtu Amazon internet kompanije.

Vjekovima se ljudi brane od grada, nekad uspješno, nekad manje uspješno. Priroda je silna, no uvijek ostaje krpljenje posljedica…

 

                                                                             Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

MUTNE RIJEKE: Tara opet pretvorena u kaljugu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Informacije o novom ekološkom zlodjelu na Tari obišle su region, ekološki aktivisti zahtijevali hitnu reakciju i pisali UNESKO-u, rijetki turisti razočarano odustajali od raftinga… Nadležni su za  sudbinu Tare saznali iz medija

 

Inspekcija za vode utvrdila je da je do najnovijeg  zamućenja rijeke Tare, posljednjeg dana jula,  došlo zbog radova na Bjelojevićkoj rijeci – pritoci Tare, i to na izgradnji regionalnog puta, čiji je investitor Direkcija za saobraćaj, a izvođač kompanija Bemaks. Iz Uprave za inspekcijske poslove su pojasnili i da je rijeka  zamućena od zemljanih radova, koji se izvode na dionici puta Mojkovac – Vragodo.

Kažu i da za te radove nije potrebno sprovoditi postupak procjene na životnu sredinu,  jer se radi o putu dužine od nešto preko jedanaest kilometara. Kako objašnjavaju,  „uredbom o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu propisano je da se takva procjena može tražiti jedino za magistralne i regionalne puteve u dužini od preko 20 kilometara“.

Najvećim dijelom toka kroz Crnu Goru, od  Mojkovca do Šćepan Polja, rijeka je u petak 31. jula tekla potpuno mutna, a kako tvrde ekološki aktivisti, sedmicama prije toga  prilično zamućena.

Krajem jula mutna Tara, kažu u turističkim agencijama, obesmislila je  reklame kojima se ljubitelji raftinga pozivaju na tu rijeku.  Rijetki turisti nijesu htjeli da se spuste niz „rijeku koju su zatekli u užasnom stanju“. Na primjer,  grupa  turista iz Belgije, kako je novinarima ispričao predsjednik Udruženja raftera i stanovništva NP Durmitor, Veljko Ostojić, otišli su u ubjeđenju da su prevareni.

„Reklamiramo Taru kao rijeku čija se voda može piti. Takođe, turistima kažemo i da je pod dvostrukom zaštitom – kao svjetska kulturna i prirodna baština UNESCO-a i  pod zaštitom programa Man of biosphere (čovjek i biosfera). Na našim reklamnim fotografijama je plavozelena rijeka… Sreća u nesreći je što ovih dana nemamo najavljene grupe za rafting, inače,  ode i obraz i poslovni ugled. Ovo je užasno“, kazali su Monitoru u jednoj od kolašinskih turističkih agencija.

Ispod mojkovačkog starog mosta, umjesto bistre  vode, i 5. avgusta,  tekla je kaljuga. Nadležni su za  mutnu Taru, priznaju, saznali iz medija.

,,Ministarstvo održivog razvoja i turizma je danas odmah  povodom informacija,  koje smo dobili putem medija,  o zamućenju rijeke Tare na potezu od Mojkovca do Šćepan Polja, poslalo pisani zahtjev Upravi za inspekcijske poslove da u najhitnijem roku uputi nadležne inspekcije na teren, u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja”, sopštili su iz tog ministarstva 31. jula Radiju Slobodna Evropa (RSE).

Iz civilnog sektora su za  ekocid na Tari, prije inspekcijskog nalaza,  optužvali uglavnom  investitore malih hidroelektrana (mHE). Kažu da  izgradnja pristupnih puteva do mHE dovodi do ispiranja hiljada tona šljunka, zemlje i otpada u samo korito Tare.

O najnovijem ubijanju rijeke  nevladina Koalicija za održivi razvoj (KOR)  obavijestila je i  UNESCO.  Fotografije  i video zapisi uništavanja Tare  biće poslati i   Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO ZORAN ĐIKANOVIĆ TESTIRA OZBILJNOST STRANIH INVESTITORA: Reket kao dobrodošlica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đikanović je svjesno pokušao da zloupotrijebi svoju funkciju predsjednika KTK, kako bi stekao nezakonitu imovinsku korist, navodi se u krivičnoj prijavi, a kako bi s druge strane iskoristio i svoju javnu funkciju i pomogao postupak licenciranja Komisiji ili isti odmogao ako se ipak Gedik Yatirim odluči da ne plati traženi novčani iznos

 

Prošle su dvije nedjelje kako je Zoran Đikanović, predsjednik Komisije za tržište kapitala (KTK), saznao da je protiv njega podnijeta krivična prijava zbog pokušaja iznude mita. Ako ne na drugi način, tu je informaciju dobio od medija koji su zatražili da prokomentariše prijavu koju je podnio Mladen Bojanić, ekonomski konsultant i bivši poslanik.

Đikanović je tada, na upit Vijesti, odgovorio kako on ne zna za prijavu  i da prvi put čuje za  tursku kompaniju Gedik Yatirim i priču o navodnom mitu, odnosno reketiranju. Nema naznaka da je predsjednik Komisije za tržište kapitala i potpredsjednik NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore, u međuvremenu, osvježio sjećanje. Baš kao što nema ni informacija da su nadležni iz tužilaštva pokušali da Đikanovića podstaknu (čitaj saslušaju) na taj napor. Kako bi saznali i njegovu interpretaciju priče koja, prema navodima iz krivične prijave, počinje u ljeto prošle godine.

Tada je kompanija Gedik Yetirim objelodanila odluku da svoj posao proširi i na Crnu Goru. U pitanju je privredno društvo koje se blizu tri decenije bavi berzanskim poslovima u Turskoj i na međunarodnom tržištu pa je, iz njihove perspektive, bilo prirodno da slične aktivnosti nastave i „u predivnoj Crnoj Gori“. Slijedeći brojne turske firme koje su to već uradile. Planirani posao je podrazumijevao da Gedik Yetrim, ili njena lokalna ćerka firma, dobiju neophodne licence Komisije u čijoj je nadležnosti „izdavanje i oduzima dozvola, odobrenja, licenci i saglasnosti“ za rad na tržištu kapitala, osnivanje i upravljanje investicionim, penzionim i drugim fondovima.

Zato je, u avgustu 2019,  u prostorijama KTK održan sastanak kome su, u ime Komisije, prisustvovali službenica Ilda Šabović i član Komisije Asmir Pepić, dok su tursku kompaniju predstavljali Anil Abbak, direktor za inostrana ulaganja  i advokat Pavle Tripković. Prema navodima iz krivične prijave, na tom sastanku su razmjenjeni kontakti i osnovne informacije oko postupka licenciranja, a Anil Abbak je najavio da će Gedik Yatirim „u skoroj budućnosti“ preko zavisnog društva Beta-Investments uplatiti osnovni novčani kapital u iznosu od 125.000 eura i pokrenuti sve postupke radi dobijanja licence za osnivanje, odnosno dozvole za rad investicionog društva od Komisije.

Potom se u priču uključuje i predsjednik KTK. Đikanović je 3. avgusta 2019. sa mejl adrese, koju koristi kao predavač na Univerzitetu Donja Gorica, Amilu Abaku, na njegovu službenu mejl adresu, poslao prijedlog da kompanija Gedik Yatirim učestvuje na „istaknutom i važnom regionalnom i međunarodnom događaju“ – Miločerskom razvojnom forumu 2019 u organizaciji NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore.

„Interes koji ste iskazali ukazuje na Vašu ozbiljnost. To je razlog zbog kojeg želimo da Vam omogućimo da svoju kompaniju predstavite na Miločerskom razvojnom forumu“, piše Đikanović kompaniji za koju, navodno, nikada nije čuo. A čiji zahtjev za izdavanje licence čeka u njegovom radnom stolu. Slijede detalji ponude: „Prema cjenovniku Miločerskog razvojnog foruma, prezentacija kompanije do 10 minuta iznosi 4.000 eura, a do 15 minuta 5.000 eura koja se plaća Društvu ekonomista, organizatoru Foruma“. Đikanović potom potencijalnog učesnika Foruma obavještava da osim prezentacije „ovo“ (misli na uplatu od četiri, odnosno, pet hiljada eura) uključuje niz drugih aktivnosti, među kojima je i „kratak susret“ sa crnogorskim premijerom.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEIZVJESNA SUDBINA NJEGOŠEVOG PARKA I KASARNE MORAČA: Vapaji podgoričkih pluća

Objavljeno prije

na

Objavio:

Njegoševom parku i kasarni Morača prijeti još jedna „valorizacija” planirana iz Glavnog grada. Još jedan betonski blok. Prema zvaničnim podacima GUP-a, Podgorica u periodu od 2012. do 2025. godine ostaje bez više od milion i po kvadrata zelenih površina

 

Zapuštena trava, oronule zgrade, nezaštićeno drveće. Pivske flaše pored polomljenih klupa koje u zoru dočekaju prve prolaznike… Njegošev park i prostor kasarne Morača, epicentar Podgorice, godinama neprimjetno boluju. Od nebrige.

„Skoro svakodnevno obilazim Njegošev park. Pored obale Morače i kod bivše Kasarne šetam pse. To je moj način izražavanja građanskog prkosa, ali i posjeta bolesnom članu porodice“, kaže za Monitor građanski aktivista Dragan Sošić.

Planove nadležnih iz Glavnog grada da valorizuju ovaj dio Podgorice nedavno su osporili iz Savjeta za reviziju planskih dokumenata. Valorizacija podrazumijeva izgradnju novog betonskog bloka u jednoj od posljednjih podgoričkih zelenih oaza.

U analizi nacrta izmijenjenog Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP),  Savjet navodi se da nije jasno zbog kog tržišta i za koje potrebe treba valorizovati lokaciju Kasarne. Precizira se: Nedopustivo je prekrajanje jedne od najstarijih zelenih površina u Podgorici. Nacrtom Urbanističkog projekta Kasarna Morača bila je planirana gradnja skoro 150.000 kvadratnih metara na svega osam hektara zemljišta, rušenje svih 15 zgrada nekadašnje Kasarne, izgradnja dvoetažnih podzemnih garaža duž 80 odsto ovog prostora, zboga čega bi moglo doći do sječe većine čempresa i drugog drveća, starog i do pedeset godina, koje krasi ovaj predio.

„Nehumano je i nepatriotski tako se odnositi prema mjestu gdje možemo odvesti one koji sa strane dođu da osjete dušu Podgorice. Jedina ispravna valorizacija bila bi da se sve postojeće sačuva, očisti od otpada, da se naprave pješačke staze, zaštiti drveće, a ruinirane zgrade pretvore u objekte kulture. Sve drugo je zločin”, kaže Sošić.

U Crnoj Gori upravljanje prostorom jedan je od najvećih izazova, ističe za Monitor inženjer građevinstva i REV – Evropski prepoznati procjenitelj Predrag Nikolić. „Svetlana Kana Radević je projektom hotela Podgorica pokazala kako se stapaju priroda i građevinski objekat. Sada je zelena gradnja apsolutni trend, a nas na nju obavezuje i Ustav jer smo ekološka država. Na dijelu kasarne Morača bi mogli da se izgrade objekti na mjestima trenutnih ruševina koje su i ekonomski i funkcionalno beskorisne. Sve to može da se uradi po standardima zelene gradnje, sa uklanjanjem parkinga i ozeljenjavanjem cijele površine. Svako drugo rješenje bi vodilo ka ruženju grada”, objašnjava Nikolić.

Prema njegovim riječima, ništa ne može da opravda bilo kakvu betonizaciju Njegoševog parka i Kasarne. „Zelene površine pripadaju svim građanima Podgorice i u njima jedino mogu da budu sadržaji od javnog interesa. Dva kiklopa od objekata kod mosta Milenijum, koji arhitektonski vrište koliko se ne uklapaju, primjeri su kako ne treba graditi”, kaže Nikolić.

Andrea JELIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinrnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo