Povežite se sa nama

Izdvojeno

KAKO SU UNIŠTAVANE RIJEKE U BERANAMA: Male elektrane, velika nevolja

Objavljeno prije

na

Opštini Berane je napravljena dvostruka šteta. Em su uništene dvije rijeke, em su ostali bez obećane dobiti od prodaje struje iz izgrađenih malih elektrana. Ta činjenica kao da tek sada dolazi do običnih građana, dok na površinu isplivavaju i sve druge afere bivših DPS vlasti

 

Od tri najveće pritoke Lima na teritoriji opštine Berane, dvije su, potpuno ili najvećim dijelom, devastirane izgradnjom malih hidroelektrana, a slična sudbina, ako se nešto hitno ne učini, prijeti i trećoj.

Na rijekama Šekularska i Bistrica, kompanije Hidroenergija Montenegro do sada je izgradila deset malih elektrana, a ista družina okupljena oko Olega Obradovića i Bemaksa, još sedam koncesija ima na Kaludarskoj rijeci u ovoj sjevernoj opštini.

Više sagovornika Monitora ukazalo je na činjenicu da je neko u proteklim godina pravio katastrfalne greške izdajući koncesije za izgradnju malih elektrana, i da su te greške nerijetko bile u zoni krivične odgovornosti, ali da, uprkos tome, do danas niko nije zbog toga, osim u medijima, zvanično pomenut.

I dok se druge posljedice devastacija rijeka – zagađenja komunalnim otpadom ili  prekomjerna i nekontrolisana eksploatacija rječnog materijala – mogu popraviti, u slučaju malih elektrana posljedice su trajne.

Predsjednik Mjesne zajednice Šekular, Sreten Lekić, ističe da je istoimena rijeka, koja je proticala kroz to selo, odavno sva u cijevima. ,,U cijevi su najprije stavljene dvije manje planinske ljepotice, Rmuška i Spalevićka rijeka, i na tom mjestu gdje su se nekada spajale i pravile Šekularsku, napravljena je hidrocentrala.  Zatim je, od tog mjesta pa nizvodno, Šekularska rijeka stavljena u cijevi u dužini od šest kilometara i izgrađene su još tri male hidroelektrane”.

On ističe da to što investitori zovu biološki minimum, da bi se u rijekama održao biljni i životinjski svijet, sada nije dovoljno ni za punoglavca. ,,Rijeke jednostavno nema. Ona ne postoji. To je u vrijeme najboljih vodostaja, samo obični potok. Tek toliko je ostalo od te nekada najljepše rijeke u ovom kraju, a da se niko, osim mještana Šekulara nije pobunio, niti im je priskočio u pomoć kada su se suprotstavljali izgradnji”, dodaje Lekić.

Na pitanje da li je moguće nešto da se popravi, on je kategoričan da to predstavlja u sadašnjem stanju – nemoguću misiju. ,,Kako? Da se zatvore sve četiri hidroelektrane i da se rijeka izvadi iz cijevi. To sigurno niko neće uraditi, a opet bi trebalo ko zna koliko vremena da se u nju vrati život”, konstatuje predsjednik  Mjesne zajednice Šekular.

Na prvi pogled se čini da u slučaju rijeke Bistrice, koja sa padina Bjelasice stiže do Lima, šteta nije velika, ali predsjednik Mjesne zajednice Lubnice, Miloš Raković, kaže za Monitor da su male hidrocentrale i na tom području ostavile nesagledive posljedice. ,,To je posebno evidetno u ljetnjem periodu. Vlasnici malih elektrana tada svu vodu pokupe u akomulaciona jezera, i korito rijeke ostane suvo. Kada neko prijavi inspekciji, oni na čudne načine to istog trenutka doznaju, i puste vodu iz jezera. Isnpektor konstatuje da nema ništa nezakonito, a oni, čim inspektor ode, opet zatvore otoke. To je strašna sprega. Mještani od toga nemaju baš ništa”, kaže Raković.

Na ovoj rijeci je šest malih hidrolektrana, ako se računa i ona koja je izgrađena na njenoj pritoci Jezerštici, na najvišoj nadmorskoj visini, i koja je građena prva.  ,,Svašta su nam obećavali prije gradnje, brda i doline. Nova radna mjesta za omladinu. U tim malim centralama rade samo čuvari, nema potrebe za drugom radnom snagom. Ni put koji od Berana kroz naše selo vodi do Kolašina, i čije stavljanje u funkciju je najavljeno za početak jula, nije zaustavio raseljavanja. To treba da bude za nauk svima”, poručuje predsjednik Mjesne zajednice Lubnice.

Toga su svjesni i stanovnici velikog seoskog područja pod imenom Kaludra, na čijoj istoimenoj rijeci je ista kompanija dobila koncesije za još sedam malih elektrana. Oni su do sada, daleko od očiju javnosti, pravili otpor i nisu popustili obećanjima da će im izgraditi put, napraviti elektro mrežu, i šta sve još drugo.

Kao i u prethodnim slučajevima, za Šekularsku i Bistricu, i za Kaludarsku rijeku sve koncesije za male elektrane država je izdala prije avgusta 2020. godine, u mandatima premijera Mila Đukanovića i Duška Markovića. Dosta govori i činjenica da su za Kaludarsku rijeku koncesije produžene samo deset dana prije predaje vlasti, na šta Opština Berane nije mogla uticati.

Vodozahvat za jednu od hidrocentrala na ovoj rijeci trebalo je da se gradi kod srednjovjekovnog manastira Ćelije, a da se potom voda cijevima pokupi nekoliko kilometara niže, do takozvanog Đevojačkog krša, gdje bi bilo mašinsko postrojenje.

,,To je najatraktivniji dio kanjona, gdje sada postoji nekoliko ugostiteljsih objekata. To da se uništi, sigurno nećemo dozvoliti. Nas ne mogu podmititi, nema toga sa čim nas mogu kupiti. Te bajke o zaposlenju, putu, novoj elektro mreži, pričali su i stanovnicima Šekulara i Lubnica, i vidimo šta je tamo bilo. To kod nas neće proći”, kategoričan je jedan od mještana.

On kaže da su pokušavali preko nekoliko ljudi da izvrše pritisak, ali da su na kraju vidjeli da nema posla. ,,Većina nas smo do kraja ostali jedinstveni u stavu da našu prelijepu Kaludarsku rijeku ne damo nikome. Niko vođe, dok je nas, ništa neće graditi. Ova rijeka je naš život. Neki od nas na njenim obalama imaju ugostiteljske objekte i od toga žive”, poručuje ovaj mještanim Kaludre.

Može se čuti da je kompanija Hidroenergija Montenegro, izgleda, odustala od izgradnje malih hidroelktrana na Kaludarskoj rijeci u Beranama, i tražila raskid ugovora sa aktuelnom Vladom Crne Gore, ali uz obeštećenje. Vlada to, predpostavljaju bolje upućeni, neće prihvatiti, već će sačekati da im isteknu rokovi za početak gradnje pa će onda raskinuti koncesije na štetu investitora. I na taj način neće imati nikakvu obavezu prema njima.

Da su male hidroelektrane najveći problem devastacije rijeka, ne samo u Beranama, smatra inspektor za zaštitu životne sredine Zoran Vesković. On podsjeća da su upravo protesti protiv izgradnje malih elektrana doveli do toga da se danas u svijetu obilježava Međunarodni dan rijeka. ,,U Beranama je situacija u tom pogledu veoma loša. U Šekularu i Lubnicama na djelu je potpuno uništenje prirodnog ambijenta, i to je prošlo kako je prošlo. Popravke, nažalost, nema”, kaže Vesković.

Ako bi neko aktuelizovao pitanje kako je kompanija Hidroenergija Montenegro ostavila bez akcija i dobiti Opštinu Berane, to bi za družinu okupljenu oko nje mogao postati ozbiljan problem. Ne bi trebalo mnogo da se to dogodi. Samo jedna krivična prijava od strane Opštine, pa neka pravosudni organi rade svoj posao. Ali, da pravosudnih organa ima, ta priča je toliko puta ispisana da je tužilaštvo već do sada moralo reagovati po službenoj dužnosti.

Opštini Berane je napravljena dvostruka šteta. Em su uništene dvije rijeke, em su ostali bez obećane dobiti od prodaje struje iz izgrađenih malih elektrana. Ta činjenica kao da tek sada dolazi do običnih građana, dok na površinu isplivavaju i sve druge afere bivših DPS vlasti. Hoće li se neko time, konačno, zvanično pozabaviti, ostaje i dalje upitno, ali je sada najvažnije da se pruži podrška mještanima Kaludre, da se makar u tom selu sačuva Rijeka koja mještanima znači – život.

                                                      Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima

 

Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.

Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.

Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori  pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.

Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je Siniša Raičević bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave prihoda i carina, Vlada je za tu funkciju imenovala Vladimira Bulajića. Raičević je podnio tužbu Upravnom sudu u kojoj navodi da procedura nije ispoštovana

 

Siniša Raičević je ove nedjelje podnio tužbu Upravnom sudu kojim pobija rješenje o imenovanju direktora Uprave prihoda i carina Vladimira Bulajića.

Dugogodišnji carinik, zviždač, sada upravnik Carinarnice Podgorica, Raičević je bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave koji je objavljen 20. januara 2023.

Početkom marta Uprava za ljudske resurse utvrdila je Listu za izbor kandidata po javnom konkursu za direktora Uprave prihoda i carina. Raičević je na postupku provjere kompetencija, znanja i sposobnosti ostvario 37 bodova, Bulajić 35,67 i Milena Petričević 28,67 bodova.

Vlada na sjednici 20. aprila 2023. donosi rješenje o imenovanju Bulajića za direktora Uprave carina i prihoda na period od pet godina. Predlog za njegovo imenovanje dao je ministar finansija Aleksandar Damjanović, koji je obrazložio da je nakon konkursa, 8. marta obavio razgovor sa kandidatima: „Kandidat Vladimir Bulajić je tokom intervjua pokazao znanje i stručnost, koje se bazira na dugogodišnjem radu u Upravi prihoda i carina, kao i odlično poznavanje nadležnosti Uprave u kojoj se imenuje za direktora. Takođe, imenovani je kao vršilac dužnosti obavljao poslove direktora Uprave i pokazao odlučne vještine i sposobnosti za tu poziciju“, navodi se u obrazloženju koje je Damjanović predložio na sjednici Vlade.

„Koja je svrha javnih konkursa i ocjenjivanja kandidata ako se unaprijed zna ko će biti imenovan“, kaže za Monitor Raičević.

On je 12. marta pisao premijeru Dritanu Abazoviću obrazlažući da je prilikom prijavljivanja na javni konkurs naišao na opstrukcije i pokušaj diskreditacije od predstavnika Ministarstva finansija. I pored toga bio je prvorangirani na konkursu.

„Slobodan sam da postavim jedno logično pitanje, čemu javni konkursi, ukoliko se favorizuju pojedini kandidati, unaprijed im se obeća mjesto za koje se raspiše javni konkurs, a ako se ipak desi da prvorangirani ne bude favorizovani kandidat, komplet postupak imenovanja pokuša da se ospori i obesmisli“, navodi Raičević u pismu premijeru.

On ističe da nije ispoštovan rok za predlog kandidata. Navodi da je ministar finansija bio u zakonskoj obavezi da od utvrđivanja rang liste 3. marta, u roku od 10 dana predloži Vladi kandidata za imenovanje direktora Uprave prihoda i carina.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo