Povežite se sa nama

Izdvojeno

SARAJLIJA DR ADNAN ČUSTOVIĆ, NAUČNIK SVJETSKOG GLASA: Još govorim „gradski“

Objavljeno prije

2 mjeseca

na

Početkom 1992. godine,  radio je na specijalističkom usavršavanju iz alergologije na klinici u Mančesteru. Spremao se da se vrati u rodni grad.Tek rođena beba i supruga čekali su ga u gradu koji je već bio pod opsadom, po kome su padale bombe… Još telefonske linije nisu prekinute, Adnan je zvao suprugu i govorio  joj da se ne brine ni za bebu, a ni za sebe jer on  se vraća. Nije se vratio. Porodica se sastavila na Ostrvu….  Od 2020. član je Britanske akademije medicinskih nauka

 

,,Ja sam  dijete Koševa”, kratko odgovara dr Adnan Čustović  Sarajlija i akademik Britanske akademije medicinskih nauka. Bliža odrednica, ulica Fuada Midžića.  „Ko zna gdje je to, zna,  ko ne zna nema veze…” To je ona ulica koju Miljenko Jergović opisuje u knjizi  Sarajevo plan grada.

Ovdje, u ovoj ulici, osnovane su  rok grupe Elvis J Kurtović & His Meteors, Zabranjeno pušenje a  i nastali stihovi:  ,, …Selena zar ne čuješ urlik tigrova ispod tvoga prozora, u Fuada Midžića…” Nije to bila imaginacija pjesnika, već su zaista urlale zvijeri iz obližnjeg zoo vrta  Pionirska dolina. Okupljalo se ovdje, sjeća se naš sagovornik Adnan,  kod Mikija i Cece Pudarića. ,,Slušali smo prvi put pank i singl  Good save the queen koji je Ceco donio među raju. Družili smo se u tom našem kraju, bez razlike na socijalni stalež. Djeca univerzitetskih profesora sa radničkom djecom. Sve je to davalo poseban kvalitet. Nervirali smo Kiku Sarajlića jer smo šutali  loptu ispod njegovog prozora, dok je veliki pjesnik pisao. Ili, još gore, igrali basket na kućni broj”.

Ovdje se sticala velika komparativna prednost  u odnosu na kolege sa Zapada. „Ono, iskustvo ulice. Odrastali smo u sigurnom orkruženju,  gdje  je najgore što ti se moglo desiti  jača šljaga”.

Sve dok se nije desio pakao, on 1992. Više nema ni ulice Fuada Midžića, a tek poneki predratni  stanar još živi tu.

,,Neki se bune i tvrde da se Sarajevo promijenilo, da više nije isti grad kao prije rata. A kako se ne bi promijenilo nakon svih užasa kroz koje je prošlo. Znam kako je mojoj mami bilo, te gotovo četiri godine barbarske opsade. Premda sam u Sarajevu rođen i proveo prvih 30 godina, nisam tamo više od tri decenije. To Sarajevo je danas grad ljudi koji u njemu žive. Ja nemam pravo da bilo kome govorim kako i šta treba da radi. To oni moraju odlučiti. Moj grad i dalje živi u meni, Zdenki i našim prijateljima kojih ima i tamo, a i rasutih po cijelom svijetu”, govori dr Adnan Čustović.

Osnovne studije na Medicinskom fakultetu završio je 1985. godine kao jedan od najboljih u generaciji. Činjenica da je Adnanov otac bio redovan profesor na fakultetu, na kojem je on sa tako dobrim ocjenama apsolvirao, bila je razlog da se upita: „Da li je sve bila moja zasluga, ili je očevo prezime ipak imalo uticaja?”  Prihvatio je izazov i nakon zavšenih magistarskih studija ekperimentalne medicine u Sarajevu, stručno usavršavanje nastavio u Engleskoj. ,,Osnovna karakteristika Britanije je, a to mi je mnogo značilo, da  nikog nije briga ni ko si ni odakle si. Važno je kakav si. To čini život neuporedivo jednostavnijim. Ali, ima tu i ona fundamentalna prevara tog anglosaksonskog liberalnog kapitalizma. Da ako si pametan, vrijedan, onda ćeš kao sigurno uspjeti. Sve ovo, biti pametan, vrijedan i uporan je naravno neophodno, ali za uspjeh i ostvarivanje ciljeva neophodna je i sreća”.

Dr Adnan Čustović je  bio briljantan, ali je imao i sreće. Početkom 1992. godine,  radio je na specijalističkom usavršavanju iz alergologije na klinici u Mančesteru. Spremao se da se vrati u rodni grad. Tek rođena beba i supruga čekali su ga u Sarajevu koje je već bilo pod opsadom, po kome su padale bombe… Još telefonske linije nisu prekinute. Adnan je zvao suprugu i govorio  joj da se ne brine ni za bebu, a ni za sebe,  jer on  se vraća. Nije se vratio. Danas  kaže: ,,Moja žena je bila pametnija od mene”. Porodica se sastavila na Ostrvu. Tamo je nastavio život. Uslijedili su  brojni Adnanovi uspjesi i nagrade. Doktor medicinskih znanosti sa zlatnom medaljom, doktorska titula iz bazičnih znanosti 2000. godine  na The University of Manchester. Nakon završene kliničke specijalističke obuke, dobija stipendiju za istraživače AstmaUK i već 2002. godine unaprijeđen je na poziciju profesora.

Od 2020.  član je Britanske akademije medicinskih nauka. Njegovi rezultati o astmi i alergiji primjenjuju se svakodnevno u praksi. Posebno njegov pristup ovom oboljenju, laički rečeno ,,bolje spriječiti nego liječiti”. Istraživanja koja provodi dr Čustović nova su u odnosu na tradicionalno liječenje. Fokusirana na prevenciju za dobrobit pacijenta. Stručnjaci bilježe da su njegova istraživanja od velikog praktičnog značaja, te da su promijenila i nacionalne i međunarodne smjernice o prevenciji, odnosno liječenju astme.

,,Polen, prašina, mlijeko, kikiriki, alergeni su svuda  oko nas“, kaže.  „Brojni su tretmani kojima se njihova neželjena dejstva  umanjuju i liječe. Tokom rada primijetio  sam da broj djece sa alergijskim reakcijama na hranu naglo raste. Posebno alergije na kikiriki. Mislim da je najvažnije pitanje otkriti  šta je uzrok porasta alergijskih reakcija, jer tada ćemo lakše razumjeti i liječiti i spriječiti alergiju. A možda nam ova istraživanja omoguće  i da razumijemo uzroke nekih drugih  oboljenja poput dijabetesa, artritisa ili  leukemije… Za mene je to izuzuzetan izazov”.

Kao profesor za oblast alergije radio je do septemra 2015. godine, na Univerzitetu u Manchesteru,  vodećem  centru za respratornu medicinu u Institutu za translacionu medicinu.

Danas dr Čustović predvodi Grupu za pedijatrijsku alergiju u okviru Centra za pedijatriju i zdravlje djece na Imperial College London. Počasni je konsultant za pedijatrjsku alergiju u bolnici St.Mary’ s i Royal Brompton bolnici. Njegovo ime poznato je u naučnim krugovima cijelog svijeta.  Stigla su brojna  priznanja. Zlatna medalja Evropskog respiratornog društva za istraživanje astme,  BSACI William Frankland medalja za izvanredan doprinos kliničkoj alergiji, nagrada CIPP'a za istaknuta dostignuća u liječenju dječije astme, samo su neka od njih.

Rodno Sarajevo nije zaboravio. Sin, teorijski fizičar, kćerka sa diplomom  engleske literature i filozofije, porasli su na Ostrvu. Na pitanje gdje im je dom, Adnana brzo odgovara: „ A, gdje je nama?” Ali, onda napominje: „Ostavio sam im jezik. Ja još gradski govorim“, podsjeća Adnan na riječ kojom je nekad sarajevska raja opisivala svoj jezik. ,,Imaš prvih 30 godina života i posle ono što veze nema sa tim. Te godine u Sarajevu važan su dio mene i ne bih ih dao nizašto“.

Ali,  svjestan je i realnosti. ,,Kada nešto ozbiljno radiš onda je prednost biti u društvu u kakvom sam sad. Poput činjenice da sam već 30 godina u Engleskoj i da baš nikada nisam trebao da uzmem telefon i zamolim nekog za neku uslugu…”

Saradnja sa Sarajevom i dalje postoji. Vrlo ozbiljna sa  Udruženjem pacijenata za alergijska oboljenja, koje vodi Vildana Mujkić. Majka dvoje djece koja su alergična na hranu i kojoj je dosadilo da ne dobija adevatno razumijevanje i njegu za njih, odlučila je da organizuje edukaciju za domaće liječnike. I uspjela. Već četvrtu godinu zaredom, zahvaljujući ovoj ženi, Sarajevo je domaćin Kongresa koji okuplja najbolje stručnjake koji se bave alergijama i astmom. Uspjela je i da Udruženje poveže sa Evropskim udruženjem pacijenata sa alergijama … ,,Fascinantna priča“, opisuje Vildanin rad, dr Čustović. Čovjek koji i sada govori gradski. Mi, Sarajlije, gdje god bili, znamo šta to znači.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

FOKUS

JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima

 

Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.

Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.

Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori  pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.

Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Iako je Siniša Raičević bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave prihoda i carina, Vlada je za tu funkciju imenovala Vladimira Bulajića. Raičević je podnio tužbu Upravnom sudu u kojoj navodi da procedura nije ispoštovana

 

Siniša Raičević je ove nedjelje podnio tužbu Upravnom sudu kojim pobija rješenje o imenovanju direktora Uprave prihoda i carina Vladimira Bulajića.

Dugogodišnji carinik, zviždač, sada upravnik Carinarnice Podgorica, Raičević je bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave koji je objavljen 20. januara 2023.

Početkom marta Uprava za ljudske resurse utvrdila je Listu za izbor kandidata po javnom konkursu za direktora Uprave prihoda i carina. Raičević je na postupku provjere kompetencija, znanja i sposobnosti ostvario 37 bodova, Bulajić 35,67 i Milena Petričević 28,67 bodova.

Vlada na sjednici 20. aprila 2023. donosi rješenje o imenovanju Bulajića za direktora Uprave carina i prihoda na period od pet godina. Predlog za njegovo imenovanje dao je ministar finansija Aleksandar Damjanović, koji je obrazložio da je nakon konkursa, 8. marta obavio razgovor sa kandidatima: „Kandidat Vladimir Bulajić je tokom intervjua pokazao znanje i stručnost, koje se bazira na dugogodišnjem radu u Upravi prihoda i carina, kao i odlično poznavanje nadležnosti Uprave u kojoj se imenuje za direktora. Takođe, imenovani je kao vršilac dužnosti obavljao poslove direktora Uprave i pokazao odlučne vještine i sposobnosti za tu poziciju“, navodi se u obrazloženju koje je Damjanović predložio na sjednici Vlade.

„Koja je svrha javnih konkursa i ocjenjivanja kandidata ako se unaprijed zna ko će biti imenovan“, kaže za Monitor Raičević.

On je 12. marta pisao premijeru Dritanu Abazoviću obrazlažući da je prilikom prijavljivanja na javni konkurs naišao na opstrukcije i pokušaj diskreditacije od predstavnika Ministarstva finansija. I pored toga bio je prvorangirani na konkursu.

„Slobodan sam da postavim jedno logično pitanje, čemu javni konkursi, ukoliko se favorizuju pojedini kandidati, unaprijed im se obeća mjesto za koje se raspiše javni konkurs, a ako se ipak desi da prvorangirani ne bude favorizovani kandidat, komplet postupak imenovanja pokuša da se ospori i obesmisli“, navodi Raičević u pismu premijeru.

On ističe da nije ispoštovan rok za predlog kandidata. Navodi da je ministar finansija bio u zakonskoj obavezi da od utvrđivanja rang liste 3. marta, u roku od 10 dana predloži Vladi kandidata za imenovanje direktora Uprave prihoda i carina.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo