Povežite se sa nama

Izdvojeno

SARAJLIJA DR ADNAN ČUSTOVIĆ, NAUČNIK SVJETSKOG GLASA: Još govorim „gradski“

Objavljeno prije

na

Početkom 1992. godine,  radio je na specijalističkom usavršavanju iz alergologije na klinici u Mančesteru. Spremao se da se vrati u rodni grad.Tek rođena beba i supruga čekali su ga u gradu koji je već bio pod opsadom, po kome su padale bombe… Još telefonske linije nisu prekinute, Adnan je zvao suprugu i govorio  joj da se ne brine ni za bebu, a ni za sebe jer on  se vraća. Nije se vratio. Porodica se sastavila na Ostrvu….  Od 2020. član je Britanske akademije medicinskih nauka

 

,,Ja sam  dijete Koševa”, kratko odgovara dr Adnan Čustović  Sarajlija i akademik Britanske akademije medicinskih nauka. Bliža odrednica, ulica Fuada Midžića.  „Ko zna gdje je to, zna,  ko ne zna nema veze…” To je ona ulica koju Miljenko Jergović opisuje u knjizi  Sarajevo plan grada.

Ovdje, u ovoj ulici, osnovane su  rok grupe Elvis J Kurtović & His Meteors, Zabranjeno pušenje a  i nastali stihovi:  ,, …Selena zar ne čuješ urlik tigrova ispod tvoga prozora, u Fuada Midžića…” Nije to bila imaginacija pjesnika, već su zaista urlale zvijeri iz obližnjeg zoo vrta  Pionirska dolina. Okupljalo se ovdje, sjeća se naš sagovornik Adnan,  kod Mikija i Cece Pudarića. ,,Slušali smo prvi put pank i singl  Good save the queen koji je Ceco donio među raju. Družili smo se u tom našem kraju, bez razlike na socijalni stalež. Djeca univerzitetskih profesora sa radničkom djecom. Sve je to davalo poseban kvalitet. Nervirali smo Kiku Sarajlića jer smo šutali  loptu ispod njegovog prozora, dok je veliki pjesnik pisao. Ili, još gore, igrali basket na kućni broj”.

Ovdje se sticala velika komparativna prednost  u odnosu na kolege sa Zapada. „Ono, iskustvo ulice. Odrastali smo u sigurnom orkruženju,  gdje  je najgore što ti se moglo desiti  jača šljaga”.

Sve dok se nije desio pakao, on 1992. Više nema ni ulice Fuada Midžića, a tek poneki predratni  stanar još živi tu.

,,Neki se bune i tvrde da se Sarajevo promijenilo, da više nije isti grad kao prije rata. A kako se ne bi promijenilo nakon svih užasa kroz koje je prošlo. Znam kako je mojoj mami bilo, te gotovo četiri godine barbarske opsade. Premda sam u Sarajevu rođen i proveo prvih 30 godina, nisam tamo više od tri decenije. To Sarajevo je danas grad ljudi koji u njemu žive. Ja nemam pravo da bilo kome govorim kako i šta treba da radi. To oni moraju odlučiti. Moj grad i dalje živi u meni, Zdenki i našim prijateljima kojih ima i tamo, a i rasutih po cijelom svijetu”, govori dr Adnan Čustović.

Osnovne studije na Medicinskom fakultetu završio je 1985. godine kao jedan od najboljih u generaciji. Činjenica da je Adnanov otac bio redovan profesor na fakultetu, na kojem je on sa tako dobrim ocjenama apsolvirao, bila je razlog da se upita: „Da li je sve bila moja zasluga, ili je očevo prezime ipak imalo uticaja?”  Prihvatio je izazov i nakon zavšenih magistarskih studija ekperimentalne medicine u Sarajevu, stručno usavršavanje nastavio u Engleskoj. ,,Osnovna karakteristika Britanije je, a to mi je mnogo značilo, da  nikog nije briga ni ko si ni odakle si. Važno je kakav si. To čini život neuporedivo jednostavnijim. Ali, ima tu i ona fundamentalna prevara tog anglosaksonskog liberalnog kapitalizma. Da ako si pametan, vrijedan, onda ćeš kao sigurno uspjeti. Sve ovo, biti pametan, vrijedan i uporan je naravno neophodno, ali za uspjeh i ostvarivanje ciljeva neophodna je i sreća”.

Dr Adnan Čustović je  bio briljantan, ali je imao i sreće. Početkom 1992. godine,  radio je na specijalističkom usavršavanju iz alergologije na klinici u Mančesteru. Spremao se da se vrati u rodni grad. Tek rođena beba i supruga čekali su ga u Sarajevu koje je već bilo pod opsadom, po kome su padale bombe… Još telefonske linije nisu prekinute. Adnan je zvao suprugu i govorio  joj da se ne brine ni za bebu, a ni za sebe,  jer on  se vraća. Nije se vratio. Danas  kaže: ,,Moja žena je bila pametnija od mene”. Porodica se sastavila na Ostrvu. Tamo je nastavio život. Uslijedili su  brojni Adnanovi uspjesi i nagrade. Doktor medicinskih znanosti sa zlatnom medaljom, doktorska titula iz bazičnih znanosti 2000. godine  na The University of Manchester. Nakon završene kliničke specijalističke obuke, dobija stipendiju za istraživače AstmaUK i već 2002. godine unaprijeđen je na poziciju profesora.

Od 2020.  član je Britanske akademije medicinskih nauka. Njegovi rezultati o astmi i alergiji primjenjuju se svakodnevno u praksi. Posebno njegov pristup ovom oboljenju, laički rečeno ,,bolje spriječiti nego liječiti”. Istraživanja koja provodi dr Čustović nova su u odnosu na tradicionalno liječenje. Fokusirana na prevenciju za dobrobit pacijenta. Stručnjaci bilježe da su njegova istraživanja od velikog praktičnog značaja, te da su promijenila i nacionalne i međunarodne smjernice o prevenciji, odnosno liječenju astme.

,,Polen, prašina, mlijeko, kikiriki, alergeni su svuda  oko nas“, kaže.  „Brojni su tretmani kojima se njihova neželjena dejstva  umanjuju i liječe. Tokom rada primijetio  sam da broj djece sa alergijskim reakcijama na hranu naglo raste. Posebno alergije na kikiriki. Mislim da je najvažnije pitanje otkriti  šta je uzrok porasta alergijskih reakcija, jer tada ćemo lakše razumjeti i liječiti i spriječiti alergiju. A možda nam ova istraživanja omoguće  i da razumijemo uzroke nekih drugih  oboljenja poput dijabetesa, artritisa ili  leukemije… Za mene je to izuzuzetan izazov”.

Kao profesor za oblast alergije radio je do septemra 2015. godine, na Univerzitetu u Manchesteru,  vodećem  centru za respratornu medicinu u Institutu za translacionu medicinu.

Danas dr Čustović predvodi Grupu za pedijatrijsku alergiju u okviru Centra za pedijatriju i zdravlje djece na Imperial College London. Počasni je konsultant za pedijatrjsku alergiju u bolnici St.Mary’ s i Royal Brompton bolnici. Njegovo ime poznato je u naučnim krugovima cijelog svijeta.  Stigla su brojna  priznanja. Zlatna medalja Evropskog respiratornog društva za istraživanje astmeBSACI William Frankland medalja za izvanredan doprinos kliničkoj alergiji, nagrada CIPP'a za istaknuta dostignuća u liječenju dječije astme, samo su neka od njih.

Rodno Sarajevo nije zaboravio. Sin, teorijski fizičar, kćerka sa diplomom  engleske literature i filozofije, porasli su na Ostrvu. Na pitanje gdje im je dom, Adnana brzo odgovara: „ A, gdje je nama?” Ali, onda napominje: „Ostavio sam im jezik. Ja još gradski govorim“, podsjeća Adnan na riječ kojom je nekad sarajevska raja opisivala svoj jezik. ,,Imaš prvih 30 godina života i posle ono što veze nema sa tim. Te godine u Sarajevu važan su dio mene i ne bih ih dao nizašto“.

Ali,  svjestan je i realnosti. ,,Kada nešto ozbiljno radiš onda je prednost biti u društvu u kakvom sam sad. Poput činjenice da sam već 30 godina u Engleskoj i da baš nikada nisam trebao da uzmem telefon i zamolim nekog za neku uslugu…”

Saradnja sa Sarajevom i dalje postoji. Vrlo ozbiljna sa  Udruženjem pacijenata za alergijska oboljenja, koje vodi Vildana Mujkić. Majka dvoje djece koja su alergična na hranu i kojoj je dosadilo da ne dobija adevatno razumijevanje i njegu za njih, odlučila je da organizuje edukaciju za domaće liječnike. I uspjela. Već četvrtu godinu zaredom, zahvaljujući ovoj ženi, Sarajevo je domaćin Kongresa koji okuplja najbolje stručnjake koji se bave alergijama i astmom. Uspjela je i da Udruženje poveže sa Evropskim udruženjem pacijenata sa alergijama … ,,Fascinantna priča“, opisuje Vildanin rad, dr Čustović. Čovjek koji i sada govori gradski. Mi, Sarajlije, gdje god bili, znamo šta to znači.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo