Povežite se sa nama

Uncategorized

KAKO UPOKOJITI PRAVA RADNIKA: Šibicarenje kao sistem

Objavljeno prije

na

Beskonačna je domišljatost poslodavaca u ovoj zemlji kada je riječ o gaženju prava radnika, načinima da se izbjegnu ili u besmisao pretvore zakonske obaveze. Svega ima u tom blatu: lopovluka, bekrupuloznosti, prevaranTstva, podlosti. Poštenje, humanost i poštovanje isplivaju tako rijetko da izgledaju nevjerovatno.

Dok smo ranije imali raspisivanje konkursa u kojima je falila samo fotografija ,,odgovarajućeg” kandidata, nova je moda da se raspisuju konkursi koji traju dan. Sad ga vidiš, sad ga ne vidiš.

Ovih dana je Agencija za sprječavanje korupcije objavila kako je pokrenula deset postupaka zbog oglašavanja slobodnih radnih mjesta za vrijeme vikenda i tokom državnog praznika.

,,Agencija je po službenoj dužnosti, u cilju utvrđivanja činjenica, pokrenula deset postupaka koji se odnose na sumnju u postojanje ugrožavanja javnog interesa, a koji se tiču oglašavanja slobodnih radnih mjesta za vrijeme vikenda u trajanju od jednog dana i za vrijeme državnog praznika, koji su objavljeni 20. maja”, precizirali su u saopštenju. Bio je to, valjda, poklon nekome za Dan nezavisnosti.

Fakat da je deset jednodnevnih oglasa objavljeno u samo jednom danu govori o tome da je ovakav pristup kadrovskoj politici postao ozbiljan trend.

Postupci se odnose na javna preduzeća, javne ustanove i pravna lica čiji je većinski vlasnik ili osnivač država, odnosno opština. ,,To su Mediteran Reklame – Budva, Centar za ekotoksikološka ispitivanja Podgorica, Centar za kulturu Tivat, Agencija za izgradnju i razvoj Herceg Novog, Institut Simo Milošević – Igalo, Dom zdravlja Cetinje, Parking servis Budva, Vodovod i kanalizacija Tivat, Radio – difuzni centar i Vodovod i kanalizacija Bar.”

Agencja je zaključila da, zbog zakonskog nedefinisanja vremenskog trajanja oglasa, može doći do diskriminacije kandidata kroz ograničenje pristupa tržištu rada i podsticanja neravnopravnog položaja kandidata na tržištu rada, što može dovesti do zloupotrebe zakona i moguće korupcije.

Vesko Pejak, koordinator partije Alternativa Crna Gora, koja se redovno bavi ovakvim problemima, ocjenjuje u izjavi za Monitor da postupci koje je pokrenula Agencija za sprečavanje korupcije neće dati nikakve rezultate. ,,Najveći domet tih postupaka je da se pomenuti konkursi ponište. Niko neće snositi odgovornost za te oglase ‘na jedan dan’, iako smo svi svjesni da se time državi nanosi ozbiljna šteta”.

Pejak smatra da je gotovo sigurno da se na konkurs koji traje jedan dan neće javiti najbolji kandidati koje ova zemlja ima, već onaj za koga je to mjesto ,,namješteno”. Po njegovom mišljenju, čak i ako se na stranu stavi to što je riječ o političkom zapošljavanju, ostaje ozbiljan problem: ,,Ako posao ne dobije najbolji kandidat koji postoji, to znači da se naša javna uprava puni kandidatima koji nijesu baš najpametniji i najbolji. Punimo državnu upravu poslušnima, a ne pametnima”.

Privatna preduzeća nijesu više obavezna da objavljuju oglase. U Alternativi kažu da je država trebala da obaveže preduzeća da objavljuju oglase kako bi imala jasan uvid u broj radnika svakog preduzeća. ,,Sada poslodavci prijavljuju po 2-3 radnika, a imaju bar 4-5 puta više zaposlenih. Država kao da radi na tome da ništa ne uradi.”

Prastara je priča da za ljude koji rade kod privatnika ne važe propisi o trajanju radnog vremena, slobodnim danima i državnim praznicima.

Unija slobodnih sindikata objavila je, pozivajući se na izvještaje aktivista sa terena, da je za vrijeme prvomajskih i praznika državnosti radilo preko 80 odsto svih trgovačkih radnji na teritoriji Crne Gore.

,,Pitanje je koliko će, od ovih 80 odsto naših kolega koji su radili, biti nagrađeno uvećanjem zarade 150 odsto. Mi taj podatak ne možemo dobiti od Inspekcije rada”, rekao je Slobodan Savović, predsjednik Gradskog odbora Sindikata prosvjete Podgorica.

Čuvena je i priča o neplaćenom prekovremenom radu. Zakon o radu propisuje da radnik mora imati jedan slobodan dan svake nedjelje. ,,To niko ne poštuje, 50.000 radnika u Crnoj Gori radi bez ijednog slobodnog dana. Prednjače megamarketi, građevinska preduzeća, butici… Zato je Alternativa predložila da niko, osim preduzeća koja moraju imati kontinuiran proces rada, ne radi nedjeljom.” Njihovu peticiju Neradna nedjelja do sada je na internetu potpisalo oko 2.500 ljudi. Cilj im je da skupe 6.000 potpisa da bi Vladi predložili zakon kojim bi rad nedjeljom bio zabranjen.

Alternativa takođe predlaže da vlasnici preduzeća ličnom imovinom garantuju za obaveze radnicima koji rade za njih. Do sada su mnoge sporove na Sudu radnici dobili, ali nijesu mogli da naplate potraživanja. ,,Kada vidi da će morati da isplati radnike, vlasnik obično ugasi preduzeće i pod sličnim imenom registruje novo pravno lice. Ono ne duguje radnicima ništa. Ovako vlasnik može u nedogled da zloupotrebljava radnike i njihova prava. Ako bi zakonski uveli da svojom ličnom imovinom garantuje obaveze prema radnicima – mnogo bi više pazili kako se prema njma odnose”, kaže Vesko Pejak.

U Alternativi kažu da im se radnici često javljaju tražeći pomoć, ali da na jedan problem u kojem, najčešće pravnim savjetom, mogu da pomognu, dođu dva u kojima ne mogu.

,,Poslodavci sve više zloupotrebljavaju svoj položaj, ali je mnogo veći problem to što radnici ne znaju svoja prava. Mi smo imali prijavu protiv megamarketa Laković HD za neuplaćene doprinose za 2015/2016. godinu i od Poreske nam je stigao odgovor da je ‘to tajna i da nam ne mogu izaći u susret’. Tražili su da im mi damo primjer za neuplaćene poreze. Naravno da to nijesmo uradili jer bismo tako otkrili izvore naših informacija. Poznato je da ti ‘izvori’ brzo dobiju otkaz. S druge strane, megamarket bi dobio neku simboličnu kaznu”, kaže Pejak. On objašnjava da se kao najbolji način da se dođe do pravde pokazuju anonimne prijave radnika.

,,Prije pola godine smo serijom prijava uspjeli da ‘ubijedimo’ lanac kozmetičkih salona DAMA da svojim radnicima omoguće jedan slobodan dan nedjeljno. Omogućili su radnicama i odmor od 20 dana godišnje. Sve to smo uspjeli jer su radnice sarađivale sa nama i anonimno nam prijavljivale neregularnosti”, kažu u Alternativi. Ocjenjuju da ovakvim rješenjima na kvalitetu dobija i firma, jer je zadovoljan radnik – najbolji radnik. ,,Nepoštovanje radnika i njihovih prava dovodi do neproduktivnosti i loše radne discipline. Naš savjet za radnike je da skupljajtu materijane dokaze kršenja prava koja imaju. Priča mnogo ne pomaže, ali zato dokazi pomažu. Svaki radnik može da nam se obrati i da brzo dobije reakciju Alternative.”

Novi Zakon o radu koji se priprema je reakcija na zahtjeve MMF-a da se otpušti dio radnika u javnim preduzećima i ustanovama (škole, bolnice, Policija, Vojska, Opštine…). Poslodavcima će se dati mnogo veća prava, tako da će u naredne 2-3 godine oko 20 odsto radnika izgubiti posao u javnim ustanovama. To je svaki peti radnik! U suštini ovaj Zakon će najviše pogoditi one koji podržavaju ovu vlast a koji su do posla došli zahvaljujući ,,vezama” koje imaju. Već sada se može reći da novi Zakon o radu neće valjati, da će biti donešen pod pritiskom. Ako se on izglasa, nijedan radnik u Crnoj Gori neće spavati mirno. Neće biti važno ko je koja partija, jer će taj zakon pogoditi sve zaposlene u Crnoj Gori.

Ne bojte se, dobro biti neće, davno je rečeno. Radi se na novom zakonu o radu. Veoma predano poslodavci postojeći zakon predstavljaju kao ,,biznis barijeru”. Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković najavio je da će, ukoliko sa socijalnim partnerima ne postigne konsenzus, ,,lobirati u javnosti i u parlamentu kako bi buduće zakonsko rješenje bilo razumno i u interesu zaposlenih”. Mrka je kapa lobiranju spram jednoumne Skupštine koja će o zakonu konačno odlučiti.

Istraživanje Obrasci diskriminacije u Crnoj Gori, Centra za demokratiju i ljudska prava objavljeno prošle sedmice pokazuje da svaki drugi građanin Crne Gore smatra da je diskriminisan u oblasti zapošljavanja. Najčešće po kriterijumu političke pripadnosti – 69,1 odsto. Odokativno, izgleda prilično precizno. Taman negdje trećina ljudi u Crnoj Gori od DPS-a i sa DPS-om dobro živi.

I tu se krug zatvara. Institucije su nam ukrasne, nema radničkih prava, slabo ima pravde i biće je još manje.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo