Povežite se sa nama

MONITORING

Keljmendi poklopio Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Posljednji svjedok prekograničnog šverca u Rožajama, jedan od bivših graničnih policajaca, Nedžad Kuč, živi u strahu uvjeren da su oni koji su njemu i ostalim policajcima upućivali prijetnje postigli cilj – o švercu više nama ko javno da progovori. „Otišli su Enver Dacić, Mithad Nurković, Hamdo Murić i Rešad Kalač. Na sigurnom su u inostranstvu. Ja ne mogu sam ovdje u Rožajama ništa da uradim. Ljudi se čude šta još tu tražim. Ne tražim ja ništa, osim osnovnih ljudskih prava, pravo na život i pravo na rad. Život mi je ugrožen, a bez posla su me odavno bespravno ostavili”, priča Kuč za Monitor.

On nagovještava mogućnost da o prekograničnom švercu i okolnostima pod kojima je izvršio samoubistvo načelnik rožajske policije Ernad Kalač, nove detalje iznese jedan od policijskih službenika koji je takođe ostao bez posla.

„Ako taj svjedok progovori o svemu što se u Rožajama dešavalo u proteklim godinama, i što se još radi, ne bi preostalo ništa drugo osim da dođe vod specijalne policije, da slete helikopterima i počnu da hapse. Sve redom, u dugom lancu odgovornosti. Vjerujem da bi u tom slučaju bili spremni da dođu i moje kolege koje su otišle u inostranstvo, da svi zajedno svjedočimo. Do sada smo ponudili mnoštvo dokaza, ponudili smo imena, ali nije bilo interesovanja”, kaže Kuč.

On vjeruje da taj policijski službenik „ima najbolju dokumentaciju i najviše saznanja o pritiscima kojima su policajci u Rožajama bili izloženi u zataškavanju i žmurenju na slučajeve prekograničnog šverca”.

„Taj inspektor nije otišao iz službe praznih rukava ili ispranog mozga. Siguran sam da on ima mnogo papira, dokumenata i argumenata koji svjedoče o tome ko je i kako nalagao da se žmuri na šverc”, kaže Kuč.

On tvrdi da je u nekoliko navrata zaustavljeno hapšenje kriminalca i propuštanje robe milionske vrijednosti preko granice iz velikog broja magacina oko toga grada.

„Šta se desilo? Poslije toga je stigla unutrašnja kontrola, i starješine koje su morale da postupaju po uputstvima odozgo i naređuju da se roba ne zaustavlja i ne zapljenjuje – našle su se na udaru. To je jedina istina”, kaže Kuč.

Načelnik rožajske policije Ernad Kalač odnio je sa sobom tajnu zbog čega je u martu ove godine izvršio samoubistvo. Zvanično, nije izdržao teret porodične tragedije koji je nosio nekoliko godina, od kada mu je na rukama, gušeći se od oraha, umrla petogodišnja kćerka. Šta je bio prst na okidaču da se na najgore odluči četiri godine nakon te porodične drame, u trenutku kada se činilo da stvari polako liježu na svoje i da se pred njim otvara uspješna policijska karijera, ostalo je ipak po malo zagonetno.

Ako je vjerovati onome što se pričalo u Rožajama, odmah nakon Ernadovog samoubistva u taj grad su stigli policajci iz Podgorice i plombirali njegovu kancelariju. Ostalo je nepoznato i da li je eventualno u toj kancelariji ostavio neki trag ili nagovještaj zbog čega će to učiniti. Da li je bilo i nekog pisma? Njegove kolege, koje su ga dobro poznavale, vjeruju da Ernad Kalač ne bi baš tako ostavio suprugu i dvoje djece. Priča o prekograničnom švercu postajala je sve vrelija tema.

Kada je prije više od godinu Monitor počeo da ispreda prve vezove te široke i opasne storije, niko, pa ni otpušteni policajci, nije mogao ni pretpostaviti o kakvoj se hobotnici radi i dokle dosežu opasni pipci.

Zvučalo je kao fantastika kada su otpušteni granični policajci progovorili o šleperima punim kafe i hiljadama paketa cigareta na konjskim konvojima, o stočarskom naselju na potezu Giljevo Polje – Crni Vrh koje koristi kao magacin. Da kao magacin služi i jedna vikendica odmah pored magistralnog puta Rožaje – Peć, preko Kule, na crnogorskoj teritoriji. Da im je bilo zabranjeno da patroliraju na Kuli i drugim mjestima gdje se odvijao glavni pretovar švercovane robe i kako su sklanjani da bi se šverc nesmetano odvijao.

Ispričali su i o mnogim prijavljenim slučajevima šverca i osobama uhvaćenim u švercu svakojake robe, kao i droge koja se donosi i preuzima kod spomenika na Hajli. Bivši policajci su ukazali i na načine prikrivanja i uništavanja podataka i upozorili da će početi da prozivaju imenima i švercere i policijske starješine koje pomažu prekogranični šverc.

Iznijeli su u javnost još mnogo drugih informacija o prekograničnom švercu, posebno prema Kosovu, potkrepljujući ih fotografijama koje su dobijali sa terena od kolega koji su ostali u službi.

Načeli su priču o mojkovačkoj fabrici duvana. Otkrili su da se šverc cigareta obavlja tri puta nedjeljno, da nema pravila kojim danima se to radi, da su šleperi koji dolaze imali pratnju. Tada se saznalo za postojanje mnogobrojnih tajnih magacina švercovane robe, čak i u nekim fabrikama u Rožajama, i oko grada. Neke od tih magacina, prema njihovim riječima, obezbjeđivali su naoružani ljudi, koji nijesu bili iz Rožaja.

Monitor je obezbijedio dobro obaviještene policijske izvore koji su u potpunosti potvrdili sve što su rožajski policajci pričali, a zatim ponudili koordinate mjesta gdje se šverceri sastaju i razmjenjuju robu. Naši izvori su otkrili da postoji najmanje sedam ilegalnih planinskih prelaza kuda šleperi tutnje u vrijeme kada nema snijega, takođe sa preciznim koordinatama.

Sve ove podatke posjeduju i strane obavještajne službe koje tokove prekograničnog šverca prate i satelitskim putem. „Nedavno je napravljen satelitski snimak pretovara cigareta iz jednog šlepera koji je stigao iz Crne Gore na Kosovo. Satelitski se čak mogu snimiti i tablice kamiona i drugih vozila koja učestvuju u švercu”, kaže naš izvor.

Naši izvori iz broja u broj u Monitoru razotkrivaju kriminalnu mrežu kojom je klan kosovskog bosa Nasera Keljmendija poklopio čitavu Crnu Goru, kao što je poklopio sve države na Balkanu. Preko pedeset imena najbližih Keljmendijevih saradnika objavljeno je u Monitoru. Rožajski klan, čiji je vrh odsječen bjekstvom Safeta Kalića i hapšenjem njegovog brata Mersudina i supruge Amine, ispostavilo se je samo jedna Keljmendijeva „ekspozitura” u našoj državi.

Danas mnogo ozbiljnije djeluje ispovijest bivših graničnih policajaca iz Rožaja o prijetnjama kojima su bili izloženi i o tome zašto su morali otići iz Crne Gore. Njima je preporuku za dobijanje azila napisao član skupštinskog Odbora za bezbjednost Nebojša Medojević, kada je vidio da država ništa ne preduzima da ih zaštiti.

Država je, tako, faktički natjerala svjedoke prekograničnog šverca da odu iz Crne Gore nadajući se da će se time riješiti te neprijatne teme. Vjeruje se, ipak, da će doći vrijeme kada će moći da se vrate. To bi se moglo desiti kada Crnoj Gori razobličavanje prekograničnog šverca, koji je bio pod lupom međunarodnih obavještajnih agencija, bude postavljeno kao pitanje u pregovorima za pristupanje EU.

Monitorov izvor smatra da bi za Upravu policije Crne Gore to bio prevelik zalogaj, i da sama, bez regionalne i međudržavne akcije, ne bi mogla ništa da uradi. Realno bi bilo nešto očekivati jedino da se ispostavi tačnom informacija da je Naseru Keljmendiju na tragu Federalni istražni biro (FBI), zbog njegovog uticaja koji stiže do SAD. U tom slučaju bi i svjedoci šverca, bili ohrabreni da progovore. S obzirom na razmjere organizovanog kriminala i korupcije, zatvori bi postali tijesni.

Imperija

Monitorov izvor iz policije ranije je otkrio da klan Keljmendi broji od pet do osam hiljada članova. Mediji su Nasera Keljmendija označili kao vođu najjače albanske kriminalne porodice na Balkanu. Počeo je davno sa švercom duvana zajedno sa Ekremom Lukom, da bi novac stečen od toga kasnije ubacili u trgovinu drugim unosnijim robama. Spekulisalo se da se razišao sa Lukom, što je Luka demantovao rekavši samo da se „nisu vidjeli od rata na Kosovu”.

„Ekrem Luka, biznismen iz Peći, ima bliskog prijatelja i poslovnog partnera u Crnoj Gori, sa kojim se nekada i dva puta mjesečno sastajao u Grčkoj i na Kipru”, kaže Monitorov izvor.

Prema njegovim riječima od Keljmednijevih saradnika najveći uticaj u Crnoj Gori ima klan braće Osmani – Burima, Baškima i Ćazima, poznatijeg pod nadimkom Feliks. „Taj klan kontroliše crnogorsko podzemlje, i, vjerovali ili ne, neki od najjačih ovdašnjih kriminalaca zebu kada se pomenu braća Osmani. Ovdje su prisutni najviše preko Ismeta Osmanija zvanog Curi, koji ima i crnogorski i hrvatski pasoš. Svi kriminalci imaju dupla dokumenta, što znači da su dobro povezani u čvrstu strukturu svih balkanskih zemalja”, kaže izvor iz policije.

Mnogi Keljmendijevi saradnici bili su direktno poslovno vezani za Crnu Goru, u automobilima crnogorskih registarskih oznaka, jezdili su po sjeveru.

„Na području Rožaja djelovao još jedan vrlo jak albanski klan, koji je učestvovao u prekograničnom švercu i koji je pipke pustio do Češke, gdje je povezan sa mafijom u toj zemlji. Taj klan je na neki način suprotstavljen Keljmendiju. Riječ je takođe o tri brata. Vrlo su opasni i moćni na Kosovu, a rođeni su u Crnoj Gori i imaju crnogorsko državljanstvo. Redovno borave u našoj državi”, priča Monitorov izvor.

Svjetske agencije koje se bore protiv organizovanog kriminala i droge Kosovo su označile kao distributivni centar na takozvanoj „avganistanskoj transverzali”, a vrijednost heroina koji kroz Tursku, Makedoniju, Kosovo i Albaniju putuje na zapadnoevropsko tržište još prije deset godina procijenili na 400 milijardi američkih dolara godišnje. Gdje su ostale robe – drvna građa, oružje, cigarete, kafa, meso iz Brazila, nafta?

„Mnogo je prljavog novca izašlo iz Crne Gore, da bi se u našu državu vratilo kroz razne privatizacije. Zapad sve zna, i zato insistira na krupnim ribama, umjesto na policijskoj statistici”, kaže Monitorov izvor iz policije.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo