Posljednji svjedok prekograničnog šverca u Rožajama, jedan od bivših graničnih policajaca, Nedžad Kuč, živi u strahu uvjeren da su oni koji su njemu i ostalim policajcima upućivali prijetnje postigli cilj – o švercu više nama ko javno da progovori. „Otišli su Enver Dacić, Mithad Nurković, Hamdo Murić i Rešad Kalač. Na sigurnom su u inostranstvu. Ja ne mogu sam ovdje u Rožajama ništa da uradim. Ljudi se čude šta još tu tražim. Ne tražim ja ništa, osim osnovnih ljudskih prava, pravo na život i pravo na rad. Život mi je ugrožen, a bez posla su me odavno bespravno ostavili”, priča Kuč za Monitor.

On nagovještava mogućnost da o prekograničnom švercu i okolnostima pod kojima je izvršio samoubistvo načelnik rožajske policije Ernad Kalač, nove detalje iznese jedan od policijskih službenika koji je takođe ostao bez posla.

„Ako taj svjedok progovori o svemu što se u Rožajama dešavalo u proteklim godinama, i što se još radi, ne bi preostalo ništa drugo osim da dođe vod specijalne policije, da slete helikopterima i počnu da hapse. Sve redom, u dugom lancu odgovornosti. Vjerujem da bi u tom slučaju bili spremni da dođu i moje kolege koje su otišle u inostranstvo, da svi zajedno svjedočimo. Do sada smo ponudili mnoštvo dokaza, ponudili smo imena, ali nije bilo interesovanja”, kaže Kuč.

On vjeruje da taj policijski službenik „ima najbolju dokumentaciju i najviše saznanja o pritiscima kojima su policajci u Rožajama bili izloženi u zataškavanju i žmurenju na slučajeve prekograničnog šverca”.

„Taj inspektor nije otišao iz službe praznih rukava ili ispranog mozga. Siguran sam da on ima mnogo papira, dokumenata i argumenata koji svjedoče o tome ko je i kako nalagao da se žmuri na šverc”, kaže Kuč.

On tvrdi da je u nekoliko navrata zaustavljeno hapšenje kriminalca i propuštanje robe milionske vrijednosti preko granice iz velikog broja magacina oko toga grada.

„Šta se desilo? Poslije toga je stigla unutrašnja kontrola, i starješine koje su morale da postupaju po uputstvima odozgo i naređuju da se roba ne zaustavlja i ne zapljenjuje – našle su se na udaru. To je jedina istina”, kaže Kuč.

Načelnik rožajske policije Ernad Kalač odnio je sa sobom tajnu zbog čega je u martu ove godine izvršio samoubistvo. Zvanično, nije izdržao teret porodične tragedije koji je nosio nekoliko godina, od kada mu je na rukama, gušeći se od oraha, umrla petogodišnja kćerka. Šta je bio prst na okidaču da se na najgore odluči četiri godine nakon te porodične drame, u trenutku kada se činilo da stvari polako liježu na svoje i da se pred njim otvara uspješna policijska karijera, ostalo je ipak po malo zagonetno.

Ako je vjerovati onome što se pričalo u Rožajama, odmah nakon Ernadovog samoubistva u taj grad su stigli policajci iz Podgorice i plombirali njegovu kancelariju. Ostalo je nepoznato i da li je eventualno u toj kancelariji ostavio neki trag ili nagovještaj zbog čega će to učiniti. Da li je bilo i nekog pisma? Njegove kolege, koje su ga dobro poznavale, vjeruju da Ernad Kalač ne bi baš tako ostavio suprugu i dvoje djece. Priča o prekograničnom švercu postajala je sve vrelija tema.

Kada je prije više od godinu Monitor počeo da ispreda prve vezove te široke i opasne storije, niko, pa ni otpušteni policajci, nije mogao ni pretpostaviti o kakvoj se hobotnici radi i dokle dosežu opasni pipci.

Zvučalo je kao fantastika kada su otpušteni granični policajci progovorili o šleperima punim kafe i hiljadama paketa cigareta na konjskim konvojima, o stočarskom naselju na potezu Giljevo Polje – Crni Vrh koje koristi kao magacin. Da kao magacin služi i jedna vikendica odmah pored magistralnog puta Rožaje – Peć, preko Kule, na crnogorskoj teritoriji. Da im je bilo zabranjeno da patroliraju na Kuli i drugim mjestima gdje se odvijao glavni pretovar švercovane robe i kako su sklanjani da bi se šverc nesmetano odvijao.

Ispričali su i o mnogim prijavljenim slučajevima šverca i osobama uhvaćenim u švercu svakojake robe, kao i droge koja se donosi i preuzima kod spomenika na Hajli. Bivši policajci su ukazali i na načine prikrivanja i uništavanja podataka i upozorili da će početi da prozivaju imenima i švercere i policijske starješine koje pomažu prekogranični šverc.

Iznijeli su u javnost još mnogo drugih informacija o prekograničnom švercu, posebno prema Kosovu, potkrepljujući ih fotografijama koje su dobijali sa terena od kolega koji su ostali u službi.

Načeli su priču o mojkovačkoj fabrici duvana. Otkrili su da se šverc cigareta obavlja tri puta nedjeljno, da nema pravila kojim danima se to radi, da su šleperi koji dolaze imali pratnju. Tada se saznalo za postojanje mnogobrojnih tajnih magacina švercovane robe, čak i u nekim fabrikama u Rožajama, i oko grada. Neke od tih magacina, prema njihovim riječima, obezbjeđivali su naoružani ljudi, koji nijesu bili iz Rožaja.

Monitor je obezbijedio dobro obaviještene policijske izvore koji su u potpunosti potvrdili sve što su rožajski policajci pričali, a zatim ponudili koordinate mjesta gdje se šverceri sastaju i razmjenjuju robu. Naši izvori su otkrili da postoji najmanje sedam ilegalnih planinskih prelaza kuda šleperi tutnje u vrijeme kada nema snijega, takođe sa preciznim koordinatama.

Sve ove podatke posjeduju i strane obavještajne službe koje tokove prekograničnog šverca prate i satelitskim putem. „Nedavno je napravljen satelitski snimak pretovara cigareta iz jednog šlepera koji je stigao iz Crne Gore na Kosovo. Satelitski se čak mogu snimiti i tablice kamiona i drugih vozila koja učestvuju u švercu”, kaže naš izvor.

Naši izvori iz broja u broj u Monitoru razotkrivaju kriminalnu mrežu kojom je klan kosovskog bosa Nasera Keljmendija poklopio čitavu Crnu Goru, kao što je poklopio sve države na Balkanu. Preko pedeset imena najbližih Keljmendijevih saradnika objavljeno je u Monitoru. Rožajski klan, čiji je vrh odsječen bjekstvom Safeta Kalića i hapšenjem njegovog brata Mersudina i supruge Amine, ispostavilo se je samo jedna Keljmendijeva „ekspozitura” u našoj državi.

Danas mnogo ozbiljnije djeluje ispovijest bivših graničnih policajaca iz Rožaja o prijetnjama kojima su bili izloženi i o tome zašto su morali otići iz Crne Gore. Njima je preporuku za dobijanje azila napisao član skupštinskog Odbora za bezbjednost Nebojša Medojević, kada je vidio da država ništa ne preduzima da ih zaštiti.

Država je, tako, faktički natjerala svjedoke prekograničnog šverca da odu iz Crne Gore nadajući se da će se time riješiti te neprijatne teme. Vjeruje se, ipak, da će doći vrijeme kada će moći da se vrate. To bi se moglo desiti kada Crnoj Gori razobličavanje prekograničnog šverca, koji je bio pod lupom međunarodnih obavještajnih agencija, bude postavljeno kao pitanje u pregovorima za pristupanje EU.

Monitorov izvor smatra da bi za Upravu policije Crne Gore to bio prevelik zalogaj, i da sama, bez regionalne i međudržavne akcije, ne bi mogla ništa da uradi. Realno bi bilo nešto očekivati jedino da se ispostavi tačnom informacija da je Naseru Keljmendiju na tragu Federalni istražni biro (FBI), zbog njegovog uticaja koji stiže do SAD. U tom slučaju bi i svjedoci šverca, bili ohrabreni da progovore. S obzirom na razmjere organizovanog kriminala i korupcije, zatvori bi postali tijesni.

Imperija

Monitorov izvor iz policije ranije je otkrio da klan Keljmendi broji od pet do osam hiljada članova. Mediji su Nasera Keljmendija označili kao vođu najjače albanske kriminalne porodice na Balkanu. Počeo je davno sa švercom duvana zajedno sa Ekremom Lukom, da bi novac stečen od toga kasnije ubacili u trgovinu drugim unosnijim robama. Spekulisalo se da se razišao sa Lukom, što je Luka demantovao rekavši samo da se „nisu vidjeli od rata na Kosovu”.

„Ekrem Luka, biznismen iz Peći, ima bliskog prijatelja i poslovnog partnera u Crnoj Gori, sa kojim se nekada i dva puta mjesečno sastajao u Grčkoj i na Kipru”, kaže Monitorov izvor.

Prema njegovim riječima od Keljmednijevih saradnika najveći uticaj u Crnoj Gori ima klan braće Osmani – Burima, Baškima i Ćazima, poznatijeg pod nadimkom Feliks. „Taj klan kontroliše crnogorsko podzemlje, i, vjerovali ili ne, neki od najjačih ovdašnjih kriminalaca zebu kada se pomenu braća Osmani. Ovdje su prisutni najviše preko Ismeta Osmanija zvanog Curi, koji ima i crnogorski i hrvatski pasoš. Svi kriminalci imaju dupla dokumenta, što znači da su dobro povezani u čvrstu strukturu svih balkanskih zemalja”, kaže izvor iz policije.

Mnogi Keljmendijevi saradnici bili su direktno poslovno vezani za Crnu Goru, u automobilima crnogorskih registarskih oznaka, jezdili su po sjeveru.

„Na području Rožaja djelovao još jedan vrlo jak albanski klan, koji je učestvovao u prekograničnom švercu i koji je pipke pustio do Češke, gdje je povezan sa mafijom u toj zemlji. Taj klan je na neki način suprotstavljen Keljmendiju. Riječ je takođe o tri brata. Vrlo su opasni i moćni na Kosovu, a rođeni su u Crnoj Gori i imaju crnogorsko državljanstvo. Redovno borave u našoj državi”, priča Monitorov izvor.

Svjetske agencije koje se bore protiv organizovanog kriminala i droge Kosovo su označile kao distributivni centar na takozvanoj „avganistanskoj transverzali”, a vrijednost heroina koji kroz Tursku, Makedoniju, Kosovo i Albaniju putuje na zapadnoevropsko tržište još prije deset godina procijenili na 400 milijardi američkih dolara godišnje. Gdje su ostale robe – drvna građa, oružje, cigarete, kafa, meso iz Brazila, nafta?

„Mnogo je prljavog novca izašlo iz Crne Gore, da bi se u našu državu vratilo kroz razne privatizacije. Zapad sve zna, i zato insistira na krupnim ribama, umjesto na policijskoj statistici”, kaže Monitorov izvor iz policije.

Tufik SOFTIĆ