Povežite se sa nama

MONITORING

Tužiocu malo, advokatu mnogo

Objavljeno prije

na

Stanko Subotić Cane, osuđen je u odsustvu na šest godina zatvora zbog nezakonite trgovine cigaretama tokom 1995. i 1996. godine. Vijeća Posebnog odjeljenja beogradskog Višeg suda, je u petak donijelo prvostepenu odluku, po kojoj je Subotić obavezan da u roku od 15 dana od pravosnažnosti presude uplati u budžet Srbije 75.821.404 dinara, s kamatama koje se računaju do 1. novembra 1996. Toliko je, kako je utvrđeno tokom postupka, protivpravno stekao. Dvanaestorici pripadnika Subotićeve kriminalne grupe izrečene su kazne zatvora od 10 mjeseci do četiri i po godine, dok je dvoje oslobođeno. Mihalju Kertesu, bivšem direktoru Carine SRJ u vrijeme režima Slobodana Miloševića izrečena je kazna od četiri godine zatvora, dok je pola godina više dobio Nikola Milošević, Subotićev sestrić.

Milan Milanović Mrgud, bivši pomoćnik ministra odbrane bivše Republike Srpske Krajine i osnivač jedinice Škorpioni osuđen je na tri godine, a nekadašnji načelnik novosadske policije Miodrag Zavišić na godinu dana zatvora. Nekadašnji radnici Carine Nebojša Nikolić Tarzan i Dragi Dodevski dobili su dvije, odnosno godinu i četiri mjeseca zatvora.

Radnik Subotićevog preduzeća Mia iz Uba, Miroslav Pešić osuđen je na kaznu zatvora od 10 mjeseci, pjevačica Ivana Olujić na jednu godinu, Luka Nenadić na dvije, Stevan Banović na tri i po godine zatvora, na koliko je osuđen i Jovica Ranđelović.

Bivši šef novosadske Državne bezbjednosti Milovan Popivoda i Ivana Krčmaričić, oslobođeni su optužbi, zbog nedostatka dokaza.

Paralelno sa krivičnim postupkom, protiv Subotića je povedena finansijska istraga, kako bi se utvrdilo šta sve od imovine posjeduje, kao i da li ima za nju pokriće. Odlukom suda stavljena je zabrana raspolaganja na dva stana u strogom centru Beograda, kao i na kuću u Subotićevom rodnom gradu Ubu. Prema informacijama, Subotić je vlasnik još desetak stanova, jedne vile i tri poslovna prostora na elitnim lokacijama u Beogradu.

Subotić je osuđen kao organizator kriminalne grupe. Sutkinja Milena Rašić, obrazlažući presudu, rekla je da Subotić i njegova grupa nisu osuđeni za krivično djelo zločinačkog udruživanja, pošto je krivično gonjenje za to djelo zastarjelo, već su osuđeni za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja, za šta je zaprijećena kazna od dvije do 12 godina zatvora.

Miljko Radisavljević, tužilac za organizovani kriminal, izrazio je zadovoljstvo što je u postupku protiv kriminalne grupe Stanka Subotića Caneta utvrđena krivica gotovo svih optuženih i što je dokazano nelegalno porijeklo njegovog bogatstva.

,,U toku krivičnog postupka objašnjeni su mehanizmi funkcionisanja i povezanosti vlasti i kriminala tokom devedesetih godina. Posebno je značajno to što je dokazano i porijeklo bogatstva jednog od kontroverznih biznismena – rekao je Radisavljević i dodao da je veoma značajna odluka suda da od Subotića i drugih okrivljenih oduzme imovinsku korist stečenu izvršenjem krivičnog djela.

Subotić je nekoliko puta Specijalnom sudu preko advokata nudio jemstvo u zamjenu da se tokom postupka brani sa slobode. Prvo je bio ponudio 700.000 eura, zatim 2,5 miliona eura. Prije godinu dana ponudio je pet miliona eura, najveća cifra koju je ponudio neki okrivljeni. Međutim, sud nije prihvatio ni taj predlog.

Za Subotićem je 2008. godine raspisana Interpolova potjernica.

On živi i radi u Švajcarskoj , tamošnje vlasti, međutim, neće ga goniti jer ovo krivično djelo u alpskoj republici, ali i većini drugih evropskih država – ne postoji.

Tužilaštvo za organizovani kriminal, kao i odbrana optuženih, imaju pravo da se Apelacionom sudu, u roku od 30 dana od prijema pisanog otpravka, žale na presudu. To su najavili advokati Stanka Subotića koji tvrde da je sud tokom postupka bio pod pritiskom državnih organa.

Tužilac Radisavljević takođe najavio da će se žaliti. „Ako je sudsko vijeće utvrdilo da je Subotić zaista izvršio krivično djelo, onda smatram da je kazna mogla biti veća”

Međutim, s presudom se ne slaže Jovan Ćirić, direktor Instituta za uporedno pravo. On smatra da je kazna visoka za ovo krivično djelo, ali i postavlja pitanje šta će se dogoditi ukoliko se krivično djelo za koje je osuđen Subotić izbaci iz krivičnog zakonika.

„Krivično djelo zloupotrebe službenog položaja u nekim državama uopšte ne postoji i vjerovatno će uskoro biti ukinuto i u Srbiji. Ako bude došlo do toga u narednom periodu, doći ćemo u situaciju da on i mnogi drugi budu oslobođeni po principu blaže kazne”, objasnio je Ćirić za beogradski dnevnik Blic.

Sumnjičenje za ubistvo Iva Pukanića

Subotiću i članovima njegove grupe kazna je izrečena nekoliko dana pošto su se navršile tri godine od ubistva Iva Pukanića, vlasnika hrvatskog časopisa Nacional. U tom periodu u medijima u regionu se pojavio niz članaka u kojima je pisano o umiješanosti Subotića i predsjednika Demokratske partije socijalista (DPS) u Crnoj Gori Mila Đukanovića u likvidaciju Pukanića u centru Zagreba 23. oktobra 2008.

Anka Pukanić, sestra Ive Pukanića, je za beogradski tabloid Kurir, tvrdila prošle nedjelje da iza ubistva njenog brata stoje bivši crnogorski premijer Đukanović i Subotić.

,,Svako ko ima zdravu pamet mogao je to da zaključi iz onog što se čulo na suđenju za ubistvo mog brata”, kaže Pukanićeva.

Na ove njene riječi dosad nije reagovao niko od predstavnika Đukanovića i Subotića. A upitana da li se plaši njihove eventualne reakcije, spremno odgovara: ,,Ne plašim se. …Ja sam sigurna da će se sve raspetljati!”, naveo je Kurir.

Kurir piše kako je na zvaničnoj internet stranici Stanka Subotića poseban tekst posvećen pisanju Nacionala. Tu se navodi, kako je nedjeljnik „satanizovao Subotića, ali i Zorana Đinđića (ubijenog premijera Srbije) i Mila Đukanovića, tokom 43 nedjelje”.

Nacional je naime tokom 2001. u seriji članaka koje je potpisivao i Ivo Pukanić optuživao pomenutu trojicu da su glavni šverceri cigareta na prostoru bivše Jugoslavije.

Subotićev advokat u Srbiji Predrag Marić je za Kurir kazao kako nije upoznat sa optužbama Anke Pukanić na račun njegovog klijenta. ,,Ne bih davao komentar”, bio je kratak Marić.

Optužbama se, međutim, pridružio Pukanićev prijatelj i Đukanovićev kum, biznismen Ratko Knežević, koji je podsjetio da se o svemu ,,jasno i glasno izjasnio kao svjedok, pred sudom u Zagrebu u procesu protiv ubica Iva Pukanića. Cijela istorija tog slučaja, od prvih tekstova Nacionala, prijetnji i prethodnih pokušaja njegovog ubistva, koji su spriječeni radom bezbjednosnih agencija ili pukom srećom, vodi do tog zaključka”, kazao je Knežević, a prenio Kurir.

Ratko Knežević je nešto ranije, u drugom intervjuu tvrdio da je Đukanović naređivao likvidacije! Jedina razlika između Ive Sanadera i Mila Đukanovića je ta što bivši crnogorski premijer ubija, kazao je Knežević za hrvatski list Kapital.

,,Ubistvo Iva Pukanića, glasno i jasno kažem još jednom, direktno je povezano sa svjedočenjem Mila Đukanovića u svojstvu optuženog u Bariju. Apsolutno stojim iza svojih tvrdnji da duvanski kartel stoji iza ubistva Iva Pukanića, a vrijeme će mi to dati za pravo. Nažalost, pravosudni organi Hrvatske, Srbije ili nekih drugih zemalja nisu još došli do dokaza koji bi mogli da optuže Subotića i Đukanovića. Ali, kako se svaka tajna dozna, tako će se saznati i ova”, rekao je Knežević.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo