MONITORING
Stoljeće praznog hoda

Posljednji dan oktobra nudi sve šire mogućnosti izbora. Neko slavi svetog apostola Luku i svetog Petra Cetinjskog, neko u Noći vještica, uoči Svih svetih, pokušava da smiri duše mrtvih ne bi li ostale na onom svijetu, građani Crne Gore odsad pa nadalje i ubuduće 31. oktobra obilježavaće Dan parlamentarizma. Nekom sija izdubljena tikva, nekom Ranko Krivokapić. Skupština Crne Gore usvojila je, dakle, odluku da 31. oktobar bude Dan parlamentarizma, u znak sjećanja na konstitutivnu sjednicu prve Narodne skupštine u Crnoj Gori, održane tog datuma 1906. godine.
Kad govori predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić, to se službeno zove besjeda. Besjedio je da rođendan modernog crnogorskog parlamentarizma posebno odjekuje – neutihlim glasom
naroda i podsjetio da je istoga dana ,,bezmalo dva vijeka od kad je blaženi državotvorac Petar I na nebo uzet, da tamo svetuje i briži za Crnu Goru i njenu svjetlost vječnu”.
Naglasivši da Petar I nije imao snažne državne institucije, pa se u sprovođenju zakona među Crnogorcima morao osloniti na svoju moćnu riječ, Krivokapić je ukazao da je danas, iako imamo instituciju, snaga riječi i dalje pred stalnim izazovom. ,,I sada glavari drugih moći pokušavaju osporiti autoritet Skupštine, izvorišta demokratskog legitimiteta svih drugih vlasti u demokratskoj državi. I sada nam žele ograničiti pravo da branimo zakon i pred stalnim osporavanjem je, ka i njemu, naša legalna moć. No iako svi zajedno Petru I nijesmo ni primać, znaćemo da odbranimo našu Ustavnu poziciju i povjerenje građana koje nam je dato.” Eto. Ne moramo da brižimo ni mi, a i nadležni na nebesima mogu da predahnu.
Sitna je nevolja, što zahvaljujući funkcionisanju Đukanovićeve i Krivokapićeve pravne države, Crnoj Gori prijeti opasnost da se vrati u vrijeme prije Petra Cetinjskog, da ljudi oslanjajući se na sebe i bratstvo počnu štititi sebe i krojiti pravdu.
Bilo je još nadahnutih. Šef poslaničkog kluba DPS-a Milutin Simović istakao je da Crna Gora ima dugu demokratsku tradiciju i bogato demokratsko nasljeđe. Njegov kolega iz SNP-a Aleksandar Damjanović naglasio da parlament može da bude mnogo bolji, ali ni izdaleka nije toliko loš kakvim ga predstavljaju nevladine organizacije koje se finansiraju milionskim iznosima. Biće da je riječ o onima koje broje kako teškom mukom u znoju lica svog, radeći ponekad i i cijelih trinaest dana godišnje, narodni zastupnici zarađuju svoje plate.
Uzvišene tonove i svečanost trenutka nije uspio da pokvari Goran Danilović, poslanik Nove, konstatacijom da se Crna Gora ne može pohvaliti parlamentarizmom. ,,Nije ni na zborovima bilo antičke demokratije, ne pretjerujte. Morali smo da vidimo svi orla ako ga vidi gospodar.” Taman posla.
Priznao je, istina, i predsjednik Skupštine da, ni mladi parlamentarizam, početkom prošlog vijeka, nije donio dovoljno snažnu demokratsku energiju Crnoj Gori. Detektovao je osnovni problem u tome što je više pokazano da ,,izvanjski uticaji, kroz nejaku demokratiju, legalizuju svoj udar na opstanak države”. Sve, biva, teče, samo se Srbija nikad ne mijenja.
Najkrupnije probleme u prvim koracima crnogorskog parlamentarizma drugi su vidjeli drugdje. ,,S obzirom da je crnogorski Dvor od 1907. do 1914. uglavnom uspijevao da potpuno kontroliše rad Crnogorske narodne skupštine i stalno ima skupštinsku većinu, parlamentarni život u Crnoj Gori, u kome je apsolutno dominirala jedna politička grupacija, imao je često formalni karakter. Umjesto da bude mjesto gdje se uistinu donose odluke, Crnogorska narodna skupština je zadugo samo sprovodila volju jednog čovjeka”, napisao je istoričar Živko Andrijašević. On je uočio i da je, i pored deklarativne spremnosti da prihvati legitimnost drugačijeg političkog mišljenja, crnogorska vlast opoziciju uglavnom tretirala “kao skup nečasnih ljudi, čije su političke namjere sumnjive i problematične”. Svaka sličnost sa vremenom današnjim je znak da istorija nije baš svakom učiteljica. Ili da ima groznih đaka.
Vladajući poslanici pohvalili su se i da je ovovremeni crnogorski parlament usvojio – Rezoluciju o očuvanju mira, o zaštiti prava i interesa Crne Gore, Deklaraciju o pridruživanju EU iz 2005, zatim o odluku o raspisivanju referenduma, proglašenju nezavisnosti 2006, i da je 2007. usvojio Ustav. Onaj prvi referendum su zaboravili. Nemjerljiv doprinos parlamenta pohodu na Dubrovnik, ovom prilikom takođe je iskliznuo iz sjećanja, jednako kao i tretman opozicije kao ,,bande izdajničke”. Nije važno je li ustaška ili četnička, važno je da je banda.
Nije bila prilika ni da se podsjeti kako stvari stoje sad, kad su burna vremena prošla. Budućim istoričarima mogao bi biti zanimljiv slučaj Socijaldemokratke partije koja je prešla put od antiratne i antinacionalističke, do ubitačnog pomagala ratnom DPS-u da opere svoju biografiju, i uslužnog servisa krvavom i prljavom kapitalu da se usadi u temlje parlamentarne Crne Gore. Sve to u slavu crnogorske nacionalne gotovosti.
Upozorenja da nam od tri grane vlasti na nogama čvrsto stoji samo izvršna, još nijesu učinila da se nešto promijeni. Kad god neko kaže da treba jačati ulogu parlamenta, nadležni se potrude da ne primijete kako to, prevashodno, znači da je parlament slab. To je samo učtiviji način da se kaže da Skupština slabo mrda od uloge slijepog izvršioca vladinih odluka.
Ne zna se šta nosi noć, šta nosi dan, možda će jednom, nekom prigodom, neko podsjetiti da je Skupština Crne Gore jednom bila i takva da je za 59 minuta završila načelnu raspravu o 35 zakona.
Opozicioni poslanici tvrdili su da je vladajuća koalicija, nakon usvajanja dnevnog reda, za razmatranje pojedinog zakona ili sličnog važnog akta, trošila minut, 42 sekunde i osam desetinki.
Poseban lični doprinos predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić dao je obesmišljavanju jednog od osnovnih prava poslanika – prava da predlažu zakone. U njegovim je rukama dnevni red do kojeg opozicioni predlozi mogu da stignu uspješno kao do prve obližnje zvijezde.
,,Političko konfrontiranje s Gospodarem, čiji se patriotizam i državnička mudrost smatraju za neupitne vrijednosti, odmah je dobijalo obilježje nepatriotske djelatnosti”, zabilježio je Andrijašević o ondašnjem crnogorskom parlamentarizmu. Lijepo je znati da je jedna zemlja važnu instituciju imala prije sto i kusur godina. Fakat da odatle nijesmo odmakli – porazan je.
Kosara BEGOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu
Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.
Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede, pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su, skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.
,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.
Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije nije bilo rijetka.
Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.
Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.
Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje
Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.
Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.
Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.
Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.
U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.
Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…
U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu
Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.
Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.
U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.
Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.
Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.
Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i legitimišu svaku stranku.
Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.
Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.
Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.
„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač
Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.
„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.
Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.
„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.
Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.
Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS3 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO3 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom
-
Izdvojeno3 sedmice
OPET O POZAJMICI I SUMNJIČENJU MILOJKA SPAJIĆA: Agenda za izbore i posao za tužilaštvo