Povežite se sa nama

INTERVJU

ŠKELJZEN MALIĆI, KOSOVSKI ANALITIČAR I PUBLICISTA: O čemu li su tajno razgovarali Vučić i Tači

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kosovo je ovih dana u centru pažnje povodom prošlonedjeljnog sastanka Aleksandra Vučiča i Hašima Tačija u Briselu, kao i hapšenja i protjerivanja Marka Đurića, a Srpska lista je izašla iz Vlade i zaprijetila da će 20. aprila bez saglasnosti Prištine formirati Zajednicu srpskih opština. Može li da se ostvari taj scenario?
MALIĆI: Nije isključeno da je provokacija sa ilegalnim ulaskom na Kosovo imala upravo cilj da se pogura brže osnivanje Zajednice srpskih opština. Ipak, hapšenje Đurića je verovatno samo incident ili provokacija, kao onaj voz sa ikonama i parolama koji je prošle godine nenajavljeno krenuo na Kosovo. Redovni sastanak dvaju predsednika Tačija i Vučića u Beču nije izazvao toliko komentara koliko su sa uznemirenošću primljene prilično osnovane spekulacije da su se oni tajno sastali u SAD, gde su boravili u isto vreme a nisu objavili svrhu poseta. Bilo je takođe glasina da su se oni pre desetak dana tajno sastali i u Parizu, gde su, kakve li koincidencije, takođe boravili u isto vreme. Tolike koincidencije ne mogu biti slučajnost. Samo što se ništa ne zna šta su dvojica predsednika razgovarali i ko su im bili domaćini i posrednici. Zato su ,,procurile” razne nepouzdane spekulacije o mogućim scenarijima rešavanja kosovskog čvora…

MONITOR: Znači li to da će doći do suštinskog preloma u razgovorima predstavnika Beograda i Prištine?
MALIĆI: Opšti scenario finaliziranja dijaloga je manje-više poznat, zahteva se dovršavanje svih tehničkih sporazuma, formiranje Zajednice srpskih opština i potpisivanje obavezujućeg sporazuma o potpunoj normalizaciji odnosa između dve zemlje najkasnije do sledeće godine. Prelom inače stalno najavljuje Vučić, pošto javno priznaje da je pod velikim pritiskom… Mislim da svi faktori na Zapadu žele ubrzanje, s tim što je Brisel u težoj poziciji zbog toga što EU nije jedinstvena oko nezavisnosti Kosova. Možda se time može objasniti zašto je Vašington, kao i u prošlosti, preuzeo ulogu lokomotive procesa, ali i da su na svoj način kao nezavisni faktori aktivni i Pariz, Berlin i London, pošto su kao centri moći zabrinuti mogućom instrumentalizacijom Kosova i Srbije u krizi odnosa između Zapada i Rusije. Na tom širem planu konfrontacije mogu se objasniti i ponovljene spekulacije o podeli Kosova ili razmeni teritorija. Ja ne bih ulazio u spekulacije da li razgovor Tačija i Vučića ima novina te vrste, samo je očigledno da Srbija već duže ponavlja zahtev za ,,kompenzaciju” ako bude primorana da prizna Kosovo.

MONITOR: Ivica Dačić, šef diplomatije Srbije, izjavio je da nije lako razgovarati sa Albancima, a od Vučića se traži da ne potpisuje „bilo kakve sporazume kojima Srbija ne dobija ništa, a daje sve”…
MALIĆI: Da, to je ta stalna srpska retorika, koja se sada samo pojačava jer se teren i vreme dijaloga zgušnjavaju i moraju se uskoro doneti velike odluke.

MONITOR: Politički analitičari tvrde da je Berlinu i Vašingtonu u interesu da Beograd i Priština potpišu pravno obavezujući sporazum o uspostavljanju Zajednice srpskih opština do kraja ove godine, dok Moskva smatra da ne treba „postizati ishitrena rješenja”. Da li će Srbija dobiti sjever Kosova ili je status Kosova konačno riješen?
MALIĆI: To što se Zapadu žuri a Moskva bi želela da uspori, govori da je cilj bržeg okončavanja dijaloga stvaranje prostora i uslova da se Srbiji i Kosovu otvore vrata za evropske integracije čime se čitav balkanski kompleks nedvosmisleno pretvara u evropsko pitanje, gde nema mesta za mešetarenja Rusije, kakva su poslednjih godina viđena prilikom krize u Makedoniji, pokušaja državnog udara u Crnoj Gori, podstrekivanja secesionizma Republike Srpske i, možda najfokusiranije, u kočenju Srbije da se realno približi EU. Srbija je za Rusiju ključna zemlja regiona i ne želi da ona bude članica EU. Ova strategija odlaganja je opasna i može stvoriti dugoročni vakuum u kojem se verovatno računa sa daljom krizom i slabljenjem kohezije EU, možda i sa njenim raspadom, pa će onda Rusija komotnije da se vrati na Balkan kao svoju interesnu sferu, u najmanju ruku na principima dogovora na Jalti između Staljina i Čerčila. U tom svetlu treba možda gledati to što Putin stalno uspoređuje Kosovo i Krim, kao da nudi Zapadu poravnanje, priznanje Kosova za prihvatanje aneksije Krima.

MONITOR: Vučić je najavio da će 31. marta biti održana nova runda „unutrašnjeg dijaloga” o Kosovu. Šta Vi očekujete od tog dijaloga?
MALIĆI: Vučiću nije uopšte važno da vodi demokratski dijalog, već da ovaj proces predstavi kao neku vrstu fingiranog referenduma: Evo, ja razgovaram sa Srbijom i ona mi daje mandat za donošenje teške odluke. To da on mora preseći čvor postaje mantra koju stalno ponavlja – da ga srce boli za srpsko Kosovo, ali da ga se mora odreći jer su procesi otišli predaleko, albanska je većina nepovratno dominantna, a svetski moćnici ne žele Kosovo u Srbiji. Ono što on nastoji spasiti, bar na rečima, su kosovski Srbi, ali to čini na način koji je isto toliko pritvoran i bezdušan kao kada je Milošević iskoristio pa izdao prečanske Srbe iz Krajine.

MONITOR: Kako biste ukratko opisali aktuelno stanje na Kosovu?
MALIĆI: Kosovo, kao i sve zemlje koje su postale nezavisne nakon pada komunizma, živi u uslovima tranzicionog šoka, stara ekonomija je opljačkana ili uništena, uspostavljen je divlji kapitalizam, demokratija, pravna i socijalna država postoje uglavnom samo na papiru ili su samo mislaone imenice… U ovom kontekstu Kosovo još treba da se izbori i za punu suverenost i puno međunarodno priznanje, pri čemu su često smetnja i strani a i, naročito, domaći oslobodioci, koji bi da diriguju procesima kao da su neprikosnoveni vlasnici Kosova… Ali, Kosovo je i mlada i optimistička zemlja, koja se polako budi iz učmalosti i istorijskog fatalizma…

MONITOR: Jedan od povoda za ovaj razgovor je nedavno ratifikovanje Sporazuma o demarkaciji granice između Crne Gore i Kosova. Šta po Vašem mišljenju to znači za Kosovo i Crnu Goru?
MALIĆI: Skupština Kosova uspela je da sa zakašnjenjem od skoro tri godine ratifikuje sporazum iz 2015. godine. Pošto Kosovo ima četiri suseda, demarkacija sa Crnom Gorom zaokružuje dalje svoje međunarodne granice. Ranije je UNMIK odradio za Kosovo demarkaciju sa Makedonijom, sa Albanijom formalno to nije učinjeno, ali je pretpostavka da neće biti problema. Sada preostaje da se napravi i demarkacija sa Srbijom, oko čega takođe može biti problema, možda mnogo više ako Srbija ne bude htela da administrativnu granicu pretvori u međudržavnu. Štaviše, Beograd pretendira da Sever Kosova zadrži za sebe kao naknadu za priznanje Kosova.

Kosovska politička scena bila je duboko podeljena oko granice sa Crnom Gorom, jer je opozicija smatrala da sporazumom Kosovo gubi 8200 hektara, ili 82 km2. Sporna je, prema njima, granična linija kod Čakora i Kule, navodno ulazi pet i više kilometara na teritoriju Kosova. Podgorica je u odlučnom momentu učinila dobrosusedski gest kada je predsednik Vujanović sa predsednikom Tačijem potpisao dogovor da se prilikom obeležavanja granice još jednom provere činjenice i eventualno isprave greške. Ja sam u člancima i komentarima stalno isticao da su korekcije moguće i to ne samo kod Čakora i Kule, već i kod Hajle, čija je zapadna padina pripala Kosovu, dok su se Plavljani žalili da im je oduzet važan resurs za prihode.

MONITOR: Sporazum je ratifikovan uz protivljenje poslanika Samoopredjeljenja, koji su u skupštinsku salu bacali suzavac…
MALIĆI: Situacija sa obezbeđenjivanjem dvije trećine glasova bila je dramatična! Srpska lista je bojkotovala glasanje, ali ona u svojim redovima ima i jednog Goranca, Adema Hodžu, koji je glasao za ratifikaciju. Vladajuća koalicija je sa Hodžom imala 51 od 80 potrebnih glasova. Odlučujuću podršku ratifikaciji dao je Demokratski savez Kosova sa 27 poslanika! Ali, ni sa glasovima DSK ratifikacija ne bi prošla (78 od 80) da nisu obezbeđeni glasovi Slobodana Petrovića iz SLS, kao poslanika koji je prebegao iz Samoopredeljenja i vratio se u Haradinajevu stranku gde je i počeo političku karijeru. Međutim, pravu dramu priredio je poslanik DSK Ramiz Kelmendi, koji je bio protiv Sporazuma, ali je objavio da će glasati poslednji i onda odlučiti: ako ratifikacija bude imala 79 glasova, on će pridodati još jedan. Na skupštinskoj elektronskoj tabli zaista je nekoliko sekundi stajala cifra 79, bilo je veoma napeto, a onda je i Kelmendi dao osamdeseti glas. Proces je, dakle, bio kritičan. Na Kosovu je većina ratifikaciju pozdravila sa olakšanjem, samo Pokret Samoopredeljanje smatra da se radilo o izdaji. Poslanici ovog pokreta prvog dana zasedanja Skupštine bili su protiv ali konstruktivni, možda zato što su bili ubeđeni da Sporazum neće proći. Kada su sutradan videli da ratifikacija prolazi sprečili su četiri runde glasanja bacajući suzavac u salu. Kod petog glasanja većina poslanika Samoopredeljenja bila je izbačena sa sednice zbog opstrukcije (suzavac i krađa elektronskih kartica poslanika koji su bili za demarkaciju), a verovatno im je ponestalo i suzavca!

Vučićeva dvoličnost

MONITOR: Da li je i Zapad, kako javljaju pojedini beogradski mediji, indirektno poručio Vučiću da prizna Kosovo, ali da je on nepredvidiv i nepouzdan predsjednik?
MALIĆI: Zapad je u poslednje vreme više puta javno poručio Beogradu da ne može sedeti na dve stolice. To je, inače, stara srpska dilema, od kraja 19. veka, koju je Svetozar Marković analizirao u knjizi Srbija na Istoku, opredeljujući se za Zapad u smislu civilizacijskog pomaka. I Dimitrije Tucović je realistički predskazao srpske zablude u vezi sa albanskim pitanjem, govoreći da će Srbiji biti potrebno sto godina da se osvesti! Sada je došlo tih sto godina i Srbija je opasno raskrečena. Ono što u poslednje vreme čujem i slušam iz Srbije jako je razočaravajuće i konzervativno, regresivno, na najnižem nivou razmišljanja o Srbiji kao ruskoj guberniji, uz obožavanje Putinove vladavine čvrsrtom rukom. Vučić, kao i većina srpskih političara, ima u sebi tu crtu dvoličnosti, da ne kažem hipokrizije, jer ga razum i vitalni interesi zemlje vuku prema Zapadu, ali ga srce i emocije vuku na Istok…

Mogući su kratki sukobi

MONITOR: Prošle nedjelje predstavnik Fonda za humanitarno pravo održao je javni čas o zločinima srpskih vojnih i policijskih snaga nad albanskim stanovništvom na Kosovu 1998. i 1999. godine i upozorio da skrivanje i ignorisanje tih zlodjela vodi ka sukobu nekih novih generacija. Ima li razloga za takvo strahovanje?
MALIĆI: Postoje dve Srbije, većinska koja krije svoje zločine i nastavlja da se zanosi nacionalizmom i revanšizmima, kao i tzv. Druga Srbija koja je manjinska, ali koja istražuje, priznaje i osuđuje zločine koji su činjeni u ime Srba. Sve dok ima ideologa i pokreta koji traže revandikacije i nastupaju ratnohuškački, ostaje otvorena mogućnost da se isprovociraju i pokrenu novi ratovi. Ipak, u sadašnjim okolnostima ne vidim da postoje uslovi za rat, osim možda za kratke sukobe i terorizam, a ne ratove kakvi su bili oni iz ’90-ih godina prošlog veka.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi  pravosuđe po svojoj mjeri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osam neuspjelih  pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su  dodatna potvrda urušenosti crnogorskog sudstva. Odbijanjem da  vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje

 

 

MONITOR: Od šestoro sudija Specijalnog odeljenja Višeg suda u Podgorici, četvoro se prijavilo u Apelacioni sud, nakon što  je Sudski savjet  raspisao konkurs. Kao kandidatkinja za poziciju predsjednice Vrhovnog suda ocijenili ste da to ne bi trebalo dozvoliti. Šta bi to značilo za Specijalno odeljenje i neke od ključnih procesa koji traju?

VUKOVIĆ: Značaj Specijalnog odjeljenja u ukupnim društvenim reformama nije potrebno posebno objašnjavati. Nedovoljan kadrovski potencijal Specijalnog odjeljenja mora  se hitno ojačati. U suprotnom, odliv kadra će neminovno dovesti do  zastoja u funkcionisanju ovog odjeljenja, a svaka sporost  je ozbiljna prijetnja pravdi.

MONITOR: Šta se može uraditi da Odeljenje koje inače ima problem sa kadrovskim kapacitetima ostane bez sudija?

VUKOVIĆ: Pravosuđe je u brojnim problemima. Nije ih moguće sve riješiti, ali  neke je moguće spriječiti. Napredovanje sudija  Specijalnog odjeljenja u višu instancu,u ovom trenutku,  sigurno nije  dio rješenja problema. U nove  procese izbora sudija ne smijemo  ući uz loše i sporo sprovođenje pravde. Ceh loše kreirane kadrovske politike,  koji već plaćamo, ne ostavlja puno mogućnosti da se upražnjena sudijska mjesta blagovremeno popune kadrovima odgovarajućih stručnih i iskustvenih kompetencija.

MONITOR: Kazali ste da ste čuli da je većina sudija koji su konkurisali to učinila iz inata, kako bi dobili reakciju na težinu posla i stanja u kom se nalaze.   Gdje leži odgovornost za takvo stanje, i na kome je da to riješi?

VUKOVIĆ: Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici, već duže  funkcioniše u smanjenim kadrovskim i prostornim kapacitetima,  što se uz veliki priliv predmeta složene strukture odrazilo na dugo trajanje sudskih postupaka i mali broj prvostepenih presuda. Predstojeća izmjena  procesnog zakona (ZKP)omogućiće veću efikasnost u  postupanju i  eliminisati brojne zloupotrebe koje su  značajno uticale na ažurnost procedura. Ipak,  i u postojećim uslovima organizaciju rada  ovog odjeljenja moguće je unaprijediti  brižljivim planiranjem  svih aktivnosti sa jasno definisanim rokovima, uz uspostavljanje mehanizama kontrole djelotvornosti sprovedenih aktivnosti.

Odgovornost je na svakom sudiji pojedinačno. Profesionalac je onaj koji daje sve od sebe i  onda kada su postojeći uslovi za to daleko od zadovoljavajućih. Integritet, stručnost i lična posvećenost svakog sudije ponaosob, dodatna su  afirmacija garancije nezavisnog sudstva, čiju  potvrdu u hijerarhiji sudske vlasti, svojim ličnim primjerom mora obezbijediti Predsjednik suda.

MONITOR: U Izvještaju EK konstatuje se da još nema pravosnažnih presuda u slučajevima visoke korupcije i organizovanog kriminala, što i javnost percipira kao jedan od ključnih pokazatelja nereformisanog sudstva.  Zašto procesi toliko dugo traju i koriste li sudovi sve mehanizme da se to ne dešava?

VUKOVIĆ: Normativni okvir usklađen sa relevantnim međunarodnim standarima u krivičnim procedurama  i raspoloživi pravosudni resursi, ključan su preduslov za punu efikasnost krivičnih postupaka. U tom cilju  nužna je blagovremena izmjena procesnog zakona i hitno rješavanje problema nedovoljnog broja sudijskog kadra i evidentnog nedostatka  adekvatno opremljenih sudnica. Međutim, neke od najčešćih procesnih prepreka, odsustvo optuženih i branilaca, razne taktike za odlaganje suđenja, moguće je prevazići  korišćenjem postojećih instrumenata u skladu sa važećim odredbama ZKP. Iako trenutni pravni okvir predstavlja određena ograničenja, sudije su i sada u mogućnosti da koriste postojeće procesne mehanizme i tehnološke alate kako bi poboljšali upravljanje predmetima. U tu svrhu, Vrhovni sud Crne Gore je izradio  smjernice za upravljanje u predmetima teškog i organizovanog kriminala, koje su osmišljene da poboljšaju i promovišu kulturu efikasnosti i poštovanja sudskog procesa. Da bi se smanjila nepotrebna kašnjenja i osigurala brza pravda, preporučeno je sačinjavanje plana za upravljanje predmetima, organizovanje blok listi -više povezanih pretresa zakazanih u određenom vremenskom okviru,upotreba  postojećih mehanizama  (novčane kazne)za održavanje procesne discipline, upotreba sistema elektronske komunikacije i upravljanja dokumentima i dr. mehanizmi.

MONITOR: Hoće li izmjene Zakona o krivičnom postupku promijeniti stvari?

VUKOVIĆ: Zakon se ne razumije ako se samo čita, on se može suštinski razumjeti samo kroz  njegovu primjenu kada se istovremeno uviđaju i nedostaci u vidu normi koje su tako koncipirane da ne mogu uspješno odgovoriti svim savremenim izazovima, posebno u postupcima organizovanog kriminala. Konzervativan stav ZKP-a prepoznatljiv je ne samo u pogledu upotrebe savremenih tehnologija u vidu elektronske komunikacije već i u primjeni brojnih formalističkih i komplikovanih procedura koje značajno usporavaju efikasnost sudskih procedura. Loše prakse u vidu prekomjernog trajanja postupaka izdvojile su se posebno u postupcima kontrole optužnica.Očekuje se  da će predložene izmjene ZKP biti uskoro u skupštinskoj proceduri.Odgovornost je na zakonodovnoj vlasti koja mora prepoznati značaj potrebe da hitno obezbijedi adekvatan normativni okvir koji je  ključni preduslov za punu efikasnost krivičnih postupaka.

MONITOR: Neki misle da je veting neophodan. Rekli ste da je pitanje  kako bi se sproveo u ovom trenutku. Na šta tačno mislite?

VUKOVIĆ: Ako nam je cilj reformisano  pravosuđe i ako ga hoćemo, onda treba  da hoćemo i sredstva koja vode do tog cilja. Veting se od strane stručne  javnosti  potencira kao jedna od efikasnijih mjera koja je u drugim pravosudnim sistemima dala pozitivne rezultate, koje svakako  treba uvažiti. Odgovornost nosilaca sudijskih funkcija predstavlja neophodni balans sudijskoj nezavisnosti. Pozivanje na odgovornost  onih koji su ukaljali sudijsku funkciju je prioritet. U sudstvu se mora uspostaviti  nulta tolerancija na korupciju, kriminal i druge pošasti. Iako se odgovarajući model vetinga  mora pažljivo osmislitii i vješto procijeniti, dinamika njegovog sprovođenja, nužno ne povlači odugovlačenje ukupnog procesa.Veting je moguće  započeti već pri  prvom novom izboru sudija.Takođe, primjenom postojećih mehanizama, analizom kvaliteta rada,   životnog stila i ukupnog  ponašanja sudija, mogu se dobiti mjerljivi  pokazatelji odgovornog  obavljanja ove funkcije i uporedo planirati potreba  za budućim kadrovima, kako proces funkcionisanja sudskog sistema ne bi bio dodatno ugrožen.

MONITOR: Šta su po vama ključni problemi crnogorskog pravosuđa?

VUKOVIĆ: Postupci visokog prioriteta, posebno oni koji uključuju slučajeve teškog i organizovanog kriminala, moraju dobiti promptnu pažnju i resurse. Neuspjeh izvršne vlasti da adekvatno finansira pravosudni sistem i obezbijedi  potrebne infrastrukturne i druge materijalne resurse, jeste osnovni ali ne i jedini  razlog stagniranja crnogorskog pravosuđa. Nezavisnost i profesionalnost sudskog sistema suštinski zavisi od nosilaca sudijskih funkcija, u čemu značajnu ulogu u dijelu kreiranja kadrovske politike u pravosuđu, ima Sudski savjet. Samo Sudski savjet koji funkcioniše u punom sastavu, podržan i adekvatnim ljudskim, finansijskim iinfrastrukturnim resursima, svoje ključne funkcije može vršiti profesionalno, transparentno i nepristrasno. Crnogorsko sudstvo  nema odlučujuću ulogu u kreiranju sopstvenog budžeta, već o tome odlučuje izvršna vlast. Iznosi koji se opredjeljuju za rad sudova su po pravilu znatno  manji od iznosa koje  predloži Sudski savjet. Ovakav sistem finansiranja ograničava eksternu nezavisnost sudstva, što se posledično odražava na sve ostale probleme kako u organizaciji tako i efikasnosti funkcionisnja ukupnog sistema.

MONITOR: Koliko je  to isto ono pravosuđe na čelu sa Vesnom Medenicom?

VUKOVIĆ: Profesionalna i moralna dužnost Predsjednika Vrhovnog suda je da  prevashodno ličnim primjerom  garantuje poštovanje Ustava i zakona i da isto to, kao primus inter partes među sudijama, zahtijeva od sudija. Sudstvo ipak ne smije  počivati na sposobnostima i autoritetu jedne osobe. Svaki sudija pojedinačno,  mora se i sam brinuti o povjerenju i poštovanju koje treba da mu se ukaže, što je osnovna titula njegove nezavisnosti. Sudija ne smije dozvoliti da počini  grešku koja će uništiti ne samo njegovu savjest, već će se direktno odraziti na autoritet ukupnog pravosudnog sistema.

MONITOR: Više puta ste se prijavljivali za poziciju predsjednice Vrhovnog suda, a opstrukcije da se to ne desi bile su očigledne.  Kako to komentarišete, i šta  te opstrukcije govore o stanju u pravosuđu?

VUKOVIĆ: Osam prethodnih neuspjelih  pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su  dodatna potvrda urušenosti crnogorskoh sudstva. Odbijanjem da  vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje. Zbog toga se nijesam osjećala nimalo ugodno. Iako mi je u međuvremenu još mnogo toga ubijalo motivaciju, izabrala sam da se ponovo  kandidujem  i ostanem čuvar dostojanstva svoje profesije. Jer ako pravdu ne održavamo ni ona neće održati nas.

MONITOR: Koliki je politički pritisak na pravosuđe?

VUKOVIĆ: Sudstvo je suočeno sa brojnim problemima i izazovima  kojih će u kontekstu međunarodnih integracija biti još. Ostvarenje projektovanih rezultata zavisi od više sudionika, sudske, zakonodavne i nadasve volje izvršne vlasti. Često se ta volja, ili njen nedostatak, oblikuje u direktan pritisak na pravosuđe. Na taj način politika želi  kreirati pravosuđe po svojoj mjeri. U sistemu podjele i kontrole vlasti sudstvo ima mehanizme da se suprotstavi  svim pritiscima i pokaže sopstvenu snagu i dostojanstvo. Nažalost, svjedoci smo da pravosuđe  nije uvijek bilo spremno i voljno da slobodno odlučuje.

 MONITOR: Neki govore i o pritisku javnosti. 

VUKOVIĆ: Percepcija pravde iz ugla onih koji koriste usluge sudova nije ohrabrujuća. Javnost ne tako rijetko može i na neadekvatan način da interveniše u procesu sprovođenja pravde. Međutim, sudija ima posebnu odgovornost uspostavljanja uvjerenja  da je pod bilo čijim ili bilo kojim uticajem. U samom činu suđenja, sudija ne smije ostaviti prostora glasinama, predrasudama ili sumnjičavostima. Svojim radom, odlukama i ponašanjem,  sudija je taj koji uvijek mora demonstrirati pravičnost, i nadasve,  biti voljan i spreman donijeti zakonitu odluku.

MONITOR:  Govorili ste da je neophodna kultura integriteta i nezavisnosti sudija. Zašto je nema? 

VUKOVIĆ: Uspostavljanje kulture nezavisnog, efikasnog i odgovornog  sudstva koje neće biti otuđeno od građanina koji traži pravdu, prevashodna je dužnost sudija.Stalnost sudijske funkcije ne može  pružiti garanciju nezavisnog  i nepristrasnog  sudstva sve dok postupak  izbora sudija  ne bude utemeljen na objektivnim kriterijuma integriteta i stručnosti a ne na  političkoj podobnosti. Dodatna  afirmacija ovih garancija su lična nezavisnost i hrabrost svakog sudije.Veliki broj sudija, koji časno i predano obavlaju ovaj težak i odgovoran posao, neopravdano nose teret osude javnosti,  koja je već dugo željna da pravdu vidi i osjeti. Samo sudovi koji uživaju povjerenje građana mogu biti uspješni u obavljanju svog posla i povratiti urušeni ugled pravosuđa.Treba zaslužiti takvo povjerenje.

 

Kad sudimo i nama se sudi

MONITOR: Koliko je na vaš profesionalni put uticao slučaj S.Č, u kom ste bili istražna sutkinja?

VUKOVIĆ: Pravo na profesionalnu nezavisnost izborila sam uz dosta isleđivanja, osporavanja i potcjenjivanja. Neki su tu moju posebnost prepoznali i pohvalili. A ja sam već na početku sudijske karijere naučila da se pravda  ne može doseći ako nam je za istinu potrebno odobrenje drugih. Na tom putu kojim se ređe ide, naučila sam i da je dobro kad te nedobronamjerni potcijene, daju priliku da pokažeš da posjeduješ integritet i da su moralne vrijednosti i profesionalne obaveze sudije nedjeljive. Kada sudimo i nama se sudi, što  nije teško prihvatiti ako vam je lična i profesionalna savjest čista.

Vrijeme je  prolazno da bi karijeru fiksirali  i dozvolili da jedan slučaj  oboji naše profesionalno postojanje. Profesionalno iskustvo, posebno  sudije krivičara, svakodnevno nas odvodi u teme bliske tamnoj strani ljudske prirode, teške zločine i mnoge oblike kriminaliteta. Tokom  suđenja i donošenja odluke, sudija  mora imati emotivnu distancu. Ipak, kao ljudsko biće emotivnu osjetljivost ne možete uvijek lako podrediti profesionalnom iskustvu koje vas čini svjedokom tuđe patnje, bola, gubitka, kajanja. Sva ta iskustva nosite u sebi, pokušavajući da potisnete njihovu neprijatnost.

Ovaj posao nekada ukrsti  događaje i ljude  koje ne možete  zaboraviti, koliko god da su se potrudili da nas zvanično uvjere da se ništa što bi zavrijedilo krivične procedure, zapravo nije ni desilo. Nepriznavanjem tog postojanja  samo su pomogli  da opstanu čak i nakon 20 i više godina.

O lošim pojavama ne bi imalo smisla ni govoriti da nijesu u velikoj mjeri prisutne u našem društvu.Ne smijemo ih ni ignorisati. Nema ničeg  superiornog  u demonstriranju moći  sa kojom se poistovjetiš i živiš u stalnom strahu da će isčeznuti. To je samo loša hrana za uplašeni ego. Istina se ne može ničim uniziti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADNAN ĆERIMAGIĆ, INICIJATIVA ZA EVROPSKU STABILNOST, BERLIN: Važno je da EU kompenzuje promjene koje će doći iz Vašingtona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Držim da za razliku od prije pet i deset godina, u Evropskoj komisiji i ključnim zemljama članicama, postoji značajan broj donosioca odluka koji vjeruju kako je za budućnost EU politika proširenja izuzetno važna. Vjerujem i da će se veliki broj njih iskreno boriti da to svoje viđenje nametnu svima koji odlučuju. Zemlje mogu biti dio EU ili dio problema koji slabi EU

 

 

 

MONITOR: Na lokalnim izborima u BiH pobijedile su nacionalne stranke, ali su građanske dobile važne gradove. Koliko su ovi izbori „uvertira“ za opšte izbore u 2026. i koliki je danas pomak u odnosu na uticaj nacionalnih stranaka na izbore u davnoj 1990.?

ĆERIMAGIĆ: BiH se često opisuje kao zemlja permanentne neizvjesnosti. Ukoliko prihvatimo da je to tačno onda je jedna iznimka kalendar održavanja izbora. BiH ne poznaje institut prijevremenih izbora, pa se svake dvije godine u oktobru održavaju lokalni ili opći (parlamentarni i predsjednički) izbori. U prošlosti, lokalni izbori su često bili dobar pokazatelj trendova, ali su rijetko bili preslika općih izbora. Zbog fiksnog kalendara, za političare i stranke vrijeme nakon lokalnih, predstavlja drugo poluvrijeme za opće izbore.

Milorad Dodik, Dragan Čović i Bakir Izetbegović su pobjednici ovih izbora. Dodik i Čović su time zauzeli dobre pozicije za drugo poluvrijeme, a Izetbegović je učvrstio svoju poziciju unutar SDA. Prije dvije godine on je izgubio izbore za Predsjedništvo BiH, a SDA je ostvarila najbolji rezultat među strankama. Poruka glasača bila je da žele SDA ali ne nužno i Izetbegovića. Neki su smatrali da će to dovesti do promjena u stranci. Međutim, do toga nije došlo i zbog nepromišljenog miješanja visokog predstavnika Christiana Schmidta. On je-koristeći tzv. bonske ovlasti, omogućio opoziciji da u vladi na entitetskom nivou zaobiđu SDA. Time je Izetbegović od individualnog gubitnika preko noći postao žrtva.

Današnja politička scena u BiH je neuporediva s onom iz 1990. Tada su tri najjače stranke, SDA, SDS, i HDZ BiH, osvojile utrke za svih sedam članova Predsjedništva BiH, i 85 posto mjesta u oba doma parlamenta. Danas, tri najjače stranke, SDA, SNSD, i HDZ BiH, imaju tek jednog od tri člana Predsjedništva, a u oba doma parlamenta imaju manje od pola poslanika. Od 14 vlada, u samo dva mala kantona, HDZ BiH može vladati samostalno. U svim drugim vladama sjedi po četiri-pet i nerijetko više stranaka. Međutim, nacionalne agende i uz to povezana ustavna pitanja, još uvijek dominiraju političkim narativima u BiH. Zbog toga se čini kako je sve isto, bez obzira što glasači često i rado glasaju i za nedominantne nacionalne stranke.

MONITOR: Održan je treći sastanak vladajuće koalicije u Mostaru. Traži se saglasnost oko urgentnih stvari: ispunjenja zahtjeva EU u vezi sa dobijanjem sredstava iz Plana rasta za ZB i otvaranja pristupnih pregovora. Koliko je ova koalicija pokazala funkcionalnost i jesu li očekivanja od nje bila prevelika?

ĆERIMAGIĆ: Koalicioni sporazum iz decembra 2022. ima tek nešto manje od tri stranice, ali u njemu je čitav niz pitanja i ciljeva važnih za svakodnevicu građana i privrede BiH, od procesa EU integracija do vladavine prava, ekonomskog razvoja, i sl.

Ukoliko pitate građane i privredu u BiH, teško da će vam kazati kako je sporazum ispunjen na način da se njihova svakodnevica promijenila nabolje. Među rijetkim koji će pohvaliti rad vladajućih je Europska komisija-koja je u susret odlukama o kandidatskom statusu i otvaranju pregovora o članstvu, u svojim izvještajima navodila čitav niz odluka, zakona, strateških dokumenata i akcijskih planova.

MONITOR: Dodik je za neispunjavanje zahtjeva u vezi sa Planom rasta, optužio SDA koja u nekim kantonima nije donijela potrebne odluke. On tvrdi da ni ulazak u EU nije ono što želi Izetbegovićeva stranka. Koliko je SDA zaista kočnica napretku BiH ka EU?

ĆERIMAGIĆ: Ne, SDA nije kriva za neusvajanje Reformske agende. Ona je u okviru procesa odlučivanja o sadržaju agende-a koji uključuje suodlučivanje četiri kantona gdje SDA ima premijere, tražila da se u potpunosti ispoštuju zahtjevi i preporuke Europske komisije. Ideja Milorada Dodika-koju je podržala vladajuća koalicija na državnom nivou, bila je da se prvo usvoji nepotpuna agenda, a onda da se pokušaju ispregovarati povoljniji uslovi kod Europske komisije. SDA je to odbila.

MONITOR: Formirana je nova Evropska komisija, a komesarka za proširenje je Slovenka Marta Kos. I ona i nova-stara šefica EK Ursula fon der Lajen-na skorašnjoj posjeti Zapadnom Balkanu, puno govore o proširenju EU. Na ZB najviše obećanja dobila je Crna Gora. Koliko je EU zaista važno da što više objedini „geografsku Evropu“?

ĆERIMAGIĆ: Držim da za razliku od prije pet i deset godina, u Europskoj komisiji i ključnim zemljama članicama postoji značajan broj donosioca odluka koji vjeruju kako je za budućnost EU politika proširenja izuzetno važna. Vjerujem i da će se veliki broj njih iskreno i uporno boriti da to svoje viđenje i uvjerenje nametnu svima koji odlučuju. Za njih u novim okolnostima koji su nastali nakon pandemije i invazije na Ukrajinu, u Europi nema mjesta za međuprostor. Odnosno, zemlje mogu biti dio EU ili dio problema koji slabi EU.

Međutim, u isto vrijeme moram kazati kako u ovom trenutku ne razmišljaju svi na takav način. Ali i da se EU suočava sa generacijskim izazovima, od rata u Ukrajini i odnosa sa SAD-om i Kinom, do prijeko potrebnih strukturalnih reformi i promjena u jedinstvenom tržištu i ekonomiji. Zbog toga je teško kazati da li će „pobijediti“ oni koji proširenje vide kao dio odgovora na ove izazove.

MONITOR: Volodimir Zelenski insistira i dalje na ulasku Ukrajine u NATO. U ovom interegnumu dok se čeka nova administracija SAD, da li je moguće zamisliti da dio nekih budućih pregovora o miru, bude brzo članstvo Ukrajine u EU i davanje garancija NATO umjesto članstva? Koliko će Zapadni Balkan biti važan EU ako u skorije vrijeme počnu pregovori o prestanku sukoba u Ukrajini?

ĆERIMAGIĆ: U ovom trenutku previše je nepoznanica vezanih za sadržaj i moguće okvire budućeg mira u Ukrajini. Pozicije ključnih aktera-uključujući i Kijev, mijenjaju se iz dana u dan.  Držim da je u interesu EU i NATO-a da za pregovarački sto sjedne što snažnija Ukrajina-što bi naravno, podrazumijevalo i ponudu EU i NATO-a o punopravnom članstvu.

Kada govorimo o ponudi brzog članstva, mislim da ona kao takva ne može biti na stolu. Ukrajina će kao i sve druge kandidatkinje morati ispuniti sve uslove za članstvo: od kvalitete statistike-do zakonodavstva, politika i institucija po pitanju zaštite okoliša, javnih nabavki i transporta. Ukrajini, kao i zemljama zapadnog Balkana, potrebna je ponuda EU koja sadrži punu tehničku, političku i finansijsku podršku da se svi ti uslovi ispune u razumnom roku.

MONITOR: Koliko će na militarizaciju Evrope uticati izbor Donalda Trampa koji je, u ranijem mandatu, bio dosta kritičan prema NATO-u. I kako razumijete izjavu generalnog sekretara NATO, Marka Rutea, da se ne treba pribojavati Trampove pobjede?

ĆERIMAGIĆ: Mark Rute je generalni sekretar NATO-a i njegov mandat će obilježiti sposobnost da uspostavi dobar lični odnos sa predsjednikom Donaldom Trumpom. U tom svjetlu bih shvatio i njegovu poruku-i poziv zemljama članicama NATO-a da ne strahuju, već da budu proaktivne prema interesima SAD-a i idejama Predsjednika Trumpa. To znači prije svega spremnost za preuzimanje veće uloge Europe u vlastitoj odbrani. Kroz značajnu modernizaciju i naoružavanje, uključujući i kroz veću kupovinu američkog naoružanja.

MONITOR: Šta je najveći legat Bajdenovog predsjedničkog mandata i u kom pravcu će se kretati spoljna politika Trampove administracije?

ĆERIMAGIĆ: Iz perspektive zapadnog Balkana-a tokom Bidenove administracije, vlasti u Banja Luci objavile su i krenule sa provođenjem plana o urušavanju institucionalnog i ustavnog okvira BiH, a u Kosovu smo imali otmicu tri kosovska policajca, sukob srpskog stanovništva sa KFOR-om, sukob srpskih paravojnih formacija sa kosovskim institucijama u Banjskoj, slanje srpske vojske na granicu sa Kosovom. Kroz režim individualnih sankcija, objavljivanje osjetljivih obavještajnih podataka i diplomatski pritisak, SAD su spriječile punu eskalaciju situacije-ali, nažalost, strateški i dugoročno nisu riješile nijedno od žarišta u regionu.

Pod Trumpom teško je očekivati nastavak ovakvog pristupa i politike, prije svega zbog ličnih i poslovnih odnosa koji su Beograd i Banja Luka izgradile sa ljudima bliskim Trumpu. Zbog toga je važno da EU pojača svoje aktivnosti u regiji i kompenzuje promjene koje će doći iz Washingtona.

 

Raspakivanja ustavnih okvira nema  zbog straha gdje bi to  odvelo BiH

MONITOR: Pokazalo se više puta da je vođenje jedinstvene spoljne politike veliki problem za BiH, posebno se to vidi u ponašanju članova Predsjedništva. Naša stranka je nudila rješenje-u vidu samo jednog predsjednika/ce koji bi bili birani u Parlamentarnoj skupštini. To, izgleda, većini ne odgovara. Zbog „kršenja Dejtona“ ili je u pitanju nešto drugo?

ĆERIMAGIĆ: Zadnji pokušaj izmjene ustava BiH je vođen pod pokroviteljstvom EU i SAD-a tokom 2021. i 2022. Jedan od razloga za njihov neuspjeh bio je i što je fokus tih razgovora bio sužen na sastav i izbor Predsjedništva BiH i gornjih domova (naroda) na državnom i nivou Federacije BiH. Taj pokušaj pokazao je kako bi za „namirivanje“ različitih interesa, vizija i frustracija-i postizanje kompromisa koji imaju šansu da prođu parlamentarnu proceduru, bilo potrebno puno šire raspakovati ustavni i institucionalni okvir BiH. Međutim, u to se za sada ne ide, najviše zbog straha gdje bi takvo raspakivanje moglo odvesti BiH, ali i zbog činjenice da EU i SAD nisu u stanju ohrabriti domaće aktere da se dogovore i oko nekih manje važnih odluka.

 

 

Uspjeh visoke predstavnice Kallas ovisi od toga da li će staviti sadržaj iznad procesa

MONITOR: Doskorašnji visoki predstavnik EU za spoljnu politiku, Žozep Borel, djelovao je kao neko ko pokušava da izjavama i inicijativama doprinese izbalansiranijem pristupu Brisela dvjema najvećim ratnim krizama u svijetu.  Šta se  može očekivati od nove visoke predstavnice EU za spoljnu politiku i bezbjednost, Kaje Kalas?

ĆERIMAGIĆ: Vanjskopolitička i sigurnosna situacija u svijetu-u i oko EU, je izuzetno ozbiljna. U EU se o vanjskoj i sigurnosnoj politici odlučuje konsenzusom. Iluzija je očekivati da je za stolom gdje se donose odluke-a za kojim sjede Orban i Fico, moguće doći do konsenzusa koji će EU učiniti ozbiljnim, snažnim i proaktivnim vanjskopolitičkim i sigurnosnim akterom. Zbog toga uspjeh visoke predstavnice Kallas ovisi od toga da li će staviti sadržaj iznad procesa. Jedini način da ima utjecaja je da -koliko god može, ignoriše pravilo konsenzusa i osigura podršku dovoljnog broja važnih država.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SARA KURGAŠ – KURGASHIAN, HIP-HOPERKA: Kroz muziku odgovaram na sopstvena pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu, ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup

 

 

Crnogorska hip-hop scena je izuzetno aktivna poslednjih godina. To samo po sebi ne znači puno, ali kreativnost koja izbija iz nje i pjesme i materijali koji se nižu su ono što se računa. U tom talasu kvaliteta stigao nam je i prvi materijal jedna domaće hip-hoperke. Nije ona prva koja se uhvatila u koštac sa bitovima i rimama, ali je prva koja je uspjela doći do objavljenog materijala, u ovom slučaju EP-a. Sara Kurgaš, poznatija pod umjetničkim imenom Kurgashian najavila je svoj dolazak pjesmom „Sara Tonin”, nastavila singlovima “Halal” i “Lukavo”, da bi se uz pomoć DJ Mona udružila sa koleginicama – crnogorskim reperkama Jutro, Apro, Labia i Marijom B u numeri Anemoi. Valjda je normalan nastavak takve muzičke trajektorije bio i taj pomenuti prvi EP jednostavnog, a intrigantnog naziva Mudra. O svemu ovome i još nekim temama smo popričali sa Sarom Kurgaš.

MONITOR: Tvoja priča je počela nedavno. Prije dvije godine objavila si singl Sarah Tonin i sve je krenulo. Pošto prvi put predstavljamo tvoj rad našim čitaocima, možeš li nam reći više o tom singlu i onome što je nakon njega došlo.

KURGAŠ: Sarah Tonin je moj prvi umjetnički pokušaj i čini mi se da je bio prilično uspješan. Nisam uopšte razmišljala o nekom kontinuitetu kada sam objavila ovu pjesmu, jednostavno se od mene očekivao neki nastavak. Sada nema nazad. Nakon tog singla, za koji sam entuzijastično pisala tekst, morala sam da otkrijem i neki drugi dio mog identiteta kroz pjesmu Halal. Tako se nastavlja priča i kroz Lastiš gdje govorim o tome kako se od malena osjećam u društvu. Jednostavno, kroz ovaj vid izražavanja pronalazim sebe i odgovaram na sopstvena pitanja.

MONITOR: Učestvovala si i na dva važna projekta. Domaća rabota i Anemoi su pokazali svu jačinu i autentičnost domaće hip hop scene. Kako sa distance vidiš ova dva muzička projekta?

KURGAŠ: Domaća rabota je definitivno bio jedan vrlo važan projekat za crnogorsku rep scenu. Kroz ovu kompilaciju mogu se čuti razni dijalekti, što uljepšava cijelu priču. Čuju se i razlike u flowu koje nas čine posebnima, izbor instrumentala koji takođe ukazuje na dodatne subkategorije koje se nalaze unutar hip hopa.

Anemoi je sam početak projekta Vibin wit DJ Mono i izuzetno mi je drago što sam dio trake koja je oslikala ženski rep u Crnoj Gori, gdje se takođe može čuti posebnost u versovima svake od nas.

MONITOR: Rijetko se autori odluče da singlove ne uvrste u debi materijal, ipak tvoj korak je bio djelimično takav. Sve što je objavljeno nije ušlo na EP Mudra. Reci nam nešto više o izdanju i odluci da ne uvrstiš sve singlove u njega.

KURGAŠ: Kao što sam negdje to već izjavila, neke uspjehe moramo ostaviti iza sebe. Mislim da je uspjeh numere Sarah Tonin bio samo puka sreća i vjerujem da mogu da iznesem nešto mnogo bolje i ozbiljnije od toga. Što se tiče EP-a, on kao proizvod prema mom mišljenju mora da ima neki konkretan redosljed i smisao. Potrudila sam se da uvrstim sve ono što ide jedno sa drugim i, primjera radi, da prva pjesma na albumu bude pjesma bez hooka jer to mora da bude neki intro. Generalno, kad želim da upoznam izvođača kroz muziku, odslušam cijeli album od početka do kraja i shvatam da uglavnom druga pjesma bude ona na kojoj se album zasniva tj oslikava cijelu ideju, a treća  negdje najslušanija. Onda plejlista polako pada u smislu tempa, i feat često bude na kraju. Ovakav koncept je imao najviše smisla za mene. Naravno, to je samo početak, pa će EP prerasti u nešto više od malog formata.

MONITOR: Zanimljiv mi je bio i dio najave “Ono što na rep sceni izdvaja Kurgashian jeste lirika bez prostih riječi i vulgarnosti, koja zadržava domaći sleng i izgovor”. I bez vulgarnosti  se može biti oštar i kritičan. Koliko je ovakav pristup važan onima koji slušaju hip hop?

KURGAŠ: Mislim da je važno da uživamo u muzici koju možemo da slušamo pred bilo kim. Sjećam se da sam pri porodičnim putovanjima često imala slušalice i roditelji nisu mogli da dopru do mene. Onda sam počela da puštam muziku naglas i pred njima, ali je to uglavnom bila strana muzika, pa nisu mogli sve baš da razumiju, pogotovo sleng. Vjerujem da je bolje da snimam nešto što mogu da pustim bilo kome i bilo gdje.

MONITOR: Posljednjih godina ovaj žanr ne samo da dominira u muzici Crne Gore već možemo reći i da konačno ima veliki broj kreativnih i autentičnih reprezenata. Čini  se da po prvi put umjetnici traže svoj izraz u svojoj okolini i iskustvima, a ne po značajnim regionalnim centrima te scene. Kako vidiš stanje u hip hopu, pa i muzici kod nas?

KURGAŠ: Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Za mene, ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup. Ovo što ja radim zaista radim iz ljubavi, bez ikakvog materijalnog i socijalnog interesa.

MONITOR: Možeš li zbog onih koji bi se tek okušali u ovim vodama, bilo kao slušaoci ili stvaraoci, otkriti koje su to autorke ili autori najviše uticali na tebe. Naravno, ne moraju biti muzički.

KURGAŠ: Na mene su najviše uticale ličnosti koje su se usudile da se bave onim što ih najviše ispunjava. Važno mi je bilo da shvatim kako je najbolje ostati na pravom putu. Sazrijevajući, moje ambicije su se mijenjale ali i očekivanja su svedena na minimum, i to ne samo po pitanju muzike. Čitajući dosta knjiga, analizirajući tekstove pjesama, a upijala sam i mnogo filmova, dokumentaraca – bilo mi je jasno da život koji sanjam moram odnekud započeti sama. Odavno sam shvatila da mogu mnogo da izgubim ukoliko nezrela i premlada uđem u svijet muzičke industrije. Zato sada mogu da priuštim sve svoje greške i uglavnom svoje odluke donosim tako što prije toga dobro izračunam moguće gubitke. Vjerujem da je ovo recept za uspjeh, kada saberem sve legende, odnosno svoje uzore i njihova iskustva, pogotovo njihove greške jer su brojni i oni koji su me razočarali.

MONITOR: Šta misliš kakva je budućnost žanra?

KURGAŠ: Ne vjerujem da možemo da izmislimo “toplu vodu”. Prema mojoj skromnoj procjeni, vjerujem da će u budućnosti samo izranjati novi hibridi. Nevjerovatno je kakvi se sve žanrovi danas preklapaju i uklapaju. To jeste novi zvuk, ali često bude miks osnovnih taktova različitih žanrova.

MONITOR: Za kraj reci nam nešto o muzičkoj budućnosti  Sare Kurgaš.

KURGAŠ: To uglavnom zavisi od publike. Dokle god mogu da računam na barem jednu osobu koja će sa zadovoljstvom da sluša moju muziku, ja ću nastavljati da je stvaram.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo