Povežite se sa nama

INTERVJU

MILENA MIJOVIĆ, KANDIDATKINJA ZA DIREKTORICU VRTIĆA ĐINA VRBICA: Ostavka ili smjena ministra prosvjete

Objavljeno prije

na

Ministar prosvjete Damir Šehović je sredinom prošle godine postavio na mjesto direktora JPU „Đina Vrbica” u Podgorici svog partijskog kolegu Vuka Stanišića. Kandidatkinja za direktora Milena Mijović, koja je do izbora Stanišića bila pomoćnica direktora, tvrdi da je oštećena jer ima bolje reference od imenovanog direktora kao i podršku roditelja i zaposlenih. Mijović je tužila državu zbog diskriminacije po osnovu političkog opredjeljenja.

MONITOR: Vi ste prva osoba u Crnoj Gori koja je tužila državu zbog političkog opredjeljenja, odnosno neopredjeljenja. I dobili ste. Da li ste se nadali takvom epilogu?
MIJOVIĆ: Nijesam iznenađena odlukom suda koja je donesena u moju korist, a dokazuje da je nada mnom izvršena direktna politička diskriminacija od strane ministra prosvjete Damira Šehovića i onemogućeno mi napredovanje na poslu zbog političkog opredjeljenja, odnosno neopredjeljenja.

S druge strane izražavam potpunu podršku institucijama sistema da ovakvim slučajevima dokazuju nezavisnost i integritet, te jačanje institucija u pravcu vladavine prava. U svjetlu pristupa zajednici evropskih naroda, najveći kapital upravo leži u ljudima, koji čine institucije sistema. Nikad ne treba zanemariti da u tim institucijama ima puno časnih i poštenih ljudi koji odgovorno rade svoj posao.

U ovakvom političkom ambijentu i ovakvom političkom trenutku sudija Nina Radunović je donijela izuzetno hrabru odluku, čime je započela jedan neophodan proces departizacije i profesionalizacije institucija u Crnoj Gori. Takođe, imala je dovoljno ličnog i profesionalnog integriteta da ovaj slučaj okonča na ovaj način.

Cijeli proces pratila je predastavnica Ombudsmana Dina Knežević, kao i mediji koji su izvještavali o mom suđenju ali i ovom problemu uopšte, čime su doprinijeli aktuelizaciji teme o kojoj svi sve znaju i svima je jasno, ali nema sudskih presuda. Takođe, proces su pratili i drugi advokati, jer za diskriminaciju po političkoj osnovi ne postoji sudska praksa u Crnoj Gori, a ni šire. Delegacija EU u Crnoj Gori je takođe pratila slučaj.

Nadam se da će moj primjer dati snagu i drugim zaposlenima i građanima da prijave političku diskriminaciju pri zapošljavanju, pa bilo od koje partije ili ličnosti da dolazi, i time da se bore za svoja prava i principe i ne pristaju na ucjene.

MONITOR: Tražili ste i da se poništi odluka ministra Damira Šehovića o izboru njegovog partijskog kolege Vuka Stanišića za direktora JPU Đina Vrbica. Očekujete li da će se i to desiti?
MIJOVIĆ: Očekujem da će ministar prosvjete, poslije ovakve presude podnijeti ostavku, kako iz moralnih tako i iz profesionalnih razloga. Ukoliko se to ne desi, jer je takav čin rijetkost na našoj političkoj sceni, pozivam premijera da razriješi ministra, koji ne samo što je vršio političku diskriminaciju prema meni, nego je počinio i krivično djelo nudeći poslove za koje on nije nadležan i za koje postoji propisana zakonska norma, što je posao i za državno tužilaštvo. Smatram i duboko vjerujem da će pravda biti zadovoljena, a država pokazati spremnost da se obračuna sa najvećim kancerom našeg školstva, a to je političko zapošljavanje.

S druge strane, ministar je ove sedmice dao još jednu izjavu kojom je dodatno unizio crnogorsko školstvo, a to je da je ,,obrazovanje kad zaboravimo sve ono što smo učili u školi”. Čemu nam onda služe škole i kompletan vaspitno-obrazovni sistem? Nakon afere oko reforme, nedostatnosti cijelog seta zakonskih rješenja, afere oko prijema na Policijsku akademiju, slučaja koji se desio u Beranama, i brojnih drugih afera vezanih za resor kojim rukovodi, časno bi bilo da ministar prosvjete podnese ostavku.

To je jedini suštinski epilog koji bi trebalo da proistekne iz svega gore navedenog. Sve ostalo je odugovlačenje procesa, kozmetičke promjene, raspisivanje novog konkursa i sl. Poenta moje odluke da tužim državu nije dobijanje mjesta direktora, već dokazivanje principijelnosti i građanska neposlušnost na ucjene bilo koje vrste.Takođe se nadam da će ova moja borba predstavljati makar mali korak naprijed u pravcu profesionalizacije i podizanja nivoa stručnosti i kompetentnosti u svim obrazovnim institucijama, a prije svega u rukovodećim institucijama – Ministarstvo prosvjete, Zavod za školstvo, Centar za stručno obrazovanje…

MONITOR: Kako tumačite to što je zamjenik zaštitnika imovinsko pravnih odnosa države Risto Femić na suđenju potvrdio da Vam je ministar Šehović nudio da budete pomoćnica direktora vrtića ili da izaberete bilo koje mjesto u Ministarstvu prosvjete, iako je, kao što ste vise puta rekli, to nezakonito?
MIJOVIĆ: Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa je potvrdio moje navode iz svjedočenja i iznio istinu. To je ono na šta sam ja od samog početka ukazivala. Ja sam dokazala i javnosti i sudu da ministar prosvjete vaspitno-obrazovni sistem posmatra kao politički plijen, a mjesta u prosvjeti kao pogodno tlo za političku trgovinu. Ja ne pristajem da profesiju kojom se bavim svedem na ,,pijačno pogađanje” ma o kom radnom mjestu se radilo.

Takav njegov postupak predstavlja krivično djelo, ali, ipak, ostavimo institucijama da odrade svako svoj posao.

MONITOR: Na sudu ste izjavili da Vam je jasno predočeno da ukoliko želite da budete direktor morate biti član DPS-a ili SD-a. Očekujete li da će nakon ove presude nadležni biti makar malo oprezniji u strahu da se ponovo ne opeku kao u Vašem slučaju?
MIJOVIĆ: Smatram da će biti oprezniji, ali nemam iluziju da ovakve pojave mogu da nestanu preko noći. Našoj javnosti prvo treba podići nivo svijesti o tome šta znači ,,voljeti i poštovati svoju zemlju”, šta znači ,,državni neprijatelj” (a to nijesu službenici koji na sudu traže svoja prava, već oni koji su ta prava kršili), koja su njihova prava i obaveze iz radnih odnosa, i naravno, imperativ je da moraju ispraviti kičmu. U tom kontekstu, ja sam zaista sebe uvijek doživljavala i osjećala kao iskrenog patriotu i ubjeđena sam da sam ovim sudskim postupkom dala doprinos demokratizaciji crnogorskog društva!

Na kraju, ne postoji ta satisfakcija sa kojom bih ja bila zadovoljna da moram da živim znajući da sam pristala na nešto što se kosi sa mojim moralnim, ljudskim i profesionalnim načelima.

Ministar troši naš novac na privatne advokate

MIJOVIĆ: Ministarstvo prosvjete je na glavnom ročištu dalo punomoćje advokatu Nikoli Martinoviću, iako državu po sili zakona zastupa Zaštitnik imovinsko pravnih interesa. Tim potezom je ministar stavio do znanja javnosti da je u redu trošiti državni novac na privatne advokate. Poslije zahtjeva o slobodnom pristupu informacijama podnijetog Ministarstvu prosvjete, da mi stavi na uvid akt kojim je Martinović imenovan, dobila sam rješenje da takav akt ne postoji. Na narednom ročištu advokat Martinović se nije pojavio. Šta je bio razlog ovakvog odnosa jednog državnog organa prema sudu i šta je trebalo biti postignuto, ja to ne znam.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo