Povežite se sa nama

OKO NAS

KLAUZULA HAOSA: Čuvajmo mir, pamtimo stradanja i genocid u Srebrnici 1995 – 2015.

Objavljeno prije

na

ČUVAJMO MIR, PAMTIMO STRADANJA I GENOCID, SREBRENICA 1995-2015., Međunarodna naučno-stručna konferencija, Univerzitet u Travniku, Pravni fakultet, Kiseljak, 30. maj 2015.

Dvadeset je godina od najvećeg zločina u Evropi posle Drugog svetskog rata. Tim povodom, najpre sledi jedna kratka, ali značajna konceptualizacija, zatim bilans kažnjavanja odnosno (ne)kažnjivosti ovog zločina, i, na kraju, odgovor na pitanje: Šta da se radi, posebno u uslovima regionalnih, evropskih i svetskih pogoršanja, koja se odvijaju u poslednjih nekoliko godina.

KONCEPTUALIZACIJA

Genocid u Srebrenici 1995. sastavni je deo genocida nad Muslimanima odnosno Bošnjacima, počinjenog u postjugoslovenskim ratovima, na teritorijama Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, od strane odgovarajućih vojno-političkih vrhova i njihovih neposrednih izvršilaca. Zbog poznatih razloga, žrtve postjugoslovenskih ratova, u najvećoj meri, bili su upravo Muslimani odnosno Bošnjaci, posebno u Bosni i Hercegovini, ali su žrtve, pa i genocidne žrtve ovih ratova, u izvesnoj meri, bili i Srbi, Hrvati i ostali, u ovim zemljama, kao i u Hrvatskoj i drugim postjugoslovenskim zemljama, od strane odgovarajućih vojno-političkih vrhova i njihovih neposrednih izvršilaca.

Gornja konceptualizacija razlikuje se od vladajuće političke istine i kao takva zahteva još najmanje tri kratka komentara. Prvo, ona se suprotstavlja vladajućoj pa i vladajućoj pravosudnoj istini o genocidu ograničenom u ProstoruVremenu isključivo na Srebrenicu 1995. Drugo, ona izražava i poštuje razliku i vezu između naučne i pravne istine, jer zna da nauka i pravo imaju svoje povezane, ali i različite autonomne domene, te da i jedna i druga, svaka sa svoje strane, i svaka na svoj način, doprinose utvrđivanju kompleksne istine. I treće, najznačajnije, ona se temelji na univerzalnoj prirodi i neophodnosti kažnjavanja najtežeg i nezastarivog zločina genocida, to jest na činjenici da ovaj zločin nije samo zločin protiv ovog ili onog pojedinca i naroda, nego, istovremeno, i protiv čovečanstva kao celine i čoveka kao vrste, te da, kao takav, zahteva i suprotstavljanje i kažnjavanje od strane svih, a ne samo od strane onih koji su njime neposredno pogođeni (Čekić, 2012).

BILANS KAŽNJAVANJA, ODNOSNO (NE)KAŽNJIVOSTI GENOCIDA

U najkraćem, što se više približavamo našem vremenu i prostoru, ovaj bilans je sve lošiji i lošiji. Početak i prvih desetak godina međunarodnog krivičnog pravosuđa odnosno Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju, bili su najviše ohrabrujući. Prve pa i jedine pravosnažne presude za genocid u Srebrenici pripadaju upravo ovom vremenu i tribunalu. U poslednjih desetak godina, međutim, i ovaj tribunal sve više zapada u močvaru loše međunarodne realpolitike. Ovo poslednje još više važi za onu skoro oslobađajuću presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu iz 2007, po tužbi za genocid, koju je Bosna i Hercegovina podigla protiv SRJ odnosno Srbije i Crne Gore.

Još lošiji bilans (ne)kažnjivosti je u postjugoslovenskim zemljama. U zemljama u kojima su osnovana specijalna tužilaštva i sudovi za ratne zločine, određeni rezultati postignuti su u prvim godinama njihovog delovanja, sa protokom vremena ovi rezultati postajali su sve bleđi. Jasno je i zbog čega. Čak i tamo gde je bilo formalne smene vlasti, pa i prvih ohrabrujućih političkih promena, danas su na vlasti uglavnom one iste, samo reciklirane, i samo retorički reformisane, zamaskirane i „evropeizirane”, ratnonacionalističke oligarhije iz „olovnih” 1990-ih.

A moja Crna Gora jedina je od svih postjugoslovenskih zemalja pa i šire u kojoj u poslednjih četvrt veka nije došlo čak ni do formalne smene vlasti. Pa su zbog toga i rezultati u oblasti gonjenja i kažnjavanja ratnih zločina, a među ovima i najtežeg i nezastarivog zločina, genocida – najlošiji. O tome uverljivo svedoči i Krivična prijava protiv vrha vlasti i vrhovnih državnih tužilaca Crne Gore, za nateži i nezastarivi zločin genocida 1994-2014, u vezi sa slučajem Ibrahima Čikića, koju sam, zajedno sa dvojicom kolega, podneo 14. septembra 2014. Prijava za zločin koji čeka da bude procesuiran punih dvadeset godina (Popović, Kočan, Pavlović, 2014; Čikić, 2008).

ŠTA DA SE RADI?

Ozbiljnost pa i dramatičnost gornjeg pitanja, posebno je aktuelizovana i naglašena u svetlu skorijih regionalnih, svetskih i evropskih pogoršanja, koja ne mogu da sakriju čak ni sve službene birokratske retorike, pune manipulativnog vlastodržačkog optimizma. Događaji u Zvorniku i Kumanovu 2015. samo su vrh ledenog brega, kada je reč o našim domaćim, lokalnim i regionalnim pogoršanjima. Krize u Siriji i Ukrajini, samo su manifestacije, novog, neregulisanog, divljeg i opasnog multipolarizma, sa ograničenim i smanjenim, ali ne manje opasnim evro-atlantsko-azijskim recikliranjem novog, vašingtonsko-moskovskog, mekejnovsko-putinovskog „hladnog rata”. Kriza u Grčkoj, samo je finansijski izraz sve većeg desničarskog pogoršanja, isklizavanja i slabljenja Evrope, eurozone i EU.

Kada je o ovoj poslednjoj reč, posebno je interesantna takozvana klauzula balansa. Reč je o klauzuli kojom EU/EK, u tekućoj evro-integraciji Crne Gore, retorički preti vladajućoj crnogorskog oligarhiji, dok ovu istu oligarhiju, istovremeno, i zajedno sa Vašingtonom, realpolitički pa i saučesnički podržava u svemu pa i u izbegavanju odgovornosti za ratne zločine (Popović, 2012). A, znamo, nekažnjivost zločina, put je u njihovo ponavljanje. U novi strašni behemotski haos na ovim prostorima. Tako da onu EU/EK retoričku klauzulu balansa realpolitički prati EU/EK klauzula haosa.

Uprkos svim ovim pogoršanjima, zapravo upravo zbog njih, posvećenost, odlučnost i nepokolebljivost svih nas koji se zalažemo za kažnjavanje i kažnjivost genocida u Srebrenici 1995. i svih drugih genocida i ratnih zločina iz postjugoslovenskih ratova 1990-ih, mora biti još veća. „Do kraja svijeta i vijeka. Bez odustajanja i uslova. Jer se u našoj kao i svakoj drugoj zajednici samo tako može očuvati minimalna ljudskost. Ako ne drugačije , a ono makar kao sjeme za neku dalju budućnost.” (Popović, Kočan, Pavlović, 2014: str. 4)

LITERATURA

Čekić, Smail (2012). Genocid i istina o genocidu u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.

Čikić, Ibrahim (2008). Gdje sunce ne grije. Podgorica/Sarajevo: Inicijativa mladih za ljudska prava. Edicija Dokumenti.

Popović, Milan (2012). „O saučesničkoj odgovornosti dela međunarodne zajednice,” Politički i vojni značaj odbrane Sarajeva 1992-1995, Međunarodna naučna konferencija, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Vlada kantona Sarajevo, Sarajevo, 29. februar – 1. mart 2012.; Popović, Milan (2012). AlterVizija: Balkanska postmoderna 7. Podgorica: Vijesti; www.milanmpopovic.info.

Popović, Milan, Kočan, Esad, Pavlović, Koča (2014). „Krivična prijava protiv Mila Đukanovića, tadašnjeg i današnjeg Predsjednika vlade Crne Gore, i tadašnjeg a najvećim dijelom i današnjeg vrha crnogorske vlasti, za najteži i nezastarivi zločin genocida 1994-2014. po članu 426 Krivičnog zakonika Crne Gore, kao i protiv Vrhovnih državnih tužilaca i njihovih involviranih saradnika u ovom periodu, za saučesništvo pomaganjem počiniocima ovog zločina da izbjegnu pravdu: slučaj Ibrahima Čikića, žrtve i svjedoka ovog zločina,” Vrhovnom državnom tužilaštvu, Vladi i Skupštini Crne Gore, domaćoj i međunarodnoj demokratskoj javnosti, Podgorica, 11. septembar 2014.

Komentari

Izdvojeno

KONTROLA OPTUŽNICE PROTIV BIVŠE PREDSJEDNICE VRHOVNOG SUDA: Medenica tvrdi da je žrtva politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je poslije petog puta, ipak održano kontrolno ročište za optužnicu protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda, o kvalitetu rada Specijalnog tužilaštva u ovom slučaju, odluku će donijeti vijeće sudije Gorana Šćepanovića, koje može da potvrdi tužilački akt, vrati ga na dopunu ili donese odluku o obustavi postupka

 

Nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica, ove je sedmice u zgradu kojom je šefovala 14 godina ušla  kao optužena, uz pratnju advokata. Razlog: kontrola optužnice koju je još u oktobru prošle godine Specijalno tužilaštvo podiglo protiv nje, njenog sina Miloša i još 15 osoba.

Nakon tri sata ročišta, dobila je vrijeme da iznese  sve što misli o tužilačkom aktu.

„Istrpjeću ja ovo, jer ova optužba nije želja da se stane na kraj visokoj korupciji već da se prikupe birači“, poručila je Medenica, koja je optužnicu nazvala pretpostavkom. Poručila je da se ne može „tako lako neko optuživati“.

“Već 40 godina mog rada u crnogorskom pravosuđu učinilo je da sagledam neke stvari bolje nego moji branioci. Mene niko ne može bolje da brani nego ja sama…Neću vam reći kako doživljam to što mi je, kao predsjednici Vrhovnog suda, stavljeno na teret da sam član organizovane kriminalne grupe. To ću ponijeti sa sobom. Ali, reći ću da je tužilac morao popisati čime sam ja to zloupotrijebila, odnosno iskoristila svoj službeni položaj i svojim radnjama omogućila da se nesmetano krijumčare cigarete. Kada, kako, kome, gdje i čime sam ja to uradila. Da su sprovedene radnje, koje je odbrana predložila, danas optužbe ne bi bile ovakve”, kazala je Medenica.

Ona je pitala tužilaštvo od koga je, kada, koliko i zašto uzela mito, koji joj se, takođe, stavlja na teret.

Vijeću sudije Gorana Šćepanovića, predočila je i da nije imala nikakvu skaj komunikaciju, što se vidi iz prikupljenih dokaza.

„Nemam ni bilo koju drugu spornu komunikaciju. Ne daj Bože da ima neka slika sa članom neke kriminalne organizacije, ništa bi bio ovaj medijski stampedo u odnosu na to“, kazala je Medenica.

Ona je tražila od Tužilaštva da pojasni i kako je je mogla da ima uticaj na sudije ako je već 15 mjeseci u penziji.

Tokom izlaganja Medenica je tvrdila i da su u istražnom postupku povrijeđena njena prava.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUŽBE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA NA SJEVERU:  Pomoć za svaku nevolju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedostatak opreme i  vozila i  nedovljno  zaposlenih, u većoj ili manjoj mjeri, i dalje su zajednički problem za sve službe zaštite i spašavanja na sjeveru države. Uz to, vatrogasci su, kažu, često u prilici da rade ono što im nije u opisu posla i za šta nijesu dovoljno obučeni

 

Nevrijeme sredinom januara još jednom je razotkrilo sve nedostatke u opremljenosti i kadrovskim potencijalima službi zaštite i spašavanja (SZS) na sjeveru države. Da bi to nadomjestili, tvrde vatrogasci, bili su prinuđeni da su na terenu neprekidno 24 sata, često bez adekvatne opreme. Ocjena vatrogasaca je da se minulih nekoliko godina jesu donekle poboljšali uslovi njihovog rada, ali da i dalje nijesu ni blizu onih koji bi im omogućili da su bezbjedni i daju svoj maksimum.

Iako u nekim opštinama podmlađene, SZS i dalje imaju problem što je značajan dio vatrogasaca u srednjem životnom dobu. To i nedovoljan broj zaposlenih je veliki problem i mojkovačke SZS. Od 10 vatrogasaca, kaže komandir Marinko Medojević, dvojica su stariji od zakonskog minuma za obavljanje tog posla. Prema propisima vatrogasci ne bi smjeli biti stariji od 55 godina.

„Zaista je 10 vatrogasaca malo za Mojkovac. To je najbolje pokazalo posljednje nevrijeme kada smo gotovo bez prestanka bili na terenu danima. Mogao sam da formiram samo tri ekipe, od kojih su dvije bile na terenu, a jedna pripravna. To je nedovoljno i fizički iscrpljuje zaposlene. Kada sam, nakon posljednjih lokalnih izbora u Mojkovcu, došao na ovo mjesto, zatekao sam još puno nedostaka, koji smetaju da SZS obavlja svoje poslove kvaliteno. To za sada nadoknađujemo velikim požrtvovanjem i boljim odnosom lokalnih vlasti. No, još puno je posla na tom putu”, kaže sagovornik Monitora.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Prema njegovim riječima sa druge strane ne postoji niti se pokazuje takozvana snaga države da fabrikama na području Bijelog Polja naloži da ugrade prečišćivače i filtere na sistemima za otpadne vode.

,,Od kolektora, priče i pompeznih najava o njegovoj izgradnji, još uvijek nema ništa, tako da je rijeka Lim, sa svim svojim pritokama, pretvorena u veliki fekalni kanal. Divlje cijevi su svuda, a riblji fond je na području Bijelog Polja potpuno uništen”, tvrdi Novović. Novinar iz Bijelog Polja upozorava  i na činjenicu da je na obalama ove rijeke samo registrovanih stotinu i četiri divlje deponije, dok je neregistrovanih još ko zna koliko.

Nevladina organizacija iz ovog grada Euromost preko deset godina se bori da zaštiti Lim, ali, nažalost, situacija je, kako ističu, svake godine gora, gdje se zbog nekontrolisanog odlaganja otpada na njenim obalama ne šteti samo Bijelom Polju i Crnoj Gori, već i susjednim državama, Srbiji i BiH, u kojima se otpad spušta nakon svakih većih kiša. ,,Zbog nečinjenja naših državnih i opštinskih institucija, Vlada Srbije ozbiljno razmišlja da postavi lančanice, mnogo visočije od Priboja i Prijepolja, odnosno na granici sa Crnom Gorom, i da se tu zaustavi plutajući otpad. U tom slučaju bi bjelopoljske opštinske i crnogorske vlasti morale da čiste”, kažu u Euromostu.

Iz ove nevladine organizacije Monitoru su kazali kako su godinama organizovali veliki broj ekoloških akcija čišćenja obale Lima, ali kažu da se na ista mjesta baci otpad, tako da više nema svrhe organizovati takve akcije, dok god lokalne i državne institucije, ne počnu da preduzimaju nešto po pitanju zagađivanja ove rijeke. Oni su se zbog toga obratili i međunarodnim institucijama, pa podsjećaju da je evropski komesar za životnu sredinu napomenuo da će Crna Gora  morati nakon pristupanja EU dostići potpunu usklađenost sa ekološkim zakonodavstvom, jer trenutno zakon EU još nije obavezujući za Crnu Goru.

Iz Euromosta tvrde da je Brisel prepoznao Lim kao rijeku od značaja ne samo za Crnu Goru, već za čitav region pa i Evopsku uniju, jer pripada crnomorskom slivu. ,,Koalicija ekoloških organizacija iz Crne Gore, Srbije i BiH, koja se bori da zaštiti Lim, zatražiće da se uklone i sva privremena odlagališta otpada, koja se nalaze pored rijeke i u Crnoj Gori i u Srbiji”, kažu iz ove nevladine organizacije.

Da je Evopska unija, preko svoje misije u Crnoj Gori, prepoznala ovaj problem, jasno je i po tome što su sa skoro petnaest miliona finansirali izgradnju kolektora u Beranama. Tako u slivu Lima kroz našu državu, ova međunarodna rijeka je zaštićena od fekalnih zagađenja jedino u Beranama.  Ali to ne znači da na njenim obalama u Beranama nema sijaset divljih deponija, kao i na području Andrijevice i Plava.

Možda bi trebalo da se lančanice, onakve kakve smo vidjeli u Priboju, postave uzvodnije, prema Crnoj Gori, i onda se više ne bi postavljalo pitanje da li je plutajući otpad u Priboj stigao iz naše države, ili sa teritorije Prijepolja. U Priboj uvijek kod ovakvih ekocida stiže pomoć u mehanizaciji iz Beograda, da bi mjesecima čistili rijeku. Otpad, destine hiljada kubika, srećom se tu zaustavlja i ne ide dalje prema Bosni i Hercegovini, u Drinu, i dalje Drinom, ko zna dokle.

U svakom slučaju, problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema. Zato slike plutajućeg otpada sa takozvanih lančanica u Priboju predstavljaju plutajuću sramotu. I opomenu.

                                                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo