OKO NAS
KLAUZULA HAOSA: Čuvajmo mir, pamtimo stradanja i genocid u Srebrnici 1995 – 2015.

ČUVAJMO MIR, PAMTIMO STRADANJA I GENOCID, SREBRENICA 1995-2015., Međunarodna naučno-stručna konferencija, Univerzitet u Travniku, Pravni fakultet, Kiseljak, 30. maj 2015.
Dvadeset je godina od najvećeg zločina u Evropi posle Drugog svetskog rata. Tim povodom, najpre sledi jedna kratka, ali značajna konceptualizacija, zatim bilans kažnjavanja odnosno (ne)kažnjivosti ovog zločina, i, na kraju, odgovor na pitanje: Šta da se radi, posebno u uslovima regionalnih, evropskih i svetskih pogoršanja, koja se odvijaju u poslednjih nekoliko godina.
KONCEPTUALIZACIJA
Genocid u Srebrenici 1995. sastavni je deo genocida nad Muslimanima odnosno Bošnjacima, počinjenog u postjugoslovenskim ratovima, na teritorijama Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, od strane odgovarajućih vojno-političkih vrhova i njihovih neposrednih izvršilaca. Zbog poznatih razloga, žrtve postjugoslovenskih ratova, u najvećoj meri, bili su upravo Muslimani odnosno Bošnjaci, posebno u Bosni i Hercegovini, ali su žrtve, pa i genocidne žrtve ovih ratova, u izvesnoj meri, bili i Srbi, Hrvati i ostali, u ovim zemljama, kao i u Hrvatskoj i drugim postjugoslovenskim zemljama, od strane odgovarajućih vojno-političkih vrhova i njihovih neposrednih izvršilaca.
Gornja konceptualizacija razlikuje se od vladajuće političke istine i kao takva zahteva još najmanje tri kratka komentara. Prvo, ona se suprotstavlja vladajućoj pa i vladajućoj pravosudnoj istini o genocidu ograničenom u ProstoruVremenu isključivo na Srebrenicu 1995. Drugo, ona izražava i poštuje razliku i vezu između naučne i pravne istine, jer zna da nauka i pravo imaju svoje povezane, ali i različite autonomne domene, te da i jedna i druga, svaka sa svoje strane, i svaka na svoj način, doprinose utvrđivanju kompleksne istine. I treće, najznačajnije, ona se temelji na univerzalnoj prirodi i neophodnosti kažnjavanja najtežeg i nezastarivog zločina genocida, to jest na činjenici da ovaj zločin nije samo zločin protiv ovog ili onog pojedinca i naroda, nego, istovremeno, i protiv čovečanstva kao celine i čoveka kao vrste, te da, kao takav, zahteva i suprotstavljanje i kažnjavanje od strane svih, a ne samo od strane onih koji su njime neposredno pogođeni (Čekić, 2012).
BILANS KAŽNJAVANJA, ODNOSNO (NE)KAŽNJIVOSTI GENOCIDA
U najkraćem, što se više približavamo našem vremenu i prostoru, ovaj bilans je sve lošiji i lošiji. Početak i prvih desetak godina međunarodnog krivičnog pravosuđa odnosno Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju, bili su najviše ohrabrujući. Prve pa i jedine pravosnažne presude za genocid u Srebrenici pripadaju upravo ovom vremenu i tribunalu. U poslednjih desetak godina, međutim, i ovaj tribunal sve više zapada u močvaru loše međunarodne realpolitike. Ovo poslednje još više važi za onu skoro oslobađajuću presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu iz 2007, po tužbi za genocid, koju je Bosna i Hercegovina podigla protiv SRJ odnosno Srbije i Crne Gore.
Još lošiji bilans (ne)kažnjivosti je u postjugoslovenskim zemljama. U zemljama u kojima su osnovana specijalna tužilaštva i sudovi za ratne zločine, određeni rezultati postignuti su u prvim godinama njihovog delovanja, sa protokom vremena ovi rezultati postajali su sve bleđi. Jasno je i zbog čega. Čak i tamo gde je bilo formalne smene vlasti, pa i prvih ohrabrujućih političkih promena, danas su na vlasti uglavnom one iste, samo reciklirane, i samo retorički reformisane, zamaskirane i „evropeizirane”, ratnonacionalističke oligarhije iz „olovnih” 1990-ih.
A moja Crna Gora jedina je od svih postjugoslovenskih zemalja pa i šire u kojoj u poslednjih četvrt veka nije došlo čak ni do formalne smene vlasti. Pa su zbog toga i rezultati u oblasti gonjenja i kažnjavanja ratnih zločina, a među ovima i najtežeg i nezastarivog zločina, genocida – najlošiji. O tome uverljivo svedoči i Krivična prijava protiv vrha vlasti i vrhovnih državnih tužilaca Crne Gore, za nateži i nezastarivi zločin genocida 1994-2014, u vezi sa slučajem Ibrahima Čikića, koju sam, zajedno sa dvojicom kolega, podneo 14. septembra 2014. Prijava za zločin koji čeka da bude procesuiran punih dvadeset godina (Popović, Kočan, Pavlović, 2014; Čikić, 2008).
ŠTA DA SE RADI?
Ozbiljnost pa i dramatičnost gornjeg pitanja, posebno je aktuelizovana i naglašena u svetlu skorijih regionalnih, svetskih i evropskih pogoršanja, koja ne mogu da sakriju čak ni sve službene birokratske retorike, pune manipulativnog vlastodržačkog optimizma. Događaji u Zvorniku i Kumanovu 2015. samo su vrh ledenog brega, kada je reč o našim domaćim, lokalnim i regionalnim pogoršanjima. Krize u Siriji i Ukrajini, samo su manifestacije, novog, neregulisanog, divljeg i opasnog multipolarizma, sa ograničenim i smanjenim, ali ne manje opasnim evro-atlantsko-azijskim recikliranjem novog, vašingtonsko-moskovskog, mekejnovsko-putinovskog „hladnog rata”. Kriza u Grčkoj, samo je finansijski izraz sve većeg desničarskog pogoršanja, isklizavanja i slabljenja Evrope, eurozone i EU.
Kada je o ovoj poslednjoj reč, posebno je interesantna takozvana klauzula balansa. Reč je o klauzuli kojom EU/EK, u tekućoj evro-integraciji Crne Gore, retorički preti vladajućoj crnogorskog oligarhiji, dok ovu istu oligarhiju, istovremeno, i zajedno sa Vašingtonom, realpolitički pa i saučesnički podržava u svemu pa i u izbegavanju odgovornosti za ratne zločine (Popović, 2012). A, znamo, nekažnjivost zločina, put je u njihovo ponavljanje. U novi strašni behemotski haos na ovim prostorima. Tako da onu EU/EK retoričku klauzulu balansa realpolitički prati EU/EK klauzula haosa.
Uprkos svim ovim pogoršanjima, zapravo upravo zbog njih, posvećenost, odlučnost i nepokolebljivost svih nas koji se zalažemo za kažnjavanje i kažnjivost genocida u Srebrenici 1995. i svih drugih genocida i ratnih zločina iz postjugoslovenskih ratova 1990-ih, mora biti još veća. „Do kraja svijeta i vijeka. Bez odustajanja i uslova. Jer se u našoj kao i svakoj drugoj zajednici samo tako može očuvati minimalna ljudskost. Ako ne drugačije , a ono makar kao sjeme za neku dalju budućnost.” (Popović, Kočan, Pavlović, 2014: str. 4)
LITERATURA
Čekić, Smail (2012). Genocid i istina o genocidu u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
Čikić, Ibrahim (2008). Gdje sunce ne grije. Podgorica/Sarajevo: Inicijativa mladih za ljudska prava. Edicija Dokumenti.
Popović, Milan (2012). „O saučesničkoj odgovornosti dela međunarodne zajednice,” Politički i vojni značaj odbrane Sarajeva 1992-1995, Međunarodna naučna konferencija, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Vlada kantona Sarajevo, Sarajevo, 29. februar – 1. mart 2012.; Popović, Milan (2012). AlterVizija: Balkanska postmoderna 7. Podgorica: Vijesti; www.milanmpopovic.info.
Popović, Milan, Kočan, Esad, Pavlović, Koča (2014). „Krivična prijava protiv Mila Đukanovića, tadašnjeg i današnjeg Predsjednika vlade Crne Gore, i tadašnjeg a najvećim dijelom i današnjeg vrha crnogorske vlasti, za najteži i nezastarivi zločin genocida 1994-2014. po članu 426 Krivičnog zakonika Crne Gore, kao i protiv Vrhovnih državnih tužilaca i njihovih involviranih saradnika u ovom periodu, za saučesništvo pomaganjem počiniocima ovog zločina da izbjegnu pravdu: slučaj Ibrahima Čikića, žrtve i svjedoka ovog zločina,” Vrhovnom državnom tužilaštvu, Vladi i Skupštini Crne Gore, domaćoj i međunarodnoj demokratskoj javnosti, Podgorica, 11. septembar 2014.
Komentari
Izdvojeno
PROGRAM PORODIČNO ORIJENTISANE RANE INTERVENCIJE: Osnaživanje porodice

Uz podršku UNICEF-a i EU, novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu s kašnjenjima i smetnjama u razvoju pilotira se u Bijelom Polju i Kotoru
,,Institucije sada imaju ljudski lik preko koga mi dobijemo sve što nam je potrebno i zajedničkim snagama radimo na tome da pomognemo našem djetetu”, kaže Željka Veličković objašnjavajući model porodično orjentisane rane intervencije. Dok Željka razgovara sa nama, sa njenim trogodišnjim sinom Vukašinom igra se njen muž Novica i socijalni radnik Stevan Anđelković. Ćerka Veličkovića je u školi, a da se sada vrati, zatekla bi igračke i dvoje odraslih kako sa smiju i dodaju igračkama sa njenim bratom, kome tepaju Vuk, Vule.
Željka priča da su prije godinu i po primijetili da njihov sin ima neki rizik u razvoju. Krenuli su uobičajenim putem obilaska institucija. ,,Obilazili smo dosta ustanova i nijesmo bili zadovoljni. Prije pola godine psiholog iz Doma zdravlja predložio nam je da se uključimo u ovaj program rane intervencije i to je sasvim drugačija i bolja priča. Već osjećamo olakšanje i mnogo smo osnaženiji kao porodica koja se nalazi pred izazovom’’.
Uz podršku UNICEF-a i Evropske unije novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu sa kašnjenjima i smetnjama u razvoju primjenjuje se u Bijelom Polju i u njemu je porodicama pružena timska pomoć od strane stručnjaka iz Doma zdravlja, vrtića, Centra za socijalni rad, Dnevnog centra.
U ovom gradu se mijenja praksa komplikovane komunikacije među stručnjacima koji su tu da pomognu djeci i roditeljima. Umjesto da roditelj sa djetetom ide u institucije i da prenosi vaspitaču što je kazao logoped, pa logopedu što je ustanovio psiholog, sada jedan od stručnjaka ima stalni kontakt, koji uključuje i kućne posjete, sa porodicom i koordiniše sve.
,,Trudimo se, i za nas je ovo izazov i iz ovog programa dosta i mi učimo”, priča svoje iskustvo sa novim programom Željka. Dodaje da su kao porodica mnogo rasterećeniji i da pored njih kao roditelja u svemu učestvuje i njihova ćerka: ,,Srušena je ta barijera kada je u pitanju terapeut i dijete. Imamo kućne posjete i sada je to sve prilagođeno djetetu. A prije je sve to bilo u okviru Doma zdravlja. To je neuporedivo bolje i dijete to mnogo bolje prihvata”.
Primarni pružalac podrške za porodicu Veličković je psihološkinja Danijela Femić. Ona kaže da je jedna od važnijih stvari koja se desila ovim projektom da su medicinski radnici izašli iz uobičajenog modela rada: ,,Uvijek smo se vodili time da imamo što više papirologije, što više dijagnoza, pa ćemo onda na osnovu toga dalje da postupamo. Sada je paradigma drugačija. Hajde da vidimo šta dijete sve može, koje su jake strane djeteta, kako te jake strane da poboljšamo, a da pri tome ne etiketiramo dijete”.
Predrag NIKOLIĆ
foto: UNICEF/Duško MIljanić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
JOŠ JEDNA SEZONA BEZ VJEŠTAČKOG SNIJEGA: Pogled u nebo, opet

Mještani više kolašinskih sela, ekološki aktivisti i dio stručne javnosti, osporavaju način na koji je država planirala da obezbijedi vodu za snabdijevanje objekata i osnježavanja ski staza na Bjelasici. Kolašinsko preduzeća Vodovod i kanalizacija je revidovalo provobitni projektni zadatak, pa sada iz rijeke Ljevaje nije predviđena voda za vještači snijeg. Koliko će predstojeća sezona biti uspješna, ponovo zavisi od prirodnih padavina
Uspješnost predstojeće zimske turističke sezone, na državnom Ski centru Kolašin 1600, zavisiće, kao i do sada, prije svega, od broja sniježnih dana. Predviđeni sistem za vještačkog osnježavanje i snabdijevanje vodom planinskih centara Kolašin 1450 i Kolašin 1600, višestruko osporavana i kritikovana i od laičke i od stručne javnosti, još je na nivou projektnog zadatka. Kako su saopštili iz Opštine Kolašin, prvobitno rješenje je nedavno revidovano. Eleborat procjene uticaja na životnu sredinu za prethodni projektni zadatak , prije više od pola godine, lokalni Sekreterijat za zaštitu životne sredinu vratio je obrađivaču na doradu, uz brojne primjedbe i sugestije.
Đuro Milošević, izvršni direktor preduzeća Skijališta Crne Gore za Monitor kaže da kaže da bi nedostatak sniježnih padavina umnogome unazdio poslovanje skijališta. Vještačkom snijegu on se nada tek za sezonu 2024/2025.
“Nažalost, još zavisimo od prirodnih padavina. Zaista se nadamo da ćemo do sledeće sezone uspjeti da makar jedan dio staza pokrijemo “topovima”, kako bi na pravi način, sigurno i nesmetano mogli da imamo veliki broj skijaških dana svake godine”, kaže.
Mještani nekoliko kolašinskih sela i ovih dana poručili su da neće dozvoliti relalizaciju projekta. Stav nijesu promjenili još kada se, nakon vrlo netransparetnih procedura, saznalo kako država namjerava da obezbijedi vodu za lokalitete dva planinska centra na Bjelasici. Plan je bio da se rijeka Ljevaja, na kojoj je 50-ih godina prošlog vijeka, u selu Mušovića Rijeka, izgrađena jedna najstarijih malih hidrocentrala (mHE), cijevima vodi nekoliko kilometra uz planinu do skijališta.
Prije dvije godine, tadašnji ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, sa Bjelasice je obavijesti da je, u okviru prve faze, planirano vještačkog osnježavanja pet ski staza u dužini od 7,5 km. To bi, najavio je tada, podrazumijevalo i stvaranje dva akumulaciona jezera. Probitnim projektnim zadatkom bilo je planirano, da se voda Ljevaje “hvata” na izvoru rijeke, zatim, cijevima spušta do iznad sela Mušovića Rijeka. Na toj lokaciji gradila bi se pumpna stanica, zahvaljujući čemu bi se voda cijevima dovela prvo do privatnog Ski-centra Kolašin 1450, a potom i do državnog Kolašin 1600. Između dva ski-centra gradila bi se još jedna pumpna stanica. Iznad sela Mušovića Rijeka bio bi ostavljen priključak sa kojeg bi se, u budućnosti, uzimala voda za grad.
Idejno rješenje i projektni zadatak urađeni su, kako se ispostavilo, u suprotnosti sa glavnim projektom za osnježavanje ski-centra Kolašin 1600 iz 2019. godine. Umjesto kapaciteta od 100 litara u sekundi (l/s), određeno je da je za osnježavanje potrebno čak 260 l/s za osnježavanje. Za to bi bile neophodne cijevi DN 500 i pumpe od 640 kW, koje se prave isključivo po narudžbi i izuzetno su skupe, umjesto pumpi iz serijske proizvodnje.
Preskupo, predimenzionirano i neodrživo- bile su osnovne kritike struke na idejno rješenje. Slično su tvrdili i mještani, ekološki aktivisti, ali i neki članovi borda direktora Skijališta. Nakon višemjesečne javne rasprave o Elaboratu i polemike u medijima, kolašinski Vodovod, koji je, u međuvremnu, dobio novog direktora, revidirao je projektni zadatak. Vodovod će ubuduće, predviđeno je, upravljati sistemom za vodosnabdijevanje objekata i osnježavanje ski staza na Bjelasici.
Novi predsjednik Opštine Petko Bakić i direktor Vodovoda Miloš Peković sada tvrde da je, revidovanim projektom, predviđeno da se iz rijeke Ljevaje uzima samo 140 litara u sekundi, 110 litara za grad, a ostatak za snabdijevanje objekata na Bjelasici. Navodno, u revidovanom projektnom zadatku sada nema sistema za vještačko osnježavanje. Nema ni zvaničnih informacija na koji način bi se , u budućnosti, proizvodio vještački snijeg i kada.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
ZAOKRUŽIVANJE SKIJAŠKOG KOMPLEKSA BJELASICE: Betonizacija Jelovice

Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada
Da li planini Jelovici kod Berana, kuda prolazi novi regionalni put koji će ovaj grad spojiti sa Kolašinom i skijalištem Jezerine, prijeti takozvana betonizacija? Ono što se može vidjeti i čuti kada se posjeti ova planina i razgovara sa ljudima koji tamo već imaju privatne posjede i ugostiteljske objekte, govori u prilog tome da hoće.
Jedan od urbanističko građevinskih inspektora kojeg smo sreli na terenu, pribojava se takvog ishoda ali kaže da su mu ruke vezane. „Jedino što mogu da uradim je to da zaustavim gradnju ako nisu izdate dozvole, ili nije završen proces dobijanja dozvola za gradnju, što i činimo. Ono na šta treba upozoriti i apelovati je da lokalne uprave kojima pripada ova planina, a to su Berane u Andrijevica, ne izdaju tako olako dozvole, jer postoje mnoge stvari koje prije toga na Jelovici treba da se riješe“, kaže nam inspektor.
On naglašava da to nije slučaj samo sa Jelovicom, već sa svim planinama u ovom regionu, čak i na Prokletijama koju stranci prepoznaju kao najveći planinski ljetnji potencijal Crne Gore. „Sve je to lijepo, i hoteli i restorani. Ali previše betona na planinama, to nije ono što traže strani turisti kojih je proteklog ljeta bilo više nego ikada“, smatra naš sagoovrnik. .
Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada. To su Monitoru potvrdili neki od vlasnika zemlje ili ugostiteljskih objekata, hotela ili restorana.
„Cijena ara trenutno se kreće od najniže šest do 12 hiljada eura. Dobar dio zemljišta je već prodat, a većinu do sada prodatog zemljišta kupili su građani Podgorice koji bi ovdje gradili ili već grade vikendice“, priča jedan od ugostitelja. U prošloj godini cijena ara se kretala oko hiljadu eura, a samo nekoliko godina ranije, jedan ar mogao se kupiti za trista do četiristo eura.
Sagovornik Monitora objašnjava da je skok cijene zemljišta primjetan od kada se najavljuje završetak puta i puštanje u funkciju tunela Klisura, koji je od Jelovice udaljen manje od tri kilometra.„Onda imate još svega 2,8 kilometara dug tunel, iz kojeg izlazite na skijalište Jezerine. Pošto je sa te tamo strane tunela, na teritoriji opštine Kolašin, odavno sve rasprodato, Podgoričani su počeli da kupuju zemljište na Jelovici, čija se valorizacija tek sada očekuje.“
Monitor je već pisao o tome da su cijene zemljišta na planini Jelovici počele vrtoglavo da rastu početkom ove godine. Tako su bivši ruski vlasnici pred sam kraj 2019. godine, crnogorskoj kompaniji „Osmanagić“ prodali i hotel „Jelovica“ i više od četiri hektara zemljišta oko tog hotela za svega 158 hiljada eura. Trenutno po najnižoj cijeni od šest hiljada, samo zemljište sada vrijedi 2,4 miliona, a po najvećoj cijeni od 12 hiljada, zemljište bez objekta hotela vrijedi blizu pet miliona eura.
Uporedo sa skokom cijena, ove jeseni je, kako smo mogli saznati, počela intenzivnija gradnja vikendica na obroncima planine.
Jelovica je planina koja je dio masiva Bjelasice. Sa druge strane, prema Kolašinu, već su nikli veliki skijaški kapaciteti. U planu je da se sa vrha Bjelasice žičara i gondola spuste i do Jelovice, i da se ova planina učini dijelom velikog skijaškog kompleksa, sa većim brojem skijaških staza i uspinjača. Sagovornici Monitora koje smo zatekli na Jelovici očekuju da će cijene i dalje da rastu kada počne bolja valorizacija ove planine.
Naime, osim starog hotela koji je kupila kompanija Osmanagić i koji nije u funkciji, na Jelovici trenutno ima samo još jedan ranije izgrađeni hotel, u kojem su smješteni radnici preduzeća Euroasfalt koji rade na dionici puta prema Kolašinu od ulaza u planinu Jelovicu zaključno sa izgradnjom tunela, koji je u svemu i najozbiljniji posao.
Dionicu puta od Berana do mjesnog centra Lubnice, odnosno do ulaza u Jelovicu, ranije je izgradila kompanija „Bemaks“. Ta dionica započeta je 2013. godine, i država je finansirala izgradnju, dok je „Bemaks“, odnosno firma „Hidroenergija Montenegro“ čiji je „Bemaks“ bio u tom trenutku većinski vlasnik, za svoje potrebe kroz trup puta na pojedinim djelovima ugrađivala cijevi za male hidroelektrane.
Prethodna Vlada je kao kranji rok za završetak puta preko Jelovice dala novembar. Novembar je na isteku, a otvaranje u puštanje u saobraćaj tunela, nije još na vidiku. Mada su radovi, kako se može saznati, pri kraju, niko od radnika Euroasfalta koje smo zatekli na Jelovici, nije mogao da kaže kada će put biti zvanično završen i otvoren za saobraćaj.
Bivša Vlada je zaprijetila da bi u slučaju eventualnog prolongiranja otvaranja puta, nakon novembra, neko morao da snosi posljedice. U ovom trenutku niko ne zna kako će se postaviti nova, 44. Vlada po ovom pitanju i problemu.
Tek i kada put bude završen, slijede ozbiljna pitanja kada se radi o budućem razvoju ili betonizaciji Jelovice. Jedno od prioritetnih je pitanje nepostojeće insfrastrukture. Koliko će biti septičkih jama na planini dok ne počnu ozbiljnije kontrole? A sve to na nadmorskim visinama sa kojih se podzemne vode slivaju prema izvorištu gradskog vodovoda koji ispod Lubnica, sa Merića vrela, ide za Berane. Navodno će vlasti svima postaviti uslov da ugrade takozvane bio prečišćivače. I da se svi nadamo da će sadašnji i budući, mali i veliki investitorioni to poslušati i uraditi.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS3 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO4 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU4 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično