Povežite se sa nama

OKO NAS

PRIVATIZACIJA BOKSITA: Anđeli i investitori

Objavljeno prije

na

Prijetnje nikšićkih rudara kao da niko više ne uzima za ozbiljno. Prošla su vremena kada je lično premijer Milo Đukanović po resornom ministru slao pismo u jamu kako bi ih ubijedio da prekinu štrajk. Radnici Boksita ovih dana uzalud traže odgovor ko će upravljati njihovom firmom u narednom periodu. Ne pomažu ni prijetnje štrajkom i radikalizacijama, koje su nekada lako uspijevale da ubijede poslodavce i državu.

A firma je zaista u velikom problemu, iako prema nekim procjenama ispod posnih župskih brda spava milijarda eura jedne od najkvalitetnijih ruda boksita u Evropi. Vlada uprkos velikom potencijalu i dalje traži ,,strateškog partnera”.

Miodrag Davidović Daka, vlasnik Neksana je nedavno objelodanio ponudu za kupovinu imovine Boksita. Pored 4,4 miliona eura za imovinu, Davidović je ponudio 600.000 eura za socijalni program, uz uslov da mu se obezbijede koncesije na rudu. Zbog previsoke cijene i neizvjesnosti oko koncesije za eksploataciju rude, do sada su propala četiri tendera za prodaju imovine Boksita.

Bord povjerilaca nikšićkih Rudnika boksita u stečaju nije još donio odluku o ponudi Neksana. Navodno ponuda ,,nije korektno razrađena”.

Radnicima, koji su iz Nikšića došli pred zgradu Vlade gdje je pred kraj maja održan sastanak povjerilaca Boksita, niko se nije obratio. Oni se zalažu da Boksite dobije Davidović, za kojeg tvrde da je uspješno upravljao kompanijom.

Davidović je dežurni spasilac nekada državnih crnogorskih preduzeća, od Željezare do KAP-a. Davnašnju ideju o preuzimanja Boksita obrazlagao je u maju 2012. godine: ,,Meni je kazano, od anđela gospodnjih, da ja treba da uđem u tu kompaniju. Ja ću sjutra uzeti i Boksite i KAP da upravljamo sa te dvije kompanije i da garantujemo kompletnom imovinom da će obje biti respektabilne za godinu dana”.

Solventnost i respektabilnost baš i nijesu stigle. Davidović je opet tu da spašava kompaniju.

U Rudnicima boksitima je u novembru 2013. godine uveden stečaj na zahtjev Crnogorske komercijalne banke (CKB), zbog duga od 1,59 miliona eura, a potom i proglašen bankrot, jer niko u zakonskom roku nije dostavio plan reorganizacije preduzeća.

Ukupna priznata potraživanja su 130 miliona eura, a radnici po osnovu zaostalih plata do uvođenja stečaja potražuju 3.196.185 eura. Njihove plate nijesu prelazile cifru od 500 eura u periodu od novembra 2011 . kada je firma prestala sa proizvodnjom za razliku od sindikalnih lidera i direktora koji u tom periodu prijavljuju četvorocifrene zarade.

Boksiti su druga crnogorska kompanija na top listi poreskih dužnika po osnovu poreza i doprinosa sa 11.241.478 eura duga.

Boksitima su upravljali Vlada i ruski CEAC nekoliko godina do uvođenja stečaja. Rudnicima boksita je potom upravljala kompanija Neksan, na osnovu ugovora o poslovno-tehničkoj saradnji.

,,Mi smo vrlo zadovoljni Davidevićevom ponudom, ali čujemo da iz Privrednog suda kažu da su zainteresovane još dvije firme, ali ne za kupovinu imovine, nego za poslovno-tehničku saradnju, što je nama neprihvatljivo. Šta da radimo opet poslije nekoliko mjeseci kada istekne ugovor, opet ista priča. Mi želimo da se ovo jednom za vazda riješi”, kaže za Monitor Borislav Bojanović, predsjednik Samostalnog sindikata Boksita.

,,Javnost mora da zna da su Boksiti prije deset godina prodati CEAC-u za 4,5 miliona eura, tako da ne znam zašto bi Neksanova ponuda bila odbijena kad je sasvim korektna. Mi smo uvijek bili zadovoljni saradnjom sa njima, stekli su povjerenje kod radnika, ali ako nadležni imaju bolju ponudu onda dajte neka kažu, ne znam zašto se ovoliko odugovlači”, kaže Bojanović.

Rudari koji su se u vrijeme početaka tranzicije dičili sa četvorocifrenim platama prije desetak dana su primili po 193 eura, od kojih je polovina primila samo polovinu zbog kreditnih zabrana.

,,Ne može se živjeti sa ovolikom platom i radnici vrše pritisak da se počne sa okupljanjima i protestima, ali mi iz Sindikata molimo za još malo strpljenja, čekamo da nam Odbor povjerilaca kaže koja je konačna odluka”, zabrinut je Bojanović.

Ilija Miljanić predsjednik Udrženja inženjera Rudnika boksita podsjeća da imovina Boksita vrijedi minimum 16 miliona eura, samo računajući zemljište.

,,Na Zagradu se još nalazi oko dva miliona tona visokokvalitetne rude sa sadržajem silicijuma ispod dva odsto i sadržajem aluminijumoksida preko 60 odsto što predstavlja prirodnu glinicu vrijednu najmanje 35 eura po toni”, kaže on.

Miljanić smatra da bi jedini pravi vlasnik trebala biti država jer Rudnik boksita ima dovoljno kadrova za profesionalnu proizvodnju rude. Kako stvari stoje država nije zainteresovana. Vidjećemo, kakva sudbina čeka Boksite.

Željezara i Daka

Davidović je dva puta spašavao Željezaru. Prvo je bilo 2003/04. Tada je obećao: „Zahvaljujući meni Željezara će dobiti valjanog kupca”. Izgledalo je kao gotova stvar, da će Željezaru preuzeti rusko-engleska kompanija Stari askol. Dobili smo Midland, posao koji je ostao jedna od naših najvećih privatizacionih blamaža. Investitori su preko noći pobjegli i sa sobom odnijeli sve što se iz nikšićke Željezare odnijeti moglo. Ceh – 3,5 miliona eura. Drugo spašavanje Željezare desilo se 2011. godine, uz gubitak oko četiri miliona.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo