Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEVER: UREĐENJE I VALORIZACIJA SPOMENIKA NOBA-A: Čuvati sebe od zaborava

Objavljeno prije

na

Ekspertima Polimskog muzeja iz Berana odobren je projekat uređenja najznačajnijih spomenika kulture na sjeveru Crne Gore, među kojima je i trinaest spomenika iz perioda Drugog svjetskog rata, odnosno NOB-a. Najveći broj tih spomenika tek je prošle godine proglašen kulturnim dobrom, dok je za spomenik na brdu Jasikovac iznad Berana, koji predstavlja arhitektonsko djelo Bogdana Bogdanovića, u toku postupak uvrštenja u arhiv spomenika kulture.

Tako će osim onih koji predstavljaju drevne vrijednosti kao što su Manastir Svete Trojice u Pljevljima, crkva Svetog Nikole u Bijelom Polju, Careva džamija u Plavu, Ganića kula u Rožajama, Ostaci crkve u Šćepan Polju u Plužinama i Kuća Balića u Gusinju, konačno na red doći i spomenici novije istorije.

„Ministartsvo kulture je odobrilo preko milion eura za konzervatoske radove na zaštićenim kulturnim dobrima u Crnoj Gori. To su uglavnom spomenici NOB-a i revolucije i mi smo prihvatili da radimo sve spomenike na sjeveru – u Gusinju, Andrijevici, Petnjici, Bijelom Polju, Mojkovcu. Uzeli smo i niz spomenika koji se nalaze na teritoriji Pljevalja, Šavnika i Žabljaka. Čim budu sredstva odobrena, mi počinjemo taj posao koji ćemo završiti tokom ove sezone, za dva do tri mjeseca. Za spomenike na sjeveru opredijeljeno je oko 150 hiljada eura”, kaže za Monitor arheolog Predrag Lutovac.

On objašnjava da je ovaj poduhvat logičan nastavak projekta koji je započet prošle godine, u okviru kojeg se već radi na uređenju spomen- kompleksa na Jasikovcu u Beranama.

„Projekat koji podrazumijeva potpunu valorizaciju spomen kompleksa Jasikovac prestavlja prenesenu djelatnost iz prošle godine. Ministarstvo je ranije Polimskom muzeju odobrilo sredstva za pet projekata zaštite kulturnih dobara na prostoru opština Berane, Bijelo Polje i Rožaje, sa ciljem da se sprovedu određena istraživanja i da se pokrene postupak da oni uđu u arhivu kulturne baštine”, kaže Lutovac.

Ugledni stručnjak objašnjava da se radi o arheološkim lokalitetima i spomenicima za koje se znalo da postoje, ali do sada nijesu tretirani kao kulturna dobra.

„Sada su odobrena sredstva da se pokrene postupak istraživanja i njihove valorizacije. Jedan od tih spomenika je spomenik na Jasikovcu koji je radio poznati arhitekta Bogdan Bogdanović”, kaže Lutovac.

Prema njegovim riječima na osnovu dokumentacije iz prošle godine, kada je vršena revalorizacija zaštićenih spomenika kulture, utvrđeno je da je na Jasikovcu do sada bila zaštićena samo jedna spomen-ploča sa natpisom da je na tom mjestu strijeljano devet rodoljuba.

„Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina Bogdan Bogdanović je napravio veliki spomen-kompleks koji ni dan danas nije ušao u zaštićene spomenike kulture. S obzirom da smo u prošloj godini imali dosta aktivnosti odlučili smo da rad na spomeniku prebacimo za ovu godinu i ovih dana počinje njegova rekonstrukcija”, objašnjava Lutovac.

On napominje da je od dobijenih osamnaest hiljada eura ekipa koja radi na restauraciji dužna da napravi konzervatorski projekat koji podrazumijeva snimanje postojećeg stanja kako bi se našla mjera kako da se spomenik vrati u prvobitno stanje.

„Od njegovog podizanja niko nije vodio računa o njemu. Bio je ispisan grafitima i mi smo tokom prošle godine vršili čišćenje kamenih blokova. Glavni dio spomenika je obrastao lišajevima. Sada ga tretiramo kao zaštićeni spomenik kulture, jer smo postupak za dobijanje tog statusa pokrenuli još prošle godine i više ne možemo da čekamo. Krajnje je vrijeme da se počne zaštita”, smatra Lutovac.

On kaže da arheolozi i stručnjaci za restauracije i konzervacije imaju dogovor sa lokalnom upravom u Beranama, tako da se neće zadržati samo na spomeniku od desetak hektara površine. „Proširićemo projekat i na uređenje šumske, odnosno parkovske površine od 24 hektara, i pristupićemo uređenju i zaštiti čitavog Jasikovca. Namjera nam je da ovo mjesto pretvorimo u pravo izletište Berana”

Projakat će obuhvatiti uređenje asfaltnih i popločanih površina, zatim da se čitav kompleks ogradi, da se na strani gdje se izlazi kolima formira parkiralište, da se staze osvijetle, da se dovede voda do spomenika radi njegovog održavanja, kao i da se napravi video nadzor.

„Iz Opštine Berane su obećali pomoć u smislu razređivanja drveća u parkovskoj površini. To podrazumijeva i promjenu detaljnog urbanističkog plana, jer je nelogično da imate spomenički kompleks od 24 hektara, a da nemate gdje da popijete kafu. Dobra ideja je da se tamo gdje bi bio parking izgradi jedna bašta i vidikovac, tako da kada neko dođe ima gdje da proba neko nacionalno jelo ili samo popije kafu”, objašnjava Lutovac.

On kaže da ovih dana kreće samo postupak čišćenja spomeničkog dijela bez hemikalije, odnosno fizičko čišćenje spomenika, koje će biti završeno za dvadesetak dana.

„Do tada će biti gotov projekat koji će da razradi ostale stavke koje ne ulaze u ovu odobrenu sumu, ali će nam projekat pokazati koliko je potrebno da se to sve završi i dobijemo jedno pravo kulturno dobro Berana”, kaže arheolog Lutovac.

Među spomenicima NOB-a koji su već proglašeni kulturnim dobrom i sada čekaju na konzervatorske poslove i uređenje su Spomen ploča i Petnjici, Spomen ploča u u mjestu Veliki krš u Andrijevici, Spomen grobnica na planini Kape kaludarske Berane, Spomenik palim borcima u Bijelom Polju, Spomen ploča u mjestu Dolje u opštini Plav, Partizansko groblje u Mojkovcu, Spomen česma Bobovo u Pljevljima, Titova pećina Obala Tare u Plužinama, Spomen česma Pitomine i Bosače u blizini Crnog jezera na Žabljaku, Spomenik palim borcima u Mojkovcu i Spomen česma u Šavniku. Projektom je obuhvaćen i Spomenik palim borcima 1914. do 1918. u Kolašinu.

Za mnoge od ovih spomenika koji su konačno proglašeni kulturnim dobrom većina mladih nikada nije čula. Svakako da je među spomenicima NOB-a koji će biti istraženi, konzervirani i revalorizovani, na sjeveru najmonumentalniji onaj u Beranama na Jasikovcu. Teško je povjerovati da neko nije čuo za to sveto mjesto, ali nije nevjerovatno da ima čak i stanovnika Berana koji ga posmatraju iz iskrivljene vizure. Prekrajanje istorije je na djelu.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo