Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ključ je u prevenciji

Objavljeno prije

na

Vijest da je holivudska diva Anđelina Džoli odstranila obje dojke zbog straha od raka izazvala je oprečne reakcije i skrenula dodatnu pažnju javnosti na ovu bolest. Analizama DNK je utvrđeno da glumica nosi mutirani gen BRCA1 i da postoji rizik od 87 odsto da oboli od raka dojke a 50 odsto od raka jajnika. Majka Anđeline Džoli od kancera je umrla u 56. godini, poslije desetogodišnje borbe sa bolešću. Nakon zahvata, glumičin rizik da oboli od raka je pet odsto.

Dio javnosti je ovaj potez okarakterisao kao hrabar, dok su kritičari istakli da je apsurdan.

,,Milioni žena nose gen BRCA1 i nikad ne dobiju rak, jer vode zdrav život uz prevenciju raka pametnom prehranom, vježbanjem i izbjegavanjem kancerogenih hemikalija”, napominje portal Natural News. Ima i onih koji tvrde da ovakvi preventivni hirurški zahvati pogoduju medicinskoj industriji, koja više nego dobro zarađuje na operacijama, hemoterapijama i drugim tretmanima. Profite koji se mjere milijardama treba napumpavati i iracionalnim strahovima. Agencije su javile da bi iduće godine u apotekama trebalo da se pojavi test koji će, poput Džolijeve, svima omogućiti da provjere genetski rizik oboljevanja od kancera.

Nebojša Crnogorac, direktor Klinike za onkologiju za Monitor objašnjava da je nauka utvrdila da se rak dojke javlja kao sporadična bolest. Pa se kod preko 90 procenata pacijenata on i tretira kao slučajni karcinom. Međutim, kod pet do 10 odsto pacijenata bolest se javlja kao posljedica genetskih predispozicija. Nosioci nasljednih BRCA 1 gena imaju vjerovatnoću od 60 do 90 da obole od raka dojke, jajnika, debelog crijeva… U praksi osam od 10 pacijenata koji nose te gene obole od kancera dojke, dok je kod populacije bez rizičnih gena taj procenat znatno manji.

,,To je grupa koja ima ekstremno veliki rizik od razvijanja raka dojke. Rekonstruktivna hirurgija je napredovala tako da se sada može otkloniti žlezdano tkivo dojke i taj veliki rizik od skoro 90 odsto se dovede do rizika od pet procenata. Time su značajno redukovani rizici, tako da mislim da je to dobro promišljen i hrabar potez”, kaže Crnogorac.

On smatra da su teorije zavjere i priče da je sve marketinški potez da bi se promovisala nabavke testova pretjerane. ,,Mi kao ljekari smo imali da pređemo jedan drugi put jer ja kao hirurg sam navikao da operišem kada postoji bolest. Operisati prije nego što bolest nastane kod pacijenata koji su zdravi, ipak je trebalo vremena da se i mi uverimo da to ima rezona. Pacijent ima prava da razmisli o riziku i donese odluku, a doktor ima obavezu da mu taj njegov rizik adekvatno pojasni”, smatra Crnogorac.

Kod nas ne postoje procedure kojim bi se u ranoj fazi utvrdilo postojanje genetskih predispozicija za bolest. Ljekari navode da su to testovi koji su vezani za mali broj pacijenata. Obično se mogu prepoznati ukoliko je nekoliko bliskih srodnika u porodici dobilo rak dojke prije 50. godine.

U Crnoj Gori godišnje od raka dojke oboli od 200 do 250 osoba. Na 99 žena, dođe jedan muškarac koji oboli od ove bolesti.

Poslije kardiovaskularnih bolesti, maligni tumori predstavljaju najčešći uzrok umiranja. Problem je što Crna Gora još ne posjeduje Nacionalni registar za rak, tako da ne postoje pouzdani podaci o broju novooboljelih od kancera. Samim tim ne može se pratiti da li je posljednjih godina povećan broj oboljelih od kancera.

Mediji sporadično javljaju da je, na primjer, u Beranama, koji imaju oko 30.000 stanovnika, u periodu od 2011. do početka 2013. godine broj oboljelih od karcinoma respiratornih organa sa 211 porastao na 345 osoba.

Iskustva iz Srbije govore da se mortalitet od raka godišnje uvećava dva i po odsto, a učestalost oboljenja za dva osto. Kažu zbog bombardovanja.

Domagoj Žarković iz Crnogorskog društva za borbu protiv raka kaže da je ,,problem što se zbog načina života ne poklanja pažnja zdravlju ni od strane pojedinca ali ni od države. Ljudi nam se obraćaju tek kada se razbole”.

Godina sa najviše smrtnih slučajeva od kancera u Crnoj Gori bila je 2005. – 1026 osobe, a najmanje1999. – 820 osoba. Od raka dojke je 2003. umrlo 62 osobe, 2006 – 94, a

2008 – 83, od toga sedam muškaraca.

Najviše ljudi u Crnoj Gori umire od raka pluća, godišnje oko 300.

Žarković ističe da muškarci najčešće oboljevaju od rak pluća, prostate, debelog crijeva, grla, a žene od kancera dojke, pluća, debelog crijeva, jajnika.

I pored nepostojanja Registra, u Klinici za onkologiju kažu da za maligne bolesti dojke imaju podatke od 1996. U Crnoj Gori od 2010. funksioniše Nacionalni program za rano otkrivanje raka dojke. Obavlja se sistematski skrining, sve žene od 50 godine jednom u godinu dobijaju poziv da urade na digitalnom aparatu mamografiju. Poseban centar za skrining u okviru Kliničkog centra trebalo bi da bude otvoren iduće godine, sa visoko kvalitetnim digitalnim mamografom vrijednim 400 hiljada eura.

,,Kod nas je karcinom još uvijek tabu tema. Načelno veoma je malo pacijenata kojiu su spremni da podele svoja iskustva. A oni bi bili veoma dobar medij kojima se prenosi poruka drugim ženama da budu oprezne, da se kontrolišu, da se na vreme jave, da se leče…”, kaže dr Crnogorac.

I dok je malo informacija od onih koji su se suočili sa ovom teškom bolešću, mediji i internet nude papazijaniju informacija o alternativnim načinima liječenja. Od već pomenutih zavjera medicinskih i farmaceutskih lobija koji na ovoj bolesti zarađuju milijarde, pa sve do ljekova poput petroleja ili sode bikarbone.

,,Načelno naši pacijenti uzimaju terapiju koju formalna medicina propisuje. A pored toga uzimaju i sok od cvekle, jabuke, te neke prirodne ljekove. To nije škodljivo. Ne valja ako se neko ne leči, nego nađe nekog travara i leči se samo tim metodama…”, kaže Crnogorac.

Ono što je standard u zemljama Evropske unije je preventivna kontrola – mamografija zbog raka dojke, papa test kod karcinoma grlića materice i test za nevidljivo krvarenje u stolici za rano otkrivanje karcinoma debelog crijeva. Te su procedure na određenom nivou pristutne i u Crnoj Gori.

U Nacionalnom programu za kontrolu raka se ističe da je potrebno dići svijest o rizicima kako kod stanovništva, tako i kod zdravstvenih radnika u efikasnijem prepoznavanju ranih simptoma kod ove teške bolesti.

Doktori upozoravaju da su ključne preventivne aktivnosti, kontrole, redovna fizička aktivnost, održavanje tjelesne težine, pravilna ishrana, prestanak pušenja jer duvan izaziva trećinu svih karcinoma.

Prilika za to je 31. maj Svjetski dan borbe protiv pušenja, koji se ove godine obilježava pod motom Zabranimo reklamiranje, promociju i sponzorstvo duvana. Uz podatak da je od posljedica pušenja kao jedne od najtežih bolesti zavisnosti samo u 2011. u svijetu umrlo oko šest miliona ljudi, a u Crnoj Gori preko 1500.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo