DRUŠTVO
Karmini mafije

Shvatili su to u DPS-u: žene dobro dođu kao šminka kriminalu. Nježniji pol daje nježnije lice zločinima, nerasvijetljenim ubistvima, pljačkaškim privatizacijama, izbornim krađama. Afera Snimak i druga nepočinstva Đukanovića i družine, prihvatljivije zvuče iz usta majke, sestre ili kćerke nego šefa sistema, lično. Vladajuća partija osnovala je Žensku alijansu.
Jednoglasno, 445 delegatkinja su pred gostima iz Srbije, Hrvatske, Slovenije i BiH izabrale: Daliborka Pejović prva je predsjednica ŽAD-a. Potpredsjednice, po regionalnoj zastupljenosti su – predsjednica opštine Kotor Marija Maja Ćatović, poslanica Žana Filipović i Zilha Idrizović iz partijskog ogranka u Bijelom Polju. Formalno, inicijativa je lansirana krajem 2011. godine, kada je Glavni odbor stranke donio odluku o osnivanju organizacije žena formiranjem Inicijativnog odbora na državnom nivou. Osim Pejovićeve i Ćatovićke tu su: Nada Drobnjak, Sanja Vlahović, Valentina Radulović Šćepanović, Anastazija Miranović i Sonja Damjanović.
Bajkovit prizor na osnivačkoj konferenciji: nekoliko stotina njih okupilo se sa istim ciljevima – očuvanje imperije prve porodice izgrađene dvodecenijskim kriminogenim poslovima i namicanje ličnih privilegija kao nagrada za to.
Zvanično, ciljevi su formulisani ,,malko” drugačije. Prenijela ih Pobjeda: ,,Ženska alijansa DPS osnovana je sa ciljem unapređenja građanskog društva uz poštovanje ljudskih i manjinskih prava, posebno ženskih, i civilizacijskih načela: prava na život, slobodu, jednakost, pravdu i solidarnost, posvećenosti obezbjeđivanju dobra za sve građane Crne Gore te stvaranja boljih i jednakih uslova za život građana i građanki, adekvatnu zdravstvenu i socijalnu zaštitu i iste šanse za kvalitetno obrazovanje.” Majka Tereza bi im pozavidjela.
Ni dekor nije izostao. Pobjeda je izvijestila i o atmosferi za pamćenje: ,,Svečanosti su prisustvovale delegatkinje iz svih opština u Crnoj Gori, gosti iz koalicionih partija, nevladinih organizacija, fondacija, prijatelji Partije, istaknute ličnosti iz kulturnog, sportskog i javnog života Crne Gore, te partijsko rukovodstvo na čelu sa predsjednikom, Milom Đukanovićem.”
Premijer je tokom šestosatne sjednice kazao da pitanje rodne ravnopravnosti nije žensko, niti pitanje ženskih prava, već racionalne upotrebe svih društvenih resursa. ,,To je razvojno i pitanje umijeća državne politike da stvori pretpostavke za aktiviranje kapaciteta koji žene imaju i kojim mogu doprijeti bržem ostvarivanju naših razvojnih i emancipacijskih ciljeva.” DPS-u, znamo, emancipacija je, ispred svega.
Da kulise budu ubjedljivije pobrinule su se gošće. Mirel Radić Ljubisavljević ispred Foruma žena Socijaldemokratske partije poručila je, u maniru dobrog koalicionog druga, da ,,ako najveća partija osniva Žensku alijansu, to je input da se rodnoj ravnopravnosti posvećuje veća pažnja” te da je ,,osnivanje ŽAD-a snažan doprinos jačanju ženskih političkih snaga u Crnoj Gori”. DPS-ovke je pozdravila i Hatidža Đoni iz Demokratske unije Albanaca, Daša Šašić Šilović iz Centralnoevropske mreže za rodnu ravnopravnost, Sofija Klikovac ispred SUBNOR-a, Ljerka Dragičević iz Hrvatske građanske inicijative, Almina Bučan članica Foruma žena Bošnjačke stranke…
Rodna ravnopravnost u DPS-u sigurno postoji u jednom – i žene, kao muškarci DPS-a, napreduju po istim kriterijumima: lojalnosti šefu i zasluge prema partiji. Novoizabrna predsjednica Daliborka Pejović ne uspinje se slučajno po stranačkoj vertikali. Naprotiv. Bila je, od 2002. do 2006. godi¬ne, poslanica u Skupštini Crne Gore, zatim direktorka JU Muzeji i galerije, koordina¬torka Odbora za obrazovanje Agen-cije za zaštitu životne sredine, direk¬torka Agencije za zaštitu životne sredine.
Nakon što je izbila afera Snimak dodatno je napredovala. U martu 2013. imenovana je za državnu sekretarku u Ministarstvu održivog razvoja i turizma. Kako i ne bi: na sjednici Glavnog odbora DPS-a, koja je održana 14. maja 2012. godine, dospjeloj u javnost zahvaljujući dnevniku Dan, Pejovićeva je oštro kritikovala direktore državnih javnih preduzeća zbog neaktivnosti u obezbjeđivanju sigurnih glasova. Dodala je, braneći šefa, i to da su snimci sa Glavnog odbora dostupni svim građanima. Biće.
Nije mnogo prošlo a Pejovićeva, članica Predsjedništva DPS, zauzima čelno mjesto ŽAD-a.
Koaliciona saborkinja Almina Bučan iz Foruma žena Bošnjačke stranke vidi Daliborku Pejović na još većoj poziciji. Đukanoviću je na osnivačkoj konferenciji ŽAD-a poručila – ukoliko bude prilike da ga na premijerskoj funkciji zamijeni žena, to može biti Daliborka Pejović. ,,Ona je pokazala da tu funkciju može obavljati jednako uspješno kao i Vi”, skresala je u brk predsjedniku Vlade. Ostalo je nejasno – kome se Bučan time više dodvorila: Pejovićevoj ili Đukanoviću.
Bivša poslanica vladajuće stranke Ljubica Beba Džaković preteča je damske ,,borbe” za partijsku stvar. Pljevljakinja, koja je skoro dvije decenije provela u politici, često je isticala kako gaji majčinski instinkt prema Đukanoviću. Roditeljski instinkt nije joj stran ni kada su u pitanju premijerovi partneri, narkobosovi braća Šarić. ,,Kada smo mi kontaktirali sa njima bili su biznismeni, ne narkobosovi kako ih sada zovu. Mada, ne znam kako neko nekoga može tako zvati dok se to ne dokaže na sudu”, svojevremeno je objašnjavala. ,,U to vrijeme oni nijesu napravili nijedan eksces u Pljevljima, ali jesu nekoliko zgrada. Prije toga 30 godina nijesu pravljene zgrade u Pljevljima. Zaposlili su 500-600 ljudi i iz DPS-a i iz SNP-a.” Fini momci.
Među prekaljenim borkinjama Đukanovićeve partije je i Milica Pejanović-Đurišić, ministarka odbrane. Pejanović-Đurišić prošla je čitav ideološki put: od Centralnog komiteta SKJ krajem osamdesetih do sjevernoatlanskih predpristupnih komiteta dvijehiljaditih. Nekada članica predsjedništva Republike Crne Gore, zatim potpredsjednica pa predsjednica partije, kasnije ambasadorka u Parizu i Briselu, ,,skromno” živi: zajedno sa suprugom, Zoranom Đurišićem, direktorom nacionalne aviokompanije Montenegro airlines posjeduju kvadraturu od 250m2. U zgradi u kojoj stanuje i premijer, ministarka ima stan od 93m2. Suprug Zoran na svoje ime knjiži stan od 164m2. Teško ženama pada tranzicija.
Iako formalno nijesu u Partiji supruge, sestre i kćerke partijskih funkcionera takođe uživaju u njenim blagodetima. Tako, recimo, supruga ministra kulture Branislava Mićunovića, Radmila, u Prvoj banci, braće Đukanoivć posjeduje 0.064 odsto vlasničkog udjela. Pretprošle godine dobila je i posebni status u crnogorskoj kulturi, na osnovu predloga ministra – muža. Postala je istaknuti kulturni stvaralac. Tako ima pravo na doživotnu mjesečnu naknadu, u visini jedne do dvije prosječne neto zarade u Crnoj Gori. Zaposlena je na Fakultetu dramskih umjetnosti. To je skoro 1200 eura. Vlasnik je agencije MAPA za reklamiranje i produkciju. Mjesečno još 1800 eura… I tako dalje…
Supruge Zorana Jelića i Miodraga Vukovića takođe odlučuju o našim sudbinama. Vukica Jelić, pisali smo o tome u više navrata, na mjestu direktora Zavoda za zapošljavanje zamijenila je svoju jaču polovinu, Zorana, koji je, nakon toga, radio kao savjetnik za sezonsko zapošljavanje kod svoje nježnije polovine, Vukice. Svetlana Vuković na čelu je Uprave za kadrove.
Svetlana Vujanović, takozvana prva dama Crne Gore, predsjednica je Apelacionog suda. Mjesečno zarađuje 1481 eura, plus 479 eura kao dodatak ,,zbog suđenja u predmetima organizovanog kriminala i ratnih zločina.”
Iako prvi čovjek države proglašava izbor Savjeta i predlaže dva njegova člana, njegova supruga Svetlana je članica Sudskog savjeta (500 eura mjesečno), ali i predsjednica Disciplinske komisije tog tijela. U Vrhovnom sudu je članica Koordinacionog odbora centra za obuku sudija. Angažovana je i na rješavanju priliva predmeta.
Lidija Đukanović, supruga crnogorskog premijera, radi u Prvoj banci osnovanoj 1901. godine. Banka, koju smo pomagali sa 44 miliona eura našeg novca (Igor Lukšić bio minister finansija), u većinskom je vlasništvu Lidijinog đevera Aca, zaove Ane i bračnog joj druga.
Advokatica Ana Kolarević u Podgorici ima četiri stana (214 m2, 80 m2, 53 m2 i 42 m2) i dva poslovna prostora (157 m2 i 86 m2 ). Skupa: 632m2. Kolarevićka stanuje u četvorosobnom, kupljenom stanu, površine 214m2, naselje Kruševac, u blizini Agencije za nacionalnu bezbjednost.
Majka brine za djecu. Sin Edin tako ima stan u SAD. Pisali smo o tome više puta: kao student, uknjižio je na svoje ime nekretninu u Njujorku. Ni manje ni više nego – Menhetn. Ulica: 60 E. 8th Street Unit: RES, NoHo, NY 10003. Mlađani Edin kupio je stan za 877.500 dolara. Sitnica.
Ljepši pol ljepše prodaje priču o nevinosti režima.
Marko MILAČIĆ
Komentari
DRUŠTVO
VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI U PORASTU: Djetinjstvo u strahu

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Samo u toku 15 dana marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja
Samo od početka do sredine ovog marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera. To su alarmantne brojke. Koliko se nasilja zapravo dešava, teško je znati – mnoge žrtve ne prijavljuju teror koji doživljavaju, u školama ili u onlajn prostoru, gdje se nasilje često prenosi.
Učenik osmog razreda podgoričke OŠ „21. maj” bio je žrtva napada koji se prije dvadesetak dana dogodio u blizini te škole. Brutalno ga je pretukla grupa đaka devetog razreda OŠ „Savo Pejanović”. Užasni snimak napada širio se društvenim mrežama. Dječak leži na travi, dok ga gomila šutira nogama.
Pokrenut je krivični postupak protiv četvorice četrnaestogodišnjaka zbog sumnje da su počinili djelo nasilničko ponašanje. Škola koja pohađaju namijenila im je vaspitnu mjeru – smanjenje ocjene iz vladanja.
Ovaj je dječak bio duže vremena izložen nasilju.
Početkom marta nikšićka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv četiri osobe koje se sumnjiče za nasilničko ponašanje nad mladićem u holu Gimnazije „Stojan Cerović” u Nikšiću.
Zabilježen je i slučaj nasilja u OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju
Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto.
Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
RAMBO AMADEUS, NEPLANIRANO NASILJE: Čovječe, posrami se

Producentkinja TV emisije Dnevnica Lejla Kašić objavila je da je poznati muzičar Antonije Pušić seksualno uznemiravao i vrijeđao na snimanju posljednje epizode. Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić. Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtvu kulturnog modela u kojem živimo. Onda su gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Podržale su je brojne NVO i građanski aktivisti
Seksualno uznemiravanje je, prema konvenciji Savjeta Evrope, svako neželjeno verbalno ili neverbalno, odnosno fizičko ponašanje seksualne prirode u svrhu, odnosno uz ishod povrede dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća i uvredljiva atmosfera. U crnogorski Krivični zakonik tek treba da se uvede ovo krivično djelo.
U Crnoj Gori mnogi ne priznaju seksualno uznemiravanje kao vrstu nasilja nad (najčešće) ženom i dovođenje te osobe u ponižavajući položaj. U brojnim komentarima na ispad čuvenog muzičara Antonija Pusića, koji nastupa pod pseudonimom Rambo Amadeus, ta svijest je došla do punog izražaja.
„Šta treba, svaka cica kojoj si rekao da ti se sviđa njeno dupe i da bi je rado pojebao iz mesta, da skoči sa varijantom da je uznemiravaš….ma daj …pa onda smo svi manijaci i ajmo u zatvor….toliko mi ide na k….cela ova varijanta gde sve žene skaču da kamenuju nekog, a pri tome se žale da nema pravih muškaraca i zato su same, a pri tome imamo ekspanziju svih vrsta polova i trans budalaština“, navodi se u jednom od komentara.
Lejla Kašić, voditeljica i producentkinja TV emisije Dnevnica, objavila je da je Antonio Pusić, u toku snimanja, seksualno uznemiravao i omalovažavao. Nije htjela da govori o detaljima. Slučaj je prijavila policiji.
Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić. Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtve kulturnog modela u kojem živimo. U međuvremenu su gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama razuzdano vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Od toga da je sve zaslužila, do toga da namjerno diže paniku kako bi se proslavila preko popularnog muzičara iz Herceg Novog.
„Ona je ozbiljan bolesnik…ali kako da je kriviш jadnu kad niko živ ne zna za nju, a silno želi da postane poznata… Platiće ova Rambu nekoliko miliona i raznim valutama za ovo“, kazao je jedan od komentatora.
Rambo je u reagovanju ukazao da je sve skupa u stvari bila kulminacija njegove nervoze zbog koncepta emisije. Inače radi se o emisiji koja se odavno emituje i čiji koncept nije nikakva tajna. Na učestvovanje u Dnevnici Pušić je dragovoljno pristao. Lejlu Kašić, on je i u reagovanju, objavljenom na svom fb profilu, nazvao „ludačom“ i ustanovio „da treba da se liječi“. Odbio je da joj se izvini.
„Dotičnu gospođicu sam… sasvim neplanirano pipnuo ili pljesnuo po dupetu ili pak štipnuo, pojma nemam sad. To nema nikakve veze sa seksom, barem ne s moje strane. Htio sam da joj nekako dojavim da nemam više što, da me je satjerala u ponižavajući položaj. Nekakav zadnji pokušaj da odustane od grubog upada u intimu jedne porodice. Nesretno artikulisan kvazi-drugarski alarm. Seksističan možda, seksualan ne. Nije to niko vidio, nije se ni ona bunila, mogao bih da negiram, ali mrzi me da foliram. Nisam taj lik“, napisao je Rambo Amadeus.
Njegov odgovor pokrenuo je novi talas trolovsko-botovskog nasilja nad Lejlom Kašić, ali i nad svim ženama i muškarcima koje su stale u njenu odbranu. Mlada novinarka i aktivistkinja Jovana Damjanović napisala je autorski tekst Seksualno uznemiravanje nije udvaranje: Šta vas briga šta se tačno desilo. U tekstu je pokušala da odgovori na dva najčešća pitanja internet komentatora, zabrinutih za budućnost alfa muškarca – kako se udvarati a da ne popiješ prijavu i zašto žrtva ne kaže šta se tačno dogodilo.
„Ako ne znaš kako se udvarati a da se tvoje udvaranje ne završi prijavom onda nemoj da se udvaraš. Možda zvuči grubo, ali ukoliko ne primjećuješ da se u toku komunikacije neke stvari ne trebaju raditi ili izgovoriti, onda treba da radiš na sopstvenim komunikacionim vještinama. Ukoliko misliš da neko treba da trpi vulgarnosti ili prostakluk jer ti ne znaš kako drugačije, postaje vrlo jasno u kome je problem“, piše Damjanović.
Ubrzo nakon ovog teksta, internet nasilje se okrenulo ka njoj. Bilo je mnogo zlonamjernih, uvrjedljivih i seksističkih komentara. Ona za Monitor kaže da je očekivala sličnu reakciju, jer zna u kakvom društvu živimo, ali nije očekivala psovke i uvrede na ličnoj osnovi.
„Mislim da je dobro da se komunicira na ovu temu i dobro je da se priča o seksualnom uznemiravanju. Sa više muškaraca i žena na internetu, koji misle suprotno, ušla sam u raspravu oko ove teme i sigurna sam da su shvatili šta sam željela da kažem. Oni koji su samo vrijeđali, vjerujem da nijesu ni pročitali tekst, već samo naslov“, kaže Jovana Damjanović.
Lejla Kašić smatra da će i negativni komentari pomoći da se problem bolje mapira i pokazati koliko nam je emancipacija neophodna. Na komentare je reagovala i građanska aktivistkinja Bojana Jokić. „Nama je kao društvu ’ništa strašno’ da muškarac bez dozvole neprimjerno dodiruje ženu“, kazala je ona. „Čitam – ’izmislila je’, ’hoće slavu’ i još niz komentara slične sadržine i optužbi da je to samo i isključivo njena krivica i pitam se da li bi to isto pisali da je na Lejlinom mjestu bila njihova majka, sestra ili ćerka“, ukazuje Jokićeva.
Crnogorske organizacije koje se bave ženskim pravima izdale su zajedničko saopštenje povodom slučaja Lejle Kašić. One su posebno fokusirale saopštenje Antonija Pušića. Navode da pravdajući odbijanje izvinjenja žrtvi svog ponašanja time što je diskvalifikuje kao osobu ,,koja treba da se liječi”, ,,koja se prenemaže”, ,,koja koketira”, on opravdava nasilje prema ,,nedostojnima” i čini isto što su prije njega činili poznati nasilnici. Nebitno je jesu li nedostojni ,,ludaci”, ,,ženetine koje se prenemažu”, ,,pederi”… princip pravdanja nasilja – za koje nema opravdanja – ostaje isti.
„Simptomatično je i to da svoje nezadovoljstvo emisijom u kojoj je pristao da učestvuje, nije izrazio njenom uredniku – muškarcu, nego producentkinji – ženi i to na veoma čudan i apsolutno neprihvatljiv način“, istakle su nevladine organizacije.
Građanski aktivista Jovan Ulićević tvrdi da poznati muzičar pravda svoj postupak kao što svaki nasilnik pravda svoj. On je parafrazirao opravdanja koja je naveo Pušić u svom saopštenju. Bio sam nervozan, bio sam umoran, ne znam što mi je bilo, sistem je sjeban…„Mrzim ovaj sistem, kapitalizam je raspad, stoga, iskaliću se na ženi pored mene, jer se osjećam nemoćno da zaustavim nešto u čemu sam i sam učesnik. I opet, ona je kriva, što je ’luda’ i nije shvatila da mi treba podrška da malo neđe izdušim“, napisao je Ulićević na svom profilu.
Talas prijavljivanja slučajeva seksualnog uznemiravanja od strane moćnika odavno je krenuo u svijetu i u regionu. Kod nas je prva progovorila Lejla Kažić.
„Seksualno uznemiravanje ne smije biti normalna stvar. Ne smije imati opravdanje. Ne smije biti nešto na šta se ćuti i prema čemu smo ravnodušni. Može da se desi svima i to nije do nas. Do nas je da ne ćutimo na ovakve slučajeve, ne uplašimo se pred onima koji žele da iskoriste svoj položaj moći“, ističe Lejla Kašić.
Antonije Pušić, Rambo Amadeus, godinama je ambasador dobre volje u organizaciji UNICEF. Nakon što je Lejla Kašić o incidentu obavijestila ovu organizaciju, Pusićev angažman je suspendovan do daljnjeg. Ovo društvo tek treba da se suoči sa sobom i sa svojim nasilničkim potencijalima. Građanin Antonije Pušić ne bi smio propustiti priliku da pogleda ko je sve i na koji način stao u odbranu njegovog nasilničkog gesta. Da se čovjek prepadne. Ili, posrami.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način

Viši sud u Podgorici oslobodio je gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića optužbi da je negiranjem genocida u Srebrenici širio mržnju. Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina
Televizija Crne Gore prikazivala je u večeri 29. decembra 2021. godine bosanskohercegovački film Quo vadis, Aida. Riječ je kinematografskom ostvarenju Jasmile Žbanić, nominovanom za prestižnu američku nagradu – Oskar, a dobitnik je i više značajnih međunarodnih nagrada. Film obrađuje genocid u Srebrenici 1995. godine.
Iste večeri, pred prikazivanje filma, okupilo se nekoliko desetina, uglavnom, srednjovječnih muškaraca da protestuju protiv filma. Skup su, navodno, organizovali pripadnici pravoslavnih bratstava, koji svoje nacionalističke ideje i pokliče često kriju iza vjere i humanitarnog rada. Na glavnom ulazu u Radio-televiziju Crne Gore raširili su transparent – „Srebrenica nije genocid“. Riječi na transparentu obrazložio je i epski pjesnik Slavko Perošević, počasni član nikšićkog pravoslavnog bratstva Zavjetnici Tvrdoš. „Smatramo da zločin koji se dogodio u Srebrenici nikako ne može biti tretiran kao genocid… Može da se razmatra na nekim nivoima da li se u Srebrenici dogodio određeni zločin. Sigurno je da se i dogodio. Strijeljanje ratnih zarobljenika može da se tretira kao ratni zločin, ali nikako kao genocid“, kazao je tada on.
Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina.
„Kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda“, navodi se u Krivičnom zakoniku Crne Gore.
Više državno tužilaštvo u Podgorici u ovom događaju tada je pokrenulo izviđaj, ali je donijelo odluku da nije počinjeno nijedno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Oni su predmet proslijedili Upravi policije kako bi utvrdili da li u ovim radnjama ima prekršaja. Međutim, ni policija nije našla da je u radnjama ovih lica bilo nekih kršenja zakona.
Tužilaštvo je nastavilo da ignoriše širenje mržnje, koje se moglo čuti u pjesmama i vidjeti na transparentima koje su nosile ove grupe dok su demonstrirale na ulicama. Sve dok u Skupštini Crne Gore nije usvojena Rezolucija o Srebrenici.
Nakon toga je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, član Glavnog odbora Demokratskog fronta (DF) i Nove srpske demokratije (NSD), koji je navodno blizak sa gorepomenutim pravoslavnim bratstvima, na jednoj srbijanskoj televiziji ponovio tezu da Srebrenica nije genocid. On je tada kazao da se u Skupštini vidjelo ko je izdajnik, da su Srbi napadnuti i da treba da se brane.
„Uostalom, mislim Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim nije bio genocid u Srebrenici“, kazao je Kovačević.
Demokratska partija socijalista tada je podnijela krivičnu prijavu protiv Kovačevića. Više državno tužilaštvo u Podgorici je ovog puta podiglo optužni predlog protiv gradonačelnika Nikšića. Smatrali su da je javnim negiranjem genocida širio nacionalnu i vjersku mržnju.
„U predmetu formiranom u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, protiv M.K., zbog krivičnog djela – izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, nakon sprovedenog postupka izviđaja tokom kojeg je isti saslušan u svojstvu osumnjičenog, na okolnosti povodom iznijetog stava o genocidu u Srebrenici, koji je iznio u emisiji Usijanje dana na TV Kurir, dana 18. 06. 2021. godine, te prikupljenih drugih neophodnih dokaza, ovo tužilaštvo je protiv M.K. podnijelo optužni predlog Višem sudu u Podgorici zbog navedenog krivičnog djela“, objasnila je tada rukovoditeljka tog tužilaštva Lepa Medenica.
Međutim, sud je utvrdio da tužilaštvo nije dokazalo da je način negiranja genocida bio takav da može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema grupi lica ili članu neke takve grupe. U obrazloženju presude sud se pozvao i na presudu evropskog suda u Strazburu u predmetu Perinček protiv Švajcarske. Tužilaštvo je prošle sedmice uložilo žalbu na ovakvu odluku.
Dio pravnika sa kojima je razgovarao novinar Monitora, smatraju da ovaj slučaj nije mogao biti primijenjen u ovom predmetu jer je Perinček u Švajcarskoj negirao genocid Otomanske imperije nad Jermenima 1915. godine. Iako je Švajcarski nacionalni savjet ovaj događaj priznao kao genocid, on nije kao takav priznat međunarodnom presudom. A genocid je zločin koji mora utvrditi sud, što je bio i razlog presude Evropskog suda protiv Švajcarske. S druge strane, međunarodni sud u Hagu je donio presudu da je u Srebrenici počinjen genocid.
Drugi pravnici smatraju da, kao i u ovoj međunarodnoj presudu, tužilac Višeg tužilaštva nije dokazao kako je izjava Kovačevića izazvala ili mogla da izazove javne nerede i nemire. To je Evropski sud i naveo u svojoj presudi u korist Perinčeka.
Neki pravnici apostrofiraju dvostruke standarde tužilaštva kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici. Bivši ministar pravde Vladimir Leposavić, pravoslavna bratstva ili, pojedini predstavnici Srpske pravoslavne crkve, nijesu izvedeni pred sud zbog izjava sličnih Kovačevićevoj. Jedina razlika je što je protiv Kovačevića krivičnu prijavu podnijela partija za čijeg zemana je postavljena većina tužilaca.
Uglavnom, negiranje genocida u Crnoj Gori je i dalje nekažnjivo. A gradonačelnik Kovačević je javnosti pozat i po pjevanju pjesme u kojoj „kukaju bule“.
Deset mjeseci zbog poziva na klanje Cetinjana
Posljednji izvještaj državnog tužilaštva (za 2021) kaže da je zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje prijavljeno 45 osoba. Najviše ih je gonjeno zbog govora mržnje na internetu.
Većinu prijava tužilaštvo je odbacilo. Tužioci su odlučili da ne gone 32 osobe. Većina optuženih je završila u zatvoru.
„Sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda; protiv 3 lica donijete su oslobađajuće presude“, navodi se u izvještaju.
Uvidom u nekoliko javno dostupnih presuda može se vidjeti da su ljudi većinom pozivali na nasilje prema određenoj nacionalnoj ili vjerskoj grupi. U jednoj presudi navodi se da je okrivljeni podsticao na nasilje i mržnju u ime religije. Za to krivično djelo dobio je 10 mjeseci zatvora.
„Na svom profilu koji je registrovan pod imenom ’S.M.’ objavio govor sadržine ’Ja sam spreman za Cetinje. Malo mi se grb iskrivio, ali dobro. Drma mi se, drma mi se na šubari cveće, ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće. Svi na Cetinje, aloo! Nema, nema zajebancije, evo kapa se pripremila, jedno dva- tri noža da ponesemo i boli nas uvo’, piše u presudi.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS4 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO4 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS1 sedmica
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom