Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Karmini mafije

Objavljeno prije

na

Shvatili su to u DPS-u: žene dobro dođu kao šminka kriminalu. Nježniji pol daje nježnije lice zločinima, nerasvijetljenim ubistvima, pljačkaškim privatizacijama, izbornim krađama. Afera Snimak i druga nepočinstva Đukanovića i družine, prihvatljivije zvuče iz usta majke, sestre ili kćerke nego šefa sistema, lično. Vladajuća partija osnovala je Žensku alijansu.

Jednoglasno, 445 delegatkinja su pred gostima iz Srbije, Hrvatske, Slovenije i BiH izabrale: Daliborka Pejović prva je predsjednica ŽAD-a. Potpredsjednice, po regionalnoj zastupljenosti su – predsjednica opštine Kotor Marija Maja Ćatović, poslanica Žana Filipović i Zilha Idrizović iz partijskog ogranka u Bijelom Polju. Formalno, inicijativa je lansirana krajem 2011. godine, kada je Glavni odbor stranke donio odluku o osnivanju organizacije žena formiranjem Inicijativnog odbora na državnom nivou. Osim Pejovićeve i Ćatovićke tu su: Nada Drobnjak, Sanja Vlahović, Valentina Radulović Šćepanović, Anastazija Miranović i Sonja Damjanović.

Bajkovit prizor na osnivačkoj konferenciji: nekoliko stotina njih okupilo se sa istim ciljevima – očuvanje imperije prve porodice izgrađene dvodecenijskim kriminogenim poslovima i namicanje ličnih privilegija kao nagrada za to.

Zvanično, ciljevi su formulisani ,,malko” drugačije. Prenijela ih Pobjeda: ,,Ženska alijansa DPS osnovana je sa ciljem unapređenja građanskog društva uz poštovanje ljudskih i manjinskih prava, posebno ženskih, i civilizacijskih načela: prava na život, slobodu, jednakost, pravdu i solidarnost, posvećenosti obezbjeđivanju dobra za sve građane Crne Gore te stvaranja boljih i jednakih uslova za život građana i građanki, adekvatnu zdravstvenu i socijalnu zaštitu i iste šanse za kvalitetno obrazovanje.” Majka Tereza bi im pozavidjela.

Ni dekor nije izostao. Pobjeda je izvijestila i o atmosferi za pamćenje: ,,Svečanosti su prisustvovale delegatkinje iz svih opština u Crnoj Gori, gosti iz koalicionih partija, nevladinih organizacija, fondacija, prijatelji Partije, istaknute ličnosti iz kulturnog, sportskog i javnog života Crne Gore, te partijsko rukovodstvo na čelu sa predsjednikom, Milom Đukanovićem.”

Premijer je tokom šestosatne sjednice kazao da pitanje rodne ravnopravnosti nije žensko, niti pitanje ženskih prava, već racionalne upotrebe svih društvenih resursa. ,,To je razvojno i pitanje umijeća državne politike da stvori pretpostavke za aktiviranje kapaciteta koji žene imaju i kojim mogu doprijeti bržem ostvarivanju naših razvojnih i emancipacijskih ciljeva.” DPS-u, znamo, emancipacija je, ispred svega.

Da kulise budu ubjedljivije pobrinule su se gošće. Mirel Radić Ljubisavljević ispred Foruma žena Socijaldemokratske partije poručila je, u maniru dobrog koalicionog druga, da ,,ako najveća partija osniva Žensku alijansu, to je input da se rodnoj ravnopravnosti posvećuje veća pažnja” te da je ,,osnivanje ŽAD-a snažan doprinos jačanju ženskih političkih snaga u Crnoj Gori”. DPS-ovke je pozdravila i Hatidža Đoni iz Demokratske unije Albanaca, Daša Šašić Šilović iz Centralnoevropske mreže za rodnu ravnopravnost, Sofija Klikovac ispred SUBNOR-a, Ljerka Dragičević iz Hrvatske građanske inicijative, Almina Bučan članica Foruma žena Bošnjačke stranke…

Rodna ravnopravnost u DPS-u sigurno postoji u jednom – i žene, kao muškarci DPS-a, napreduju po istim kriterijumima: lojalnosti šefu i zasluge prema partiji. Novoizabrna predsjednica Daliborka Pejović ne uspinje se slučajno po stranačkoj vertikali. Naprotiv. Bila je, od 2002. do 2006. godi¬ne, poslanica u Skupštini Crne Gore, zatim direktorka JU Muzeji i galerije, koordina¬torka Odbora za obrazovanje Agen-cije za zaštitu životne sredine, direk¬torka Agencije za zaštitu životne sredine.

Nakon što je izbila afera Snimak dodatno je napredovala. U martu 2013. imenovana je za državnu sekretarku u Ministarstvu održivog razvoja i turizma. Kako i ne bi: na sjednici Glavnog odbora DPS-a, koja je održana 14. maja 2012. godine, dospjeloj u javnost zahvaljujući dnevniku Dan, Pejovićeva je oštro kritikovala direktore državnih javnih preduzeća zbog neaktivnosti u obezbjeđivanju sigurnih glasova. Dodala je, braneći šefa, i to da su snimci sa Glavnog odbora dostupni svim građanima. Biće.

Nije mnogo prošlo a Pejovićeva, članica Predsjedništva DPS, zauzima čelno mjesto ŽAD-a.

Koaliciona saborkinja Almina Bučan iz Foruma žena Bošnjačke stranke vidi Daliborku Pejović na još većoj poziciji. Đukanoviću je na osnivačkoj konferenciji ŽAD-a poručila – ukoliko bude prilike da ga na premijerskoj funkciji zamijeni žena, to može biti Daliborka Pejović. ,,Ona je pokazala da tu funkciju može obavljati jednako uspješno kao i Vi”, skresala je u brk predsjedniku Vlade. Ostalo je nejasno – kome se Bučan time više dodvorila: Pejovićevoj ili Đukanoviću.

Bivša poslanica vladajuće stranke Ljubica Beba Džaković preteča je damske ,,borbe” za partijsku stvar. Pljevljakinja, koja je skoro dvije decenije provela u politici, često je isticala kako gaji majčinski instinkt prema Đukanoviću. Roditeljski instinkt nije joj stran ni kada su u pitanju premijerovi partneri, narkobosovi braća Šarić. ,,Kada smo mi kontaktirali sa njima bili su biznismeni, ne narkobosovi kako ih sada zovu. Mada, ne znam kako neko nekoga može tako zvati dok se to ne dokaže na sudu”, svojevremeno je objašnjavala. ,,U to vrijeme oni nijesu napravili nijedan eksces u Pljevljima, ali jesu nekoliko zgrada. Prije toga 30 godina nijesu pravljene zgrade u Pljevljima. Zaposlili su 500-600 ljudi i iz DPS-a i iz SNP-a.” Fini momci.

Među prekaljenim borkinjama Đukanovićeve partije je i Milica Pejanović-Đurišić, ministarka odbrane. Pejanović-Đurišić prošla je čitav ideološki put: od Centralnog komiteta SKJ krajem osamdesetih do sjevernoatlanskih predpristupnih komiteta dvijehiljaditih. Nekada članica predsjedništva Republike Crne Gore, zatim potpredsjednica pa predsjednica partije, kasnije ambasadorka u Parizu i Briselu, ,,skromno” živi: zajedno sa suprugom, Zoranom Đurišićem, direktorom nacionalne aviokompanije Montenegro airlines posjeduju kvadraturu od 250m2. U zgradi u kojoj stanuje i premijer, ministarka ima stan od 93m2. Suprug Zoran na svoje ime knjiži stan od 164m2. Teško ženama pada tranzicija.

Iako formalno nijesu u Partiji supruge, sestre i kćerke partijskih funkcionera takođe uživaju u njenim blagodetima. Tako, recimo, supruga ministra kulture Branislava Mićunovića, Radmila, u Prvoj banci, braće Đukanoivć posjeduje 0.064 odsto vlasničkog udjela. Pretprošle godine dobila je i posebni status u crnogorskoj kulturi, na osnovu predloga ministra – muža. Postala je istaknuti kulturni stvaralac. Tako ima pravo na doživotnu mjesečnu naknadu, u visini jedne do dvije prosječne neto zarade u Crnoj Gori. Zaposlena je na Fakultetu dramskih umjetnosti. To je skoro 1200 eura. Vlasnik je agencije MAPA za reklamiranje i produkciju. Mjesečno još 1800 eura… I tako dalje…

Supruge Zorana Jelića i Miodraga Vukovića takođe odlučuju o našim sudbinama. Vukica Jelić, pisali smo o tome u više navrata, na mjestu direktora Zavoda za zapošljavanje zamijenila je svoju jaču polovinu, Zorana, koji je, nakon toga, radio kao savjetnik za sezonsko zapošljavanje kod svoje nježnije polovine, Vukice. Svetlana Vuković na čelu je Uprave za kadrove.

Svetlana Vujanović, takozvana prva dama Crne Gore, predsjednica je Apelacionog suda. Mjesečno zarađuje 1481 eura, plus 479 eura kao dodatak ,,zbog suđenja u predmetima organizovanog kriminala i ratnih zločina.”

Iako prvi čovjek države proglašava izbor Savjeta i predlaže dva njegova člana, njegova supruga Svetlana je članica Sudskog savjeta (500 eura mjesečno), ali i predsjednica Disciplinske komisije tog tijela. U Vrhovnom sudu je članica Koordinacionog odbora centra za obuku sudija. Angažovana je i na rješavanju priliva predmeta.

Lidija Đukanović, supruga crnogorskog premijera, radi u Prvoj banci osnovanoj 1901. godine. Banka, koju smo pomagali sa 44 miliona eura našeg novca (Igor Lukšić bio minister finansija), u većinskom je vlasništvu Lidijinog đevera Aca, zaove Ane i bračnog joj druga.

Advokatica Ana Kolarević u Podgorici ima četiri stana (214 m2, 80 m2, 53 m2 i 42 m2) i dva poslovna prostora (157 m2 i 86 m2 ). Skupa: 632m2. Kolarevićka stanuje u četvorosobnom, kupljenom stanu, površine 214m2, naselje Kruševac, u blizini Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Majka brine za djecu. Sin Edin tako ima stan u SAD. Pisali smo o tome više puta: kao student, uknjižio je na svoje ime nekretninu u Njujorku. Ni manje ni više nego – Menhetn. Ulica: 60 E. 8th Street Unit: RES, NoHo, NY 10003. Mlađani Edin kupio je stan za 877.500 dolara. Sitnica.

Ljepši pol ljepše prodaje priču o nevinosti režima.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

EVROPSKI SUD O KORIŠĆENJU KRIPTOVANIH KOMUNIKACIJA NA SUDU: Nenadležan za Crnu Goru, ali ne i nebitan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki crnogorski advokati pozdravljaju presudu Evropskog suda pravde o korišćenju kriptovanih komunikacija kao dokaza, dok tužilaštvo tvrdi da ta presuda ne utiče na validnost prikupljenih dokaza pred ovdašnjim sudovima. Crna Gora nije članica Evropske unije, pa je i samim tim presuda suda u Luksemburgu ne obavezuje

 

 

Prošlo je tri godine od kada su su službenici francuske, belgijske i holandske policije, pod okriljem Europola, probili sigurnosni sistem kriptovane aplikacije SKY ECC. Pokazalo se da su okorjeli kriminalci imali veliko povjerenje u sigurnost te aplikacije, posredstvom koje su dogovarali šverc droge, trgovinu oružjem, ubistva, čak su pojedini i slali fotografije beživotnih i iskomadanih tijela u različitim grupama, kreiranim na toj aplikaciji. Toliko su vjerovali u SKY ECC da se u prepiske uključuju i službenici policije, Ministarstva unutrašnjih poslova i Agencije za nacionalnu bezbjednost i bez strepnji komuniciraju o kriminalnimm radnjama koje planiraju.

Uslijedila su hapšenja širom regiona,a naravno i u Crnoj Gori,  počevši od glavešina kriminalnih klanova, a malo kasnije i visokih funkcionera.

Već u prvom velikom hapšenju u regionu, malo nakon pada SKY ECC, kada su u Beogradu zbog više ubistava uhapšeni vođe srpskog ogranka kavačkog klana Veljko Belivuk i Marko Miljković, advokati su pokušali da ospore njihovu dešifrovanu komunikaciju kao dokaz. Njihov argument je bio da dokazi nisu izuzeti u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku Srbije, odnosno da je riječ o mjerama tajnog nadzora koji nije bio odobren od strane nadležnih organa te države i samim tim se ne može tretirati kao dokaz na sudu.

Istim putem su krenuli  drugi advokati u regionu, koji su zastupali optužene u sličnim predmetima, zasnovanim na sky prepisci. Državna tužilaštva su dokaze iz kriptovane aplikacije branile time da su dokazi dobiveni posredstvom instituta međunarodne pravne pomoći, a ne mjera tajnog nadzora. Kod nas i u regionu je donijeto već nekoliko presuda u predmetima sa SKY dokazima i činilo se da je time stavljena tačka na ovu raspravu.

Nova sporenja je donio Evropski sud prave u Luksemburgu, nadnacionalna sudska instanca nadležna na teritoriji Evropske unije. Luksemburški sud je u presudi koja se tiče Evropskih istražnih naloga u vezi sa kriptovanom aplikacijom EncroChat (sličnoj SKY ECC) precizirao da država članica EU mora biti odmah obaviještena ukoliko neka druga članica sprovodi mjere tajnog nadzora na njenoj teritoriji.

„O mjerama povezanim sa infiltracijom opreme, koja ima za cilj da izvuče podatke koji se odnose na saobraćaj, lokaciju i komunikacije preko komunikacijskog servisa zasnovanog na Internetu, mora biti obaviještena država članica u kojoj se pronađe presretnuta osoba.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BESPUĆA CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA: Veting, lex specialis ili ništa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pravosnažnih presuda u slučajevim kriminala i korupcije na visokom nivou nema, niti se naziru i prvostepene. Pravni eksperti upozoravaju da se sa sudstvom prepunim kadrova starog režima neće doći nigdje. U Crnoj Gori se broj sudija koji nisu prošli kroz filtere Đukanovićeve tajne službe, Medenice i drugih može izbrojati na prste. Alternativa lex specialisu, ili eventualnom vetingu je dalje urušavanje i društva i države

 

Nedavna hapšenja glavnih poluga prisile prethodnog režima – bivšeg visokog policijskog i obavještajnog funkcionera Zorana Lazovića i njegovog pobratima i bivšeg
 glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića je izazvala euforiju javnosti. Kada se tome dodaju ranija hapšenja dva bivša direktora policije, njihovih pomoćnika i načelnika sektora, zamjenika GST-a, bivše predsjednice Vrhovnog suda, bivšeg šefa Privrednog suda… onda je učinak, na oko, impresivan. Premijer Milojko Spajić u skorašnjem intervjuu Berliner Morgenpost-u, tokom posjete Berlinu, pohvalio se rezultatima i pohvalama na račun toga od strane evropskog komesara za pravosuđe. Spajić je njemačkim novinarima rekao i da su prije samo deset godina crnogorski mafijaški bosovi prodavali drogu u Njemačkoj, dolazili kući sa gotovinom i kupovali kuće i stanove. „To se više ne dešava, ako to nisu rezultati, ne znam šta su onda“ zaključio je Spajić.

Jedini vidljivi i nesporni rezultati su pravosnažne sudske presude kojih u ovim slučajevima nema, niti se naziru i prvostepene. Možda više mafijaši ne prodaju drogu u Njemačkoj ali je zato u Crnoj Gori ima u obilju, kao i novih stanova i kuća. Prošlog petka je Apelacioni sud opravosnažio oslobađajuću presudu Budimiru Krstoviću i njegovoj kćerci Marini Krstović da su prošvercovali u zemlju 1,2 tone kokaina. Prvotno je tužilaštvo tvrdilo da se radi o 1,4 tone nađenih u magacinu Krstovića u Zeti krajem avgusta 2021., a kasnije nije ni pokušalo objasniti kako je nestalo 200 kg droge između zaplijene i optužnice. Sudija je tada ostala pri ranijoj oslobađajućoj presudi iz kraja novembra 2022., navodeći da tužilaštvo nije pružilo nijedan dokaz da su optuženi nabavili kokain od NN osobe. Država će sada platiti ogromne troškove Krstovićima za 15 mjeseci pritvora i izgubljenu dobit jer se ta porodica odavno bavi uvozom velikih količina banana i drugog voća iz Latinske Amerike.

Tadašnji premijer Dritan Abazović je slavodobitno pisao na twitter-u da „Vlada radi što je obećala i da Crna Gora neće biti zemlja kriminala”. Kasnije će u paketima banana Volija biti pronađeno oko 500 kg kokaina. Zasluga za zaplijenjenih preko tonu droge u magacinu Krstovića pripada zapravo Velikoj Britaniji i njenim obavještajnim podacima. Organizatori i svi drugi koji su bili izvršioci ovih krivičnih djela u oba slučaja su se izvukli, mnogi će reći dijelom i zbog toga što je Katnić i dalje bio GST dok je DPS-ova uzdanica Vesna Medenica i dalje imala veliki posredan uticaj na pravosuđe. Ponašanje sudije za istragu Miroslava Bašovića i ostalih sudija je bilo simptomatično. Bašović je nakon pronalaska droge u magacinu Krstovića pustio ih da se brane sa slobode, uz određene mjere nadzora. U takvim slučajevima i za toliku količinu droge pritvor je uvijek pravilo – osim ako sudiju ne zovne politički šef. U aprilu 2021. Bašović će pustiti na slobodu šest članova kavačkog klana koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo za ubistvo i nekoliko pokušaja ubistava, navodno jer je imao proceduralne primjedbe na dio dokaza koji su poslale zapadne službe. Vijeće Višeg suda je preinačilo odluku i ponovo su uhapšena tri člana te kriminalne grupe dok su ostala trojica u međuvremenu pobjegla. Ovakvo nevjerovatno ponašanje istražnog sudije Bašovića nije ponukalo Sudski savjet –najvišu sudsku instancu u zemlji, da bilo šta preduzme ili provjeri.

U slučaju srbijanskog državljanina, tada nastanjenog u Podgorici, Veska Dakića uhapšenog 2016. godine po Interpolovoj potjernici iz Srbije, Bašović se ponio potpuno drugačije. Naime, Dakića je Srbija tražila zbog „krivičnog dela prevare“ – koja se sastoji u tome da nije platio VIP Mobile-u nekoliko mjesečnih računa za mobilni telefon. Štaviše, račun nije ni glasio na Dakićevo ime već na ime izvjesnog Sanela Rastodera iz Novog Sada. On je na srbijanskom sudu, nakon što ga je tužio mobilni provajder, izjavio da mu je Dakić neplaćanjem računa za telefon koji je koristio nanio štetu od 65.239,16 dinara ili oko 550 eura, za koliko je njega teretio provajder. Kasnije je Rastoder na sudu rekao da mu je Dakić ipak platio 46.820 dinara pa je Dakić ostao dužan jos 16.629,16 dinara ili oko 140 eura. To je bio „dovoljan osnov“ da Republika Srbija raspiše Interpolovu potjernicu za Dakićem i osudi ga na šest mjeseci zatvora u odsustvu. Dakić je sudiji Bašoviću rekao da nije dobijao nikakve pozive suda na adresi u kojoj je prijavljen u Srbiji i ponudio da odmah položi desetostruki iznos u eurima u odnosu na onaj za koji ga Srbija tereti. Bašović je to odbio, vjerovatno zbog „težine krivičnog djela“ i uputio Dakića u Spuž u kome je proveo dva mjeseca dok nije isporučen Srbiji. U ovom slučaju Bašoviću nisu smetali nikakvi proceduralni problemi i činjenica da neplaćanje telefonskog računa na tuđe ime nije ni krivično djelo ni osnova za raspisivanje interpolove potjernice.

Bašovićeva koleginica istražna sudija Suzana Mugoša je drugačije postupila – jer je bivša koleginica u pitanju. Kada je bivša sudija i predsjednica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) Jelena Perović privedena kod nje od strane SDT-a jer je „sebi i drugima pribavila imovinsku korist u ukupnom iznosu od preko 60.000 eura“ sudija Mugoša ju je pustila da se brani sa slobode uz određene mjere nadzora. Perovićka, Mugoša i nedavno izabrana predsjednnica Apelacionog suda Mirjana Popović su bliske saradnice Vesne Medenice, nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i sada optužene od strane SDT-a za pripadnost kriminalnoj organizaciji i zloupotrebu položaja. Objavljene poruke i prepiske iz oduzetog telefona Medenice jasno pokazuju do koje mjere su se sudovi upravljali i donosili presude na osnovu tekstualnih poruka i koliko su joj se gore navedene sudije „divile“. Suđenje samoj Medenici, njenom sinu Milošu kao organizatoru krimi grupe i njenim članovima već godinu dana nikako da počne zbog raznih slučajnih ili namjernih proceduralnih opstrukcija. Miloš Medenica će krajem ovog mjeseca navršiti dvije godine pritvora a šanse da vijeće Višeg suda kojim predsjedava sutkinja Nada Rabrenović donese prvostepenu presudu za godinu dana su nikakve. Sa navršene tri godine pritvora bez prvostepene presude su već mnogi izašli na slobodu uprkos težini krivičnih djela za koja se terete.

Milionska jemstva koja je agent tajne službe (ANB) i neformalni šef grupe za podršku Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala (SBPOK) Petar Lazović nudio sudu da ga pusti da se brani sa slobode takođe neće biti potrebna za nešto više od godinu dana. Izaći će bez položenog centa. Da pritvrdimo- prvostepene presude krupnim ribama bivšeg DPS režima se  ne naziru dok su pravosnažne presude za sada daleke svjetlosnim godinama.

Centar za istraživačko novinar­stvo Crne Gore (CIN-CG) je u detaljnoj analizi rada crnogorskih sudova došao do po­raznih podataka. Specijalno odje­ljenje Višeg suda (VS) u Podgorici, koje sudi u predmetima korupci-je, organizovanog kriminala i rat­nih zločina za gotovo četiri godi-ne presudilo je samo 19 puta od kojih su 11 bile osuđujuće presu­de. U oktobru 2023. godine je u SDT bilo 44 predmeta starija od tri godine dok je u Višem sudu u Podgorici, prema izvještaju Sudskog savjeta, početkom 2022. godine stajalo 1.967 neriješenih predmeta od kojih je 661 bio stariji od tri godine. Do kraja 2022. broj neriješenih predmeta se popeo na 3.185.

Pravni eksperti u zemlji i inostranstvu upozoravaju da se sa ovakvim sudstvom koje je prepuno kadrova starog korumpiranog režima  neće doći nigdje i da će „stara garda“ i dalje sve činiti da sabotira i suđenja i pravosnažnost presuda. Za razliku od Tužilačkog savjeta (TS), Sudski savjet (SS) i izbor sudija su uređeni Ustavom koji spada u kategoriju „tvrdih“ kada se radi o lakoći izmjena. Stoga je vjerovatno jedini izbor za Crnu Goru, tj. onih koji joj žele dobro, lex specialis. Tim zakonom bi se mogle urediti procedure i otkočiti neki mehanizmi za djelotvorniji rad. Sistem vetinga koji je sproveden u Albaniji je dao neke opipljivije rezultate ali tek nakon dugog vremena i povremenih blokada sudova zbog istog vetinga. Teško da Crna Gora može sebi priuštiti još godine čekanja.

Za izgradnju jednog sudije je potrebno ozbiljno vrijeme (minumum pet godina za niže i najmanje deset godina za više instance). Stoga su neki pravnici zagovarali, sada povučeni prijedlog zakona,  da se podigne starosna dob za penziju sudija Ustavnog i Vrhovnog suda. U mnogim zemljama EU sudije ova dva suda idu u penziju sa 70 ili 75 godina. U Americi se sudije Vrhovnog suda biraju doživotno ali uz obavezne šestomjesečne medicinske preglede. Sudije najviših instanci u anglosaksonskim zemljama i u Francuskoj bira država iz reda najboljih advokata jer se u tim sistemima prati rad, uspjesi i ponašanje advokata. Jedan od razloga je što su iskusni advokati uspješni i imućni i mnogo teže potkupljivi.

U Crnoj Gori se broj sudija koji nisu prošli kroz filtere Đukanovićeve tajne službe, Medenice i drugih može izbrojati na prste. Pravni stručnjaci već neko vrijeme upozoravaju da politička javnost i donosioci odluka nisu ni približno svjesni koliko predstoji veoma složenih i teških sudskih procesa koje ni ozbiljno izgrađena društvo ne mogu lako izdržati. Sadašnje miloističko sudstvo nema ni volje ni snage da to sprovede. Alternativa lex specialisu, ili eventualnom vetingu je dalje urušavanje i društva i države.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo