Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Karmini mafije

Objavljeno prije

na

Shvatili su to u DPS-u: žene dobro dođu kao šminka kriminalu. Nježniji pol daje nježnije lice zločinima, nerasvijetljenim ubistvima, pljačkaškim privatizacijama, izbornim krađama. Afera Snimak i druga nepočinstva Đukanovića i družine, prihvatljivije zvuče iz usta majke, sestre ili kćerke nego šefa sistema, lično. Vladajuća partija osnovala je Žensku alijansu.

Jednoglasno, 445 delegatkinja su pred gostima iz Srbije, Hrvatske, Slovenije i BiH izabrale: Daliborka Pejović prva je predsjednica ŽAD-a. Potpredsjednice, po regionalnoj zastupljenosti su – predsjednica opštine Kotor Marija Maja Ćatović, poslanica Žana Filipović i Zilha Idrizović iz partijskog ogranka u Bijelom Polju. Formalno, inicijativa je lansirana krajem 2011. godine, kada je Glavni odbor stranke donio odluku o osnivanju organizacije žena formiranjem Inicijativnog odbora na državnom nivou. Osim Pejovićeve i Ćatovićke tu su: Nada Drobnjak, Sanja Vlahović, Valentina Radulović Šćepanović, Anastazija Miranović i Sonja Damjanović.

Bajkovit prizor na osnivačkoj konferenciji: nekoliko stotina njih okupilo se sa istim ciljevima – očuvanje imperije prve porodice izgrađene dvodecenijskim kriminogenim poslovima i namicanje ličnih privilegija kao nagrada za to.

Zvanično, ciljevi su formulisani ,,malko” drugačije. Prenijela ih Pobjeda: ,,Ženska alijansa DPS osnovana je sa ciljem unapređenja građanskog društva uz poštovanje ljudskih i manjinskih prava, posebno ženskih, i civilizacijskih načela: prava na život, slobodu, jednakost, pravdu i solidarnost, posvećenosti obezbjeđivanju dobra za sve građane Crne Gore te stvaranja boljih i jednakih uslova za život građana i građanki, adekvatnu zdravstvenu i socijalnu zaštitu i iste šanse za kvalitetno obrazovanje.” Majka Tereza bi im pozavidjela.

Ni dekor nije izostao. Pobjeda je izvijestila i o atmosferi za pamćenje: ,,Svečanosti su prisustvovale delegatkinje iz svih opština u Crnoj Gori, gosti iz koalicionih partija, nevladinih organizacija, fondacija, prijatelji Partije, istaknute ličnosti iz kulturnog, sportskog i javnog života Crne Gore, te partijsko rukovodstvo na čelu sa predsjednikom, Milom Đukanovićem.”

Premijer je tokom šestosatne sjednice kazao da pitanje rodne ravnopravnosti nije žensko, niti pitanje ženskih prava, već racionalne upotrebe svih društvenih resursa. ,,To je razvojno i pitanje umijeća državne politike da stvori pretpostavke za aktiviranje kapaciteta koji žene imaju i kojim mogu doprijeti bržem ostvarivanju naših razvojnih i emancipacijskih ciljeva.” DPS-u, znamo, emancipacija je, ispred svega.

Da kulise budu ubjedljivije pobrinule su se gošće. Mirel Radić Ljubisavljević ispred Foruma žena Socijaldemokratske partije poručila je, u maniru dobrog koalicionog druga, da ,,ako najveća partija osniva Žensku alijansu, to je input da se rodnoj ravnopravnosti posvećuje veća pažnja” te da je ,,osnivanje ŽAD-a snažan doprinos jačanju ženskih političkih snaga u Crnoj Gori”. DPS-ovke je pozdravila i Hatidža Đoni iz Demokratske unije Albanaca, Daša Šašić Šilović iz Centralnoevropske mreže za rodnu ravnopravnost, Sofija Klikovac ispred SUBNOR-a, Ljerka Dragičević iz Hrvatske građanske inicijative, Almina Bučan članica Foruma žena Bošnjačke stranke…

Rodna ravnopravnost u DPS-u sigurno postoji u jednom – i žene, kao muškarci DPS-a, napreduju po istim kriterijumima: lojalnosti šefu i zasluge prema partiji. Novoizabrna predsjednica Daliborka Pejović ne uspinje se slučajno po stranačkoj vertikali. Naprotiv. Bila je, od 2002. do 2006. godi¬ne, poslanica u Skupštini Crne Gore, zatim direktorka JU Muzeji i galerije, koordina¬torka Odbora za obrazovanje Agen-cije za zaštitu životne sredine, direk¬torka Agencije za zaštitu životne sredine.

Nakon što je izbila afera Snimak dodatno je napredovala. U martu 2013. imenovana je za državnu sekretarku u Ministarstvu održivog razvoja i turizma. Kako i ne bi: na sjednici Glavnog odbora DPS-a, koja je održana 14. maja 2012. godine, dospjeloj u javnost zahvaljujući dnevniku Dan, Pejovićeva je oštro kritikovala direktore državnih javnih preduzeća zbog neaktivnosti u obezbjeđivanju sigurnih glasova. Dodala je, braneći šefa, i to da su snimci sa Glavnog odbora dostupni svim građanima. Biće.

Nije mnogo prošlo a Pejovićeva, članica Predsjedništva DPS, zauzima čelno mjesto ŽAD-a.

Koaliciona saborkinja Almina Bučan iz Foruma žena Bošnjačke stranke vidi Daliborku Pejović na još većoj poziciji. Đukanoviću je na osnivačkoj konferenciji ŽAD-a poručila – ukoliko bude prilike da ga na premijerskoj funkciji zamijeni žena, to može biti Daliborka Pejović. ,,Ona je pokazala da tu funkciju može obavljati jednako uspješno kao i Vi”, skresala je u brk predsjedniku Vlade. Ostalo je nejasno – kome se Bučan time više dodvorila: Pejovićevoj ili Đukanoviću.

Bivša poslanica vladajuće stranke Ljubica Beba Džaković preteča je damske ,,borbe” za partijsku stvar. Pljevljakinja, koja je skoro dvije decenije provela u politici, često je isticala kako gaji majčinski instinkt prema Đukanoviću. Roditeljski instinkt nije joj stran ni kada su u pitanju premijerovi partneri, narkobosovi braća Šarić. ,,Kada smo mi kontaktirali sa njima bili su biznismeni, ne narkobosovi kako ih sada zovu. Mada, ne znam kako neko nekoga može tako zvati dok se to ne dokaže na sudu”, svojevremeno je objašnjavala. ,,U to vrijeme oni nijesu napravili nijedan eksces u Pljevljima, ali jesu nekoliko zgrada. Prije toga 30 godina nijesu pravljene zgrade u Pljevljima. Zaposlili su 500-600 ljudi i iz DPS-a i iz SNP-a.” Fini momci.

Među prekaljenim borkinjama Đukanovićeve partije je i Milica Pejanović-Đurišić, ministarka odbrane. Pejanović-Đurišić prošla je čitav ideološki put: od Centralnog komiteta SKJ krajem osamdesetih do sjevernoatlanskih predpristupnih komiteta dvijehiljaditih. Nekada članica predsjedništva Republike Crne Gore, zatim potpredsjednica pa predsjednica partije, kasnije ambasadorka u Parizu i Briselu, ,,skromno” živi: zajedno sa suprugom, Zoranom Đurišićem, direktorom nacionalne aviokompanije Montenegro airlines posjeduju kvadraturu od 250m2. U zgradi u kojoj stanuje i premijer, ministarka ima stan od 93m2. Suprug Zoran na svoje ime knjiži stan od 164m2. Teško ženama pada tranzicija.

Iako formalno nijesu u Partiji supruge, sestre i kćerke partijskih funkcionera takođe uživaju u njenim blagodetima. Tako, recimo, supruga ministra kulture Branislava Mićunovića, Radmila, u Prvoj banci, braće Đukanoivć posjeduje 0.064 odsto vlasničkog udjela. Pretprošle godine dobila je i posebni status u crnogorskoj kulturi, na osnovu predloga ministra – muža. Postala je istaknuti kulturni stvaralac. Tako ima pravo na doživotnu mjesečnu naknadu, u visini jedne do dvije prosječne neto zarade u Crnoj Gori. Zaposlena je na Fakultetu dramskih umjetnosti. To je skoro 1200 eura. Vlasnik je agencije MAPA za reklamiranje i produkciju. Mjesečno još 1800 eura… I tako dalje…

Supruge Zorana Jelića i Miodraga Vukovića takođe odlučuju o našim sudbinama. Vukica Jelić, pisali smo o tome u više navrata, na mjestu direktora Zavoda za zapošljavanje zamijenila je svoju jaču polovinu, Zorana, koji je, nakon toga, radio kao savjetnik za sezonsko zapošljavanje kod svoje nježnije polovine, Vukice. Svetlana Vuković na čelu je Uprave za kadrove.

Svetlana Vujanović, takozvana prva dama Crne Gore, predsjednica je Apelacionog suda. Mjesečno zarađuje 1481 eura, plus 479 eura kao dodatak ,,zbog suđenja u predmetima organizovanog kriminala i ratnih zločina.”

Iako prvi čovjek države proglašava izbor Savjeta i predlaže dva njegova člana, njegova supruga Svetlana je članica Sudskog savjeta (500 eura mjesečno), ali i predsjednica Disciplinske komisije tog tijela. U Vrhovnom sudu je članica Koordinacionog odbora centra za obuku sudija. Angažovana je i na rješavanju priliva predmeta.

Lidija Đukanović, supruga crnogorskog premijera, radi u Prvoj banci osnovanoj 1901. godine. Banka, koju smo pomagali sa 44 miliona eura našeg novca (Igor Lukšić bio minister finansija), u većinskom je vlasništvu Lidijinog đevera Aca, zaove Ane i bračnog joj druga.

Advokatica Ana Kolarević u Podgorici ima četiri stana (214 m2, 80 m2, 53 m2 i 42 m2) i dva poslovna prostora (157 m2 i 86 m2 ). Skupa: 632m2. Kolarevićka stanuje u četvorosobnom, kupljenom stanu, površine 214m2, naselje Kruševac, u blizini Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Majka brine za djecu. Sin Edin tako ima stan u SAD. Pisali smo o tome više puta: kao student, uknjižio je na svoje ime nekretninu u Njujorku. Ni manje ni više nego – Menhetn. Ulica: 60 E. 8th Street Unit: RES, NoHo, NY 10003. Mlađani Edin kupio je stan za 877.500 dolara. Sitnica.

Ljepši pol ljepše prodaje priču o nevinosti režima.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KADROVSKA RJEŠENJA (OPET) SVAĐAJU VLAST: Savjetnik bez pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogo bure podiglo se nakon saznanja da je Ranko Krivokapić, još od kraja prošle godine, ministar-savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore. Dobar dio onoga što smo tim povodom čuli i vidjeli više šteti aktuelnoj većini nego nekadašnjem predsjedniku parlamenta   

 

 

Kako ono rekoše: meritornost a ne partijska pripadnost/poslušnost, kao kriterijum za angažovanje na poslovima od javnog interesa. Ali, oćeš vraže. 

Izgleda da je najveći dio vladajuće većine iz novina i sa portala saznao da je ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović angažovao počasnog predsjednika SDP Ranka Krivokapića u svojstvu ministra-savjetnika. Taj ugovor je potpisan sredinom decembra prošle godine, pa i sama činjenica da su predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti za njega saznali nakon pet mjeseci podosta govori o odnosima unutar vladajuće koalicije. Ali, i o još ponečemu.

Premijer Milojko Spajić isprva je, uz to što je zatečen, bio izgleda i prilično ljut. Pa su iz njegovog kabineta, nezvanično, najavili da će ministar Ibrahimović biti pozvan na konsultacije. Odnosno, na raport.   

Da problem precizira potrudio se član Predsjedništva Pokreta Evropa sad (PES) Tihomir Dragaš. Krivokapićevo imenovanje je “neprihvatljivo” ocijenio je i pozvao premijera, i partijskog lidera, da Ibrahimovića razriješi, a Bošnjačku stranku isključi iz vladajuće koalicije. “Ukoliko je za Ibrahimovića poželjan i koristan savjetnik koji je počasni predsjednik vanparlementarne opozicione partije, a čiji funkcioneri svakodnevno, neargumentovano, a vrlo često čak i primitivno osporavaju karakter aktuelne Vlade, onda je vjerovatno BS odlučila da pravi savez sa tom i drugim partijama iz opozicije”.

Ministar vanjskih poslova je, u međuvremenu, zainteresovane uputio na Zakon o vanjskim poslovima, član 72, u kome stoji da ministar može bez javnog oglašavanja donijeti rješenje o zasnivanju radnog odnosa “lica sa odgovarajućim iskustvom u naučno-istraživačkom radu, značajnim diplomatskim iskustvom, profesionalnim zvanjima i vještinom ili iskustvom u radu u međunarodnim i drugim organizacijama”.Uz opasku da je riječ o službeničkom mjestu koje se od sličnih u državnoj administraciji razlikuje samo po zvučnom nazivu.

Iskustva Ranku Krivokapiću, svakako, ne manjka. Za poslanika je biran deset puta. Bio je predsjednik crnogorskog parlamenta u četiri saziva (14 godina). Deset godina je bio šef crnogorske delegacije u Parlamentarnoj Skupštini OEBS-a, a 2014. godine je izabran za njenog predsjednika. 

Funkcionerima PES-a i njihovim koalicionim partnerima  dodatno ne smeta priličan broj kadrova koji su u sistem ušli sa članskom kartom neke od partija prethodne (DPS) većine.

Pojasnio je , na svoj način, Nebojša Medojević: “Braći Srbima na vlasti je prihvatljiviji fra Ranko Krivokapić nego ja. Korupcija je jača od srpstva, jezika, državljanstva, vjere, nacije, tradicije….Zato je Ranjo ustaša prihvatljiv, a Medo nije…”, ispljunuo je preko X-a bivši lider DF. Njegovi nekadašnji saborci Andrija Mandić i Milan Knežević, u skladu sa proklamovanim evropejstvom, bili su mnogo uzdržaniji.  

Spajić je, početkom nedjelje, riješio da spusti loptu. “Nisam još uspio da razgovaram sa gospodinom Ervinom Irahimovićem, ni sa jednim drugim ministrom, po pitanju kriterijuma koje svako ministarstvo treba da ima kada zapošljava kadrove koji su mu potrebni. Koliko znam, to zaposlenje je bilo po zakonu”, kazao je.  Što se tiče ovog “koliko znam” mogao je da se konsultuje sa nekim od članova svog Kabineta. Imao je sa kim. Uz šefa Kabineta i njegovu zamjenicu, tim najbližih saradnika predsjednika Vlade broji još osam savjetnika.

“Nije jasno zašto se to desilo ali, svaki ministar treba da odgovara za rad svojih ministarstva”, zaključio je Spajić uz konstataciju kako on “apsolutno” ne bi imenovao Krivokapića za svog savjetnika. Može biti i da bivši predsjednik parlamenta to ne bi prihvatio. 

Premijer do sada nije imao sličnih primjedbi na imenovanje savjetnika članova njegove vlade. Ni ostatak vlasti nije problematizovao savjetnike u izvršnoj i parlamentarnoj vlasti, iako ima zanimljivih  kadrovskih rješenja. 

U kabinetu predsjednika Skupštine Andrije Mandića ima interesantnih kadrova, od  doskorašnje direktorice podgoričke Gimnazije Biljane Vučurović, koja je nakon razrješenja udomljena u parlamentu, do Želidraga Nikčevića, književnog kritičara, portparola Narodne stranke Novaka Kilibarde, poslanika Srpske narodne stranke Božidara Bojovića i Mandića, predsjednika žirija koji je 1993. godine književnu nagradu Risto Ratković dodijelio  Radovanu Karadžiću za djelo simboličnog naslova  Siđimo u gradove da bijemo gadove. 

Opet, ne posmatraju svi stvari iz iste perspektive. Tako anonimnim autorima sa šovinističkog portala in4s u Mandićevom kabinetu nije zasmetao čovjek koji je nagradio ratnog zločinca a suprugu angažovao za savjetnicu (o državnom trošku) već, kako su istakli u naslovu,  novinarka Šukovićeve Antene M: “Gordana Đuračić se profilisala u javnosti kao jedna od novinara koja je oblikovala medijski prostor za vreme vladavine Demokratske partije socijalista”. 

Za čudo, Tihomir Dragaš nije nakon te medijske objave zatražio od predsjednika PES-a da raskine koaliciju sa NSD i razriješi Mandića titule predsjednika Skupštine. Ili Spajić, po pitanju imenovanja Đuračić, nije bio apsolutno nesaglasan, kao u slučaju Ranka Krivokapića.

Nijesu svi savjetnici za naslovne strane. Većina njih su , zapravo,javnosti prilično nepoznate osobe mlađe životne dobi i bez impresivnih profesionalnih referenci. Pa bi se, makar za pojedine, moglo zaključiti da su ih aktuelni poslodavci prepoznali najprije po unutarpartijskim zaslugama ili kao djecu prijatelja i(li) viđenijih funkcionera stranke. 

Ove sedmice je iz Budve stigla i  vijest da je predsjednik te opštine Nikola Jovanović za svog savjetnika za investicije imenovaoMladena Bojanića. Eto nove drame na pomolu.

Zaludu činjenica da u kasi opštine Budva često ima više novca nego što među lokalnim funkcionerima ima znanja da ga pametno upotrijebe, o čemu svjedoče  afere poput one oko izgradnje postrojenja za desalinizaciju morske vode. Neće pomoći ni to što je Bojanić bio predsjednički kandidat ispred značajnog dijela partija sadašnje većine, ali ni to što su ga iste birale, u vladi Zdravka Krivokapića, za ministra kapitalnih investicije. Iz čega bi se moglo zaključiti da je kao nacrtan za posao koji mu je upravo povjeren.

Ovdje se potvrde o meritornosti traže na nekom drugom mjestu. U partijskim arhivama, na primjer. A tamo su se već prisjetili da je Mladen Bojanić u parlament ušao kao poslanik suverenistički nastrojene Pozitivne Crne Gore, dok je Jovanović, praveći neformalnu koaliciju sa DPS, kumovao tome da se stranke vladajuće većine sa državnog nivoa u Budvi presele u opoziciju. 

Može se tu uvezati i Jakov Milatović, i eto novih povoda za tugovanke na temu šta nam rade oni od prije avgusta 2020. Ili za novu listu zahtjeva za raspoređivanje po dubini. Ako mogu bivši ministar, poslanik ili predsjednik Parlamentarne Skupštine OEBS-a biti savjetnici u Vladi, vala može i onaj mali od pašenoga naći neko mjesto, barem u opštini. Makar je naš, pa će naučiti.

Ima u ovoj priči još nešto. Ranko Krivokapić i tadašnji SDP su u opoziciju otišli dobrovoljno, spočitavajući DPS-u manje-više sve ono što im je spočitavala i tadašnja opozicija. A što se, gotovo u potpunosti, može prigovoriti i današnjim vlastima. Previše liče jedni na druge da bi ih neko na to dodatno podsjećao. 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UKINUT PRITVOR PETRU IVANOVIĆU: Junak prve arapske priče se brani sa slobode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivanoviću je pritvor prethodno određen zbog uticaja na svjedoke. Kako su svi svjedoci saslušani,  sudija za istragu prihvatio je predlog SDT da se Ivanoviću ukine pritvor 

 

 

Dok se u Crnoj Gori uveliko priča o arapskim investicijama,  ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja u nekadašnjoj DPS vladi Petar Ivanović, junak jedne stare crnogorsko arapske price, prošle sedmice pušten je da se brani sa slobode.  

Protiv Ivanovića je u oktobru prošle godine potvrđena optužnica za zloupotrebe pri raspodjeli sredstava iz arapskog Abu Dabi Fonda. Takođe, tužilaštvo ga tereti za zloupotrebe sredstava iz Agrobudžeta, i u tom je predmetu  pušten da se brani sa slobode. 

Ivanoviću je pritvor ukinut na predlog Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i on je napustio Istražni zatvor u Spužu. Pritvor mu je prethodno određen zbog uticaja na svjedoke. Kako su svi svjedoci saslušani, prestali su razlozi za pritvor zbog čega je sudija za istragu prihvatio predlog SDT.

Ivanović, bivši ministri poljoprivrede Milutin Simović i Budimir Mugoša, bivši državni sekretar Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja Nemanja Katnić i nekadašnja načelnica Službe za finansije, računovodstvo i javne nabavke Ministarstva Vukica Perović uhapšeni su u decembru prošle godine, po nalogu SDT. 

Osumnjičeni su za zloupotrebu službenog položaja, odnosno da su od aprila 2014. do jula 2019. godine, suprotno Uredbi o sprovođenja mjera agrarne politike, dijelili novac i nanijeli štetu Crnoj Gori od preko 300.000 eura… Oni se terete za sumnjive isplate samo jednoj nevladinoj organizaciji – Nacionalnom udruženju vinogradara i vinara, a svote novca date tom civilnom društvu u petogodišnjem periodu varirale su od 450 eura do 70.000 eura. Iz SDT tvrde da je najviše nezakonitih isplata omogućio Ivanović i tokom 2014, 2015. i 2016. godine.

Druge godine Ivanovićevog mandata na čelu Ministarstva poljoprivrede, on je dao nalog da se iz Agrobudžeta, u aprilu 2014. godine, najprije isplati 10.000 eura: “Iako je znao da ova organizacija prethodno nije podnijela zahtjev za isplatu novčanih sredstava, niti je ispostavila plan i program realizacije aktivnosti, kao ni izvještaj o njihovoj realizaciji”, navode iz tužilaštva u Naredbi za sprovođenje istrage.

Pola godine kasnije, na isti račun uplatio je identičnu cifru, odgovarajući na zahtjev Nacionalnog udruženja vinogradara i vinara, da im se pomogne u nabavci 40 barik buradi za potrebe crnogorskih vinara. To je bio dvostruko veći iznos od propisima dozvoljenog… Skoro godinu kasnije – avgusta 2015. godine, donio je rješenje da se istoj NVO isplati 15.000 eura, ponovo za nabavku buradi, promociju crnogorskih vina u Francuskoj i pomoć za učešće u radu skupštine CEVI u Briselu…

SDT u dokumentu objašnjava da je Ivanović rješenje o isplati donio tri dana prije nego je zahtjev zvanično zaveden: “Iako je znao da uz zahtjev o kojem je odlučivao nije dostavljena bilo kakva dokumentacija”. Iste godine u novembru, odlučujući o zahtjevu Nacionalnog udruženja vinogradara i vinara, bez djelovodnog pečata i broja kao dokaza da je zahtjev zaveden kod tog ministarstva, donio je reješenje o isplati 45.000 eura, a za prezentaciju crnogorskih vina u sjedištu OIV-a u Parizu, u organizaciji Ambasade Crne Gore u Francuskoj. Taj iznos, navode iz Specijalnog tužilaštva, bio je devetostruko veći od mjerom predviđenog maksimuma. U istom dokumentu stoji i da je Ivanović toj NVO, od aprila do oktobra 2016. godine, isplatio 70.000 eura.

Petar Ivanović i Vukica Perović, više su puta tokom 2014. i 2015. godine, protivpravno iskoristili službeni položaj i tako nanijeli štetu državnom budžetu. Navodi se je Ivanović 24. decembra 2014. godine, suprotno propisima, naložio Vukici Perović da Nacionalnom udruženju vinogradara i vinara isplati 10.000 eura.

“Te je u lijevom gornjem uglu zahtjeva svojeručno zabilježio – ‘Vukica uplatiti 10.000’, po kojom nalogu je postupila… iako je znala da ne postoji rješenje ovlašćenog lica o ispunjenosti uslova za ostvarivanje prava na podsticaj u poljoprivredi”, navodi se. 

Dodaje se da je Ivanović i dva dana kasnije, toj saradnici usmeno naredio da istoj nevladinoj organizaciji isplati 15.000 eura, iako nisu podnijeli zahtjev niti dostavili bilo kakvu dokumentaciju, ali i uprkos činjenici da je taj iznos trostruko veći od mjerom predviđenog maksimuma. Ona je to učinila iako je znala da nije po propisima, pa je, navode iz SDT-a, s tim u vezi svojeručno ispisala dva lista A4 formata, gdje je između ostalog na jednom konstatovala “treba rješenje”, a drugom “treba zahtjev”…

Ivanoviću  je u decembru određen pritvor, dok je Simoviću određena mjera – zabrana sastajanja sa svjedocima, a oduzet mu je i pasoš. Ista sudska odluka donijeta je i za bivšeg državnog sekretara u tom resoru Nemanju Katnića. Ovakve sudske mjere, zabrana sastajanja sa svjedocima, rijetko su do sada izricane. Pritvor, ali ni druge mjere nijesu tražene od SDT-a, pa nijesu ni određivane za osumnjičenu bivšu načelnicu Službe za finansije Vukicu Perović, ali ni nekadašnjeg ministra poljoprivrede i ruralnog razvoja Budimira Mugošu.

Sudski postupak u predmetu koji se tiče Abu Dabi fonda osim Ivanovića očekuje i  bivšeg ministra poljoprivrede Budimira Mugošu. Ivanovića i Mugošu SDT optužuje za zloupotrebu položaja u ovom slučaju. Optužnicom se tereti i Zoran Vukčević, nekadašnji čelnik Investiciono-razvojnog fonda (IRF), za nesavjestan rad u službi. Abu Dabi fond za razvoj (ADF) je državna agencija Ujedinjenih Arapskih Emirata, koja je za podsticanje poljoprivrede na sjeveru Crne Gore 2015. obezbijedila kredit od 50 miliona dolara. Optužnicom SDT-a oni se terete za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja od 2015. do 2017, tokom dodjele novca iz kredita Abu Dabi fonda.

 

Milionska imovina 

Vrijednost nekretnina u podgoričkim Doljanima, koje su  najvećim dijelom u vlasništvu majke Petra Ivanovića, a dijelom u njegovoj svojini procijenjena je 2019. godine na nešto preko dva miliona eura, saopšteno je iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP). 

Kažu da se prema  izvještaju vještaka iz 2019. godine na imanju u Doljanima nalazilo 20.000 čokota vinove loze, 401 sadnica maslina, 350 sadnica lavande i 2.500 sadnica smilja. 

IRF je, dodaju iz ASP-a, oktobra 2019. godine odobrio kredit firmi “I – Wine”, u vlasništvu majke Petra Ivanovića, koja je rođena 1941. godine. U dokumentaciji u posjedu ASP-a navodi se da je preduzeće osnovano “da bi upravljalo kompletnim poljoprivrednim gazdinstvom”.

 Kredit u iznosu od 1,1 miliona eura odobren je na rok otplate od sedam godina, uz grejs period od godinu i po, a uz efektivnu kamatnu stopu od 3,14 odsto.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DEPORTACIJE, ŠTRPCI, MURINO:  JEDNOKRATNA NOVČANA POMOĆ PORODICAMA  ŽRTAVA: Korak na dugom putu suočavanja sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za 16 porodica civilnih žrtava biće opredijeljeno po 100.000 eura obeštećenja – po 50.000 u ovoj i u 2026. godini

 

 

Vlada je protekle sedmice usvojila Informaciju o dodjeli jednokratne novčane pomoći porodicama žrtava deportacije izbjeglica, tragičnih događaja u Štrpcima i bombardovanja u Murinu i Tuzima.

Za 16 porodica civilnih žrtava biće opredijeljeno po 100.000 eura obeštećenja – po 50.000 u ovoj i u 2026. godini.

,,Tragični događaji tokom deportacije izbjeglica 1992. godine, u Štrpcima 1993. godine, bombardovanja u Murinu i Tuzima 1999. godine predstavljaju propust tadašnjih državnih struktura da zaštite osnovna ljudska prava građana i lica koja su se nalazila pod njihovom nadležnošću. Takvo postupanje predstavljalo je povredu domaćih zakona i međunarodnih obaveza koje je Crna Gora imala i ima u oblasti ljudskih prava”, piše u Vladinom materijalu. Navodi se i da  porodice žrtava do sada nisu bile prepoznate ni u jednom sistemu podrške.

,,Gubitak najbližih je nenadoknadiv, ali je poštovanje osnovnih ljudskih prava, jednak tretman i vraćanje povjerenja u institucije naša obaveza. Suočavajući se sa prošlošću, gradimo bolju budućnost”, napisao je premijer Milojko Spajić na Iksu.

Za zločin deportacija do danas niko nije osuđen. Crnogorska policija je u maju 1992. godine nezakonito uhapsila najmanje 66, a prema nezvaničnim podacima i više od stotinu civila koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u BiH, i  predala ih  vojsci Republike srpske Radovana Karadžića. Smrtno su stradale najmanje 54 osobe, dok je 12 preživjelo teške oblike mučenja u logorima. Još nijesu pronađena tijela svih stradalih.

Zločin u Štrpcima desio se krajem februara 1993, kad su pripadnici Vojske Republike Srpske na toj željezničkoj stanici, iz voza izveli 20 putnika, koje su opljačkali i ubili samo zato što nijesu bili srpskog porijekla, a njihova tijela bacili u Drinu. Za zločin je do sada je pravosnažno osuđeno deset osoba – jedna u Crnoj Gori i devet u BiH. U krivičnom postupku koji je vođen protiv Nebojše Ranisavljevića u Crnoj Gori, utvrđeno je da je otmica bila planirana i sprovedena uz znanje tadašnjih visokih funkcionera civilnih, policijskih i vojnih organa Srbije i SR Jugoslavije.

Prilikom NATO bombardovanja mosta u naselju Murino (opština Plav) krajem aprila 1999, stradalo je šest civila, od kojih troje djece, dok je tokom bombardovanja u Tuzima stradala jedna osoba.

,,Oteti i ubijeni putnici iz voza Beograd-Bar u stanici Štrpci 28. februara 1993. godine, iz Crne Gore, su Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Senad Đečević, Jusuf Rastoder i Ismet Babačić. Prilikom bombardovanja mosta u gradiću Murino, 30. aprila 1999. godine, stradalo je šest civila, od kojih troje djece. Poginuli su Miroslav Knežević, Olivera Maksimović, Julija Brudar, Vukić Vuletić, Milka Kočanović i Manojlo Komatina, dok je Paška Junčaj stradala u Tuzima, takođe tokom bombardovanja. Osmo Bajrović, izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, čija porodica je nastavila da živi u Crnoj Gori, deportovan 1992. godine i još uvijek nijesu pronađeni njegovi posmrtni ostaci”, piše u materijalu Vlade.

Raniji predlog, protiv koga su udruženja žrtava i NVO protestovali krajem 2023, povukli su predlagači poslanici Nove srpske demokratije (NSD) i Demokratske narodne partije (DNP). Prijedlog je isključivao porodice svih civilnih žrtava rata koje su stradale van teritorije Crne Gore i u vrijeme kada zvanično nije bilo proglašeno ratno stanje. Ovim prijedlogom su iz zakona bile isključene žrtve ratnih stradanja u prvoj polovini ’90-ih, a civlinim žrtvama rata bi bili proglašeni samo  stradali u Crnoj Gori tokom NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).

Akcija za ljudska prava (HRA), Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava (CKP) i Udruženje ,,Štrpci – Protiv zaborava” pozdravili su   odluku Vlade Crne Gore da jednokratnim naknadama obezbijedi reparacije za porodice civilnih žrtava ratova ’90-ih, koje su ignorisane posljednje tri decenije. Ocijenili su da je ova odluka  od istorijskog značaja, i da ima veliki značaj za suočavanje sa prošlošću i prihvatanje najboljih standarda obezbjeđivanja reparacija za žrtve teških kršenja ljudskih prava kao što su ratni zločini.

Iz HRA su kazali da je važan i pravedan potez to što je Crna Gora priznala status civilne žrtve svim civilima stradalim u ratovima devedesetih, koji su imali jugoslovensko državljanstvo, i bez obzira gdje su stradali: ,,Naravno, pravo na socijalnu zaštitu, na mjesečne novčane naknade, obezbijeđeno je samo za crnogorske državljane, jer su i druge države na isti ili sličan način zbrinule njihove državljane”.

Iz ovih udruženja istakli su da nije jasno zašto je Vlada izostavila porodice civilnih žrtava rata koje su stradale na Kosovu i u Bukovici. Podsjetili su da su izostavljene i žrtve zločina u Kaluđerskom lazu. ,,Članovi njihovih porodica nemaju crnogorsko državljanstvo, pa ni pravo na socijalni status u Crnoj Gori. Taj zločin zbog propusta u istrazi nije prepoznat kao ratni zločin, zbog čega su i svi tužbeni zahtjevi porodica za obeštećenje svojevremeno odbijeni kao zastarjeli, ali Crna Gora ima dug časti i prema tim žrtvama”, naglasili su u saopštenju.

Zločin u Kaluđerskom lazu se dogodio za vrijeme NATO bombardovanja.  Pripadnici Vojske Jugoslavije ubili su 22 i ranili sedam civila albanske nacionalnosti, koji su sa ratom zahvaćenog Kosova prebjegli u Crnu Goru. Do danas niko za ta ubistva nije kažnjen, nije ni utvrđeno da je izvršen ratni zločin, a žrtve i porodice žrtava nisu obeštećene.

Predsjednik Crnogorskog komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava Velija Murić, koji je pravni zastupnik porodica ubijenih u Kaluđerskom lazu i oštećenih porodica iz Murina, kazao je, za Vijesti, da postoji još nekoliko slučajeva koje bi trebalo obuhvatiti Vladinom odlukom. To se, kako je rekao, odnosi i na porodice, žrtve zločina u pljevaljskoj Bukovici, koji su državljani Crne Gore.

Od 1992. do 1995. u Bukovici je ubijeno šest osoba, dvije su izvršile samoubistvo zbog torture, 11 ih je oteto, 70 mučeno, a oko 270 protjerano… Do danas za te zločine u Crnoj Gori niko nije osuđen, a nijesu otkriveni počinioci ni nalogodavci.

Tea Gorjanc-Prelević izjavila je da su u HRA bili iznenađeni potezom Vlade da odlukom prepozna 16 porodica, a ne još nekoliko drugih. To je, prema njenim riječima, sveukupno mali broj ljudi koji državu neće osiromašiti, već naprotiv – ,,učiniti je pravednijom i moralno jačom”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo