Senat Univerziteta Crne Gore je predložio, Upravni odbor prihvatio, i sada je na Vladi da potvrdi kako će Pravni i Ekonomski fakultet na državnom Univerzitetu smanjiti broj brucoša u narednoj studijskoj godini za približno trećinu. Kao jedan od glavnih argumenata za ovaj prijedlog navedena je želja da ,,upisna politika bude u skladu sa tržištem rada”.
Koliko u septembru prošle godine, stvari su izgledale bitno drugačije. ,,Niko od visokoškolaca u Crnoj Gori od početka naredne godine neće biti bez posla”, tvrdio je tadašnji ministar rada i socijalnog staranja Suad Numanović, najavljujući Vladin projekat devetomjesečnog stručnog osposobljavanja mladih sa fakultetskom diplomom vrijedan, samo u ovoj godini, deset miliona eura.
Ministar Numanović je posebno naglasio kako ta akcija -sporadično pominjana od kraja 2010. godine a onda na prečac organizovana nakon raspisivanja parlamentarnih izbora – ,,nema nikave veze sa izborima i predizbornom kampanjom”. Nego im, eto, tako došlo.
Najavljena kampanja zapošljavanja praćena je obećanjem predsjednika DPS-a Mila Đukanovića da će vladajuća partija, zadrži li vlast, obezbijediti 40 hiljada novih radnih mjesta. U paketu je išao i ljetnji projekat Radna praksa za visokoškolce, Zavoda za zapošljavanje (ZZZCG).
Zbog skromnosti nadležnih (odnosno odgovornih) javnost je ostala uskraćena i za osnovne informacije vezane za taj projekat. Ipak neki detalji su isplivali. Poput informacije Dana da je grupa od 32 visokoškolca angažovana u Plantažama, na berbi voća, za mjesečnu platu od 150 eura. I tek bi onaj koji izdrži tri mjeseca, praktično neplaćenog rada na Ćemovskom polju, trebalo da pređe na radno mjesto u skladu sa stručnom spremom. Na određeno vrijeme. I uz obećanje – ,,strpi se sada, pa poslije izbora…”.
Epilog znate: Đukanović se iz partije vratio u premijersku fotelju i prvo što je uradio bilo je da demantuje vlastitu tvrdnju o budućim novim radnim mjestima. Nijesmo ga mi, objasnili su njegovi, dobro razumjeli. Potom su zaslužnim partijskim vojnicima podijeljene nove funkcije. Suad Numanović je postao ministar za ljudska i manjinska prava. Neispunjena obećanja niko ne spominje.
Prema zvaničnim podacima ZZZCG, krajem prošle godine, dok je DPSDP koalicija slavila formiranje nove vlade, posao je na Birou rada tražila 31.231 građana Crne Gore. Skoro pa je svaki peti među njima imao fakultetsku diplomu. Čak su i regionalni mediji u saopštenim podacima pronašli zanimljivo i utješno štivo i njihovoj publici. Poput izvještaja naslovljenog: ,,Među visokoobrazovanim nezaposlenim Crnogorcima je i 11 doktora nauka i 178 magistara”.
Valja uporediti podatke. Prije 13 godina među nezapošljenim stanovnicima Crne Gore bilo je 5,5 odsto visokoškolaca. Slijedile su godine tajkunskih privatizacija, političkih mahinacija i u ubrzane ekonomske propasti i siromašenja crnogorskog društva. Od Telekoma, Svetog Stefana i HTP Boka do podgoričke Mljekare, nikšićke Željezare i KAP-a.
Kao rezultat takve politike, pokazao se nezaustavljiv trend rasta kako broja nezapošljenih tako i učešće visokoobrazovanih među njima. Na kraju referendumske 2006. posao je tražilo 2.369 lica sa fakultetskom diplomom (šest odsto od ukupnog broja nezapošljenih). U novembru prošle godine, brojka se popela na 21 odsto ili 6.456 duša. Skoro pa polovina njih bila je bez dana radnog staža.
Među nezaposlenim visokoškolcima dominirali su ekonomisti, prosvjetni radnici i pravnici. Slijedili su inženjeri, pomorci, diplomci poljoprivrednih i turističkih fakulteta, a na evidenciji nezapošljenih našlo se i 60-ak ljekara, 35 farmaceuta, 64 stomatologa, 37 psihologa… U tom kontekstu, ideja o smanjenju broja novoupisanih studenata Prava i Ekonomije izgleda razumljivo i logično. I praktično, nema dileme da će se Vlada saglasiti sa predloženim.
Međutim, stvari nijesu tako jednostavne i jednoznačne.
Vlada je, zimus, analizirala izvještaj prema kome crnogorski poslodavci najviše zapošljavaju upravo pravnike, ekonomiste, elektroinženjere i informatičare. Uostalom, lično se premijer u svom pretprazničnom razgovoru sa nekadašnjim savjetnikom Srđanom Kusovcem požalio kako su ,,kapaciteti crnogorske države nedostatni u onom najdirektnijem značenju te riječi – nemamo dovoljno kompetentnih ljudi…”. Crna Gora, dakle, ima manjak kvalitetnih pravnika i ekonomista. Ili oni nemaju najvažniji dokument za državnu službu – partijsku knjižicu DPS-a.
Kako to ide, objasnio nam je, istina nenamjerno, doskorašnji direktor Zavoda za zapošljavanje Zoran Jelić.
,,Pripremajući se za predstojeće izbore u Zavodu za zapošljavanje pokrenuli smo nekoliko projekata. Kroz ove projekte zaposlićemo prije svega članove DPS-a. Imamo svakodnevne kontakte sa predsjednicima odbora DPS-a u svim opštinama jer želimo da prije svega zaposlimo svoje ljude”, objašnjava Jelić strategiju predizbornog zapošljavanja kolegama iz partijskog vrha, o čemu svjedoče dokumenta iz afere Snimak. ,,Ako zaposlimo svog čovjeka, smanjili smo njima a povećali nama. Hajde da pomognemo čovjeku da se zaposli i imaćemo efekat četiri glasa za DPS…”.
Tako je DPS uspostavio punu kontrolu i na tržištu rada. Istovremeno su od visokog obrazovanja napravili vlastiti biznis. Otud i, iz Vlade instruisani, zahtjev Univerziteta Crne Gore da se smanji broj novoupisanih studenata na Pravu i Ekonomiji treba posmatrati kao pokušaj da se studenti i njihov novac preusmjere u privatne džepove.
,,Sve što se radi posljednjih godina radi se na štetu državnog Univerziteta, jer osnivači privatnih zloupotrebljavaju službeni položaj i usvajaju odluke na štetu državnog”, požalila se medijima Nataša Ružić, prodekanica za nastavu Fakulteta političkih nauka. ,,Mislim da i ovog puta Vlada želi da usmjeri studente na privatne univerzitete”.
Slično razmišlja i profesorica na Ekonomskom fakultetu i bivša ministarka za evropske integracije Gordana Đurović. Ograničenja upisa na društvenim fakultetima državnog Univerziteta, smatra ona, ne mogu sama po sebi, ispraviti anomalije na crnogorskom tržištu rada. Pošto će se prekobrojni, a zainteresovani za studije, samo preseliti na privatne fakultete. Tamo im, pride, i predavači etablirani na državnim i partijskim funkcijama mogu pomoći pri traženju zapošljenja. Po sistemu – ,,ja se znam sa Jelićem”.
Gordana Đurović ukazuje na činjenicu da crnogorski problem nije višak visokoobrazovanih, već strukturni nedostaci u ovdašnjoj ekonomiji i manjak kvalitetnih radnih mjesta. Među stanovništvom EU uzrasta od 30 do 34 godine, ima 31 odsto visokoobrazovanih, dok razvojne strategije imaju za cilj da do 2020. godine taj postotak podignu na 40 odsto. U istoj ciljnoj grupi u Crnoj Gori (30 -34 godine) fakultetsku diplomu ima četvrtina radno sposobnih. Nevolja je što oni nemaju gdje da rade.
Inženjerska mjesta u Telekomu i Elektroprivredi pokrivaju leteći timovi iz kompanijskih centrala Dojče telekoma i A2A, koji se angažuju samo po potrebi. Kompanije poput Željezare i KAP-a, ka kojima je nekada bio okrenut značajan dio tehničkih fakulteta UCG, danas su na koljenima. Pomorska privreda je mrtva, saobraćajem na zemlji, vodi i vazduhu umjesto inženjera saobraćajne struke gospodare partijski kadrovi. U turizmu i poljoprivredi – shodno dostignutom kvalitetu ponude – uglavnom nema mjesta za visokoškolce i njihovo znanje.
Početkom godine, veliku pažnju na društvenim mrežama u regionu privukla je reklama fotografske radnje iz Leskovca: Ako imate fakultetsku diplomu, dobru ideju i pošteni ste – dođite kod nas. Pošto sa svim tim možete samo da se slikate!
U Crnoj Gori, prvo, svratite u vladajuću partiju. Ako oni već nijesu došli kod vas. Onda malo lijepite plakate, berete grožđe ili breskve. Tek da pokažete karakter. I čekate da se uprazni mjesto u kakvom ministarstvu.
Zoran RADULOVIĆ
Stav2 sedmice
FOKUS4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice