DRUŠTVO
ANKETA: Nezavisna zemlja, a ne država

Šta su Monitorovi sagovornici očekivali od nezavisne Crne Gore, a šta je stvarnost
Dr Milenko Popović, univerzitetski profesor, Podgorica
Strani kapital – jedina mašina rasta
– Ono što sam očekivao to smo i dobili. Pre svega, a to je dobro koliko za Crnu Goru toliko i za Srbiju, na miran način se rasformirala neodrživa državna tvorevina. Neodrživa, prvo zato što je bila sastavljena samo od dve države što je kod odluka od zajedničkog interesa do ekstrema sužavalo pregovarački prostor i, drugo – zato što je razlika u veličini dveju članica federacije bila takvih razmera da ste samo mogli očekivati konstantne konflikte i još teže pogoršanje odnosa od onog kojeg smo imali.
Drugo, mnogo važnije, Crna Gora nije postala nezavisna država, već samo nezavisna zemlja, kako sam pre dve godine, na petu godišnjicu ,,nezavisnosti”, za Monitor, već rekao. Nezavisnost Crne Gore je još više ojačala strukture moći formirane u godinama ratova, sankcija, sumnjivih privatizacija i slično. Etablirana je poslovna, politička i kulturna elita, ako je njih kod nas uopšte moguće razgraničiti, koja je, braneći vlastite interese, pokazala nespremnost za društvene reforme i postala glavni problem razvoja Crne Gore. Dobro je što se u poslednje dve godine politička scena značajno promenila nabolje.
Na čisto ekonomskom planu imali smo dominaciju modela rasta kod kojeg je glavna, ako ne i jedina, mašina rasta ulaz stranih direktnih investicija i ostalih oblika stranog kapitala. Pre krize sve to je naizgled dobro funkcionisalo iako se znalo koji su problemi takvog pristupa razvoju. Prvo, isključivo oslanjanje na priliv stranog kapitala čini ekonomiju jako osetljivom i ranjivom na eksterna kretanja. Kriza nam je to zorno pokazala, a taj ,,show” ćemo, ako ništa ne preduzmemo, dugo gledati. Drugo, ovakav model rasta je dugoročno neodrživ, pogotovo ako je ulaz stranog kapitala zasnovan uglavnom na prodaji postojeće imovine – nekretnina i velikih preduzeća kroz privatizaciju. Konačno, čak i ako pretpostavimo da je priliv stranog kapitala (u obliku ,,greenfield” investicija) dugoročno održiv, i da je, samim tim, i deficit trgovinskog bilansa dugoročno održiv, što teorijski nije isključeno, moramo uzeti u obzir da ovakav model podrazumeva takvu promenu u relativnom nivou cena koja garantuje održivost samo onim delatnostima koje su konkurentne u apsolutnom nivou troškova, a ne i onima koje su konkurentne u relativnom nivou troškova. Ovime se u znatnoj meri može objasniti dosadašnja deindustrijalizacija u Crnoj Gori i regionu u celini.
Dr Svetozar Jovićević, univerzitetski profesor, Podgorica
Apsolutno nepovjerenje u institucije
– Kada se prisjetimo onoga što se zbivalo prije referenduma – posebno unutrašnjih i spoljašnjih okolnosti nenaklonjenih rješavanju državnog statusa Crne Gore – bilo je krajnje vrijeme da ona riješi državno pitanje. Sa tog stanovišta svi koji smo željeli tu državu moramo biti zadovoljni, uprkos tome što su nosioci tog procesa bili isti oni koji su bili nosioci antibirokratske revolucije i svega što je iza nje slijedilo.
Nisam očekivao da će državni status riješiti sve naše probleme. Ali očekivao sam da će se otvoriti mogućnosti da se raskrsti sa problemima iz traumatičnog perioda antibirokratske revolucije i nacionalizma, i svega što je slijedilo na prostoru bivše Jugoslavije. Očekivao sam, nerealno, od nosilaca tih procesa, onih na vrhu, izvinjenje i državama i narodima iz bivše Jugoslavije i sopstvenom narodu za sve ono čemu je ta vrhuška lično doprinijela. Očekivao sam, uprkos svim podjelama, proces unutrašnje stabilizacije i izmirenja među onima koji su mislili drugačije. Očekivao sam da će se unutrašnja kohezija zasnivati na izgradnji građanskog nacionalnog koncepta koji počiva na pripadnosti i odanosti zajedničkoj i sopstvenoj državi. No, vrhuška je nastavila ranije procese jašući sada na slavodobitnom talasu nacionalnih heroja kriminalno prisvajajući, zajedno sa onima oko sebe, nacionalne resurse i dobra.
Crna Gora je u postreferendumskom periodu privukla mešetare i prljavi novac što je stvorilo privid prosperiteta, koji nije mogao trajati jer nije bio zasnovan na realnoj osnovi. Tu smo, gdje smo. Sa neizgrađenim institucijama sistema, sa apsolutnim nepovjerenjem u te institucije i u nosioce vlasti, sa zamagljenom perspektivom privrednog razvoja, sa podjelama, sa malo nade da će doći do promjene vlasti na prirodan način, sa zaoštravanjem do krajnjih granica privredne i političke situacije, naročito poslije ovih nesrećnih predsjedničkih izbora… Racionalan pristup svemu tome nameće mi strah da će kod mnogih odnos prema državi umjesto da jača slabiti. Zbog toga sam veoma zabrinut.
Velija Murić, advokat iz Rožaja
Nova velika uhodana prevara
Sticanjem nezavisnosti Crnoj Gori, staroj državi sa istorijski utemeljenom tradicijom, vraćeno je ono što je zasluživala. To je ono na šta se čekalo čitav dvadeseti vijek. Očekivao sam da će sve greške i štetne posljedice iz prošlosti biti nauk za ovu državu – da dobro promišlja. Vođen vjerom da će narod, u kom se probudila politička zrelost da izglasa nezavisnost svoje države, postati suveren Crne Gore, a ne oni koji su je godinama provlačili kroz blato i tragediju.
Očekivao sam makar djelić obećanog ,,Monaka”, ustavno uređenu ekološku, prosperitetnu, ekonomski stabilnu i nezavisnu, demokratsku državu. Nadao sam se da će država biti garant ljudskih prava. Očekivao sam obrazovni sistem uređen po mjeri i potrebama građana, nezavisnu policiju i pravosuđe. Posebno sam očekivao da će nova Crna Gora na temeljima ranije stečenih ekonomskih dobara podići standard radnika i poljoprivrednika, te da će to biti osnovna referenca na putu ka pridruživanju i prijem u red zemalja u kojima se građanin osjeća epicentrom svih interesa.
Desila se još jedna velika, ali uhodana prevara. Na sceni su jake nacionalne podjele, oličene u nacionalno-profilisanim političkim partijama, koje opstaju na nacionalnim podjelama i tenzijama, kiteći se marionetskim partijicama vođenim šakom intereždžija, koje navodno brinu o interesima manjinskih naroda. Umjesto očekivanog zaokreta sa tradicionalnog ka modernom, sa politikantskog na stvarno i realno, ova Crna Gora još nije dostigla nivo sa kraja osamdesetih.
Dobili smo epitet tranzitno-mafijaške države sa švercerskim klanovima svjetskoga glasa. Dobili smo prodate, prisvojene ili uništene najznačajnije privredne i prirodne resurse, privatizovane ili srušene hotele, jako bogatu razuzdanu oligarhiju. Dobili smo politički zavisno sudstvo i dijelom kriminalizovanu policiju i neotkrivene likvidacije onih koji su mislili drugačije. Dobili smo ugrožene medije, blokirane sudske procese o najtežim zločinima. Dobili smo iseljavanje građana sa prostora na kojima su njihovi preci i oni rođeni. Dobili smo „dekrete” o deportacijama nedužnih ljudi i skrivanje takvih i sličnih zločina. Dobili smo neizvjesnu budućnost djece i čuvanje mira preko socijale iz sumnjivih izvora.
Aleksandar Tabaš, nastavnik
Život od prošlosti
– Od davnina su Crnogorci u potrazi za izgubljenim vremenom. I čini se, još su na početku. Zašto? I prije i poslije Berlinskog kongresa Crnogorci su se bavili drugima. Metaforički, spašavali Ruse i Amerikance. Da nije smiješno bilo bi tužno, to što tako omalen narod ima takve ambicije. Francuska buržoaska revolucija, Hladni rat, 68-ma, pad Berlinskog zida, EU. .. Nažalost, sve su to propuštene lekcije. Uspješno ploviti u 21. vijek moguće je, ali se lekcije moraju postići, ili premostiti raciom (vjerovatno bolan, ali neophodan skok plemenskog – u nepoznato). Omama crnogorskim pregnućima, sve nepravde i pravde velikog svijeta, u zemlji plemena – umjesto društvene i individualne emancipacije, obnavljaju inferiornost, mitomaniju, iracionalan strah ili ludu hrabrost. Čuvena crnogorska pizma samo je jedna od posljedica sociopsihološke borbe Crnogorca sa samim sobom.
Ne pomažu vučiji dolovi, mojkovci, 13. julovi, AB revolucije, EU integracije, pa ni voda s Ivanovih korita. Zašto? Zato što Crnogorac ne pije vodu s Korita, nego joj pjesmu pjeva. Zato prošlost treba smjestiti gdje joj je mjesto. U muzej. Nažalost, i danas Crna Gora pokušava da živi od prošlosti. Olako obećane brzine, olako zarađeni novci – loši su primjeri. Potrebno je vjerovati u sebe, više nego u himne i zastave. Jadna je nacionalna samosvojnost, bez individualne. Primjeri čojstva i junaštva postoje i kod Crnogoraca. Kao primjeri. Ali Crnogorci misle da su primjeri – opšte stanje. Naopako misle. Poštovati sebe kao i druge, umjeti komunicirati, čuti sagovornika, čuvati druge od sebe, a sebe ne poništiti – na riječima izgleda lako. Čovjek je poput ovce među vukovima, nezadovoljan, dezorijentisan, siromašan u svakom pogledu kad umjesto tradicije+kulture-prosvjete-nauke, izabere mit, kult ličnosti, nekritičku snagu države. Zato, dok toga (ETIKE) ne biva, ni normalnosti ne biva. Etika ne počiva na žitu iz Rusije ili na podršci američke administracije. Ona se stvara u nama samima. Imaju se Crnogorci čime ponositi. Ali tek kada savladaju lekcije o čovjeku građaninu, hrabrom i etičnom, obrazovanom i ekonomski nezavisnom. Tada će i ponos biti ozbiljno prihvaćen. I kod kuće i u gostima.
Zarija Pejović, ekonomski analitičar
Upravljanje oslonjeno na poslušnike
– Očekivao sam da će demokratski procesi teći znatno brže. Koncept upravljanja Crnom Gorom od strane aktuelnog režima, koji ćemo nazvati ,,držanjem stvari pod kontrolom”, onemogućio je dosezanje punih ekonomskih i političkih sloboda, koje su realno bile ostvarive. Vladavina ,,pod kontrolom” je emancipaciji Crne Gore prišla na upitan način, prvo država, pa poslije demokratija. Kao da Crna Gora slučajno ima gotovo milenijumski državni okvir i kao da se pukim slučajem početkom 90- ih, arhetipski iznjedrila snažna ideja nacionalnog i građanskog oslobođenja.
Vlast želi da državnost baštini poput ,,diplome u vetrini”, pokušavajući da kompenzuje odustvo ozbiljnijih rezultata u izgradnji pravne države, efikasne administracije i ekonomskog boljitka. Limite za ostvarenje ovih ciljeva predstavlja koncept upravljanja koji zahtijeva provjerene poslušnike. Takva kadrovska politika, kako i Đukanović priznaje, dovodi do paralize administracije. Da li se paralizovanom administracijom može hitati prema standardima zvaničnog Brisela? Da li se izbornim mahinacijama može ostvariti demokratija, kao koncept evropske vladavine?
Dok je 90-ih godina ali i protekle decenije zapad ostvarivao privredni rast, Crna Gora je gotovo doticala dno egzistencije. Od 2005-2009., zahvajujuću globalnom ,,finansijskom talasu”, ostvaren je privredni rast i objektivni boljitak u standardu građana. No kada se ,,talas” povukao, odsustvom razvojnih politika, ali i privlačenjem upitnih investitora, nisu ostali ili nastali kapaciteti koji bi stvarali novu vrijednost.
U Crnoj Gori i na zapadu narasta svijest o neophodnosti promjena. Konačno, opozicija je pokazala da može da unaprijedi svoje kapacitete i očekujemo da će se takvi procesi nastaviti.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
DRUŠTVO
VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI U PORASTU: Djetinjstvo u strahu

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Samo u toku 15 dana marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja
Samo od početka do sredine ovog marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera. To su alarmantne brojke. Koliko se nasilja zapravo dešava, teško je znati – mnoge žrtve ne prijavljuju teror koji doživljavaju, u školama ili u onlajn prostoru, gdje se nasilje često prenosi.
Učenik osmog razreda podgoričke OŠ „21. maj” bio je žrtva napada koji se prije dvadesetak dana dogodio u blizini te škole. Brutalno ga je pretukla grupa đaka devetog razreda OŠ „Savo Pejanović”. Užasni snimak napada širio se društvenim mrežama. Dječak leži na travi, dok ga gomila šutira nogama.
Pokrenut je krivični postupak protiv četvorice četrnaestogodišnjaka zbog sumnje da su počinili djelo nasilničko ponašanje. Škola koja pohađaju namijenila im je vaspitnu mjeru – smanjenje ocjene iz vladanja.
Ovaj je dječak bio duže vremena izložen nasilju.
Početkom marta nikšićka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv četiri osobe koje se sumnjiče za nasilničko ponašanje nad mladićem u holu Gimnazije „Stojan Cerović” u Nikšiću.
Zabilježen je i slučaj nasilja u OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju
Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto.
Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
RAMBO AMADEUS, NEPLANIRANO NASILJE: Čovječe, posrami se

Producentkinja TV emisije Dnevnica Lejla Kašić objavila je da je poznati muzičar Antonije Pušić seksualno uznemiravao i vrijeđao na snimanju posljednje epizode. Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić. Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtvu kulturnog modela u kojem živimo. Onda su gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Podržale su je brojne NVO i građanski aktivisti
Seksualno uznemiravanje je, prema konvenciji Savjeta Evrope, svako neželjeno verbalno ili neverbalno, odnosno fizičko ponašanje seksualne prirode u svrhu, odnosno uz ishod povrede dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća i uvredljiva atmosfera. U crnogorski Krivični zakonik tek treba da se uvede ovo krivično djelo.
U Crnoj Gori mnogi ne priznaju seksualno uznemiravanje kao vrstu nasilja nad (najčešće) ženom i dovođenje te osobe u ponižavajući položaj. U brojnim komentarima na ispad čuvenog muzičara Antonija Pusića, koji nastupa pod pseudonimom Rambo Amadeus, ta svijest je došla do punog izražaja.
„Šta treba, svaka cica kojoj si rekao da ti se sviđa njeno dupe i da bi je rado pojebao iz mesta, da skoči sa varijantom da je uznemiravaš….ma daj …pa onda smo svi manijaci i ajmo u zatvor….toliko mi ide na k….cela ova varijanta gde sve žene skaču da kamenuju nekog, a pri tome se žale da nema pravih muškaraca i zato su same, a pri tome imamo ekspanziju svih vrsta polova i trans budalaština“, navodi se u jednom od komentara.
Lejla Kašić, voditeljica i producentkinja TV emisije Dnevnica, objavila je da je Antonio Pusić, u toku snimanja, seksualno uznemiravao i omalovažavao. Nije htjela da govori o detaljima. Slučaj je prijavila policiji.
Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić. Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtve kulturnog modela u kojem živimo. U međuvremenu su gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama razuzdano vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Od toga da je sve zaslužila, do toga da namjerno diže paniku kako bi se proslavila preko popularnog muzičara iz Herceg Novog.
„Ona je ozbiljan bolesnik…ali kako da je kriviш jadnu kad niko živ ne zna za nju, a silno želi da postane poznata… Platiće ova Rambu nekoliko miliona i raznim valutama za ovo“, kazao je jedan od komentatora.
Rambo je u reagovanju ukazao da je sve skupa u stvari bila kulminacija njegove nervoze zbog koncepta emisije. Inače radi se o emisiji koja se odavno emituje i čiji koncept nije nikakva tajna. Na učestvovanje u Dnevnici Pušić je dragovoljno pristao. Lejlu Kašić, on je i u reagovanju, objavljenom na svom fb profilu, nazvao „ludačom“ i ustanovio „da treba da se liječi“. Odbio je da joj se izvini.
„Dotičnu gospođicu sam… sasvim neplanirano pipnuo ili pljesnuo po dupetu ili pak štipnuo, pojma nemam sad. To nema nikakve veze sa seksom, barem ne s moje strane. Htio sam da joj nekako dojavim da nemam više što, da me je satjerala u ponižavajući položaj. Nekakav zadnji pokušaj da odustane od grubog upada u intimu jedne porodice. Nesretno artikulisan kvazi-drugarski alarm. Seksističan možda, seksualan ne. Nije to niko vidio, nije se ni ona bunila, mogao bih da negiram, ali mrzi me da foliram. Nisam taj lik“, napisao je Rambo Amadeus.
Njegov odgovor pokrenuo je novi talas trolovsko-botovskog nasilja nad Lejlom Kašić, ali i nad svim ženama i muškarcima koje su stale u njenu odbranu. Mlada novinarka i aktivistkinja Jovana Damjanović napisala je autorski tekst Seksualno uznemiravanje nije udvaranje: Šta vas briga šta se tačno desilo. U tekstu je pokušala da odgovori na dva najčešća pitanja internet komentatora, zabrinutih za budućnost alfa muškarca – kako se udvarati a da ne popiješ prijavu i zašto žrtva ne kaže šta se tačno dogodilo.
„Ako ne znaš kako se udvarati a da se tvoje udvaranje ne završi prijavom onda nemoj da se udvaraš. Možda zvuči grubo, ali ukoliko ne primjećuješ da se u toku komunikacije neke stvari ne trebaju raditi ili izgovoriti, onda treba da radiš na sopstvenim komunikacionim vještinama. Ukoliko misliš da neko treba da trpi vulgarnosti ili prostakluk jer ti ne znaš kako drugačije, postaje vrlo jasno u kome je problem“, piše Damjanović.
Ubrzo nakon ovog teksta, internet nasilje se okrenulo ka njoj. Bilo je mnogo zlonamjernih, uvrjedljivih i seksističkih komentara. Ona za Monitor kaže da je očekivala sličnu reakciju, jer zna u kakvom društvu živimo, ali nije očekivala psovke i uvrede na ličnoj osnovi.
„Mislim da je dobro da se komunicira na ovu temu i dobro je da se priča o seksualnom uznemiravanju. Sa više muškaraca i žena na internetu, koji misle suprotno, ušla sam u raspravu oko ove teme i sigurna sam da su shvatili šta sam željela da kažem. Oni koji su samo vrijeđali, vjerujem da nijesu ni pročitali tekst, već samo naslov“, kaže Jovana Damjanović.
Lejla Kašić smatra da će i negativni komentari pomoći da se problem bolje mapira i pokazati koliko nam je emancipacija neophodna. Na komentare je reagovala i građanska aktivistkinja Bojana Jokić. „Nama je kao društvu ’ništa strašno’ da muškarac bez dozvole neprimjerno dodiruje ženu“, kazala je ona. „Čitam – ’izmislila je’, ’hoće slavu’ i još niz komentara slične sadržine i optužbi da je to samo i isključivo njena krivica i pitam se da li bi to isto pisali da je na Lejlinom mjestu bila njihova majka, sestra ili ćerka“, ukazuje Jokićeva.
Crnogorske organizacije koje se bave ženskim pravima izdale su zajedničko saopštenje povodom slučaja Lejle Kašić. One su posebno fokusirale saopštenje Antonija Pušića. Navode da pravdajući odbijanje izvinjenja žrtvi svog ponašanja time što je diskvalifikuje kao osobu ,,koja treba da se liječi”, ,,koja se prenemaže”, ,,koja koketira”, on opravdava nasilje prema ,,nedostojnima” i čini isto što su prije njega činili poznati nasilnici. Nebitno je jesu li nedostojni ,,ludaci”, ,,ženetine koje se prenemažu”, ,,pederi”… princip pravdanja nasilja – za koje nema opravdanja – ostaje isti.
„Simptomatično je i to da svoje nezadovoljstvo emisijom u kojoj je pristao da učestvuje, nije izrazio njenom uredniku – muškarcu, nego producentkinji – ženi i to na veoma čudan i apsolutno neprihvatljiv način“, istakle su nevladine organizacije.
Građanski aktivista Jovan Ulićević tvrdi da poznati muzičar pravda svoj postupak kao što svaki nasilnik pravda svoj. On je parafrazirao opravdanja koja je naveo Pušić u svom saopštenju. Bio sam nervozan, bio sam umoran, ne znam što mi je bilo, sistem je sjeban…„Mrzim ovaj sistem, kapitalizam je raspad, stoga, iskaliću se na ženi pored mene, jer se osjećam nemoćno da zaustavim nešto u čemu sam i sam učesnik. I opet, ona je kriva, što je ’luda’ i nije shvatila da mi treba podrška da malo neđe izdušim“, napisao je Ulićević na svom profilu.
Talas prijavljivanja slučajeva seksualnog uznemiravanja od strane moćnika odavno je krenuo u svijetu i u regionu. Kod nas je prva progovorila Lejla Kažić.
„Seksualno uznemiravanje ne smije biti normalna stvar. Ne smije imati opravdanje. Ne smije biti nešto na šta se ćuti i prema čemu smo ravnodušni. Može da se desi svima i to nije do nas. Do nas je da ne ćutimo na ovakve slučajeve, ne uplašimo se pred onima koji žele da iskoriste svoj položaj moći“, ističe Lejla Kašić.
Antonije Pušić, Rambo Amadeus, godinama je ambasador dobre volje u organizaciji UNICEF. Nakon što je Lejla Kašić o incidentu obavijestila ovu organizaciju, Pusićev angažman je suspendovan do daljnjeg. Ovo društvo tek treba da se suoči sa sobom i sa svojim nasilničkim potencijalima. Građanin Antonije Pušić ne bi smio propustiti priliku da pogleda ko je sve i na koji način stao u odbranu njegovog nasilničkog gesta. Da se čovjek prepadne. Ili, posrami.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način

Viši sud u Podgorici oslobodio je gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića optužbi da je negiranjem genocida u Srebrenici širio mržnju. Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina
Televizija Crne Gore prikazivala je u večeri 29. decembra 2021. godine bosanskohercegovački film Quo vadis, Aida. Riječ je kinematografskom ostvarenju Jasmile Žbanić, nominovanom za prestižnu američku nagradu – Oskar, a dobitnik je i više značajnih međunarodnih nagrada. Film obrađuje genocid u Srebrenici 1995. godine.
Iste večeri, pred prikazivanje filma, okupilo se nekoliko desetina, uglavnom, srednjovječnih muškaraca da protestuju protiv filma. Skup su, navodno, organizovali pripadnici pravoslavnih bratstava, koji svoje nacionalističke ideje i pokliče često kriju iza vjere i humanitarnog rada. Na glavnom ulazu u Radio-televiziju Crne Gore raširili su transparent – „Srebrenica nije genocid“. Riječi na transparentu obrazložio je i epski pjesnik Slavko Perošević, počasni član nikšićkog pravoslavnog bratstva Zavjetnici Tvrdoš. „Smatramo da zločin koji se dogodio u Srebrenici nikako ne može biti tretiran kao genocid… Može da se razmatra na nekim nivoima da li se u Srebrenici dogodio određeni zločin. Sigurno je da se i dogodio. Strijeljanje ratnih zarobljenika može da se tretira kao ratni zločin, ali nikako kao genocid“, kazao je tada on.
Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina.
„Kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda“, navodi se u Krivičnom zakoniku Crne Gore.
Više državno tužilaštvo u Podgorici u ovom događaju tada je pokrenulo izviđaj, ali je donijelo odluku da nije počinjeno nijedno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Oni su predmet proslijedili Upravi policije kako bi utvrdili da li u ovim radnjama ima prekršaja. Međutim, ni policija nije našla da je u radnjama ovih lica bilo nekih kršenja zakona.
Tužilaštvo je nastavilo da ignoriše širenje mržnje, koje se moglo čuti u pjesmama i vidjeti na transparentima koje su nosile ove grupe dok su demonstrirale na ulicama. Sve dok u Skupštini Crne Gore nije usvojena Rezolucija o Srebrenici.
Nakon toga je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, član Glavnog odbora Demokratskog fronta (DF) i Nove srpske demokratije (NSD), koji je navodno blizak sa gorepomenutim pravoslavnim bratstvima, na jednoj srbijanskoj televiziji ponovio tezu da Srebrenica nije genocid. On je tada kazao da se u Skupštini vidjelo ko je izdajnik, da su Srbi napadnuti i da treba da se brane.
„Uostalom, mislim Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim nije bio genocid u Srebrenici“, kazao je Kovačević.
Demokratska partija socijalista tada je podnijela krivičnu prijavu protiv Kovačevića. Više državno tužilaštvo u Podgorici je ovog puta podiglo optužni predlog protiv gradonačelnika Nikšića. Smatrali su da je javnim negiranjem genocida širio nacionalnu i vjersku mržnju.
„U predmetu formiranom u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, protiv M.K., zbog krivičnog djela – izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, nakon sprovedenog postupka izviđaja tokom kojeg je isti saslušan u svojstvu osumnjičenog, na okolnosti povodom iznijetog stava o genocidu u Srebrenici, koji je iznio u emisiji Usijanje dana na TV Kurir, dana 18. 06. 2021. godine, te prikupljenih drugih neophodnih dokaza, ovo tužilaštvo je protiv M.K. podnijelo optužni predlog Višem sudu u Podgorici zbog navedenog krivičnog djela“, objasnila je tada rukovoditeljka tog tužilaštva Lepa Medenica.
Međutim, sud je utvrdio da tužilaštvo nije dokazalo da je način negiranja genocida bio takav da može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema grupi lica ili članu neke takve grupe. U obrazloženju presude sud se pozvao i na presudu evropskog suda u Strazburu u predmetu Perinček protiv Švajcarske. Tužilaštvo je prošle sedmice uložilo žalbu na ovakvu odluku.
Dio pravnika sa kojima je razgovarao novinar Monitora, smatraju da ovaj slučaj nije mogao biti primijenjen u ovom predmetu jer je Perinček u Švajcarskoj negirao genocid Otomanske imperije nad Jermenima 1915. godine. Iako je Švajcarski nacionalni savjet ovaj događaj priznao kao genocid, on nije kao takav priznat međunarodnom presudom. A genocid je zločin koji mora utvrditi sud, što je bio i razlog presude Evropskog suda protiv Švajcarske. S druge strane, međunarodni sud u Hagu je donio presudu da je u Srebrenici počinjen genocid.
Drugi pravnici smatraju da, kao i u ovoj međunarodnoj presudu, tužilac Višeg tužilaštva nije dokazao kako je izjava Kovačevića izazvala ili mogla da izazove javne nerede i nemire. To je Evropski sud i naveo u svojoj presudi u korist Perinčeka.
Neki pravnici apostrofiraju dvostruke standarde tužilaštva kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici. Bivši ministar pravde Vladimir Leposavić, pravoslavna bratstva ili, pojedini predstavnici Srpske pravoslavne crkve, nijesu izvedeni pred sud zbog izjava sličnih Kovačevićevoj. Jedina razlika je što je protiv Kovačevića krivičnu prijavu podnijela partija za čijeg zemana je postavljena većina tužilaca.
Uglavnom, negiranje genocida u Crnoj Gori je i dalje nekažnjivo. A gradonačelnik Kovačević je javnosti pozat i po pjevanju pjesme u kojoj „kukaju bule“.
Deset mjeseci zbog poziva na klanje Cetinjana
Posljednji izvještaj državnog tužilaštva (za 2021) kaže da je zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje prijavljeno 45 osoba. Najviše ih je gonjeno zbog govora mržnje na internetu.
Većinu prijava tužilaštvo je odbacilo. Tužioci su odlučili da ne gone 32 osobe. Većina optuženih je završila u zatvoru.
„Sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda; protiv 3 lica donijete su oslobađajuće presude“, navodi se u izvještaju.
Uvidom u nekoliko javno dostupnih presuda može se vidjeti da su ljudi većinom pozivali na nasilje prema određenoj nacionalnoj ili vjerskoj grupi. U jednoj presudi navodi se da je okrivljeni podsticao na nasilje i mržnju u ime religije. Za to krivično djelo dobio je 10 mjeseci zatvora.
„Na svom profilu koji je registrovan pod imenom ’S.M.’ objavio govor sadržine ’Ja sam spreman za Cetinje. Malo mi se grb iskrivio, ali dobro. Drma mi se, drma mi se na šubari cveće, ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće. Svi na Cetinje, aloo! Nema, nema zajebancije, evo kapa se pripremila, jedno dva- tri noža da ponesemo i boli nas uvo’, piše u presudi.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
FOKUS4 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
DRUŠTVO4 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
FOKUS1 sedmica
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom