Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ANKETA: Nezavisna zemlja, a ne država

Objavljeno prije

na

Šta su Monitorovi sagovornici očekivali od nezavisne Crne Gore, a šta je stvarnost

Dr Milenko Popović, univerzitetski profesor, Podgorica
Strani kapital – jedina mašina rasta

– Ono što sam očekivao to smo i dobili. Pre svega, a to je dobro koliko za Crnu Goru toliko i za Srbiju, na miran način se rasformirala neodrživa državna tvorevina. Neodrživa, prvo zato što je bila sastavljena samo od dve države što je kod odluka od zajedničkog interesa do ekstrema sužavalo pregovarački prostor i, drugo – zato što je razlika u veličini dveju članica federacije bila takvih razmera da ste samo mogli očekivati konstantne konflikte i još teže pogoršanje odnosa od onog kojeg smo imali.

Drugo, mnogo važnije, Crna Gora nije postala nezavisna država, već samo nezavisna zemlja, kako sam pre dve godine, na petu godišnjicu ,,nezavisnosti”, za Monitor, već rekao. Nezavisnost Crne Gore je još više ojačala strukture moći formirane u godinama ratova, sankcija, sumnjivih privatizacija i slično. Etablirana je poslovna, politička i kulturna elita, ako je njih kod nas uopšte moguće razgraničiti, koja je, braneći vlastite interese, pokazala nespremnost za društvene reforme i postala glavni problem razvoja Crne Gore. Dobro je što se u poslednje dve godine politička scena značajno promenila nabolje.

Na čisto ekonomskom planu imali smo dominaciju modela rasta kod kojeg je glavna, ako ne i jedina, mašina rasta ulaz stranih direktnih investicija i ostalih oblika stranog kapitala. Pre krize sve to je naizgled dobro funkcionisalo iako se znalo koji su problemi takvog pristupa razvoju. Prvo, isključivo oslanjanje na priliv stranog kapitala čini ekonomiju jako osetljivom i ranjivom na eksterna kretanja. Kriza nam je to zorno pokazala, a taj ,,show” ćemo, ako ništa ne preduzmemo, dugo gledati. Drugo, ovakav model rasta je dugoročno neodrživ, pogotovo ako je ulaz stranog kapitala zasnovan uglavnom na prodaji postojeće imovine – nekretnina i velikih preduzeća kroz privatizaciju. Konačno, čak i ako pretpostavimo da je priliv stranog kapitala (u obliku ,,greenfield” investicija) dugoročno održiv, i da je, samim tim, i deficit trgovinskog bilansa dugoročno održiv, što teorijski nije isključeno, moramo uzeti u obzir da ovakav model podrazumeva takvu promenu u relativnom nivou cena koja garantuje održivost samo onim delatnostima koje su konkurentne u apsolutnom nivou troškova, a ne i onima koje su konkurentne u relativnom nivou troškova. Ovime se u znatnoj meri može objasniti dosadašnja deindustrijalizacija u Crnoj Gori i regionu u celini.

Dr Svetozar Jovićević, univerzitetski profesor, Podgorica
Apsolutno nepovjerenje u institucije

– Kada se prisjetimo onoga što se zbivalo prije referenduma – posebno unutrašnjih i spoljašnjih okolnosti nenaklonjenih rješavanju državnog statusa Crne Gore – bilo je krajnje vrijeme da ona riješi državno pitanje. Sa tog stanovišta svi koji smo željeli tu državu moramo biti zadovoljni, uprkos tome što su nosioci tog procesa bili isti oni koji su bili nosioci antibirokratske revolucije i svega što je iza nje slijedilo.

Nisam očekivao da će državni status riješiti sve naše probleme. Ali očekivao sam da će se otvoriti mogućnosti da se raskrsti sa problemima iz traumatičnog perioda antibirokratske revolucije i nacionalizma, i svega što je slijedilo na prostoru bivše Jugoslavije. Očekivao sam, nerealno, od nosilaca tih procesa, onih na vrhu, izvinjenje i državama i narodima iz bivše Jugoslavije i sopstvenom narodu za sve ono čemu je ta vrhuška lično doprinijela. Očekivao sam, uprkos svim podjelama, proces unutrašnje stabilizacije i izmirenja među onima koji su mislili drugačije. Očekivao sam da će se unutrašnja kohezija zasnivati na izgradnji građanskog nacionalnog koncepta koji počiva na pripadnosti i odanosti zajedničkoj i sopstvenoj državi. No, vrhuška je nastavila ranije procese jašući sada na slavodobitnom talasu nacionalnih heroja kriminalno prisvajajući, zajedno sa onima oko sebe, nacionalne resurse i dobra.

Crna Gora je u postreferendumskom periodu privukla mešetare i prljavi novac što je stvorilo privid prosperiteta, koji nije mogao trajati jer nije bio zasnovan na realnoj osnovi. Tu smo, gdje smo. Sa neizgrađenim institucijama sistema, sa apsolutnim nepovjerenjem u te institucije i u nosioce vlasti, sa zamagljenom perspektivom privrednog razvoja, sa podjelama, sa malo nade da će doći do promjene vlasti na prirodan način, sa zaoštravanjem do krajnjih granica privredne i političke situacije, naročito poslije ovih nesrećnih predsjedničkih izbora… Racionalan pristup svemu tome nameće mi strah da će kod mnogih odnos prema državi umjesto da jača slabiti. Zbog toga sam veoma zabrinut.

Velija Murić, advokat iz Rožaja
Nova velika uhodana prevara

Sticanjem nezavisnosti Crnoj Gori, staroj državi sa istorijski utemeljenom tradicijom, vraćeno je ono što je zasluživala. To je ono na šta se čekalo čitav dvadeseti vijek. Očekivao sam da će sve greške i štetne posljedice iz prošlosti biti nauk za ovu državu – da dobro promišlja. Vođen vjerom da će narod, u kom se probudila politička zrelost da izglasa nezavisnost svoje države, postati suveren Crne Gore, a ne oni koji su je godinama provlačili kroz blato i tragediju.

Očekivao sam makar djelić obećanog ,,Monaka”, ustavno uređenu ekološku, prosperitetnu, ekonomski stabilnu i nezavisnu, demokratsku državu. Nadao sam se da će država biti garant ljudskih prava. Očekivao sam obrazovni sistem uređen po mjeri i potrebama građana, nezavisnu policiju i pravosuđe. Posebno sam očekivao da će nova Crna Gora na temeljima ranije stečenih ekonomskih dobara podići standard radnika i poljoprivrednika, te da će to biti osnovna referenca na putu ka pridruživanju i prijem u red zemalja u kojima se građanin osjeća epicentrom svih interesa.

Desila se još jedna velika, ali uhodana prevara. Na sceni su jake nacionalne podjele, oličene u nacionalno-profilisanim političkim partijama, koje opstaju na nacionalnim podjelama i tenzijama, kiteći se marionetskim partijicama vođenim šakom intereždžija, koje navodno brinu o interesima manjinskih naroda. Umjesto očekivanog zaokreta sa tradicionalnog ka modernom, sa politikantskog na stvarno i realno, ova Crna Gora još nije dostigla nivo sa kraja osamdesetih.

Dobili smo epitet tranzitno-mafijaške države sa švercerskim klanovima svjetskoga glasa. Dobili smo prodate, prisvojene ili uništene najznačajnije privredne i prirodne resurse, privatizovane ili srušene hotele, jako bogatu razuzdanu oligarhiju. Dobili smo politički zavisno sudstvo i dijelom kriminalizovanu policiju i neotkrivene likvidacije onih koji su mislili drugačije. Dobili smo ugrožene medije, blokirane sudske procese o najtežim zločinima. Dobili smo iseljavanje građana sa prostora na kojima su njihovi preci i oni rođeni. Dobili smo „dekrete” o deportacijama nedužnih ljudi i skrivanje takvih i sličnih zločina. Dobili smo neizvjesnu budućnost djece i čuvanje mira preko socijale iz sumnjivih izvora.

Aleksandar Tabaš, nastavnik
Život od prošlosti

– Od davnina su Crnogorci u potrazi za izgubljenim vremenom. I čini se, još su na početku. Zašto? I prije i poslije Berlinskog kongresa Crnogorci su se bavili drugima. Metaforički, spašavali Ruse i Amerikance. Da nije smiješno bilo bi tužno, to što tako omalen narod ima takve ambicije. Francuska buržoaska revolucija, Hladni rat, 68-ma, pad Berlinskog zida, EU. .. Nažalost, sve su to propuštene lekcije. Uspješno ploviti u 21. vijek moguće je, ali se lekcije moraju postići, ili premostiti raciom (vjerovatno bolan, ali neophodan skok plemenskog – u nepoznato). Omama crnogorskim pregnućima, sve nepravde i pravde velikog svijeta, u zemlji plemena – umjesto društvene i individualne emancipacije, obnavljaju inferiornost, mitomaniju, iracionalan strah ili ludu hrabrost. Čuvena crnogorska pizma samo je jedna od posljedica sociopsihološke borbe Crnogorca sa samim sobom.

Ne pomažu vučiji dolovi, mojkovci, 13. julovi, AB revolucije, EU integracije, pa ni voda s Ivanovih korita. Zašto? Zato što Crnogorac ne pije vodu s Korita, nego joj pjesmu pjeva. Zato prošlost treba smjestiti gdje joj je mjesto. U muzej. Nažalost, i danas Crna Gora pokušava da živi od prošlosti. Olako obećane brzine, olako zarađeni novci – loši su primjeri. Potrebno je vjerovati u sebe, više nego u himne i zastave. Jadna je nacionalna samosvojnost, bez individualne. Primjeri čojstva i junaštva postoje i kod Crnogoraca. Kao primjeri. Ali Crnogorci misle da su primjeri – opšte stanje. Naopako misle. Poštovati sebe kao i druge, umjeti komunicirati, čuti sagovornika, čuvati druge od sebe, a sebe ne poništiti – na riječima izgleda lako. Čovjek je poput ovce među vukovima, nezadovoljan, dezorijentisan, siromašan u svakom pogledu kad umjesto tradicije+kulture-prosvjete-nauke, izabere mit, kult ličnosti, nekritičku snagu države. Zato, dok toga (ETIKE) ne biva, ni normalnosti ne biva. Etika ne počiva na žitu iz Rusije ili na podršci američke administracije. Ona se stvara u nama samima. Imaju se Crnogorci čime ponositi. Ali tek kada savladaju lekcije o čovjeku građaninu, hrabrom i etičnom, obrazovanom i ekonomski nezavisnom. Tada će i ponos biti ozbiljno prihvaćen. I kod kuće i u gostima.

Zarija Pejović, ekonomski analitičar
Upravljanje oslonjeno na poslušnike

– Očekivao sam da će demokratski procesi teći znatno brže. Koncept upravljanja Crnom Gorom od strane aktuelnog režima, koji ćemo nazvati ,,držanjem stvari pod kontrolom”, onemogućio je dosezanje punih ekonomskih i političkih sloboda, koje su realno bile ostvarive. Vladavina ,,pod kontrolom” je emancipaciji Crne Gore prišla na upitan način, prvo država, pa poslije demokratija. Kao da Crna Gora slučajno ima gotovo milenijumski državni okvir i kao da se pukim slučajem početkom 90- ih, arhetipski iznjedrila snažna ideja nacionalnog i građanskog oslobođenja.

Vlast želi da državnost baštini poput ,,diplome u vetrini”, pokušavajući da kompenzuje odustvo ozbiljnijih rezultata u izgradnji pravne države, efikasne administracije i ekonomskog boljitka. Limite za ostvarenje ovih ciljeva predstavlja koncept upravljanja koji zahtijeva provjerene poslušnike. Takva kadrovska politika, kako i Đukanović priznaje, dovodi do paralize administracije. Da li se paralizovanom administracijom može hitati prema standardima zvaničnog Brisela? Da li se izbornim mahinacijama može ostvariti demokratija, kao koncept evropske vladavine?

Dok je 90-ih godina ali i protekle decenije zapad ostvarivao privredni rast, Crna Gora je gotovo doticala dno egzistencije. Od 2005-2009., zahvajujuću globalnom ,,finansijskom talasu”, ostvaren je privredni rast i objektivni boljitak u standardu građana. No kada se ,,talas” povukao, odsustvom razvojnih politika, ali i privlačenjem upitnih investitora, nisu ostali ili nastali kapaciteti koji bi stvarali novu vrijednost.

U Crnoj Gori i na zapadu narasta svijest o neophodnosti promjena. Konačno, opozicija je pokazala da može da unaprijedi svoje kapacitete i očekujemo da će se takvi procesi nastaviti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

GDJE SU TUŽIOCI KOJI SU NAPRAVILI PROPUSTE U SLUČAJEVIMA NAPADA NA NOVINARE: Greškama stigli do visokih pozicija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare u najvećem broju slučajeva su  napredovali ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i CIN CG. Odgovornost za njihove propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta

 

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare napredovali su ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Odgovornost za propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta.

Tužilaštvo godinama ponavlja da su im istrage napada na novinare među prioritetima. Ipak, najveći dio – oko 100 napada na novinare i imovinu medija koji su se dogodili u posljednjih 17 godina – nije dobio odgovarajući epilog.

Na rasvjetljavanje još čekaju i najteži slučajevi kao što je ubistvo suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika Dan Duška Jovanovića, pokušaji ubistva Tufika Softića i Olivere Lakić.

Tokom protekle godine zabilježen je napredak u ažurnosti istraga napada na novinare od strane policije i tužilaštva, pa su pojedini napadi u kratkom roku dobili sudski epilog. Ipak, za mnoge od ranijih slučajeva nema na vidiku razrješenja. Kao ni odgovornosti za tužilačke greške.

SLUČAJ TUFIKA SOFTIĆA: Jedan od najdrastičnijih primjera u kom su tužioci napravili ozbiljne propuste, a potom napredovali je istraga u slučaju pokušaja ubistva novinara Tufika Softića u novembru 2007. godine.

Softićev advokat Dalibor Tomović za Monitor podsjeća da su „počinjeni brojni propusti od strane Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, od kojih su mnogi konstatovani i u odluci Ustavnog suda i pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Podgorici, a koji su doveli do toga da istraga i izviđaj nijesu bili djelotvorni“.

Državni tužioci koji su vodili istrage u slučaju Softića, od 2007. do 2015. godine, bili su: Jadranka Mićović, zamjenica osnovnog državnog tužioca u Beranama. Ona je bila dežurni tužilac u vrijeme napada na Softića 2007. godine. Sada je rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Beranama. Vladan Đalović, tadašnji zamjenik osnovnog državnog tužioca u Beranama ( saslušao Draška Vukovića 1. 07. 2014), sada je tužilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju. Rifat Hadrović, rukovodilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, sada je član Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, dok je Gorica Golubović, tadašnji rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama, u međuvremenu penzionisana.

Nada Bugarin, zamjenica višeg državnog tužioca u Bijelom Polju preuzela je Softićev predmet 2014. godine.  U tom periodu, navodi advokat Tomović, u slučaju nijesu preduzimane gotovo nikakve aktivnosti –  od 12. 11. 2014. godine do 28. 10. 2015. godine, kada je istraga obustavljena.  Nada Bugarin iste godine izabrana je za članicu Tužilačkog savjeta.

Tomović navodi da, u periodu od čak pet godina i šest mjeseci, nijesu suštinski preduzimane nikakve radnje od strane tužilaštva (i policije) u Beranama u fazi izviđaja (03. 03 .2008 – 09. 08. 2013).

Više je propusta koje su tužioci napravili u slučaju Softića: tadašnji osnovni državni tužilac u Beranama tako nije odmah nakon događaja dao naredbu policiji da izvrši blokadu grada, kako bi se spriječilo bjekstvo izvršilaca i pomagača. Takođe, tužilac u Beranama i istražni sudija nijesu izlazili na lice mjesta, po obavještenju policije,  što je bila njihova dužnost. Nije obezbijeđeno da odmah budu saslušana lica koja je Softić iste večeri označio policiji kao sumnjiva.

Neka od lica na koje se sumnjalo nikada nijesu ni saslušana, dok su Draško Vuković i Dragan Labudović  od strane tužilaštva prvi put saslušani tek nakon sedam godina od napada – u julu i septembru 2014. godine. I samog Softića osnovni državni tužilac u Beranama prvi put saslušava sedam godina nakon napada.

Uz sve to, Softiću nije dozvoljeno da u zakonskom roku dobije spise predmeta iz izviđaja, koji su mu bili neophodni za ostvarivanje uvida u cjelokupni dokazni materijal i potencijal za takav materijal. Umjesto toga, kopiranje oko 150 stranica spisa omogućeno mu je tek na dan kada je isticao zakonski rok za preuzimanje gonjenja (kopiranje je omogućeno 02.12. 2015. godine, a 02. 11. 2015. godine primljena naredba o obustavi istrage).

,,I pored činjenice da je istraga pokušaja ubistva označena kao nedjelotvorna i neefikasna od najvećih sudskih instanci u Crnoj Gori,  niko od tužilaca nije snosio bilo kakvu odgovornost – disciplinsku, materijalnu, krivičnu, profesionalnu“, konstatuje advokat Tomović.

Ono što zabrinjava, ističe advokat, je da i nakon odluka sudova, ne postoji napredak u istrazi u pogledu otkrivanja izvršilaca i nalogodavaca pokušaja ubistva, iako  će u novembru ove godine biti 15 godina od napada.

SLUČAJ OLIVERE LAKIĆ: Više od četiri godine se ne zna ni ko stoji iza napada na novinarku Oliveru Lakić, koja je 8. maja 2018. godine ranjena na ulazu zgrade u kojoj živi u Podgorici. Ne zna se ni zašto Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ne podiže optužnicu protiv onih koje sumnjiči da su umiješani u organizaciju pokušaja ubistva novinarke.

Istraga napada na Oliveru Lakić je od decembra 2020. godine u radu kod SDT-a, a do tada je  bila u radu kod Višeg državnog tužilaštva.  Označena je stepenom tajnosti, tako da Dalibor Tomović, koji je pravni zastupnik Olivere Lakić, o njoj, objašnjava, ne može da govori. Ističe samo ,,činjenicu  da je prošlo više od četiri godine od napada na novinarku  (08. 05. 2018) i više od dvije godine od otvaranja istrage – pokretanja krivičnog postupka (19. 02. 2019), a da još nije podignuta optužnica, iako je zakonski rok šest mjeseci”.

U svom prošlogodišnjem izvještaju, Komisija za praćenje napada na novinare navodi da Više državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo nijesu Komisiji dostavljali dokumentaciju o tom slučaju, a da SDT od 23.12. 2020. godine nije saslušalo Lakić, niti joj omogućilo da u svojstvu oštećene učestvuje u predmetu.

U zaključcima Komisije piše da, u periodu od novembra 2019. godine do 23. decembra 2020. godine, Više državno tužilaštvo u Podgorici nije dostavilo Komisiji zapisnike o saslušanju Marija Miloševića i Milovana Žižića. Takođe, navodi se da, od preuzimanja predmeta u nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva 23. decembra 2020. godine, i formiranja novog predmeta otvaranjem istrage od 25. decembra 2020. godine, oštećena Olivera Lakić nije saslušana.

„Tokom perioda u kojem Specijalno državno tužilaštvo vodi istragu, nije data mogućnost oštećenoj da aktivno učestvuje u predmetu (postavlja pitanja svjedocima, okrivljenima), što je u konačnom njeno pravo iz Čl. 282 Zakonika o krivičnom postupku. Nastavljena je praksa da se ne dostavljaju spisi predmeta Komisiji u slučaju Olivere Lakić, iako Komisija ima dozvolu za pristup tajnim podacima najvećeg stepena tajnosti… “, navodi se u zaključcima Komisije.

I u ranijim izvještajima Komisije, konstatuje se da je Više državno tužilaštvo napravilo niz propusta.

„Iz dostupne dokumentacije se vidi da je viša državna tužiteljka Suzana Milić napustila lice mjesta i nije prisustvovala uviđaju u trajanju od sat i po 8. maja prošle godine i da nema podataka da je prisustvovala nastavku uviđaja narednog dana od sedam do devet časova”, naveli su iz Komisije.

Komisija je zaključila i da je pregled vozila novinarke navodno obavljen bez pomjeranja automobila sa lica mjesta, što ,,stvara sumnju u pogledu temeljnosti preduzimanja ove radnje na otkrivanju potencijalnih tragova ili pronalaženja dokaza”. U izvještaju piše da u zapisniku o uviđaju više državne tužiteljke nema naloga policiji da se pregleda automobil Lakićeve.

„U dokumentaciji dostupnoj Komisiji nema izvještaja o vještačenju baterijske lampe i gumene rukavice, pronađenih na licu mjesta”.

Tužiteljka Suzana Milić, koju pominje Komisija u slučaju Lakić, podnijela je ostavku u junu 2022. godine, skupa sa još desetak tužilaca koji su tada  odlučili da napuste tužilačku organizaciju i odu u penziju.

Na slučaju je, dok je bio u nadležnosti Višeg državnog tužilaštva radio tim od pet tužilaca. Pored Suzane Milić, to su:  Vesna Jovićević, Maja Jovanović, Tatjana Begović i Miloš Šoškić.

Vesna Jovićević je, kada i koleginica Milić, penzionisana. Maja Jovanović trenutno je na poziciji vršioca dužnosti vrhovne državne tužiteljke.  Miloš Šoškić sada je u Specijalnom državnom tužilaštvu, a proljetos je predao kandidaturu za glavnog specijalnog tužioca. Šoškić, kako je to konstatovano odlukom Komisije za etički kodeks državnih tužilaca, tokom 2020. godine povrijedio je etički kodeks tužilaca, jer se u javnosti nalazio sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem u Delta sitiju u vrijeme kada se dogodio incident sa novinarom Dana Vladimirom Otaševićem, početkom decembra 2019. godine. To, ali ni istrage u napadima na novinare, nijesu ga omele u napredovanju.

Tatjana Begović izabrana je u avgustu prošle godine u Tužilački savjet.

Premijer Dritan Abazović kazao je svojevremeno da misli da će ,,novo tužilaštvo imati priliku da ispravi neke greške prethodnog tužilaštva u slučaju rasvjetljavanja ranjavanja novinarke Olivere Lakić i doći do nalogodavaca tog napada”. Slučaj za sada tapka u mjestu.

SLUČAJ DAMIRE KALAČ: Komisija je u jednom od ranijih izvještaja koji se odnosi na prijetnje Damiri Kalač preko Fejsbuka iz marta 2014. konstatovala grube greške tužilaštva. Naime Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama pravi materijalnu grešku i krivičnu prijavu naslovljava na ime Ismara Murića iz Podgorice, lice koje nema nikakve veze sa ovim slučajem, niti se u njemu uopšte pominje.

Ovu nepravilnost uočava zamjenik osnovnog državnog tužioca u Podgorici Ivan Medojević, koji u dopisu od 31. 07 .2015. upozorava kolege iz Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama: „Ocjenom dostavljenih spisa nalazim da je nesporno da je Ismar Ličina, a ne Murić Ismar, kako ste naveli u vašem aktu, objavio sporni komentar na ‘facebook’ stranici Nezavisnog dnevnika Vijesti“.

Imajući u vidu da Ismar Ličina ima prebivališe u Rožajama, dodaje tužilac, a ne u Podgorici, što nedvosmisleno proizilazi iz zapisnika o obavještenju prikupljenom od građanina od 27. 04. 2015. godine, to je mjesto izvršenja ovog krivičnog djela na teritoriji suda u Rožajama.

„Pred kojim ste vi stvarno i mjesno nadležni da postupate. Ukoliko ste suprotnog mišljenja, možete izazvati sukob nadležnosti kod Vrhovnog državnog tužilaštva”, navodi tužilac Medojević.

Komisija konstatuje: Osnovno tužilaštvo Rožaje pravi grubu materijalnu grešku podnoseći krivičnu prijavu protiv Ismara Murića iz Podgorice, lica koje se uopšte ne pominje u ovom predmetu, niti ima bilo kakve veze sa navedenim prijetnjama. Rožajsko tužilaštvo i pored očite sopstvene nadležnosti (osumnjičeni Ismar Ličina je iz Rožaja) pokreće sukob nadležnosti pred Vrhovnim državnim tužilaštvom, gubi spor i na taj način nepotrebno prolongira istragu.

Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama u vrijeme prijetnji novinarki  je – Hajran Kalač. On je na proljeće prošle godine izabran za člana bivšeg Tužilačkog savjeta, a u međuvremenu je otišao u penziju.

SLUČAJ SEADA SADIKOVIĆA: Tokom protekle godine, Komisija za istragu napada na novinare je utvrdila da je u jednom slučaju, napadu na Seada Sadikovića u Bijelom Polju, u martu prošle godine, došlo do drastičnog propusta tužilaštva u istrazi.

Predsjednik Komisije Mihailo Jovović je objasnio da osnovni državni tužilac nije ni pokušao da otkrije zašto na snimku sa nadzorne kamere sa Hipotekarne banke nedostaje desetak ključnih sekundi događaja, kada napadači tuku novinara, uprkos inicijativi policije da se utvrdi zašto fali taj dio snimka, da li ga je neko obrisao ili na drugi način njime manipulisao, i ako jeste, ko je to bio.

Policija u obraćanju tužilaštvu traži da se „utvrde razlozi zbog kojih nedostaje snimak u navedenom vremenu i da se utvrdi da li je neko od lica koja imaju pristup sistemu video nadzora sa eventualnom namjerom brisao ili dorađivao djelove video snimka”, navode i da je potrebno vještačenje u Forenzičkom centru u Danilovgradu.

Osnovna državna tužiteljka u Bijelom Polju Danijela Đuković sužava istragu i izdaje naredbu da vještak, a ne Forenzički centar, utvrdi samo da li su kamere bile u funkciji i da li je snimljen napad.

Sadikovićev advokat Dalibor Kavarić ocjenjuje da je istraga bila spora i nedjelotvorna: ,,Sa predmeta kojim su izvršene inkriminisane radnje nijesu uzeti DNK profili biološkog materijala, niti tragovi papilarnih linija, na osnovu kojih su se mogli nesumljivo identifikovati učinioci, već se tužilaštvo baziralo na svjedoke koji su krivično procesno i tradicionalno najnepouzdaniji dokazni izvori“.

Objašnjava da je glavni pretres u ovom slučaju tek počeo, pa do sada nijesu imali prilike da se žale na neku procesnu radnju.

Kavarić naglašava da ,,postoji nedovoljna institucionalna svijest, odnosno instucionalna ozbiljnost o važnosti misije i uloge novinara u društvu, a njihov posao često nema potrebno razumijevanje, a samim time ni zaštitu od predstavnika državnih organa gonjenja i suđenja”.

Tužiteljka Đuković pokriva isto visoko mjesto u tužilaštvu u Bijelom Polju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TURISTIČKA SEZONA 2022.: Patriotsko naštimavanje brojki

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovogodišnja ljetna turistička sezona najkraća je do sada, sa izuzetkom one u vrijeme epidemije kovida. Veoma je kasno počela, poslije 15. jula i može trajati najduže do 15. ili 20. avgusta. Orijentisana je na regionalno tržište, na siromašniju klijentelu. Broj gostiju iz zemalja Zapadne Evrope je zanemarljiv

 

Da nam ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović nije pojasnio kako je promocija turizma poseban vid patriotizma, ne bismo znali da su pojedine izjave i tekstovi u medijima posvećeni turizmu, sa podacima o podbačaju turističke sezone, nepatriotske aktivnosti usmjerene protiv Vlade i države, koja mora održati imidž turističke sile sa više nego uspješnom turističkom sezonom, bila ona takva ili ne. Patriotski je iznositi naštimovane brojke, vješto ignorisati drugačiju sliku od one koju svaka vlast želi da vidi. Patriotski je, u suštini poručuje ministar, ili politički profitabilno, prosto lagati.

Na sjednici skupštinskog Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje, koja je početkom ove sedmice održana u Budvi, Đurović je ocijenio  kako je ovogodišnja sezona ,,korektna i uspješna, da je daleko od katastrofalne kako neki žele da je predstave”.

Ministar je kritikovao medije iz susjednih država koji su prenijeli zvanične podatke o zabrinjavajuće lošoj posjeti u Crnoj Gori, polovinom jula, u špicu sezone, uz izjave turističkih radnika, fotografije polupraznih plaža i ugostiteljskih objekata. Zajednički naslov bio je – ,,pukla” sezona na Crnogorskom primorju.

,,Nažalost, i neki regionalni mediji dali su neku dozu ekskluziviteta da pričaju o nečemu što nije tačno, ali i pojedinci koji su dali vjetar u leđa i koji ne shvataju da je promocija turizma jedan čin patriotizma. Vrlo je lako kuditi, ali je pametnije da ne nasijedamo na zamke koje nam konkurencija nameće, koja želi da istakne svoje prednosti i tuđe mane. Zadovoljan sam što crnogorski mediji ne idu u tom pravcu“, kazao je ministar Đurović.

Mogao je ministar turizma najprije označiti premijera Dritana Abazovića kao prvog nepatriotu. On je javno potvrdio da sezona protiče ispod očekivanja, svaljujući dio krivice na turističke radnike i ugostitelje zbog nerealnog povećanja cijena usluga, smještaja, hrane i pića, kao da smo Azurna obala. I  priznao da je sezona u malom zakašnjenju.

Kada su se u Vladi presabrali, nakon odjeka lošeg glasa širom turističkih tržišta, odlučili su da stupe u akciju. Kao po komandi  iz turističkih organizacija primorskih gradova počele su da stižu ohrabrujuće vijesti o talasu masovnih dolazaka  krajem jula i početkom avgusta. Posjeta turista Crnoj Gori počinje da obara rekorde, pa čak i brojke iz mitske sezone, ljeta  2019. Uslijedilo je bombardovanje podacima o broju putnika sa graničnih prelaza, sa aerodroma, koji treba da nas uvjere da,  iako su malo kasnili, turisti  stižu, ispunjavaju sve nade i spasavaju sezonu.

Da je sezona ,,iznad svih očekivanja” uprkos negativnoj propagandi, zaključio je i premijer Abazović na svom tviter nalogu, komentarišući 6 kilometara duge kolone automobila koji se kreću ka Crnoj Gori. Zastoje i višesatno čekanje na granici nije pominjao.

Izgleda da su podaci o broju posjetilaca u Crnoj Gori sa graničnih prelaza vjerodostojniji od onih koji se mogu dobiti od Uprave za statistiku Monstat. Zato je ministar Đurović odlučio da se uputi na granični prelaz Dobrakovo. Iznenada se  30. jula, u društvu ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića, obreo na granici sa Srbijom, kako bi se lično, na licu mjesta, uvjerio u navalicu posjetilaca koji hrle ka Crnogorskom primorju.

,,Na GP Dobrakovo zabilježena je velika frekvencija putnika, što za mene kao ministra u čijoj je nadležnosti turizam, predstavlja veliko zadovoljstvo. Podatak koji sam upravo dobio je da je za 24 dana jula na ovom graničnom prelazu zabilježen prelazak 360.000 putnika, što je 12,55 odsto više u odnosu na 2021. Godinu, a čak 29 odsto više u odnosu na 2019.”, poručio je Đurović.

Putnike je toga dana ministar lično pozdravljao, dijelio im  suvenire sa ,,autentičnim crnogorskim motivima” u znak srdačne dobrodošlice. Sve je ličilo na izbornu kampanju za predstojeće izbore.

Zvaničan i tačan podatak o tome koliko je turista ovoga ljeta posjetilo Crnu Goru nije moguće dobiti. Sve ocjene i brojke koje se iznose su paušalne. Stvarnih podataka nema, jer nema ni evidencije o turističkim kapacitetima sa kojima Crna Gora raspolaže. Ne postoji zvanična metodologija praćenja turista i naplate boravišne takse. Veliki dio turističkog prometa koji se odvija u privatnom smještaju nije  registrovan. Sve ove godine država nije ustanovila sistem evidencije turista. Primjera radi, Budva ima oko 100.000 kreveta u privatnom smještaju, registrovana je tek trećina, 32.000. Zato se političari igraju statistike kako im odgovara.

Lokalne turističke organizacije dužne su da prave sopstvenu procjenu broja neprijavljenih turista u svojim opštinama. Oni to rade na osnovu iznesenog komunalnog otpada, odnosno smeća, sa područja opštine. Tako, odokativno, broju registrovanih turista dodaju određeni procenat neprijavljenih.

Prema posljednjem izvještaju TO Budva o broju gostiju na dan 28. jula to izgleda ovako: U hotelima u Budvi boravi 16.070 gostiju. U privatnom smještaju registrovano je 21.093, dok je procijenjen broj gostiju u privatnom, neprijavljenom smještaju, nevjerovatnih 22.000. Dakle, više neprijavljenih nego registrovanih. To je ukupno oko 60.000 gostiju ili 11 odsto više nego u istom periodu prošloga ljeta.

O kakvom problemu je riječ, govorila je direktorica Nacionalne turističke organizacije Ana Tripković Marković, na sjednici Odbora u Budvi. Ona je ukazala na član 22 stav 18 Zakona o turističkim organizacijama, po kome  procjenu neobuhvaćenog turističkog prometa na nivou opštine vrši lokalna turistička organizacija.

,,Prvo, zakonodavac sam priznaje da nije u stanju da prebroji turiste, a drugo, stavlja ogroman teret na lokalne turističke organizacije, koje po sopstvenom nahođenju vrše procjenu neobuhvaćenog turističkog prometa. Neobuhvaćeni turistički promet kod nas je možda i veći od obuhvaćenog, mi to ne znamo. Ovo otvara ogroman prostor za zloupotrebe i vrlo kreativna tumačenje oko toga koliko se nekome učinilo ili mu se nije učinilo da ima turista kod nas”, kazala je direktorica NTO.

Ona je podsjetila da je ranije, istim zakonom, bilo propisano da Ministarstvo turizma definiše jedinstvenu metodologiju po kojoj se vrši procjena, što je u nekom trenutku izbrisano. ,,Ovo ovako je sve paušalno. I onda imamo situaciju da neko kaže da je fijasko, a neko da je savršena sezona”, ocijenila je Tripković Marković.

Riječ struke slabo se čuje. Turistički eksperti u rijetkim medijskim nastupima složni su u ocjeni da je sezona veoma loša i da podaci sa kojima zvaničnici izlaze u javnost, ne odgovaraju realnoj situaciji.

Parametri su jasni. Ovogodišnja ljetna turistička sezona najkraća je do sada, sa izuzetkom one u vrijeme epidemije kovida. Veoma je kasno počela, poslije 15. jula i može trajati najduže do 15. ili 20. avgusta. Orijentisana je na regionalno tržište, na siromašniju klijentelu. Broj gostiju iz zemalja Zapadne Evrope je zanemarljiv.

Ekskluzivnih, bogatih gostiju na Crnogorskom primorju više nema. Sa izuzetkom par izolovanih hotelsko-apartmanskih kompleksa. Drugo ljeto zaredom zatvoren je i zaključan elitni hotelski rizort Sveti Stefan i Miločer.

Crnogorsko primorje postalo je odredište  masovnog turizma najgore vrste. Veliki broj posjetilaca smješten je u sopstvenim stanovima i vilama u koje vlasnici i njihova rodbina dolaze i po više puta. Oni su broj na graničnim prelazima i dio gužve na plažama. Plaća se ceh euforične gradnje stanova i apartmana u primorskim mjestima koja su izgubila svoj nekadašnji mediteranski duh i izgled.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DF I URA PREUZELI VLAST U BUDVI: Taster povjerenici u akciji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukoliko Odbor povjerenika imenuje Mila Božovića za potpredsjednika opštine, dvije vodeće funkcije u Budvi pripadaće DF-u, uprkos tome što DF nije osvojio apsolutnu većinu. Vlast DF-a u Budvi trenutno je nelegitimna, nema većinu u lokalnom parlamentu. Predsjednik Marko Bato Carević vlada gradom sa 11 odborničkih mandata, bez podrške ostalih parlamentarnih stranaka

 

Julske tropske vrućine u Budvi, protesti odbornika, obezbjeđenje na vratima parlamenta i policija u prostorijama gradske uprave, podsjetile su u srijedu, 27. jula na burna politička događanja od prije dva ljeta. Opet arogancija, sila i zabrane predstavnicima građana Budve da prate zasijedanje parlamenta, koje, za razliku od svih dosadašnjih, vodi Odbor povjerenika, sedam  anonimnih osoba, koje po odluci Vlade, vrše funkciju Skupštine, do izbora nove.

Ponovo uzurpacija vlasti i ovlašćenja, zauzimanje pozicija pred zakazane izbore za 23. okotobar. Već viđeno, ali sa jednom bitnom promjenom. Uoči lokalnih i parlamentarnih izbora 2020. na vlast u Budvi jurišala je Demokratska partija socijalista uz obilatu logistiku policijskih snaga, državnih organa i svojih članova.

Sada to radi vlada premijera Dritana Abazovića preko Odbora povjerenika, grupe Vladinih namještenika i „nezavisnih” građana. Povjerenici su delegirani iz raznih ministrstava iz Podgorice i dvoje Budvana čija je politička orijentacija bliska partijama koje podržavaju aktuelnu manjinsku Vladu.

Za učvršćivanje vlasti pojedinih stranaka uoči oktobarskih izbora za Budvu je pripremljen poseban scenario institucionalng napada na Skupštinu Opštine. Vlada i partije koje je podržavaju, žele da po svaku cijenu iskoriste pravni vakuum i bezvlašće u Budvi, u kojoj je krajem marta uvedena prinudna uprava.

Svoje interese gura Demokratski front, čiji je istaknuti funkcioner i predsjednik Opštine Budva Marko Bato Carević uputio predlog Odboru povjerenika da na prvom zasijedanju, 27. jula, daju saglasnost za imenovanje funkcionera DF-a Mila Božovića, na upražnjenu funkciju potpredsjednika Opštine. Carević je prethodno, 7. juna, donio rješenje o imenovanju Božovića za svog pomoćnika. Ostalo je da njegov predlog Odbor povjerenika usvoji.

Već utvrđeni dnevni red sjednice Odbora, dopunjen je predlogom Carevića i o njemu će se povjerenici izjasniti u ponedeljak 1. avgusta, u nastavku sjednice koja je u srijedu prekinuta.

Ukoliko Odbor povjerenika imenuje Mila Božovića za potpredsjednika, dvije vodeće funkcije u Budvi pripadaće DF-u, uprkos tome što DF nije osvojio apsolutnu većinu. Vlast DF-a u Budvi trenutno je nelegitimna, nema većinu u lokalnom parlamentu. Predsjednik Carević vlada gradom sa 11 odborničkih mandata, bez podrške ostalih parlamentarnih stranaka. Izbornu listu DF-a zbog, kako su kazali, samovolje Carevića, napustile su Prava Crna Gora i SNP, koje su kasnije sa te liste isključene.

Milo Božović je lider Opštinskog odbora DF-a u Budvi i nosilac izborne liste za predstojeće lokalne izbore, pa će njegovo imenovanje na funkciju potpredsjednika biti svojevrsni politički skandal u realizaciji Odbora povjerenika čiji su članovi bliski URA i partijama iz DF-a. Predsjednik Odbora povjerenika Nebojša Jušković imao je pripremljeno i potpisano rješenje o postavljenju Božovića prije održavanja sjednice. Podgoričanin Jušković dolazi iz Ministarstva finansija, uživio se u ulogu glavnog zakonodavca budvanskog parlamenta, te je na startu zabranio pristup odbornicima Demokrata koji su u svojstvu građana htjeli da prisustvuju sjednici. Došlo je do kraće prepirke, nakon čega su pripadnici policije stigli u hol zgrade budvanske Opštine.

Jušković, blizak Socijalističkoj narodnoj partiji koja participira u Abazovićevoj vladi, treba sda ispuni želje Carevića, koji je tu partiju u Budvi izbacio sa svoje izborne liste i posalo u opoziciju.

Na angažman Juškovića primjedbe imaju i Demokrate. Predsjednik OO Demokrata Budve Krsto Radović optužio je Juškovića da im se sveti jer su Demokrate bile protiv njegovog imenovanja za direktora Agencije za civilno vazduhoplovstvo, što je ovaj negirao.

Nakon incidenta u kome je predstavnicima ove partije zabranjeno da prisustvuju sjednici Odbora povjerenika, Demokrate su Specijalnom državnom tužiocu podnijele krivičnu prijavu protiv svih sedam članova tog tijela, optužujući ih za saučesništvo u prikrivanju krivičnog djela zloupotreba službenog položaja. Oni su, okupljeni ispred zgrade Opštine, kazali kako je Odbor povjerenika instaliran kako bi sprovodio politiku dvojice lidera, DF-a i URA-e, Andrije Mandića i Dritana Abazovića.

Demokrate navode da su htjeli da prisustvuju sjednici i raspravljaju o odlukama koje su bile sporne u mandatu Carevića koji je sebi dao za pravo da odlučuje o o onome što je u nadležnosti Skupštine. „Carević se pozivao na član 59. Zakona o lokalnoj samopupravi tri puta više nego svi predsjednici opština u Crnoj Gori, kako bi donosio odluke za koje nije imao većinu u parlamentu. To je i bio povod zbog kojeg su Demokrate izašle iz vlasti”, naveo je istaknuti član Demokrata Marko Marković.

Povjerenici će vladati Budvom sve do izbora. Tu se ukazala prilika da sve ono za šta se u skupštinskoj sali, u redovnoj proceduri, nije mogla obezbijediti odbornička većina, sada dobije zeleno svjetlo sa sedam glasova ljudi iza kojih ne stoji volja birača, koji nisu predstavnici građana Budve. U istoriji crnogorskog parlamentarizma i lokalne samouprave nije bilo slične situacije, da gotovo pet mjeseci grad vode osobe koje nisu birane u Budvi već nametnute od strane Vlade, po nepoznatim kriterijumima.

Oni usvajaju izvještaja o radu predsjednika Carevića za 2021. godinu, koji u redovnom zasijedanju nije dobio većinsku podršku odbornika. Usvajaju finansijske izvještaje opštinskih javnih preduzeća, ustanova i sportskih društava, o kojima ne znaju mnogo. Odbor povjerenika, na predlog predsjednika Carevića, kadroviše u Budvi, smjenjuje i razrješava članove odbora direktora i upravnih odbora i postavlja druge, bez mogućnosti da se o tome čuje stav predstavnika građana Budve. Sve ono o čemu se koalicione partije nisu mogle dogovoriti, povjerenici su glatko usvojili.

Povjerenici su pokazali zadivljujuću efikasnost u radu. Za par sati rada usvojili su 25 od 49 tačaka dnevnog reda u prvom dijelu sjednice Odbora. Neke od veoma važnih odluka za grad, usvojene su sa svega 4 ili 5 glasova. Četiri glasa bila su dovoljna da brojne odluke koje se tiču finansija jedne od najbogatijih opština u Crnoj Gori prođu sa samo četiri podignute ruke onih koji ne poznaju dovoljno ni temu ni suštinu onoga što usvajaju. Odluke su prolazile bez diskusije ili polemike. Bez drugačijeg stava. Pa čak i bez prisustva javnosti, jer je uobičajeni direktan prenos skupštinskih zasijedanja putem Radija i TV Budva izostao.

Sve što je naumio, predsjednik Carević je uz pomoć povjerenika realizovao. Efikasno, bez iscrpljujućih odborničkih nadgornjavanja i osporavanja. Učvrstio je nelegitimnu vlast, postavio svoje ljude na svako važno mjesto u izvršnoj vlasti. Spekuliše se kako je kandidaturom Božovića za mjesto potpredsjednika pripremio svoj odlazak sa mjesta predsjednika Opštine i iz politike.  U to malo ko vjeruje. Ali je ipak zastavicu čelnika izborne liste za izbore koji slijede, preuzeo Milo Božović, koji će izbore dočekati spreman, sa tri funkcije i kadrovima DF-a u svim bitnim segmentima lokalne uprave u Budvi.

Hvala Vladi i njenim povjerenicima.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo