Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Patrijarh ili raskol?

Objavljeno prije

na

Opet su Amfilohija (Radovića) iz matične mu Patrijaršije javno ukorili. To je već drugi put a istim povodom: zbog kritika srpskih vlasti. Prvo ga je jula 2012. u polemici oko rasformiranja Ministarstva vjera Vlade Srbije – preko kojeg su za Amfilohiju eparhiju dostavljani milioni – portparol SPC-a cinično podsjetio da „ne živi u državi o čijim institucijama iznosi kritičke primedbe”.

Nakon što je 10. maja na mitingu protiv Briselskog sporazuma očitao jektenije „za upokojenje Vlade i Skupštine Srbije”, patrijarh Irinej (Gavrilović) se u svoje ime i ispred SPC-a „ogradio od svih izjava i činjenja” Amfilohija i penzionisanog episkopa Atanasija (Jeftića).

Na pitanje da li će na Arhijerejskom saboru SPC-a – zakonodavnom tijelu srpskih episkopa koji zasijeda od 21. maja – Amfilohija smijeniti ili umiroviti, Irinej je kazao da se „neće razgovarati o njegovom položaju, ali će biti razgovora o tome da se neke stvari dovedu u red, da dođu na svoje mesto”. Što to tačno znači, možda će se doznati do 3. juna kada Sabor završava proljećno zasijedanje.

Od značaja je, međutim, Irinejeva tvrdnja – prvi put izrečena unutar SPC-a – da su Amfilohije i Atanasije, „nekanonski postupili”. Amfilohije je, reklo bi se bezmalo istom mjerom, uzvratio da je „patrijarh ishitreno reagovao”.

Amfilohije je potom preuzeo korak koji je i sa stanovišta ustrojstva SPC-a možda kontroverzan: samostalno je Njegoša proglasio svetiteljem. U izjavama koje su tome prethodile – na okruglom stolu Vraćanje Njegoševe kapele na Lovćenu u Nikšiću – tvrdio je da će Saboru tek podnijeti takvu inicijativu.

A onda, bez javnog obavještenja, „svečanim unošenjem ikone” tokom liturgije u Cetinjskom manastiru ustanovljava 19. maj „kao datum praznovanja mitropolita Petra II Petrovića Njegoša kao svetitelja”.

Kontroverza se ne ogleda samo u činjenici da nije poznata neka simbolična Njegoševa veza sa 19. majem, kada pravoslavni slave Svete žene mironosnice i Pravdenog Jova, a SPC i Prenos moštiju Svetog Save – koga Njegoš u književnim djelima i pismima uopšte ne pominje.

Objavu novog „svetitelja” je Patrijaršija u Beogradu ignorisala; na svom sajtu nije prenijela vijest o „kanonizaciji”. Na pitanje Radija Slobodne Evrope (RFE) Irineju o Amfilohijevom postupku je odgovorio da „to Crkvu ne obavezuje”.

Naime, prema čl. 69 st. 8 Ustava SPC-a jedino je Sabor nadležan da „kanonizuje svetitelje”. Iako je proglasio „Tajnovidca lovćenskog”, Amfilohije u saopštenju Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP) veli da će „na predstojećem zasijedanju Sabora biti pokrenuto pitanje kanonizacije i unošenja u Diptih svetih i na svepravoslavnom nivou”.

Ako je to tako, zbog čega je za „svetog Njegoša” već napisao tropar (crkvenu pjesmu koja se pjeva u čast nekom svetitelju ili prazniku); da li će se Njegošu pjevati u MCP-u, ali ne i u ostalim ili u većini drugih srpskih eparhija? Ustav SPC-a u citiranom članu naglašava da isključivo Sabor, a ne neki od eparhijskih arhijereja posebno – poput Amfilohija, za svetkovanje svetitelja „propisuje službu”.

Desna Amfilohijeva ruka, protojerej Velibor Džomić, pravdajući „kanonizaciju” Njegoša je naveo da „imamo u Rusiji primjere da na nivou eparhija ili mitropolije postoje sveti ljudi koji se poštuju, tako da ni u ovom slučaju nema nikakvog senzacionalizma”.

Bez ruskog primjera, ali tvrdeći suprotno, nije mogao ni Irinej. „Dostojevski i mnogi drugi slični njemu (Njegošu) nisu proglašavani svetiteljima”,kazao je za RFE.

Amfilohije, međutim, tvrdi da Njegoša Ruska pravoslavna crkva (RPC) „već smatra svecem”. Kao dokaz je objavio da je moskovski patrijarh Kiril (Gundjajev) poslao Irineju ikonu „Svetog Petra II Petrovića Njegoša”.

Zaplet je možda dodatno produbljen nekim istorijskim činjenicama. Njegoša je za vladiku 6. avgusta 1833. hirotonisala RPC, a 13. marta 1844. mu gramatom dodijelila titulu mitropolita. Tadašnji srpski arhijereji i patrijarh, sa sjedištem u Sremskim Karlovcima, nijesu imali nikakvu jurisdikciju nad slobodnom Crnom Gorom.

U Sintagmatu (rang listi) ili Diptihu Sv. Sinoda RPC-a iz 1850, dakle za Njegoševa života, navedena je „Autokefalna Mitropolija crnogorska”. Nakon Njegoša, liše Visariona (Ljubiše), tri naredna crnogorska crkvena poglavara takođe su rukopoloženi u Rusiji. Da li je slučajno ikona koju je patrijarh Kiril poslao u Beograd napravljena na osnovu Njegoševog portreta sa bijelom pankamilavkom – simbolom dostojanstva poglavara autokefalne Crkve?

Amfilohijeve veze sa ruskom jerarhijom u Beogradu su već izvjesno vrijeme pod lupom. Posjetu predsjednika Odjeljenja spoljnih crkvenih veza RPC-a mitropolita volokolamskog Ilariona (Alfejeva) Podgorici 21. jula 2011, kada se blasfemičnim komentarima obrušio na Crnogorsku pravoslavnu crkvu, srpski mediji bliski tamošnjim vlastima su tumačili kao „pripremu terena za autonomiju MCP-a”.

Blic je, na primjer, pisao da za „ovakvo rešenje crkvenog spora lobiraju ruski biznismeni koji, osim poslova u Crnoj Gori, imaju odlične odnose sa vlastima u Podgorici, ali i određenim krugovima RPC-a”. Iako je isticano da „niko ne sumnja u Amfilohijevu odanost SPC-u”, navedeno je da ruski mitropolit Ilarionom „ne vidi ništa loše u crkvenoj autonomiji na prostoru Crne Gore”.

Srpski crkveni istoričar, dr Veljko Đurić, pisao je da njihovi „kanoničari (i istoričari) nisu razjasnili kakve su obaveze proistekle iz čina hirotonije Petra II Petrovića Njegoša i potonjih mitropolita prema ruskoj Crkvi. Jedno je sigurno: Rusi to nisu zaboravili jer su se ‘setili’ Crne Gore”.

Nakon što početkom 2010. – tada sa favoritske pozicije zamjenika upokojenog Pavla (Stojčevića) – Amfilohije u svom drugom pokušaju nije izabran za novog patrijarha srpskog, svega par mjeseci kasnije je priznao neporecivo – da je Crkva u Crnoj Gori do 1918. bila autokefalna.

Međutim, dio srpske javnosti je njegovo podsjećanje na istorijsku utemeljenost crnogorske autokefalnosti doveo u vezu sa tada objavljenom odlukom Episkopskog savjeta u Crnoj Gori, kojim Amfilohije predsjedava, da je „jedino pravilno titulisanje za eparhije SPC u Crnoj Gori Pravoslavna crkva u Crnoj Gori”.

Episkopski savjet u Crnoj Gori, formiran 26. maja 2006. aktom Sabora (Odluka AS br.95/zap.208), bio je prva reakcija SPC-a na obnovu crnogorske nezavisnosti „u duhu očuvanja jedinstva Crkve i vjekovnog poretka drevne, 1920. godine vaspostavljene, Pećke patrijaršije”.

No, prema tvrdnji narečenog dr Veljka Đurića, to je tijelo – ustoličenjem Irineja, kada je „Amfilohije predavao belu pankamilavku drugome” – možda „ideja o Sinodu koji nije u Patrijaršiji u Beogradu”.

Naime, neki srpski arhijereji su mu saopštili da „mitropolit crnogorsko-primorski traži ono što je Crkva u Crnoj Gori imala”. „Na moje pitanje, a šta je to imala”, pisao je, „nisam dobio zadovoljavajući odgovor zasnovan na istorijskoj faktografiji; doduše, dali su mi do znanja da je taj pravni ‘problem’ u procesu rešavanja”.

U međuvremenu, Amfilohije je sredinom 2012. izabran za predsjednika a Velibor Džomić za sekretara Komisije Sabora SPC-a za reviziju Ustava. Iz MCP-a uporno demantuju da je u pripremi zahtjev Sinodu ili Saboru SPC-a za autonomiju ove eparhije.

Amfilohije je istupom na beogradskom mitingu izazvao krizu u SPC-u. Koliku i s kakvim posljedicama – ostaje da se vidi. Patrijarha Irineja – svog glavnog rivala – Amfilohije je preko medija podsjetio da „ogromna većina” sveštenstva SPC-a ima isti stav kao i on po pitanju Briselskog sporazuma, „samo što mnogi taj stav ne saopštavaju na način na koji ja činim”.

A „sveti Njegoš”? Sabor SPC-a je odbio da potvrdi Amfilohijevu „kanonizaciju”. Eto novog zapleta…

„Materijal”

Protiv svoje volje su mladog Rista Radovića 1953. upisali u beogradsku Bogosloviju Svetog Save. „Pričao mi je današnji crnogorski mitropolit”, zapisao je Matija Bećković, „kako je, idući s ocem u Beograd, molio Boga da ga u tu školu ne prime”. Ko bi rekao da će šest decenija kasnije držati zaupokojenu liturgiju tamošnjim vlastima.

Srpski premijer Ivica Dačić je kazao da bi se „pre bi se moglo očekivati da vladika Amfilohije drži liturgiju za upokojenje Vlade Crne Gore, kada je Crna Gora priznala nezavisnost Kosova, ali to nije učinio”.

Faktografija mu je na tačna: na mitingu Obraz preči u Podgorici oktobra 2008. Amfilohije nije ni bio najavljen kao govornik, niti je, kada je izašao za govornicu, „sahranjivao žive”.

Ali, uprkos očiglednoj pogođenosti Amfilohijevim jektenijem, srpske vlasti nijesu pristupile njegovoj medijskoj kompromitaciji, nalik onima lansiranim protiv Vasilija (Kačavende), Pahomija (Gačića) i Filiareta (Mićevića), djelimično čak i protiv patrijarha Irineja.

Ili protiv Amfilohija nemaju „materijal” ili ga pripremaju. Šta je, uostalom, rezultat istrage protiv zimus uhapšenog blagajnika Patrijaršije i Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, pod optužbama da je pronevjerio velike svote crkvenog novca „a najviše dok je patrijarh Pavle ležao na samrtničkoj postelji”? Optužnica tim povodom nije podignuta.

Amfilohije je, upravo dok je Pavle umirao, bio hijerarhijski najodgovorniji za crkvene finansije, ne samo kao faktički šef Sinoda, već i formalni zamjenik patrijarha i administrator Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.

Savjetnik

Mediji nijesu zabilježili da je u pratnji Amfilohija na mitingu u Beogradu 10. maja bio Mlađen Đorđević, savjetnik bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića.

Tokom kampanje za lokalne izbore Milo Đukanović je optužio tadašnju koaliciju Bolja Crna Gora da im Đorđević „obezbjeđuje i finasijske i sve druge potpore; na taj način se u ime državnog rukovodstva Srbije miješa u unutrašnji politički život Crne Gore”.

Vlado JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KOLAŠIN: STARI EKOLOŠKI PROBLEMI I NOVI HOTELI: Luksuz na obali otpadnih voda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompleks “Montis by Splendid” sagrađen je na parcelama u neposrednoj blizini polja na kojem se izlijeva fekalna kanalizacija, pa sada investitor traži izmještanje laguna. Kako su Monitoru nezvanično kazali u Opštini, izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) može trajati godinama, u najboljem slučaju – dvije. Traži se privremeno rješenje

 

 

Lagune, odnosno “jezera”, u koja se već decenijama, bez ikakve prerade, na samom rubu obale Tare, u naselju Breza, izlijevaju sve otpadne vode iz kanalizacionog sistema Kolašina, godinama predstavljaju veliki ekološki problem, a sada su i direktna smetnja za otvaranje jednog od hotela sa pet zvjezdica. Kompleks “Montis by Splendid” sagrađen je na parcelama u neposrednoj blizini polja na kojem se izlijeva fekalna kanalizacija, pa sada investitor traži izmještanje laguna. Kako su Monitoru nezvanično kazali u Opštini, izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) može trajati godinama,  u najboljem slučaju dvije godine, nakon što se izaberu izvođač i nadzor.

Investitor je, započinjući gradnju hotela, računao na brže obezbjeđivanje komunalne infrastrukture, pa su radovi započeti na poljani bez puta, vode, kanalizacije i na svega nekoliko desetina metara od polja na kojima završavaju otpadne vode. Sa prozora tog objekta trenutno se pruža pogled na Taru, ali i na nimalo privlačnu površinu pokrivenu muljem i trskom. Svuda u okolini objekta osjeća se izuzetno neprijatan miris.  Posao izgradnje PPOV i nove kanalizacione mreže, nakon mnogo komplikovanih procedura koje zahtijevaju projekti finansirani “evropskim” novcem, konačno je stigao do faze izbora izvođača radova i nadzora. Okončanje projekta riješiće brojne probleme i Kolašincima i investitorima, ali do tada treba tražiti privremena rješenje, objašnjavaju u kolašinskoj vlasti.

“Investitor je tražio izmještanje i remedijaciju jedne od laguna. Ponudio je i nekoliko rješenja, ali još ništa nije formalizovano niti su poznati detalji tog budućeg posla. Laguna bi se izmjestila na jednu od susjednih opštinskih parcela, što bi, navodno, omogućilo otvaranje hotela. Međutim, naglašavamo da je to privremeno rješenje i da će poslužiti samo do izgradnje PPOV-a”, kazali su Monitoru iz kolašinskog preduzeća Vodovod i kanalizacija.

Uvjeravaju da će eventualno izmještanje jednog od polja na kojem završava kanalizacija biti praćeno pažljivim procedurama i da neće dodatno ugroziti životnu sredinu. Iz Opštine podsjećaju na obaveze lokalne uprave prema investitoru i na činjenicu da je u okviru hotela koji se gradi u blizini laguna, a koji se nalazi na listi razvojnih projekata u oblasti turizma, planirana izgradnja 238 smještajnih jedinica (25 apartmana i 213 soba). Investicija je “teška” 21,07 miliona eura, a namjera investitora je da realizacijom tog projekta omogući zapošljavanje 230 radnika. Međutim, u kolašinskoj vlasti još ne mogu da kažu ko bi finansirao izmještanje lagune i sanaciju tog prostora.

Izgradnja hotela na lokacijama bez prethodno riješene osnovne infrastrukture, naročito kanalizacije, pokazala se u više slučajeva u Kolašinu kao velika glavobolja i za vlast i za investitore. “Montis by Splendid” nije izuzetak, pa, osim izmještanja laguna, taj hotel još čeka i adekvatan putni prilaz, kao i vodovodnu mrežu.

Mještani čije se kuće nalaze u okolini laguna, i koji godinama tvrde da im je zbog nesnosnog smrada i komaraca život ljeti nepodnošljiv, sada se boje načina na koji će izmještanje biti izvedeno. Tvrde da će spriječiti realizaciju ukoliko bi nova lokacija bila još bliže njihovim kućama. Objašnjavaju i da godinama pokušavaju da skrenu pažnju na ugroženost Tare zbog blizine “jezera sa fekalijama”.

“Veliki je rizik da izmještanje dovede do kontaminacije novih lokacija. Ukoliko se otpadne vode preusmjere na novu poziciju, stvara se nova ekološka crna tačka. To može dovesti do zagađenja površinskih i podzemnih voda, što direktno ugrožava okolnu poljoprivredu, vodosnabdijevanje i biodiverzitet. Ne znamo koja je lokacija predviđena, ali ne bi nas čudilo da se iskoristi parcela koja se graniči sa privatnim imanjima na kojima su kuće”, kažu mještani Breze.

Upozoravaju i da bi prilikom izmještanja, zemljani radovi i eventualna sanacija postojeće lagune mogli osloboditi nataložene toksične materije koje su se godinama akumulirale. Apeluju na lokalne i državne vlasti da se taj posao ne shvati kao “fizičko prebacivanje problema na drugu lokaciju”, već kao prilika da se “konačno riješi pitanje tretmana otpadnih voda u Kolašinu na sistemski, održiv i ekološki prihvatljiv način”.

Ukupna dužina postojeće kanalizacione mreže u Kolašinu iznosi oko tri i po kilometra. Trenutno je na mrežu priključeno 850 korisnika, što je oko 8,5 odsto ukupnog broja stanovnika. Procjenjuje se da je istovremeno u upotrebi oko 1.300 septičkih jama. Izgradnja fekalne kanalizacione mreže počela je 1995. godine, a završena je uglavnom do 2000.

“Najveći dio otpadnih voda, bez prethodnog tretmana, ispušta se u potoke i rijeke Taru i Plašnicu. Otpadne vode iz kanalizacionog sistema grada ispuštaju se direktno u lagune koje se nalaze na sjeveru grada, u oblasti Breze. Lagune ne funkcionišu ispravno jer nisu obložene, a zemlja je dovoljno propusna da otpadne vode iz lagune 1 poniru u zemlju. Izlaz iz lagune 1 do lagune 2 nalazi se na takvom nivou da otpadne vode nikada ne stižu do lagune 2. Laguna koja je trenutno u funkciji ima sloj mulja na dnu debljine 30 do 60 centimetara”, piše u dokumentaciji dostavljenoj uz zahtjev za odlučivanje o potrebi izrade elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu za projekat PPOV.

Mulj iz laguna prolazi kroz proces fermentacije, pri čemu stvara neprijatne mirise i tako ozbiljno narušava kvalitet životne sredine. Pored toga, postoji mogućnost kontaminacije rijeke Tare, koja je kao krajnji recipijent otpadnih voda udaljena svega oko 25 metara.

U okviru inovirane verzije Studije izvodljivosti za PPOV iz 2020. godine analizirane su tri opcije, a kao najoptimalniji izabran je “konvencionalni proces aktivnog mulja sa aerobnom stabilizacijom mulja”. Do 2012. godine za izgradnju PPOV u Kolašinu izdvojeno je 1,2 miliona eura — gotovo milion eura je bio kredit od Evropske investicione banke, dok je iz pretpristupnih fondova EU obezbijeđeno 200.000 eura. Potom su zafalila sredstva za relizaciju, pa se PPOV i novi kilometri kanalizacione mreže još čakaju.

Prije deset godina pripremljena je Studija izvodljivosti, idejni projekat uređen je tokom 2017., a tri godine kasnije studija je inovirana. Kako je ranije saopšteno iz Vlade, Kolašinu će biti proslijeđen kredit od četiri miliona eura, a riječ je o sredstvima iz finansijskog ugovora za projekat “Vodosnabdijevanje i otpadne vode u Crnoj Gori”. Taj novac opredijeljen je za prvu fazu, dok je vrijednost ukupnog projekta procijenjena na oko 12 miliona eura, od čega je investicioni grant WBIF 8,3 miliona, a kredit EIB iznosi četiri miliona. Po okončanju svih faza realizacije, Kolašin bi trebalo da dobije 23 kilometra kanalizacione mreže i PPOV, čiji je kapacitet predviđen za 6.000 stanovnika.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KADROVSKA RJEŠENJA (OPET) SVAĐAJU VLAST: Savjetnik bez pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogo bure podiglo se nakon saznanja da je Ranko Krivokapić, još od kraja prošle godine, ministar-savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore. Dobar dio onoga što smo tim povodom čuli i vidjeli više šteti aktuelnoj većini nego nekadašnjem predsjedniku parlamenta   

 

 

Kako ono rekoše: meritornost a ne partijska pripadnost/poslušnost, kao kriterijum za angažovanje na poslovima od javnog interesa. Ali, oćeš vraže. 

Izgleda da je najveći dio vladajuće većine iz novina i sa portala saznao da je ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović angažovao počasnog predsjednika SDP Ranka Krivokapića u svojstvu ministra-savjetnika. Taj ugovor je potpisan sredinom decembra prošle godine, pa i sama činjenica da su predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti za njega saznali nakon pet mjeseci podosta govori o odnosima unutar vladajuće koalicije. Ali, i o još ponečemu.

Premijer Milojko Spajić isprva je, uz to što je zatečen, bio izgleda i prilično ljut. Pa su iz njegovog kabineta, nezvanično, najavili da će ministar Ibrahimović biti pozvan na konsultacije. Odnosno, na raport.   

Da problem precizira potrudio se član Predsjedništva Pokreta Evropa sad (PES) Tihomir Dragaš. Krivokapićevo imenovanje je “neprihvatljivo” ocijenio je i pozvao premijera, i partijskog lidera, da Ibrahimovića razriješi, a Bošnjačku stranku isključi iz vladajuće koalicije. “Ukoliko je za Ibrahimovića poželjan i koristan savjetnik koji je počasni predsjednik vanparlementarne opozicione partije, a čiji funkcioneri svakodnevno, neargumentovano, a vrlo često čak i primitivno osporavaju karakter aktuelne Vlade, onda je vjerovatno BS odlučila da pravi savez sa tom i drugim partijama iz opozicije”.

Ministar vanjskih poslova je, u međuvremenu, zainteresovane uputio na Zakon o vanjskim poslovima, član 72, u kome stoji da ministar može bez javnog oglašavanja donijeti rješenje o zasnivanju radnog odnosa “lica sa odgovarajućim iskustvom u naučno-istraživačkom radu, značajnim diplomatskim iskustvom, profesionalnim zvanjima i vještinom ili iskustvom u radu u međunarodnim i drugim organizacijama”.Uz opasku da je riječ o službeničkom mjestu koje se od sličnih u državnoj administraciji razlikuje samo po zvučnom nazivu.

Iskustva Ranku Krivokapiću, svakako, ne manjka. Za poslanika je biran deset puta. Bio je predsjednik crnogorskog parlamenta u četiri saziva (14 godina). Deset godina je bio šef crnogorske delegacije u Parlamentarnoj Skupštini OEBS-a, a 2014. godine je izabran za njenog predsjednika. 

Funkcionerima PES-a i njihovim koalicionim partnerima  dodatno ne smeta priličan broj kadrova koji su u sistem ušli sa članskom kartom neke od partija prethodne (DPS) većine.

Pojasnio je , na svoj način, Nebojša Medojević: “Braći Srbima na vlasti je prihvatljiviji fra Ranko Krivokapić nego ja. Korupcija je jača od srpstva, jezika, državljanstva, vjere, nacije, tradicije….Zato je Ranjo ustaša prihvatljiv, a Medo nije…”, ispljunuo je preko X-a bivši lider DF. Njegovi nekadašnji saborci Andrija Mandić i Milan Knežević, u skladu sa proklamovanim evropejstvom, bili su mnogo uzdržaniji.  

Spajić je, početkom nedjelje, riješio da spusti loptu. “Nisam još uspio da razgovaram sa gospodinom Ervinom Irahimovićem, ni sa jednim drugim ministrom, po pitanju kriterijuma koje svako ministarstvo treba da ima kada zapošljava kadrove koji su mu potrebni. Koliko znam, to zaposlenje je bilo po zakonu”, kazao je.  Što se tiče ovog “koliko znam” mogao je da se konsultuje sa nekim od članova svog Kabineta. Imao je sa kim. Uz šefa Kabineta i njegovu zamjenicu, tim najbližih saradnika predsjednika Vlade broji još osam savjetnika.

“Nije jasno zašto se to desilo ali, svaki ministar treba da odgovara za rad svojih ministarstva”, zaključio je Spajić uz konstataciju kako on “apsolutno” ne bi imenovao Krivokapića za svog savjetnika. Može biti i da bivši predsjednik parlamenta to ne bi prihvatio. 

Premijer do sada nije imao sličnih primjedbi na imenovanje savjetnika članova njegove vlade. Ni ostatak vlasti nije problematizovao savjetnike u izvršnoj i parlamentarnoj vlasti, iako ima zanimljivih  kadrovskih rješenja. 

U kabinetu predsjednika Skupštine Andrije Mandića ima interesantnih kadrova, od  doskorašnje direktorice podgoričke Gimnazije Biljane Vučurović, koja je nakon razrješenja udomljena u parlamentu, do Želidraga Nikčevića, književnog kritičara, portparola Narodne stranke Novaka Kilibarde, poslanika Srpske narodne stranke Božidara Bojovića i Mandića, predsjednika žirija koji je 1993. godine književnu nagradu Risto Ratković dodijelio  Radovanu Karadžiću za djelo simboličnog naslova  Siđimo u gradove da bijemo gadove. 

Opet, ne posmatraju svi stvari iz iste perspektive. Tako anonimnim autorima sa šovinističkog portala in4s u Mandićevom kabinetu nije zasmetao čovjek koji je nagradio ratnog zločinca a suprugu angažovao za savjetnicu (o državnom trošku) već, kako su istakli u naslovu,  novinarka Šukovićeve Antene M: “Gordana Đuračić se profilisala u javnosti kao jedna od novinara koja je oblikovala medijski prostor za vreme vladavine Demokratske partije socijalista”. 

Za čudo, Tihomir Dragaš nije nakon te medijske objave zatražio od predsjednika PES-a da raskine koaliciju sa NSD i razriješi Mandića titule predsjednika Skupštine. Ili Spajić, po pitanju imenovanja Đuračić, nije bio apsolutno nesaglasan, kao u slučaju Ranka Krivokapića.

Nijesu svi savjetnici za naslovne strane. Većina njih su , zapravo,javnosti prilično nepoznate osobe mlađe životne dobi i bez impresivnih profesionalnih referenci. Pa bi se, makar za pojedine, moglo zaključiti da su ih aktuelni poslodavci prepoznali najprije po unutarpartijskim zaslugama ili kao djecu prijatelja i(li) viđenijih funkcionera stranke. 

Ove sedmice je iz Budve stigla i  vijest da je predsjednik te opštine Nikola Jovanović za svog savjetnika za investicije imenovaoMladena Bojanića. Eto nove drame na pomolu.

Zaludu činjenica da u kasi opštine Budva često ima više novca nego što među lokalnim funkcionerima ima znanja da ga pametno upotrijebe, o čemu svjedoče  afere poput one oko izgradnje postrojenja za desalinizaciju morske vode. Neće pomoći ni to što je Bojanić bio predsjednički kandidat ispred značajnog dijela partija sadašnje većine, ali ni to što su ga iste birale, u vladi Zdravka Krivokapića, za ministra kapitalnih investicije. Iz čega bi se moglo zaključiti da je kao nacrtan za posao koji mu je upravo povjeren.

Ovdje se potvrde o meritornosti traže na nekom drugom mjestu. U partijskim arhivama, na primjer. A tamo su se već prisjetili da je Mladen Bojanić u parlament ušao kao poslanik suverenistički nastrojene Pozitivne Crne Gore, dok je Jovanović, praveći neformalnu koaliciju sa DPS, kumovao tome da se stranke vladajuće većine sa državnog nivoa u Budvi presele u opoziciju. 

Može se tu uvezati i Jakov Milatović, i eto novih povoda za tugovanke na temu šta nam rade oni od prije avgusta 2020. Ili za novu listu zahtjeva za raspoređivanje po dubini. Ako mogu bivši ministar, poslanik ili predsjednik Parlamentarne Skupštine OEBS-a biti savjetnici u Vladi, vala može i onaj mali od pašenoga naći neko mjesto, barem u opštini. Makar je naš, pa će naučiti.

Ima u ovoj priči još nešto. Ranko Krivokapić i tadašnji SDP su u opoziciju otišli dobrovoljno, spočitavajući DPS-u manje-više sve ono što im je spočitavala i tadašnja opozicija. A što se, gotovo u potpunosti, može prigovoriti i današnjim vlastima. Previše liče jedni na druge da bi ih neko na to dodatno podsjećao. 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UKINUT PRITVOR PETRU IVANOVIĆU: Junak prve arapske priče se brani sa slobode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivanoviću je pritvor prethodno određen zbog uticaja na svjedoke. Kako su svi svjedoci saslušani,  sudija za istragu prihvatio je predlog SDT da se Ivanoviću ukine pritvor 

 

 

Dok se u Crnoj Gori uveliko priča o arapskim investicijama,  ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja u nekadašnjoj DPS vladi Petar Ivanović, junak jedne stare crnogorsko arapske price, prošle sedmice pušten je da se brani sa slobode.  

Protiv Ivanovića je u oktobru prošle godine potvrđena optužnica za zloupotrebe pri raspodjeli sredstava iz arapskog Abu Dabi Fonda. Takođe, tužilaštvo ga tereti za zloupotrebe sredstava iz Agrobudžeta, i u tom je predmetu  pušten da se brani sa slobode. 

Ivanoviću je pritvor ukinut na predlog Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i on je napustio Istražni zatvor u Spužu. Pritvor mu je prethodno određen zbog uticaja na svjedoke. Kako su svi svjedoci saslušani, prestali su razlozi za pritvor zbog čega je sudija za istragu prihvatio predlog SDT.

Ivanović, bivši ministri poljoprivrede Milutin Simović i Budimir Mugoša, bivši državni sekretar Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja Nemanja Katnić i nekadašnja načelnica Službe za finansije, računovodstvo i javne nabavke Ministarstva Vukica Perović uhapšeni su u decembru prošle godine, po nalogu SDT. 

Osumnjičeni su za zloupotrebu službenog položaja, odnosno da su od aprila 2014. do jula 2019. godine, suprotno Uredbi o sprovođenja mjera agrarne politike, dijelili novac i nanijeli štetu Crnoj Gori od preko 300.000 eura… Oni se terete za sumnjive isplate samo jednoj nevladinoj organizaciji – Nacionalnom udruženju vinogradara i vinara, a svote novca date tom civilnom društvu u petogodišnjem periodu varirale su od 450 eura do 70.000 eura. Iz SDT tvrde da je najviše nezakonitih isplata omogućio Ivanović i tokom 2014, 2015. i 2016. godine.

Druge godine Ivanovićevog mandata na čelu Ministarstva poljoprivrede, on je dao nalog da se iz Agrobudžeta, u aprilu 2014. godine, najprije isplati 10.000 eura: “Iako je znao da ova organizacija prethodno nije podnijela zahtjev za isplatu novčanih sredstava, niti je ispostavila plan i program realizacije aktivnosti, kao ni izvještaj o njihovoj realizaciji”, navode iz tužilaštva u Naredbi za sprovođenje istrage.

Pola godine kasnije, na isti račun uplatio je identičnu cifru, odgovarajući na zahtjev Nacionalnog udruženja vinogradara i vinara, da im se pomogne u nabavci 40 barik buradi za potrebe crnogorskih vinara. To je bio dvostruko veći iznos od propisima dozvoljenog… Skoro godinu kasnije – avgusta 2015. godine, donio je rješenje da se istoj NVO isplati 15.000 eura, ponovo za nabavku buradi, promociju crnogorskih vina u Francuskoj i pomoć za učešće u radu skupštine CEVI u Briselu…

SDT u dokumentu objašnjava da je Ivanović rješenje o isplati donio tri dana prije nego je zahtjev zvanično zaveden: “Iako je znao da uz zahtjev o kojem je odlučivao nije dostavljena bilo kakva dokumentacija”. Iste godine u novembru, odlučujući o zahtjevu Nacionalnog udruženja vinogradara i vinara, bez djelovodnog pečata i broja kao dokaza da je zahtjev zaveden kod tog ministarstva, donio je reješenje o isplati 45.000 eura, a za prezentaciju crnogorskih vina u sjedištu OIV-a u Parizu, u organizaciji Ambasade Crne Gore u Francuskoj. Taj iznos, navode iz Specijalnog tužilaštva, bio je devetostruko veći od mjerom predviđenog maksimuma. U istom dokumentu stoji i da je Ivanović toj NVO, od aprila do oktobra 2016. godine, isplatio 70.000 eura.

Petar Ivanović i Vukica Perović, više su puta tokom 2014. i 2015. godine, protivpravno iskoristili službeni položaj i tako nanijeli štetu državnom budžetu. Navodi se je Ivanović 24. decembra 2014. godine, suprotno propisima, naložio Vukici Perović da Nacionalnom udruženju vinogradara i vinara isplati 10.000 eura.

“Te je u lijevom gornjem uglu zahtjeva svojeručno zabilježio – ‘Vukica uplatiti 10.000’, po kojom nalogu je postupila… iako je znala da ne postoji rješenje ovlašćenog lica o ispunjenosti uslova za ostvarivanje prava na podsticaj u poljoprivredi”, navodi se. 

Dodaje se da je Ivanović i dva dana kasnije, toj saradnici usmeno naredio da istoj nevladinoj organizaciji isplati 15.000 eura, iako nisu podnijeli zahtjev niti dostavili bilo kakvu dokumentaciju, ali i uprkos činjenici da je taj iznos trostruko veći od mjerom predviđenog maksimuma. Ona je to učinila iako je znala da nije po propisima, pa je, navode iz SDT-a, s tim u vezi svojeručno ispisala dva lista A4 formata, gdje je između ostalog na jednom konstatovala “treba rješenje”, a drugom “treba zahtjev”…

Ivanoviću  je u decembru određen pritvor, dok je Simoviću određena mjera – zabrana sastajanja sa svjedocima, a oduzet mu je i pasoš. Ista sudska odluka donijeta je i za bivšeg državnog sekretara u tom resoru Nemanju Katnića. Ovakve sudske mjere, zabrana sastajanja sa svjedocima, rijetko su do sada izricane. Pritvor, ali ni druge mjere nijesu tražene od SDT-a, pa nijesu ni određivane za osumnjičenu bivšu načelnicu Službe za finansije Vukicu Perović, ali ni nekadašnjeg ministra poljoprivrede i ruralnog razvoja Budimira Mugošu.

Sudski postupak u predmetu koji se tiče Abu Dabi fonda osim Ivanovića očekuje i  bivšeg ministra poljoprivrede Budimira Mugošu. Ivanovića i Mugošu SDT optužuje za zloupotrebu položaja u ovom slučaju. Optužnicom se tereti i Zoran Vukčević, nekadašnji čelnik Investiciono-razvojnog fonda (IRF), za nesavjestan rad u službi. Abu Dabi fond za razvoj (ADF) je državna agencija Ujedinjenih Arapskih Emirata, koja je za podsticanje poljoprivrede na sjeveru Crne Gore 2015. obezbijedila kredit od 50 miliona dolara. Optužnicom SDT-a oni se terete za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja od 2015. do 2017, tokom dodjele novca iz kredita Abu Dabi fonda.

 

Milionska imovina 

Vrijednost nekretnina u podgoričkim Doljanima, koje su  najvećim dijelom u vlasništvu majke Petra Ivanovića, a dijelom u njegovoj svojini procijenjena je 2019. godine na nešto preko dva miliona eura, saopšteno je iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP). 

Kažu da se prema  izvještaju vještaka iz 2019. godine na imanju u Doljanima nalazilo 20.000 čokota vinove loze, 401 sadnica maslina, 350 sadnica lavande i 2.500 sadnica smilja. 

IRF je, dodaju iz ASP-a, oktobra 2019. godine odobrio kredit firmi “I – Wine”, u vlasništvu majke Petra Ivanovića, koja je rođena 1941. godine. U dokumentaciji u posjedu ASP-a navodi se da je preduzeće osnovano “da bi upravljalo kompletnim poljoprivrednim gazdinstvom”.

 Kredit u iznosu od 1,1 miliona eura odobren je na rok otplate od sedam godina, uz grejs period od godinu i po, a uz efektivnu kamatnu stopu od 3,14 odsto.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo