Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Patrijarh ili raskol?

Objavljeno prije

na

amfilohije

Opet su Amfilohija (Radovića) iz matične mu Patrijaršije javno ukorili. To je već drugi put a istim povodom: zbog kritika srpskih vlasti. Prvo ga je jula 2012. u polemici oko rasformiranja Ministarstva vjera Vlade Srbije – preko kojeg su za Amfilohiju eparhiju dostavljani milioni – portparol SPC-a cinično podsjetio da „ne živi u državi o čijim institucijama iznosi kritičke primedbe”.

Nakon što je 10. maja na mitingu protiv Briselskog sporazuma očitao jektenije „za upokojenje Vlade i Skupštine Srbije”, patrijarh Irinej (Gavrilović) se u svoje ime i ispred SPC-a „ogradio od svih izjava i činjenja” Amfilohija i penzionisanog episkopa Atanasija (Jeftića).

Na pitanje da li će na Arhijerejskom saboru SPC-a – zakonodavnom tijelu srpskih episkopa koji zasijeda od 21. maja – Amfilohija smijeniti ili umiroviti, Irinej je kazao da se „neće razgovarati o njegovom položaju, ali će biti razgovora o tome da se neke stvari dovedu u red, da dođu na svoje mesto”. Što to tačno znači, možda će se doznati do 3. juna kada Sabor završava proljećno zasijedanje.

Od značaja je, međutim, Irinejeva tvrdnja – prvi put izrečena unutar SPC-a – da su Amfilohije i Atanasije, „nekanonski postupili”. Amfilohije je, reklo bi se bezmalo istom mjerom, uzvratio da je „patrijarh ishitreno reagovao”.

Amfilohije je potom preuzeo korak koji je i sa stanovišta ustrojstva SPC-a možda kontroverzan: samostalno je Njegoša proglasio svetiteljem. U izjavama koje su tome prethodile – na okruglom stolu Vraćanje Njegoševe kapele na Lovćenu u Nikšiću – tvrdio je da će Saboru tek podnijeti takvu inicijativu.

A onda, bez javnog obavještenja, „svečanim unošenjem ikone” tokom liturgije u Cetinjskom manastiru ustanovljava 19. maj „kao datum praznovanja mitropolita Petra II Petrovića Njegoša kao svetitelja”.

Kontroverza se ne ogleda samo u činjenici da nije poznata neka simbolična Njegoševa veza sa 19. majem, kada pravoslavni slave Svete žene mironosnice i Pravdenog Jova, a SPC i Prenos moštiju Svetog Save – koga Njegoš u književnim djelima i pismima uopšte ne pominje.

Objavu novog „svetitelja” je Patrijaršija u Beogradu ignorisala; na svom sajtu nije prenijela vijest o „kanonizaciji”. Na pitanje Radija Slobodne Evrope (RFE) Irineju o Amfilohijevom postupku je odgovorio da „to Crkvu ne obavezuje”.

Naime, prema čl. 69 st. 8 Ustava SPC-a jedino je Sabor nadležan da „kanonizuje svetitelje”. Iako je proglasio „Tajnovidca lovćenskog”, Amfilohije u saopštenju Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP) veli da će „na predstojećem zasijedanju Sabora biti pokrenuto pitanje kanonizacije i unošenja u Diptih svetih i na svepravoslavnom nivou”.

Ako je to tako, zbog čega je za „svetog Njegoša” već napisao tropar (crkvenu pjesmu koja se pjeva u čast nekom svetitelju ili prazniku); da li će se Njegošu pjevati u MCP-u, ali ne i u ostalim ili u većini drugih srpskih eparhija? Ustav SPC-a u citiranom članu naglašava da isključivo Sabor, a ne neki od eparhijskih arhijereja posebno – poput Amfilohija, za svetkovanje svetitelja „propisuje službu”.

Desna Amfilohijeva ruka, protojerej Velibor Džomić, pravdajući „kanonizaciju” Njegoša je naveo da „imamo u Rusiji primjere da na nivou eparhija ili mitropolije postoje sveti ljudi koji se poštuju, tako da ni u ovom slučaju nema nikakvog senzacionalizma”.

Bez ruskog primjera, ali tvrdeći suprotno, nije mogao ni Irinej. „Dostojevski i mnogi drugi slični njemu (Njegošu) nisu proglašavani svetiteljima”,kazao je za RFE.

Amfilohije, međutim, tvrdi da Njegoša Ruska pravoslavna crkva (RPC) „već smatra svecem”. Kao dokaz je objavio da je moskovski patrijarh Kiril (Gundjajev) poslao Irineju ikonu „Svetog Petra II Petrovića Njegoša”.

Zaplet je možda dodatno produbljen nekim istorijskim činjenicama. Njegoša je za vladiku 6. avgusta 1833. hirotonisala RPC, a 13. marta 1844. mu gramatom dodijelila titulu mitropolita. Tadašnji srpski arhijereji i patrijarh, sa sjedištem u Sremskim Karlovcima, nijesu imali nikakvu jurisdikciju nad slobodnom Crnom Gorom.

U Sintagmatu (rang listi) ili Diptihu Sv. Sinoda RPC-a iz 1850, dakle za Njegoševa života, navedena je „Autokefalna Mitropolija crnogorska”. Nakon Njegoša, liše Visariona (Ljubiše), tri naredna crnogorska crkvena poglavara takođe su rukopoloženi u Rusiji. Da li je slučajno ikona koju je patrijarh Kiril poslao u Beograd napravljena na osnovu Njegoševog portreta sa bijelom pankamilavkom – simbolom dostojanstva poglavara autokefalne Crkve?

Amfilohijeve veze sa ruskom jerarhijom u Beogradu su već izvjesno vrijeme pod lupom. Posjetu predsjednika Odjeljenja spoljnih crkvenih veza RPC-a mitropolita volokolamskog Ilariona (Alfejeva) Podgorici 21. jula 2011, kada se blasfemičnim komentarima obrušio na Crnogorsku pravoslavnu crkvu, srpski mediji bliski tamošnjim vlastima su tumačili kao „pripremu terena za autonomiju MCP-a”.

Blic je, na primjer, pisao da za „ovakvo rešenje crkvenog spora lobiraju ruski biznismeni koji, osim poslova u Crnoj Gori, imaju odlične odnose sa vlastima u Podgorici, ali i određenim krugovima RPC-a”. Iako je isticano da „niko ne sumnja u Amfilohijevu odanost SPC-u”, navedeno je da ruski mitropolit Ilarionom „ne vidi ništa loše u crkvenoj autonomiji na prostoru Crne Gore”.

Srpski crkveni istoričar, dr Veljko Đurić, pisao je da njihovi „kanoničari (i istoričari) nisu razjasnili kakve su obaveze proistekle iz čina hirotonije Petra II Petrovića Njegoša i potonjih mitropolita prema ruskoj Crkvi. Jedno je sigurno: Rusi to nisu zaboravili jer su se ‘setili’ Crne Gore”.

Nakon što početkom 2010. – tada sa favoritske pozicije zamjenika upokojenog Pavla (Stojčevića) – Amfilohije u svom drugom pokušaju nije izabran za novog patrijarha srpskog, svega par mjeseci kasnije je priznao neporecivo – da je Crkva u Crnoj Gori do 1918. bila autokefalna.

Međutim, dio srpske javnosti je njegovo podsjećanje na istorijsku utemeljenost crnogorske autokefalnosti doveo u vezu sa tada objavljenom odlukom Episkopskog savjeta u Crnoj Gori, kojim Amfilohije predsjedava, da je „jedino pravilno titulisanje za eparhije SPC u Crnoj Gori Pravoslavna crkva u Crnoj Gori”.

Episkopski savjet u Crnoj Gori, formiran 26. maja 2006. aktom Sabora (Odluka AS br.95/zap.208), bio je prva reakcija SPC-a na obnovu crnogorske nezavisnosti „u duhu očuvanja jedinstva Crkve i vjekovnog poretka drevne, 1920. godine vaspostavljene, Pećke patrijaršije”.

No, prema tvrdnji narečenog dr Veljka Đurića, to je tijelo – ustoličenjem Irineja, kada je „Amfilohije predavao belu pankamilavku drugome” – možda „ideja o Sinodu koji nije u Patrijaršiji u Beogradu”.

Naime, neki srpski arhijereji su mu saopštili da „mitropolit crnogorsko-primorski traži ono što je Crkva u Crnoj Gori imala”. „Na moje pitanje, a šta je to imala”, pisao je, „nisam dobio zadovoljavajući odgovor zasnovan na istorijskoj faktografiji; doduše, dali su mi do znanja da je taj pravni ‘problem’ u procesu rešavanja”.

U međuvremenu, Amfilohije je sredinom 2012. izabran za predsjednika a Velibor Džomić za sekretara Komisije Sabora SPC-a za reviziju Ustava. Iz MCP-a uporno demantuju da je u pripremi zahtjev Sinodu ili Saboru SPC-a za autonomiju ove eparhije.

Amfilohije je istupom na beogradskom mitingu izazvao krizu u SPC-u. Koliku i s kakvim posljedicama – ostaje da se vidi. Patrijarha Irineja – svog glavnog rivala – Amfilohije je preko medija podsjetio da „ogromna većina” sveštenstva SPC-a ima isti stav kao i on po pitanju Briselskog sporazuma, „samo što mnogi taj stav ne saopštavaju na način na koji ja činim”.

A „sveti Njegoš”? Sabor SPC-a je odbio da potvrdi Amfilohijevu „kanonizaciju”. Eto novog zapleta…

„Materijal”

Protiv svoje volje su mladog Rista Radovića 1953. upisali u beogradsku Bogosloviju Svetog Save. „Pričao mi je današnji crnogorski mitropolit”, zapisao je Matija Bećković, „kako je, idući s ocem u Beograd, molio Boga da ga u tu školu ne prime”. Ko bi rekao da će šest decenija kasnije držati zaupokojenu liturgiju tamošnjim vlastima.

Srpski premijer Ivica Dačić je kazao da bi se „pre bi se moglo očekivati da vladika Amfilohije drži liturgiju za upokojenje Vlade Crne Gore, kada je Crna Gora priznala nezavisnost Kosova, ali to nije učinio”.

Faktografija mu je na tačna: na mitingu Obraz preči u Podgorici oktobra 2008. Amfilohije nije ni bio najavljen kao govornik, niti je, kada je izašao za govornicu, „sahranjivao žive”.

Ali, uprkos očiglednoj pogođenosti Amfilohijevim jektenijem, srpske vlasti nijesu pristupile njegovoj medijskoj kompromitaciji, nalik onima lansiranim protiv Vasilija (Kačavende), Pahomija (Gačića) i Filiareta (Mićevića), djelimično čak i protiv patrijarha Irineja.

Ili protiv Amfilohija nemaju „materijal” ili ga pripremaju. Šta je, uostalom, rezultat istrage protiv zimus uhapšenog blagajnika Patrijaršije i Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, pod optužbama da je pronevjerio velike svote crkvenog novca „a najviše dok je patrijarh Pavle ležao na samrtničkoj postelji”? Optužnica tim povodom nije podignuta.

Amfilohije je, upravo dok je Pavle umirao, bio hijerarhijski najodgovorniji za crkvene finansije, ne samo kao faktički šef Sinoda, već i formalni zamjenik patrijarha i administrator Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.

Savjetnik

Mediji nijesu zabilježili da je u pratnji Amfilohija na mitingu u Beogradu 10. maja bio Mlađen Đorđević, savjetnik bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića.

Tokom kampanje za lokalne izbore Milo Đukanović je optužio tadašnju koaliciju Bolja Crna Gora da im Đorđević „obezbjeđuje i finasijske i sve druge potpore; na taj način se u ime državnog rukovodstva Srbije miješa u unutrašnji politički život Crne Gore”.

Vlado JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo