Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ko koga muze

Objavljeno prije

na

Početkom prošle nedjelje u Beogradu su se sreli ministri poljoprivrede Srbije, Hrvatske i Makedonije. Sastanku je prisustvovao i ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine. U potrazi su, saopšteno je, za regionalnim odgovorom na pojavu nedozvoljeno visoke koncentracije kancerogenog aflatoksina u mlijeku i stočnoj hrani. Odsustvo kolege iz Podgorice niko od okupljenih nije komentarisao.

I u crnogorskom Ministarstvu poljoprivrede, regionalni sastanak u Beogradu su, prosto, prećutali.

Krajem prošle sedmice o dešavanjima na ovdašnjem tržištu proizvodnje, prerade i prometa mlijeka govorio je ministar Petar Ivanović. Optimista po službenoj dužnosti, ministar je novinarima predočio kako ne očekuje značajnije probleme kad je riječ o snabdijevanju mlijekom. Još manje je, tvrdi ministar, upitan njegov kvalitet. ,,Ministarstvo ne interesuje odakle će dobavljači uvoziti mlijeko, bitno je da ono samo ispravno može ući na tržište Crne Gore”, ustvrdio je Ivanović, naglašavajući novinarima kako je pitanje zdravlja važnije nego kratkoročna nestašica. Koja je evidentna.

Zanimljivo je da ministar Ivanović ni riječju nije pokušao objasniti šta je, odnosno ko, sprečavao nadležne u Crnoj Gori da se i do sada pozabave pitanjem kvaliteta mlijeka koje pijemo.

Kako smo, uopšte, došli u situaciju da se u ovdašnjim trgovinama nađe 500.000 litara neispravnog mlijeka? Pored svih propisanih kontrola tokom uvoza i(li) prije stavljanja u promet. Jednako je zabrinjavajuća činjenica da su crnogorski farmeri, možda i cijelu godinu, kupovali neispravnu stočnu hranu, sa povišenom koncentracijom aflatoksina.

Iako su do neispravnih i opasnih namirnica došli u legalnoj proceduri – što bi moralo da znači i to da je neko od nadležnih provjerio kvalitet stočne hrane prije nego što je ona stavljena u prodaju – crnogorski farmeri su danas, kada se postavlja pitanje naknade štete koju svakodnevno trpe, prepušteni sami sebi. Ministar je, kao gost nekoliko TV stanica, uredno ponavljao tezu da je zdravlje važnije od novca i da ,,svi treba da podnesu zajednički teret”. Naknadno će, valjda, mjesni odbori DPS-a napraviti spisak goveda i glasača kojima bi država trebala da dodijeli nekakvu pomoć. Što će, kao što smo već čuli i pročitali, ,,olakšati rad aktivistima na terenu”.

Petar Ivanović je ipak kratko ministar poljoprivrede da bi bio najodgovorniji za nastalu situaciju. On kusa kašu koju su zakuvali njegovi prethodnici. Sjetimo se ignorantsko-kalkulantskog odnosa sa kojim su se crnogorski zvaničnici iz oblasti bezbjednosti hrane odnosili prema nalazima koji su pokazivali da konzuimiramo neispravan i po ljudsko zdravlje potencijalno opasan krompir, vodu, jaja, pileće i goveđe meso… I sjetimo se da su, po pravilu, inkriminišući podaci dolazili ili iz inostranstva ili od ,,pretjerano” revnosnih državnih službenika koji su, nakon objelodanjenih nepravilnosti, umjesto nagrade trpjeli progone i šikanu.

To što je nov i čini se poprilično neupućen, ministra Ivanovića ne abolira od svega onoga što se sada događa. A nije ni pravedno ni, što je mnogo važnije, bezbjedno.

Nije teško shvatiti da su država, odnosno njene institucije, najodgovornije za nastale nevolje. Tim prije što se već mjesecima govori i piše o problemima sa pljesnivim kukuruzom iz prošlogodišnje berbe. Stručnjaci su, očigledno uzalud, upozoravali da će značajan dio berbe kukuruza iz zemalja u okruženju biti zaražen i opasan za ljudsku i stočnu ishranu. Pitanje je bilo samo to koliki će procenat roda biti zaražen. I gdje će sve završiti. Zašto nadležni iz crnogorskog Ministarstva poljoprivrede nijesu imali sluha za ta upozorenja? Zašto Vlada ni danas nema sluha da preuzme odgovornost i oštećenima plati ceh svoje nesposobnosti i nemara?

Umjesto odgovora na očigledna pitanja, ministar Ivanović pokušava priču prevesti na drugi teren. Uz opasku kako se prerađivačima predaje samo jedna petina domaće proizvodnje mlijeka, on se pred novinarima čudi: ,,Meni je kao ekonomisti čudna ova situacija. Do sada se često čula povika da domaći proizvođači trpe zbog uvoza mlijeka. Sada, zbog ove situacije, imamo prilično drugačije stanje na tržištu koje je veoma naklonjeno domaćim proizvođačima. Ali ne vidim da se situacija nešto mijenja”.

Čudno da najbliži saradnici još nijesu stigli da ministru poljoprivrede predoče nekoliko životno važnih činjenica iz resora koji mu je povjeren. Na primjer, to da mlijeko daju krave. Koje prethodno treba nahraniti. Koncentratom, po mogućnosti. Problem je nastao kada su ovdašnji seljaci, a i poneki građanin, saznali da uvezena stočna hrana koju su jesenas uredno kupili – nije za upotrebu. Sada krave jedu manje – uglavnom sijeno – pa daju i manje mlijeka. Razočarani proizvođači upozoravaju kako su prinosi na njihovim farmama, usljed nedostatka koncentrata, pali i za dvije petine. To do ministra ne dopire. Zato se on čudi.

Ministar Ivanović, istovremeno, kaže ,,kada je riječ o drugim mliječnim proizvodima i mesu, dosadašnji nalazi pokazuju da nema rizika po zdravlje ljudi”. Koji su to nalazi, ko ih je i kada uradio, ministar ne govori.

Važno je, zato, imati u vidi tvrdnju Radmile Resanović, profesorice sa Fakulteta veterinarske medicine u Beogradu, stručnjak za mikotoksine. Ona za NIN kaže da je aflatoksin jedna od najkancerogenijih materija, te da ne postoji koncentracija ovog toksina koja nije štetna. Prema njenom sudu, pojava aflatoksina u mlijeku ukazuje na to da je on, preko zaražene hrane, stigao i u sve druge mlječne proizvode, ali i u jaja, meso krava, pernate živine i svinja. Dakle, za razliku od zvaničnika iz Podgorice (ali i Beograda), Radmila Resanović kaže kako aflatoksina ,,izvjesno ima i u drugim mlečnim proizvodima pre svega sirevima, pavlaci i jogurtu, ali nemamo tehniku njihovog merenja, pa zato ovi proizvodi nisu povučeni sa tržišta”.

To nije i najveće muka sa kojom se, potencijalno, suočavamo. Ministar poljoprivrede, njegovi saradnici iz ministarstva i kolege iz vladinih resora zaduženih za brigu o zdravlju građana Crne Gore ili nijesu svjesni ozbiljnosti situacije, ili pokušavaju to prikriti od javnosti. Šta je gore – ne zna se.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo