DRUŠTVO
Ko koga muze
Početkom prošle nedjelje u Beogradu su se sreli ministri poljoprivrede Srbije, Hrvatske i Makedonije. Sastanku je prisustvovao i ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine. U potrazi su, saopšteno je, za regionalnim odgovorom na pojavu nedozvoljeno visoke koncentracije kancerogenog aflatoksina u mlijeku i stočnoj hrani. Odsustvo kolege iz Podgorice niko od okupljenih nije komentarisao.
I u crnogorskom Ministarstvu poljoprivrede, regionalni sastanak u Beogradu su, prosto, prećutali.
Krajem prošle sedmice o dešavanjima na ovdašnjem tržištu proizvodnje, prerade i prometa mlijeka govorio je ministar Petar Ivanović. Optimista po službenoj dužnosti, ministar je novinarima predočio kako ne očekuje značajnije probleme kad je riječ o snabdijevanju mlijekom. Još manje je, tvrdi ministar, upitan njegov kvalitet. ,,Ministarstvo ne interesuje odakle će dobavljači uvoziti mlijeko, bitno je da ono samo ispravno može ući na tržište Crne Gore”, ustvrdio je Ivanović, naglašavajući novinarima kako je pitanje zdravlja važnije nego kratkoročna nestašica. Koja je evidentna.
Zanimljivo je da ministar Ivanović ni riječju nije pokušao objasniti šta je, odnosno ko, sprečavao nadležne u Crnoj Gori da se i do sada pozabave pitanjem kvaliteta mlijeka koje pijemo.
Kako smo, uopšte, došli u situaciju da se u ovdašnjim trgovinama nađe 500.000 litara neispravnog mlijeka? Pored svih propisanih kontrola tokom uvoza i(li) prije stavljanja u promet. Jednako je zabrinjavajuća činjenica da su crnogorski farmeri, možda i cijelu godinu, kupovali neispravnu stočnu hranu, sa povišenom koncentracijom aflatoksina.
Iako su do neispravnih i opasnih namirnica došli u legalnoj proceduri – što bi moralo da znači i to da je neko od nadležnih provjerio kvalitet stočne hrane prije nego što je ona stavljena u prodaju – crnogorski farmeri su danas, kada se postavlja pitanje naknade štete koju svakodnevno trpe, prepušteni sami sebi. Ministar je, kao gost nekoliko TV stanica, uredno ponavljao tezu da je zdravlje važnije od novca i da ,,svi treba da podnesu zajednički teret”. Naknadno će, valjda, mjesni odbori DPS-a napraviti spisak goveda i glasača kojima bi država trebala da dodijeli nekakvu pomoć. Što će, kao što smo već čuli i pročitali, ,,olakšati rad aktivistima na terenu”.
Petar Ivanović je ipak kratko ministar poljoprivrede da bi bio najodgovorniji za nastalu situaciju. On kusa kašu koju su zakuvali njegovi prethodnici. Sjetimo se ignorantsko-kalkulantskog odnosa sa kojim su se crnogorski zvaničnici iz oblasti bezbjednosti hrane odnosili prema nalazima koji su pokazivali da konzuimiramo neispravan i po ljudsko zdravlje potencijalno opasan krompir, vodu, jaja, pileće i goveđe meso… I sjetimo se da su, po pravilu, inkriminišući podaci dolazili ili iz inostranstva ili od ,,pretjerano” revnosnih državnih službenika koji su, nakon objelodanjenih nepravilnosti, umjesto nagrade trpjeli progone i šikanu.
To što je nov i čini se poprilično neupućen, ministra Ivanovića ne abolira od svega onoga što se sada događa. A nije ni pravedno ni, što je mnogo važnije, bezbjedno.
Nije teško shvatiti da su država, odnosno njene institucije, najodgovornije za nastale nevolje. Tim prije što se već mjesecima govori i piše o problemima sa pljesnivim kukuruzom iz prošlogodišnje berbe. Stručnjaci su, očigledno uzalud, upozoravali da će značajan dio berbe kukuruza iz zemalja u okruženju biti zaražen i opasan za ljudsku i stočnu ishranu. Pitanje je bilo samo to koliki će procenat roda biti zaražen. I gdje će sve završiti. Zašto nadležni iz crnogorskog Ministarstva poljoprivrede nijesu imali sluha za ta upozorenja? Zašto Vlada ni danas nema sluha da preuzme odgovornost i oštećenima plati ceh svoje nesposobnosti i nemara?
Umjesto odgovora na očigledna pitanja, ministar Ivanović pokušava priču prevesti na drugi teren. Uz opasku kako se prerađivačima predaje samo jedna petina domaće proizvodnje mlijeka, on se pred novinarima čudi: ,,Meni je kao ekonomisti čudna ova situacija. Do sada se često čula povika da domaći proizvođači trpe zbog uvoza mlijeka. Sada, zbog ove situacije, imamo prilično drugačije stanje na tržištu koje je veoma naklonjeno domaćim proizvođačima. Ali ne vidim da se situacija nešto mijenja”.
Čudno da najbliži saradnici još nijesu stigli da ministru poljoprivrede predoče nekoliko životno važnih činjenica iz resora koji mu je povjeren. Na primjer, to da mlijeko daju krave. Koje prethodno treba nahraniti. Koncentratom, po mogućnosti. Problem je nastao kada su ovdašnji seljaci, a i poneki građanin, saznali da uvezena stočna hrana koju su jesenas uredno kupili – nije za upotrebu. Sada krave jedu manje – uglavnom sijeno – pa daju i manje mlijeka. Razočarani proizvođači upozoravaju kako su prinosi na njihovim farmama, usljed nedostatka koncentrata, pali i za dvije petine. To do ministra ne dopire. Zato se on čudi.
Ministar Ivanović, istovremeno, kaže ,,kada je riječ o drugim mliječnim proizvodima i mesu, dosadašnji nalazi pokazuju da nema rizika po zdravlje ljudi”. Koji su to nalazi, ko ih je i kada uradio, ministar ne govori.
Važno je, zato, imati u vidi tvrdnju Radmile Resanović, profesorice sa Fakulteta veterinarske medicine u Beogradu, stručnjak za mikotoksine. Ona za NIN kaže da je aflatoksin jedna od najkancerogenijih materija, te da ne postoji koncentracija ovog toksina koja nije štetna. Prema njenom sudu, pojava aflatoksina u mlijeku ukazuje na to da je on, preko zaražene hrane, stigao i u sve druge mlječne proizvode, ali i u jaja, meso krava, pernate živine i svinja. Dakle, za razliku od zvaničnika iz Podgorice (ali i Beograda), Radmila Resanović kaže kako aflatoksina ,,izvjesno ima i u drugim mlečnim proizvodima pre svega sirevima, pavlaci i jogurtu, ali nemamo tehniku njihovog merenja, pa zato ovi proizvodi nisu povučeni sa tržišta”.
To nije i najveće muka sa kojom se, potencijalno, suočavamo. Ministar poljoprivrede, njegovi saradnici iz ministarstva i kolege iz vladinih resora zaduženih za brigu o zdravlju građana Crne Gore ili nijesu svjesni ozbiljnosti situacije, ili pokušavaju to prikriti od javnosti. Šta je gore – ne zna se.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini