Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pendrek od papira

Objavljeno prije

na

Pobjeda Srđana Kusovca minijatura je DPS-a i Crne Gore: smješa siromaštva i straha, uvreda i prijetnji, neznanja i kukavičluka. Jasnije je to nakon ispovijesti više izvora koji su, uz zahtjev da ostanu anonimni, Monitoru ispričali kako stvari funkcionišu u štampanom glasilu države.

„Kusovac navodno zavodi red, a proizvodi takav haos da je pitanje kako novine uopšte uspijevaju da izlaze”, kažu naši sagovornici zaposleni u Pobjedi. Oni svjedoče da je situacija u tom dnevniku katastrofalna: osim što je upravo propala još jedna dugo najavljivana privatizacija i što glasilo grca u milionskim dugovima, radnicima je tokom ove sedmice, u srijedu, uplaćen tek drugi dio avgustovske plate. ,,Već godinu se plata isplaćuje po pola, na petnaestak dana, ali sada je taj period i duži”.

Počelo je oktobra 2009. godine. Pošto su se crnogorski nezavisni mediji suviše razmahali, doveden je da zavede red. Nakon što se u kabinetu premijera Mila Đukanovića, kao savjetnik za medije, aklimatizovao, bacio se na povjereni mu posao. Ozbiljno se posvetio zadatku i uspio: tri i po godine kasnije Pobjeda je klasična režimska batina. Pendrek od papira.

Mnogi su mislili da je nemoguće dostići stepen novinarskog dna iz Pobjedinog „ratovanja za mir” s početka devedesetih. Prevarili su se. Kusovčeva Pobjeda ga je pomjerila.

Srđan Kusovac je od Pobjede stvorio glasilo bez granica, barem u četiri stvari – veličanju neprikosnovenog šefa, bespoštednoj i vulgarnoj pljuvačini oponenata, konstrukcijama i podmetačinama.

Kusovac je stvorio novinu nezavisnu od zakonskih propisa, novinarske etike i moralnih skrupula. Tako, kad god šefu zatreba, riška po podacima ekstremno intimne prirode – krštenice, medicinski nalazi… Lansira tajne prepiske ljudi koje su u uredničke ruke mogle dospjeti jedino uz pomoć nezakonitog praćenja mejlova. Plasira pojedinosti o navodnim ljubavnim aferama žena sa javne scene, o navodnoj vanbračnoj djeci, o navodnim homoseksualnim partnerima…

Kad se režim nađe u nevolji, kao što je to sada slučaj sa aferom Snimak, eto Kusovca da udari s leđa neprijatelju. Tako je početkom ove sedmice ekskluzivno otkrio da je predsjednički kandidat Miodrag Lekić od dnevnog lista Dan tokom 2009. i 2010. godine prihodovao više od 11.000 eura godišnje. Pokazuju to dokumenti Uprave prihoda o plaćenom porezu preduzeća Jumedia mont, koje je Pobjeda, navodno, dobila od izvora bliskog listu Dan. Normalan čovjek koji jednom sedmično u Danu čita Lekićeve kolumne, mora se zapitati: ,,Pa?”

Riječima anonimnog komentatora: „Kakav skandal, privatna dnevna novina je svojim novcem isplaćivala honorar drugom privatnom licu! Stvarno nezamislivo. Veliki vođa Milo dao je 12.000.000 naših eura svom poštenom bratu Acu iz državnog budžeta i to je izgleda sasvim u redu, a Dan je dao 12.000 svojih eura za honorar Lekiću i to ne može biti nikako u redu.” E, drugo je Aco.

I prije nego je doveden u Crnu Goru, Kusovac je nepokolebljivo vjerovao svom sadašnjem političkom šefu. Na svom blogu, oktobra 2006. godine, nakon što se Đukanović prvi put povukao sa premijerskog mjesta, a Filip Vujanović saopštio da je riječ o „čvrstoj i konačnoj” odluci, Kusovac piše: „Mudrolozi i ‘analitičari’ lupetaju kako će on sada da vuče poteze iz senke” . Đe bi on?

Kusovac je decembra 2010. godine, sada već sa pozicije prvog čovjeka Pobjede, saopštio što misli i o novom, definitivnom Đukanovićevom povlačenju. Nakon što se pohvalio televizijskom gledalištu da zna kako izgledaju procesi, okinuo je: „Ja mislim da on nema nameru da se vrati. Mislim da su to floskule opozicionih političara i medija. Neće, ljudi, da se vrati, on hoće da se makne od toga, on hoće da se bavi nečim drugim, kao što bi svaki normalan čovek želeo nešto drugo sada da radi. Mislim da se neće ni postavljati pitanje njegovog povratka…” . Živ dokaz da svaki sluga zna o gazdi i njegovim namjerama samo onoliko koliko gazda želi da zna.

Nećete vjerovati, Kusovac je priznao da je u davna vremena „u ranim fazama predemokratskog društva” u vrhu vlasti bilo pozivanja na Đukanovićev autoritet i na njegovu ličnost, „jer to je najlakše”. Ali to se odavno promijenilo. ,,Ja znam da se to ne događa, pa evo, barem dvanaest godina.”. Sad su procvjetale institucije.

Savojevremeno je Kusovac svoje kolege u Srbiji, poput Nina Brajovića, znao prozvati zbog ,,ratnog huškanja”. Evo, šta naš junak misli o podsjećanjima na ratnog Mila Đukanovića. „Mislim da je donekle apsurdno. Meni to liči kao kada bi Barak Obama sada izašao i pričao o Dejviju Kroketu. Ja mislim da bi ga zatvorili u ludnicu. Devedeset i prva je bila pre dvadeset godina… Nema ni jedna država samo svetle tačke u svojoj istoriji. Ali, prosto, toliko toga se dogodilo, što je zaista to učinilo – irelevenatnim.” Tako je postulirana nova logika pranja biografije: bilo je toliko davno, da se nije ni dogodilo. Srebrenica manje, Srebrenica više.

Jednom je prilikom kazao da ne podnosi gadosti kakve je imao prilike da čita u crnogorskim medijima, te da „takve bljuvotine nikada, nigde nisam video radeći u, čini mi se, šest ili sedam zemalja, u raznim medijima”. Onda je uredno u Pobjedi objavio čitavu seriju tekstova u kojima su Marko Vešović i Šemsudin Radončić pišući o oponentima režima koristili ukrase poput: popuši, ispiša, budaletina, kurac, avetinja, krme, goveče, splačina, kučka, bitanga, nesoj, ljudski izmet… Što bi tek bilo da tankoćutni Kusovac podnosi bljuvotine i gadosti?

Posebno su Kusovac i kolumnisti senzibilni prema ženama: ,,ker u suknji”, ,,riječ o smjesi ćurke i siledžije”, ,,kurvetinu kakva je … majka lako ne rađa”, ,,drolje su dame u poredbi s …”, ,,Gospoče koje nikad nije u ruku uzelo ništa teže od kite”… Kusovac je član i Medijskog savjeta za samoregulaciju.

Sve to o trošku crnogorskih građana. Dugovi Pobjede koja nezakonito posluje još od 2004. godine (morala je biti privatizovana), prošle godine iznosili su oko sedam miliona eura ne računajući one koje je Vlada već preuzela. Kapital Pobjede krajem prošle godine iznosio je 18 miliona eura, a gubitak skoro 20 miliona. Ove godine ista priča: akcionari Pobjede usvojili su predlog sporazuma o izmirenju obaveza prema državi, kojim će Vlada preuzeti dug kompanije od 2,8 miliona eura u zamjenu za atraktivnu lokaciju i zgradu preduzeća. U nedogled, sve na naš račun.

Teško finansijsko stanje olakšava Kusovcu da vrši pritisak na zaposlene, tvrdi izvor Monitora. Drugi način je nagrađivanje poslušnih. „Riječ je o nevjerovatnom manipulatoru, naročito prema mladim ljudima kakvih je većina u Pobjedi. Kusovac ima običaj da nagrađuje poslušne. Dovoljno je povećanje plate od 100 eura kako bi uspio da nekoga kontroliše. Iz Pobjede su otišli najbolji i najiskusniji novinari, a ostali oni kojima je lakše manipulisati”, objašnjava naš izvor.

Novinari Pobjede trpe profesionalnu torturu. „Kusovac im prepravlja tekstove do najsitnijih detalja. Dešava se da novine kasne zato što ga uhvati napad da cenzuriše tekstove oko ponoći. Vijesti, kojima je patološki opsjednut, se ne smiju spomenuti ukoliko ne postoji odrednica tabloid. Ukoliko je novinar izostavi, Kusovac je obavezno dodaje. Takvih detalja je bezbroj. Sve u svemu, maksimalno je posvećen da kojim slučajem u štampu ne prođe nešto pozitivno o Vijestima, MANS-u, Monitoru…”, objašnjavaju naši sagovornici. ,,Kusovac je kada je doveden u Pobjedu otvoreno pričao, i sada to ponavlja, da mu je cilj da uništi Miodraga Perovića i njegove medije”, tvrdi naš pouzdani izvor.

Kako stvari stoje, prije će uništiti Pobjedu. Trenutni tiraž je, prema riječima naših sagovornika, oko četiri hiljade, a kada je stigao na čelo uredničkog tima bio je duplo veći.

U ophođenju prema novinarima, jedan od prvih koji je potrčao da kovertira ostavku premijeru, poznat je po psovkama. ,,Uvrede koje Pobjeda iznosi u svojim tekstovima protiv nepodobnih, nijesu ništa pri rječniku kojim se Kusovac služi u razgovoru sa zaposlenima, naročito na kolegijumima”, tvrde insajderi.

Tako to radi Srđan Kusovac. Pulicer mafije.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo