Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Licitiranje brojevima

Objavljeno prije

na

Više od tonu droge zaplijenila je crnogorska policija tokom prošle godine. Pored rekordne zaplijene 1.022 kilograma marihuane, zvanični podaci Uprave policije govore da je policija zaplijenila i osam kilograma heroina, 408,53 grama kokaina, 30,50 grama sintetičkih droga, a oduzeto je i 6,80 grama hašiša. Sve ukupno tona i 30 kilograma opojnih droga.

Procjene stručnjaka iz bezbjednosnih službi govore da se otkrije svega pet do 20 odsto od ukupnog prometa droge. Po toj računici više od 10 tona droge se nesmetano prokrijumčari kroz Crnu Goru.

U izvještajima međunarodnih institucija koje se bave ovom problematikom često se ističe da su crnogorski policijski istražitelji fokusirani na organizatore kriminalnih grupa nižeg nivoa, ulične dilere i korisnike droge, dok se glavni dileri rijetko hapse.

To bjelodano potvrđuje i nesmetan odlazak iz Crne Gore Darka Šarića, Safeta Kalića i Nasera Keljmendija, koji su na Zapadu i u regionu označeni kao međunarodni narko dileri. I epizoda sa hapšenjem Duška Šarića, za koga srpsko tužilaštvo tvrdi da je zajedno sa bratom Darkom lider moćne balkanske narko mafije, epilog je dobila nedavnom oslobađajućom presudom za organizovanje kriminalne grupe i trgovinu drogom.

I dok vrhovi hobotnice nesmetano posluju i kada zagusti bježe iz zemlje, zatvori su puni sitnih dilera i korisnika. Istraživanja su pokazala da 50 odsto zatvorenika u Crnoj Gori služi zatvorsku kaznu zbog krivičnih djela koja imaju veze sa narkoticima.

Po podacima policije, u Crnoj Gori se švercom droge, pranjem novca i ilegalnom prodajom oružja bavi 35 kriminalnih grupa. Novac zarađen prodajom droge kriminalci nastoje da ubace u legalne bankarske tokove, kupujući vrijedne nekretnine – hotele, luksuzne komplekse, diskoteke…

Iako tek dio od tona narkotika koji prođu kroz Crnu Goru ostaje za potrebe domaćeg tržišta, za razliku od ranijih ,,tranzita” duvana, nafte, automobila, šverc droge donosi dugoročne probleme. Na porast broja zavisnika institucije žmure.

Velika ponuda je oborila cijene, pa marihuana košta oko pet eura, gram heroina 20, a kokaina od 80 do 100 eura. A droga je dostupna na ulicama svih crnogorskih gradova.

Stručnjaci poput dr Borislava Mitrića kažu da do prije 23 godine u Crnoj Gori nije bilo narkomana, a da sada ima zavisnika koji imaju svega deset godina.

Dr Ivo Đurišić za Monitor kaže da je sredinom osamdesetih bio na čelu komisije koja je trebala da utvrdi da li i koliko ima zavisnika od droga u Crnoj Gori. Nisu naišli ni na jedan slučaj.

Počev od ’90-ih sve se promijenilo. Konstantna je jedino nespremnost institucija da se uhvate u koštac sa ovim problemom.

,,Čak ni približno tačan broj korisnika, odnosno zavisnika od psihoaktivnih supstanci do sada nije bilo moguće utvrditi, jer nije postojala praksa njihove obavezne registracije u okviru ustanova zdravstvene zaštite”, kaže za Monitor mr sc. dr Ljiljana Golubović iz Instituta za javno zdravlje.

Ona objašnjava da se podaci za 2012. tek obrađuju u Institutu, a da raspolažu sa podacima za 2010. i 2011. Oni govore da je 2010. godine bilo 616 pacijenata koji su zbog upotrebe droga liječeni u javnim zdravstvenim ustanovama, a godinu kasnije bilo ih je 579.

U Institutu navode da je urađeno sve što je neophodno za izradu registra zavisnika.

,,Uvođenjem Registra za narkomaniju postići će se veća redovnost i kompletnost u izvještavanjima. Kada Registar bude uveden u sve zdravstvene ustanove, da bi jedna osoba bila unesena u taj registar uslov je da se korisnik/ca droga javi zdravstvenom radniku ili saradniku u javnim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori radi problema uzrokovanih upotrebom droga. Treba naglasiti da i onda kada elektronski registar uđe u rutinsku upotrebu, Institut za javno zdravlje će raspolagati isključivo podacima o korisnicima droga koji su se javili u zdravstvene ustanove zbog problema povezanih sa upotrebom droga”, objašnjava dr Golubović.

Prema procjeni Instituta za javno zdravlje, u Crnoj Gori ima oko 2.500 – 3.000 zavisnika od droga. Podaci su iz istraživanja rađenog 2006. godine.

Podaci MUP-a, koje je prošlog mjeseca na tribini u Budvi iznio Veselin Tabaš iz sektora za suzbijanje trgovine narkoticima, kažu da u Crnoj Gori ima oko 3.500 samo heroinskih zavisnika.

U nevladinim organizacijama navode da je međunarodna praksa da se zvanični podaci množe tri ili pet puta da bi se dobio donekle vjerodostojan broj zavisnika.

,,Naša procjena je da se u ovom trenutku taj broj kreće između 10 i 15.000”, kaže za Monitor Saša Mijović iz NVO 4 Life. ,,Relevantnih podataka o broju zavisnika nemamo, jer je Crna Gora u deficitu sa istraživanjima o tome. Nažalost, još nije urađen ni registar zavisnika/ca od droga. Činjenica da je Crna Gora tranzitna zemlja na putu droge direktno doprinosi porastu broja zavisnika/ca, jer je takođe činjenica da velika količina od te droge ostane u našoj zemlji, to je u direktnoj korelaciji i utiče na porast broja zavisnika/ca”.

Stejt department u redovnom godišnjem izvještaju o trgovini drogom u svijetu, u kome se svaka zemlja posebno analizira, navodi da se preko Crne Gore najčešće švercuju skank iz Albanije, heroin iz Avganistana i kokain iz Latinske Amerike. Za lokalne potrebe se krijumčari oko 15 odsto skanka, kanabisa i heroina.

,,Prema istraživanju iz 2011. godine, upotreba droga porasla je za šest odsto u odnosu na prethodnu godinu”, naveo je Stejt department u svom izvještaju.

Zvanične brojke o broju zavisnika daju mogućnost nadležnima da se pohvale da je Crna Gora jedna od zemalja koja je najniže postavljena na ljestvici zloupotrebe narkotika. Praksa ih demantuje.

Nedavna anketa rađena u budvanskim školama govori da je drogu probala petina srednjoškolaca i 1,3 odsto osnovaca.

Dok su u Rožajama i Pljevljima poslovali ugledni biznismeni i „korektni momci” Kalić i Šarići, zabilježen je porast broja zavisnika. U Pljevljima se 2008. liječilo 16 narkomana, sljedeće godine duplo više, 32. Anonimno testiranje 1.781 učenika osnovnih i srednjih škola u tom gradu je pokazalo da od 1.781 đaka, njih 237 uzima drogu. U sedmom razredu osnovne škole bilo ih je 17, a u osmom razredu 27!

Bivši direktor podgoričkog Doma zdravlja dr Ivo Đurišić smatra da u Crnoj Gori ima najmanje 60.000 narkomana.

On za Monitor kaže da je 2005. dok je još obavljao direktorsku funkciju u Domu zdravlja Podgorica imao interni registar zavisnika psihoaktivnih supstanci u glavnom gradu. ,,Po tom registru tada je u Podgorici bilo 3.460 narkomana. Dokumentaciju sam uništio, plašeći se da će je moj nasljednik zloupotrijebiti”, kaže Đurišić.

Na osnovu njegovih procjena tada je samo u Podgorici bilo oko 10.000 narkomana.

Nadležni neće ni da priznaju problem, a kamoli da počnu sa liječenjem.

Predrag NIKOLIĆ

(Projekat Novinarsko istraživanje o uticaju organizovanog kriminala na porast broja zavisnika od droge u Crnoj Gori je podržala Komisija za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću. Tekst je isključivo rezultat istraživanja novinara Monitora.)

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo