Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Licitiranje brojevima

Objavljeno prije

na

Više od tonu droge zaplijenila je crnogorska policija tokom prošle godine. Pored rekordne zaplijene 1.022 kilograma marihuane, zvanični podaci Uprave policije govore da je policija zaplijenila i osam kilograma heroina, 408,53 grama kokaina, 30,50 grama sintetičkih droga, a oduzeto je i 6,80 grama hašiša. Sve ukupno tona i 30 kilograma opojnih droga.

Procjene stručnjaka iz bezbjednosnih službi govore da se otkrije svega pet do 20 odsto od ukupnog prometa droge. Po toj računici više od 10 tona droge se nesmetano prokrijumčari kroz Crnu Goru.

U izvještajima međunarodnih institucija koje se bave ovom problematikom često se ističe da su crnogorski policijski istražitelji fokusirani na organizatore kriminalnih grupa nižeg nivoa, ulične dilere i korisnike droge, dok se glavni dileri rijetko hapse.

To bjelodano potvrđuje i nesmetan odlazak iz Crne Gore Darka Šarića, Safeta Kalića i Nasera Keljmendija, koji su na Zapadu i u regionu označeni kao međunarodni narko dileri. I epizoda sa hapšenjem Duška Šarića, za koga srpsko tužilaštvo tvrdi da je zajedno sa bratom Darkom lider moćne balkanske narko mafije, epilog je dobila nedavnom oslobađajućom presudom za organizovanje kriminalne grupe i trgovinu drogom.

I dok vrhovi hobotnice nesmetano posluju i kada zagusti bježe iz zemlje, zatvori su puni sitnih dilera i korisnika. Istraživanja su pokazala da 50 odsto zatvorenika u Crnoj Gori služi zatvorsku kaznu zbog krivičnih djela koja imaju veze sa narkoticima.

Po podacima policije, u Crnoj Gori se švercom droge, pranjem novca i ilegalnom prodajom oružja bavi 35 kriminalnih grupa. Novac zarađen prodajom droge kriminalci nastoje da ubace u legalne bankarske tokove, kupujući vrijedne nekretnine – hotele, luksuzne komplekse, diskoteke…

Iako tek dio od tona narkotika koji prođu kroz Crnu Goru ostaje za potrebe domaćeg tržišta, za razliku od ranijih ,,tranzita” duvana, nafte, automobila, šverc droge donosi dugoročne probleme. Na porast broja zavisnika institucije žmure.

Velika ponuda je oborila cijene, pa marihuana košta oko pet eura, gram heroina 20, a kokaina od 80 do 100 eura. A droga je dostupna na ulicama svih crnogorskih gradova.

Stručnjaci poput dr Borislava Mitrića kažu da do prije 23 godine u Crnoj Gori nije bilo narkomana, a da sada ima zavisnika koji imaju svega deset godina.

Dr Ivo Đurišić za Monitor kaže da je sredinom osamdesetih bio na čelu komisije koja je trebala da utvrdi da li i koliko ima zavisnika od droga u Crnoj Gori. Nisu naišli ni na jedan slučaj.

Počev od ‘90-ih sve se promijenilo. Konstantna je jedino nespremnost institucija da se uhvate u koštac sa ovim problemom.

,,Čak ni približno tačan broj korisnika, odnosno zavisnika od psihoaktivnih supstanci do sada nije bilo moguće utvrditi, jer nije postojala praksa njihove obavezne registracije u okviru ustanova zdravstvene zaštite”, kaže za Monitor mr sc. dr Ljiljana Golubović iz Instituta za javno zdravlje.

Ona objašnjava da se podaci za 2012. tek obrađuju u Institutu, a da raspolažu sa podacima za 2010. i 2011. Oni govore da je 2010. godine bilo 616 pacijenata koji su zbog upotrebe droga liječeni u javnim zdravstvenim ustanovama, a godinu kasnije bilo ih je 579.

U Institutu navode da je urađeno sve što je neophodno za izradu registra zavisnika.

,,Uvođenjem Registra za narkomaniju postići će se veća redovnost i kompletnost u izvještavanjima. Kada Registar bude uveden u sve zdravstvene ustanove, da bi jedna osoba bila unesena u taj registar uslov je da se korisnik/ca droga javi zdravstvenom radniku ili saradniku u javnim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori radi problema uzrokovanih upotrebom droga. Treba naglasiti da i onda kada elektronski registar uđe u rutinsku upotrebu, Institut za javno zdravlje će raspolagati isključivo podacima o korisnicima droga koji su se javili u zdravstvene ustanove zbog problema povezanih sa upotrebom droga”, objašnjava dr Golubović.

Prema procjeni Instituta za javno zdravlje, u Crnoj Gori ima oko 2.500 – 3.000 zavisnika od droga. Podaci su iz istraživanja rađenog 2006. godine.

Podaci MUP-a, koje je prošlog mjeseca na tribini u Budvi iznio Veselin Tabaš iz sektora za suzbijanje trgovine narkoticima, kažu da u Crnoj Gori ima oko 3.500 samo heroinskih zavisnika.

U nevladinim organizacijama navode da je međunarodna praksa da se zvanični podaci množe tri ili pet puta da bi se dobio donekle vjerodostojan broj zavisnika.

,,Naša procjena je da se u ovom trenutku taj broj kreće između 10 i 15.000”, kaže za Monitor Saša Mijović iz NVO 4 Life. ,,Relevantnih podataka o broju zavisnika nemamo, jer je Crna Gora u deficitu sa istraživanjima o tome. Nažalost, još nije urađen ni registar zavisnika/ca od droga. Činjenica da je Crna Gora tranzitna zemlja na putu droge direktno doprinosi porastu broja zavisnika/ca, jer je takođe činjenica da velika količina od te droge ostane u našoj zemlji, to je u direktnoj korelaciji i utiče na porast broja zavisnika/ca”.

Stejt department u redovnom godišnjem izvještaju o trgovini drogom u svijetu, u kome se svaka zemlja posebno analizira, navodi da se preko Crne Gore najčešće švercuju skank iz Albanije, heroin iz Avganistana i kokain iz Latinske Amerike. Za lokalne potrebe se krijumčari oko 15 odsto skanka, kanabisa i heroina.

,,Prema istraživanju iz 2011. godine, upotreba droga porasla je za šest odsto u odnosu na prethodnu godinu”, naveo je Stejt department u svom izvještaju.

Zvanične brojke o broju zavisnika daju mogućnost nadležnima da se pohvale da je Crna Gora jedna od zemalja koja je najniže postavljena na ljestvici zloupotrebe narkotika. Praksa ih demantuje.

Nedavna anketa rađena u budvanskim školama govori da je drogu probala petina srednjoškolaca i 1,3 odsto osnovaca.

Dok su u Rožajama i Pljevljima poslovali ugledni biznismeni i „korektni momci” Kalić i Šarići, zabilježen je porast broja zavisnika. U Pljevljima se 2008. liječilo 16 narkomana, sljedeće godine duplo više, 32. Anonimno testiranje 1.781 učenika osnovnih i srednjih škola u tom gradu je pokazalo da od 1.781 đaka, njih 237 uzima drogu. U sedmom razredu osnovne škole bilo ih je 17, a u osmom razredu 27!

Bivši direktor podgoričkog Doma zdravlja dr Ivo Đurišić smatra da u Crnoj Gori ima najmanje 60.000 narkomana.

On za Monitor kaže da je 2005. dok je još obavljao direktorsku funkciju u Domu zdravlja Podgorica imao interni registar zavisnika psihoaktivnih supstanci u glavnom gradu. ,,Po tom registru tada je u Podgorici bilo 3.460 narkomana. Dokumentaciju sam uništio, plašeći se da će je moj nasljednik zloupotrijebiti”, kaže Đurišić.

Na osnovu njegovih procjena tada je samo u Podgorici bilo oko 10.000 narkomana.

Nadležni neće ni da priznaju problem, a kamoli da počnu sa liječenjem.

Predrag NIKOLIĆ

(Projekat Novinarsko istraživanje o uticaju organizovanog kriminala na porast broja zavisnika od droge u Crnoj Gori je podržala Komisija za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću. Tekst je isključivo rezultat istraživanja novinara Monitora.)

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo