U Vili Gorica crnogorski premijer je uzdignute obrve zaprijetio u novinske kamere: ,,Mislim da postoji manjak autoriteta države, zato su se razmahali neki drugi koji na neki način preuzimaju ulogu države. Država mora da obavi svoj posao… to kad krene da radi biće mnogima neprijatno i žaliće što su prozivali državu”, kazao je Đukanović.

Đukanović nije pojasnio zašto država do sada nije obavljala svoj posao i zašto čeka na njegov mig da počne da ga obavlja. Nagradno pitanje moglo bi biti i: kome je to Đukanović zaprijetio državom? Sebi, svom bratu i sestri? Svojim kumovima i prijateljima? Svojim partijskim saborcima? Svojim kritičarima?

Kad pravne države rade, poznato je, neprijatno je samo onima koji su se ogriješili o zakone. U takvim državama tužioci ih procesuiraju, a sudovi osuđuju. U Crnoj Gori u tužilaštvu samo sabiraju afere. Većina aktera tih afera su upravo Đukanović i njegovi. Slučajno, one godinama kupe prašinu u ladicama tužilaštva, ili se okončavaju u lavirintu navodno slučajnih grešaka. Niko u tužilaštvu nije odgovarao zbog toga.

Posljednji je slučaj Šarić. Specijalno tužilaštvo je Dušku Šariću, bratu Darka Šarića za čija se građanska prava premijer zdušno zalagao a Prva banka obilato kreditirala, stavilo na teret krivično djelo koje nije bilo propisano u zakonu u vrijeme izvršenja, a drugo krivično djelo za koje ga je tereti nije definisalo baš najbolje. Rezultat: oslobađanje od optužbi i ukinuta presuda. Ili je tužilaštvo nesposobno ili korumpirano. Stručnjaci koje je Monitor kontaktirao smatraju da se s razlogom može sumnjati u ovo drugo.

Nijesu to jedini „korektni momci„ i ugledni Đukanovićevi investitori na listi predmeta crnogorskog tužilaštva koji su okončani povoljno po optužene.

Advokat Veselin Radulović podsjetio je na nedavnoj Nacionalnoj antikorupcijskoj konferenciji koju je organizovao MANS da se crnogorsko tužilaštvo recimo nagodilo sa Naserom Keljmendijem u trenutku kada je predsjednik SAD Keljmendija označio kao jednog od najvećih narkobosova.

Keljmendi, čest gost podgoričkog kafića Grand u kom su donijete mnoge važne državne odluke i koji se hvalio da je pomogao crnogorsku nezavisnost, bio je optužen da je nelegalno podigao hotel Casa Grande u naselju Donji Štoj u Ulcinju. Za zloupotrebu službenog položaja tada je optužen i gradonačelnik Ulcinja Gzim Hajdinaga. Policija je sumnjala da je od Keljmendija naplaćen iznos od 187 hiljada eura koji je utrošen za „druge namjene”. Tužilaštvo je i sa Hajdinagom napravilo nagodbu. Prema podacima MANS-a svaki treći postupak za zloupotrebu službenog položaja crnogorsko tužilaštvo pokreće protiv čuvara šuma, a tek svaki četvrti protiv javnog funkcionera. Ta organizacija je kao primjer navela i slučaj tužioca koji je nakon pet godina gonjenja jednog funkcionera, na kraju odustao od slučaja tvrdeći da to krivično djelo ne postoji. A postojalo je.

Pa Safet Kalić, strateški partner DPS-a u Rožajama. Snimak svadbe Kalića na kom se među svatovima vide pripadnici zemunskog klana skupa sa pripadnicima bezbjednosnih službi i tjelohraniteljem Mila Đukanovića i šenlučenje automatskim puškama, tužilaštvu nijesu bili interesantni. Tužilaštvo se slučajem bavilo samo toliko da utvrdi ko je taj snimak postavio na Ju tjub, zbog čega su saslušavani novinari i aktivisti MANS-a.

Afera Telekom, pokopana u tužilaštvu. Akteri afere: sestra Ana Kolarević, prijatelj Duško Knežević i premijer, kao predsjednik Vlade i Savjeta za privatizaciju u vrijeme kada je Telekom privatizovan. Nakon sedam godina istrage, državna tužiteljica Ranka Čarapić u februaru ove godine saopštava da tužilaštvo nema nijedan dokaz da pokrene istragu i krivični postupak. Tužiteljici ne znači ništa što je njujorška Komisija za hartije od vrijednosti utvrdila da je korupcije prilikom privatizacije Telekoma bilo, i da su , trojica bivših rukovodilaca Mađar Telekoma sa 7, 3 miliona eura podmitili crnogorske zvaničnike, sestru jednog visokog funkcionera (Ana Kolarević) i menadžere Telekoma kako bi Mađari nakon kupovine državnog, većinskog paketa akcija Telekoma, došli i do paketa manjinskih akcija crnogorske telekomunikacione kompanije, što im je mogao samo omogućiti Đukanović. Dojče Telekom platio je odštetu američkom pravosuđu blizu 100 miliona dolara, što je svojevrsno priznanje korupcije.

Čuvana je i afera pranja novca u DPS- u. Podsjećanja radi, u maju 2011. objavljen je spisak donacija DPS-u. Na spisku se nalazilo dvije hiljade osoba koje su, navodno, donirale 650.000 eura toj partiji, što su neki od „donatora” negirali. Opozicija je optužila DPS za pranje novca. Tužilaštvo je umjesto da otvori istragu čekalo da komisija DPS-a utvrdi da li je DPS prao novac. Logično.

Pa slučaj Prva banka braće Đukanović. Ranka Čarapić izjavila je na jesen prošle godine da specijalno odjeljenje tužilaštva, nakon provjere poslovanja Prve banke, nije pronašlo nijednu činjenicu koja bi mogla dovesti do pokretanja krivičnog postupka.

Činjenice poput onih da je ta banka davala šakom i kapom kredite bez pokrića Đukanovićevim prijateljima i kumovima i takvim poslovanjem ugrozila finansijski sistem zemlje, Čarapićkoj nijesu dovoljne.

Ali bilo joj je interesantno ko odaje tajne podatke Centralne banke. Ništa sporno nije našla ni u tome da je osumnjičeni narkobos Darko Šarić neometano poslovao preko te banke, ni to što je država posudila 44 miliona eura bankrotiranoj banci, za koje se ne zna da li su vraćeni. OCCRP je objavio da je Centralna banka otkrila da su tri rate vraćane novcem koji je baš u tom periodu stizao sa računa trezora. Uz to, banka je prekršila i odredbe ugovora o kreditu a da niko ništa nije učinio po tom pitanju.

Pa nelegalna gradnja Brana Mićunovića, Đukanovićevog prijatelja sa italijanske optužnice za šverc cigareta. MANS je svojevremeno državnom tužiocu podnio i krivičnu prijavu protiv tadašnjeg ministra održivog razvoja i turizma Predraga Sekulića i bivšeg ministra uređenja prostora Branimira Gvozdenovića, zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj i nesavjesno vršili dužnost nadzora u postupku donošenja planskih dokumenata kojima je legalizovana divlja gradnja Mićunovića. Ništa. Gvozdenović je inače bio čest akter urbanističkih afera. Opet ništa.

Posebna priča su privredne afere: KAP, EPCG, Željezara… Mojkovačka fabrika duvana… Stotine miliona duga koje će vraćati crnogorski građani, bezobrazno visoki računi za struju koje plaćaju tužilaštvu opet nijesu dovoljni.

Tužilaštvo ni nakon svjedočenja Momira Bulatovića da je zločin deportacija naložen s vrha države nije podiglo optužnicu za najodgovornije. U tom sličaju ne bi moglo da promaši Đukanovića.

Afera Snimak dragulj je crnogorskog tužilaštva. Ništa sporno tužiteljica nije vidjela u tome što Đukanović i njegovi svjedoče kako gaze Ustav i zakone ove zemlje. Tužilaštvo je do sada uglavnom istraživalo ko odaje tajne, saslušavalo kritičare i novinare.

Po nalogu specijalne tužiteljice Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina uhapšena je nedavno grupa bivših i sadašnjih menadžera Crnogorske komercijalne banke, koji su se teretili zbog odobravanja pet kredita za koje nijesu postojale valjane garancije. Istražni sudija nije našao nijedan element krivičnog djela koje se optuženima stavljalo na teret. Među optuženima nalazila se i Milka Ljumović, sestra Miodraga Perovića, jednog od vlasnika i osnivača Monitora.

Je li to ono što Đukanović podrazumijeva pod „to kad krene da radi biće mnogima neprijatno i žaliće što su prozivali državu”? Novi krug obračuna sa kritičarima ?

Ranka Čarapić je ovih dana saopštila da neće dati ostavku i da je tužilaštvo „najprofesionalniji organ”.

Tužilaštvo je spremno, na usluzi.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ