Povežite se sa nama

MONITORING

Ko povezuje Mićunovića i Šarića

Objavljeno prije

na

Darko Šarić je bio u bliskim odnosima sa Branislavom Branom Mićunovićem saopšteno je ove sedmice na suđenju u Beogradu kriminalnoj grupi pljevaljskog narko bosa koji je u bjekstvu. Srpsko tužilaštvo za organizovani kriminal u jednom od zahtjeva kojim je od suda svojevremeno tražilo dozvolu za prisluškivanje odbjeglog Šarića, navelo je da je on u bliskim odnosima sa Branom Mićunovićem. Tužilaštvo je Mićunovića u tom zahtjevu označilo kao organizatora šverca droge i cigareta u međunarodnim razmjerama. Taj zahtjev srpskog tužilaštva predstavljen je na suđenju Šarićevoj grupi u Specijalnom sudu u Beogradu u srijedu, na kome je sud preslušavao snimke presretnutih razgovora između pripadnika Šarićeve grupe.

Na insistiranje odbrane ime Mićunovića je zatamnjeno. Advokat jednog od optuženih, Borivoje Borović tražio je od suda da se ime Brana Mićunovića na dokumentima ne prikazuje javno. Borović je objasnio da Mićunović nije ni osumnjičen ni optužen, a sudija Siniša Petrović je prihvatio sugestiju.

U drugom zahtjevu tužilaštvo je kao razlog za prisluškivanje pored ostalog navelo i da je Šarić kontaktirao sa Stankom Subotićem Canetom, koji je takođe u bjekstvu i u odsustvu mu se sudi zbog šverca cigareta.

I Branislav Mićunović i Stanko Subotić Cane dovode se u vezu sa bivšim crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem. Oni su bili na zajedničkoj optužnici italijanskog tužitelja Đuzepe Šelzija, zbog šverca cigareta devedesetih godina, sa koje je kasnije zbog imuniteta izostalo ime bivšeg premijera.

Italijansko tužilaštvo je odmah po izbijanju afere Balkanski ratnik i zapljene droge od Argentine do Italije, saopštilo da je Šarićev klan koristio infrastrukturu stvorenu tokom šverca cigareta devedesetih.

Đukanović, Mićunović i Subotić sretali su se prema brojnim navodima najčešće na Svetom Stefanu, gdje Subotić ima čuvenu Vilu Montenegro, a u komšiluku su i nekretnine Mićunovićeve familije. Prema nekim izvorima i pisanju medija, upravo tu na Svetom Stefanu, krio se Darko Šarić nakon podizanja optužnice.

Subotić je demantovao više puta poslovne veze sa Mićunovićem i Đukanovićem, kao i učešće u bilo kakvim ilegalnim aktivnostima. Napade na njega dovodio je, međutim, u vezu sa crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem i bivšim premijerom Srbije Zoranom Đinđićem, sa kojima je navodno radio, ali na uspostavljanju demokratije i rušenju Miloševića.

Brano Mićunović, za razliku od Subotića koji iz Švajcarske u koju se sklonio od srpskog tužilaštva često koristi medije za svoju odbranu, nije javno demantovao brojne optužbe koje se izriču na njegov račun, niti je govorio o vezama sa Đukanovićem. Pa ni povodom navodnih veza sa Darkom Šarićem.

Ulogu njegovog advokata u javnosti uzeo je Veselin Veljović, direktor crnogorske Uprave policije: ,,Branislav Mićunović nema nikakve povezanosti sa Šarićem ili sa konkretnom akcijom Balkanski ratnik”, izjavio je ubrzo nakon što je izbila kokainska afera.

Mićunović se dovodi u vezu i sa brojnim poslovima u Crnoj Gori, od igara na sreću do nekretnina. Njegovi bratanići Predrag i Nenad Mićunović, preko svoje firme Anagusta imaju udio u budvanskoj Marini gdje posluju sa sinom Svetozara Marovića, Milošem. Imaju udio u vlasništvu Zetafilma, nadomak Zavale grade soliter Harmoniju

Zvanično, Branislav Mićunović je jedino u odboru direktora firme Džek Pot, koja drži kockarnice na najelitnijim mjestima, od Maestrala na dalje. Vlasnik je parcele na Svetom Stefanu, zemlje na Žabljaku, poslovnih prostora u Nikšiću i nekoliko stotina hiljada kvadrata u tom gradu.

Kako je Monitor ranije pisao Mićunović se sredinom 70-tih godina prošlog vijeka iz rodnog Nikšića uputio u Novi Sad, na studije ekonomije, gdje se družio sa žestokim momcima koji su povezivani sa Službom državne bezbijednosti bivše SFRJ, među kojima su bili: Vlasta Petrović, Đorđe Giška Božović, Ljubomir Zemunac Magaš, Darko Ašanin, Željko Arkan Ražnatović, Ratko Đokić, Dragan Joksović Jokso, Vojislav Vojo Amerikanac Raičević…

Odmah po izbijanju afere Balkanski ratnik mediji su objavili špekulacije da Šarićev klan, predvođen navodno Mićunovićem i Rodoljubom Radulovićem, Amerikancem, ima čak polja koke u Latinskoj Americi. A u Crnoj Gori jake veze sa političkom elitom. Kao potvrda za to služili su brojni transferi novca koje su firme povezne sa Šarićem nesmetano vršile preko crnogorskih banaka, pa i preko Prve banke familije bivšeg premijera Mila Đukanovića.

Sumnje da na vrhu piramide nije Šarić, već neko mnogo moćniji potvrđuje i činjenica da tone kokaina i dalje cirkulišu između Latinske Amerike i Balkana (vidi boks).

Šariću u njegovoj grupi sudi se zbog pokušaja šverca preko dvije i po tone kokaina iz Latinske Amerike u Evropu u oktobru 2009. Optuženo je ukupno 20 ljudi, od kojih su Šarić i još šestorica u bjekstvu i njima se sudi u odsustvu, dok su Nebojša Joksović i Radan Adamović dobili status svjedoka saradnika.

Nedavno je crnogorsko tužilaštvo protiv Šarićevog mlađeg brata Duška podiglo optužnicu zbog pranja 21,3 miliona eura preko pljevaljske firme Mat kompani.

Neizvjesno je dokle će ići istraga o švercu droge i duvana i da li će biti otkriveni glavni igrači. Šarić je ležerno nestao iz Crne Gore, samo malo prije no što je za njim raspisana potjernica. Novac i dobre veze očigledno ima.

I ranije, ali i poslije međunarodne policijske akcije Balkanski ratnik Branislav Mićunović je pominjan po poslovima teškim milione eura i po vezama sa svim uticajnim osobama podzemlja.

Prošle godine u centru Budve uhapšen je Duško-Duka Mićunović (54) blizak rođak Branislava Mićunovića nakon što je za njim italijanska policija raspisala međunarodnu potjernicu za šverc narkotika. U akciji Šah-mat italijanska policija je tada presjekla kanal krijumčarenja droge na Apeninsko poluostrvo i dalje u zemlje Zapadne Evrope. Državni tužilac za borbu protiv mafije Pjero Graso je povodom hapšenja rekao da je razotkrivena kriminalna organizacija ,,imala ulogu uslužne agencije za transport i snabdijevanje kokaina” u korist raznih grupa širom Italije. Duško Mićunović, je označen kao vođa te kriminalne grupe.

MUP Srbije je Duška Mićunovića u Beloj knjizi 2001. označio kao pripadnika organizovanog kriminala sa jakim vezama u crnogorskom podzemlju. Duško Duka Mićunović se pominje kao pripadnik grupe Amerika, koja je okupljala veterane podzemlja, ali navodno regrutovala i buduće zvijezde, poput Darka Šarića . I tada su mediji u Italiji tvrdili da je Duka Mićunović razvio odlične kontakte sa kartelima u Kolumbiji, domovini kokaina.

Uz Mila Đukanovića, Branislav Mićunović je često u medijima navođen kao najuticajnija osoba u Crnoj Gori. Njegove poslovne veze sa Milom i Acom Đukanovićem pominju se i u tzv. švajcarskoj optužnici u kojoj je grupi italijanskih i švajcarskih državljana suđeno za pranje novca zarađenog u duvanskom švercu preko Crne Gore.

I dalje nesmetano švercuju tone

Txt: Iako se Šarićevoj grupi sudi u Beogradu, u roku od tri dana u posljednjoj dekadi juna ove godine policija Argentine zaplijenila je u dva prepada još gotovo 1,5 tonu kokaina koje vlasti u toj latinoameričkoj državi dovode u vezu sa narkobosovima sa zapadnog Balkana i akcijom Balkanski ratnik. Nadležni u Argentini tvrde da se tragovi rada grupe odbjeglog narkobosa Darka Šarića vide u načinu pakovanja kokaina, kao i u povezanosti ovog bjegunca sa pojedinim kriminalnim grupama na teritorijama Kolumbije i Argentine. Ako se nesmetano odvijaju tako veliki transferi, onda Šarić nije na vrhu piramide, ističu stručnjaci. Prvo su u petak. 17. juna pripadnici argentinske obalske straže na jedrenjaku Tarful, koji je plovio pod zastavom Sjedinjenih Američkih Država, zaplijenili 444 kilograma kokaina vrijednog 11 miliona eura. U argentinskom tužilaštvu odmah su ovaj slučaj povezali sa akcijom Balkanski ratnik. Tri dana kasnije, ministrica za bezbjednost Argentine Nilda Gare saopštila je da je u novoj policijskoj operaciji Transparentnost zaplijenjeno rekordnih 980 kg kokaina. Paketi kokaina takođe pakovani i kamuflirani u šarene balone pronađeni su u lažnom podu i u plafonu dostavnog vozila. Uhapšene su tri osobe, dvojica policajaca koja su prevozili drogu i sestra jednog od njih. Ministarstvo bezbjednosti Argentine dovelo je i ovu drogu u vezu sa Darkom Šarićem, odnosno narko-bosovima sa Balkana. ,,Ako je vrijednost ove droge skoro deset miliona eura, onda je jasno da policajci koji su uhapšeni nisu ovo organizovali. Iza svega stoje veći igrači, organizacija, a mi znamo i koja”, navela je argentinskim medijima Gare. Šarićeva grupa se u Argentini smatra trećom najjačom argentinskom vezom s Kolumbijom i Bolivijom. Šareni baloni, kojima je bila pokrivena droga, pojavili su se u još tri velike zaplijene u Argentini. U operaciji Duga, kada je u gradu San Migelu zaplijenjeno 750 kg kokaina, kao i u akcijama Premještaj bijelog i Bijele jabuke, u kojima je zaplijenjeno oko 4,7 tona ove droge. Sav zaplijenjen kokain trebalo je da završi u trgovačkim brodovima u luci u Buenos Ajresu, odakle bi bio transportovan u Evropu. Kartel Darka Šarića, prema do sada raspoloživim podacima, okupio je više od 100 osoba iz 16 zemalja širom svijeta. Među članovima su, sem onih iz regiona i evropskih zemalja i Brazilci, Urugvajci, Argentinci, kao i ljudi iz Južnoafričke Republike i Obale Slonovače.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo