Povežite se sa nama

MONITORING

Ko povezuje Mićunovića i Šarića

Objavljeno prije

na

Darko Šarić je bio u bliskim odnosima sa Branislavom Branom Mićunovićem saopšteno je ove sedmice na suđenju u Beogradu kriminalnoj grupi pljevaljskog narko bosa koji je u bjekstvu. Srpsko tužilaštvo za organizovani kriminal u jednom od zahtjeva kojim je od suda svojevremeno tražilo dozvolu za prisluškivanje odbjeglog Šarića, navelo je da je on u bliskim odnosima sa Branom Mićunovićem. Tužilaštvo je Mićunovića u tom zahtjevu označilo kao organizatora šverca droge i cigareta u međunarodnim razmjerama. Taj zahtjev srpskog tužilaštva predstavljen je na suđenju Šarićevoj grupi u Specijalnom sudu u Beogradu u srijedu, na kome je sud preslušavao snimke presretnutih razgovora između pripadnika Šarićeve grupe.

Na insistiranje odbrane ime Mićunovića je zatamnjeno. Advokat jednog od optuženih, Borivoje Borović tražio je od suda da se ime Brana Mićunovića na dokumentima ne prikazuje javno. Borović je objasnio da Mićunović nije ni osumnjičen ni optužen, a sudija Siniša Petrović je prihvatio sugestiju.

U drugom zahtjevu tužilaštvo je kao razlog za prisluškivanje pored ostalog navelo i da je Šarić kontaktirao sa Stankom Subotićem Canetom, koji je takođe u bjekstvu i u odsustvu mu se sudi zbog šverca cigareta.

I Branislav Mićunović i Stanko Subotić Cane dovode se u vezu sa bivšim crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem. Oni su bili na zajedničkoj optužnici italijanskog tužitelja Đuzepe Šelzija, zbog šverca cigareta devedesetih godina, sa koje je kasnije zbog imuniteta izostalo ime bivšeg premijera.

Italijansko tužilaštvo je odmah po izbijanju afere Balkanski ratnik i zapljene droge od Argentine do Italije, saopštilo da je Šarićev klan koristio infrastrukturu stvorenu tokom šverca cigareta devedesetih.

Đukanović, Mićunović i Subotić sretali su se prema brojnim navodima najčešće na Svetom Stefanu, gdje Subotić ima čuvenu Vilu Montenegro, a u komšiluku su i nekretnine Mićunovićeve familije. Prema nekim izvorima i pisanju medija, upravo tu na Svetom Stefanu, krio se Darko Šarić nakon podizanja optužnice.

Subotić je demantovao više puta poslovne veze sa Mićunovićem i Đukanovićem, kao i učešće u bilo kakvim ilegalnim aktivnostima. Napade na njega dovodio je, međutim, u vezu sa crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem i bivšim premijerom Srbije Zoranom Đinđićem, sa kojima je navodno radio, ali na uspostavljanju demokratije i rušenju Miloševića.

Brano Mićunović, za razliku od Subotića koji iz Švajcarske u koju se sklonio od srpskog tužilaštva često koristi medije za svoju odbranu, nije javno demantovao brojne optužbe koje se izriču na njegov račun, niti je govorio o vezama sa Đukanovićem. Pa ni povodom navodnih veza sa Darkom Šarićem.

Ulogu njegovog advokata u javnosti uzeo je Veselin Veljović, direktor crnogorske Uprave policije: ,,Branislav Mićunović nema nikakve povezanosti sa Šarićem ili sa konkretnom akcijom Balkanski ratnik”, izjavio je ubrzo nakon što je izbila kokainska afera.

Mićunović se dovodi u vezu i sa brojnim poslovima u Crnoj Gori, od igara na sreću do nekretnina. Njegovi bratanići Predrag i Nenad Mićunović, preko svoje firme Anagusta imaju udio u budvanskoj Marini gdje posluju sa sinom Svetozara Marovića, Milošem. Imaju udio u vlasništvu Zetafilma, nadomak Zavale grade soliter Harmoniju

Zvanično, Branislav Mićunović je jedino u odboru direktora firme Džek Pot, koja drži kockarnice na najelitnijim mjestima, od Maestrala na dalje. Vlasnik je parcele na Svetom Stefanu, zemlje na Žabljaku, poslovnih prostora u Nikšiću i nekoliko stotina hiljada kvadrata u tom gradu.

Kako je Monitor ranije pisao Mićunović se sredinom 70-tih godina prošlog vijeka iz rodnog Nikšića uputio u Novi Sad, na studije ekonomije, gdje se družio sa žestokim momcima koji su povezivani sa Službom državne bezbijednosti bivše SFRJ, među kojima su bili: Vlasta Petrović, Đorđe Giška Božović, Ljubomir Zemunac Magaš, Darko Ašanin, Željko Arkan Ražnatović, Ratko Đokić, Dragan Joksović Jokso, Vojislav Vojo Amerikanac Raičević…

Odmah po izbijanju afere Balkanski ratnik mediji su objavili špekulacije da Šarićev klan, predvođen navodno Mićunovićem i Rodoljubom Radulovićem, Amerikancem, ima čak polja koke u Latinskoj Americi. A u Crnoj Gori jake veze sa političkom elitom. Kao potvrda za to služili su brojni transferi novca koje su firme povezne sa Šarićem nesmetano vršile preko crnogorskih banaka, pa i preko Prve banke familije bivšeg premijera Mila Đukanovića.

Sumnje da na vrhu piramide nije Šarić, već neko mnogo moćniji potvrđuje i činjenica da tone kokaina i dalje cirkulišu između Latinske Amerike i Balkana (vidi boks).

Šariću u njegovoj grupi sudi se zbog pokušaja šverca preko dvije i po tone kokaina iz Latinske Amerike u Evropu u oktobru 2009. Optuženo je ukupno 20 ljudi, od kojih su Šarić i još šestorica u bjekstvu i njima se sudi u odsustvu, dok su Nebojša Joksović i Radan Adamović dobili status svjedoka saradnika.

Nedavno je crnogorsko tužilaštvo protiv Šarićevog mlađeg brata Duška podiglo optužnicu zbog pranja 21,3 miliona eura preko pljevaljske firme Mat kompani.

Neizvjesno je dokle će ići istraga o švercu droge i duvana i da li će biti otkriveni glavni igrači. Šarić je ležerno nestao iz Crne Gore, samo malo prije no što je za njim raspisana potjernica. Novac i dobre veze očigledno ima.

I ranije, ali i poslije međunarodne policijske akcije Balkanski ratnik Branislav Mićunović je pominjan po poslovima teškim milione eura i po vezama sa svim uticajnim osobama podzemlja.

Prošle godine u centru Budve uhapšen je Duško-Duka Mićunović (54) blizak rođak Branislava Mićunovića nakon što je za njim italijanska policija raspisala međunarodnu potjernicu za šverc narkotika. U akciji Šah-mat italijanska policija je tada presjekla kanal krijumčarenja droge na Apeninsko poluostrvo i dalje u zemlje Zapadne Evrope. Državni tužilac za borbu protiv mafije Pjero Graso je povodom hapšenja rekao da je razotkrivena kriminalna organizacija ,,imala ulogu uslužne agencije za transport i snabdijevanje kokaina” u korist raznih grupa širom Italije. Duško Mićunović, je označen kao vođa te kriminalne grupe.

MUP Srbije je Duška Mićunovića u Beloj knjizi 2001. označio kao pripadnika organizovanog kriminala sa jakim vezama u crnogorskom podzemlju. Duško Duka Mićunović se pominje kao pripadnik grupe Amerika, koja je okupljala veterane podzemlja, ali navodno regrutovala i buduće zvijezde, poput Darka Šarića . I tada su mediji u Italiji tvrdili da je Duka Mićunović razvio odlične kontakte sa kartelima u Kolumbiji, domovini kokaina.

Uz Mila Đukanovića, Branislav Mićunović je često u medijima navođen kao najuticajnija osoba u Crnoj Gori. Njegove poslovne veze sa Milom i Acom Đukanovićem pominju se i u tzv. švajcarskoj optužnici u kojoj je grupi italijanskih i švajcarskih državljana suđeno za pranje novca zarađenog u duvanskom švercu preko Crne Gore.

I dalje nesmetano švercuju tone

Txt: Iako se Šarićevoj grupi sudi u Beogradu, u roku od tri dana u posljednjoj dekadi juna ove godine policija Argentine zaplijenila je u dva prepada još gotovo 1,5 tonu kokaina koje vlasti u toj latinoameričkoj državi dovode u vezu sa narkobosovima sa zapadnog Balkana i akcijom Balkanski ratnik. Nadležni u Argentini tvrde da se tragovi rada grupe odbjeglog narkobosa Darka Šarića vide u načinu pakovanja kokaina, kao i u povezanosti ovog bjegunca sa pojedinim kriminalnim grupama na teritorijama Kolumbije i Argentine. Ako se nesmetano odvijaju tako veliki transferi, onda Šarić nije na vrhu piramide, ističu stručnjaci. Prvo su u petak. 17. juna pripadnici argentinske obalske straže na jedrenjaku Tarful, koji je plovio pod zastavom Sjedinjenih Američkih Država, zaplijenili 444 kilograma kokaina vrijednog 11 miliona eura. U argentinskom tužilaštvu odmah su ovaj slučaj povezali sa akcijom Balkanski ratnik. Tri dana kasnije, ministrica za bezbjednost Argentine Nilda Gare saopštila je da je u novoj policijskoj operaciji Transparentnost zaplijenjeno rekordnih 980 kg kokaina. Paketi kokaina takođe pakovani i kamuflirani u šarene balone pronađeni su u lažnom podu i u plafonu dostavnog vozila. Uhapšene su tri osobe, dvojica policajaca koja su prevozili drogu i sestra jednog od njih. Ministarstvo bezbjednosti Argentine dovelo je i ovu drogu u vezu sa Darkom Šarićem, odnosno narko-bosovima sa Balkana. ,,Ako je vrijednost ove droge skoro deset miliona eura, onda je jasno da policajci koji su uhapšeni nisu ovo organizovali. Iza svega stoje veći igrači, organizacija, a mi znamo i koja”, navela je argentinskim medijima Gare. Šarićeva grupa se u Argentini smatra trećom najjačom argentinskom vezom s Kolumbijom i Bolivijom. Šareni baloni, kojima je bila pokrivena droga, pojavili su se u još tri velike zaplijene u Argentini. U operaciji Duga, kada je u gradu San Migelu zaplijenjeno 750 kg kokaina, kao i u akcijama Premještaj bijelog i Bijele jabuke, u kojima je zaplijenjeno oko 4,7 tona ove droge. Sav zaplijenjen kokain trebalo je da završi u trgovačkim brodovima u luci u Buenos Ajresu, odakle bi bio transportovan u Evropu. Kartel Darka Šarića, prema do sada raspoloživim podacima, okupio je više od 100 osoba iz 16 zemalja širom svijeta. Među članovima su, sem onih iz regiona i evropskih zemalja i Brazilci, Urugvajci, Argentinci, kao i ljudi iz Južnoafričke Republike i Obale Slonovače.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo