Povežite se sa nama

MONITORING

Muževi po zanimanju

Objavljeno prije

na

U davna i poštena vremena se znalo – ministar je ministar, a ministrova žena je: gospođa ministarka. Onda su žene, kao i obično, sve pokvarile. Nekoma je palo na pamet, a kako je svijet poludio, ispalo je da im može i bit, da same postanu ministarke. Pa se, logično, nameće pitanje – kako se kaže kad je neko ministarkin muž? Ne treba sumnjati da će Migo pronaći adekvatno lingvističko rješenje za ovaj problem, važno je da je jasna suština: ministarkin i muž žene na visokom položaju je prije svega – uspješan ćovjek. Za žene funkcionera se zna: državna službica, platica, ponekoj i na poslu šefuje muž, idu dani. Muževi uspješnih žena mnogo su šarolikija pojava. Ipak, od biznismena do direktora državnih firmi zajedničko im je da posao cvjeta.

Dok njegova supruga, Vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić bije boj protiv kriminala, mita i korupcije, Budimir Čarapić nekad je trgovao voćem i povrćem na veliko. Sad i dalje radi na veliko, ali je djelatnost njegove firme, prema Centralnom registru privrednog suda promijenjena. Čarapićev posao sad se zove „nespecijalizovana trgovina”. Reklo bi se da je službena djelatnost firme prilagođena stvarnosti. Baktanje voćem i povrćem pokazali su se, valjda, kao neprimjerena djelatnost za firmu koja je, recimo, na tenderu glavnoga grada dobila posao opremanja kancelarija, svlačionica i ambulante za nove podgoričke bazene. Posao je vrijedio preko sto hiljada eura.

Nikad se ne zna na koji način opremanje svlačionica bananama i zelenom salatom, može da utiče na nivo pažnje sa kojom vrhovna državna tužiteljica osluškuje šta o kome i o čemu ima da kaže podgorički gradonačelnik dr Miomir Mugoša. Da pažljivo sluša sama je više puta potvrdila.

Raznovrsni su poslovi Čarapića. U vrijeme dok se bavio voćem i povrćem, suprug Vrhovne državne tužiteljke od Fonda za razvoj je dobio kredit za proizvodnju jastuka, jorgana, štep deka, futrovanih jakni i radnih odijela. Kredit je iznosio 80 hiljada eura. Mediji su objavljivali da se kao garancija za kredite kod banaka pojavljivala imovina koje u kartonu familije Čarapić koji brižljivo vodi Komisija za utvrđivanje konflikta interesa – nema.

Talenat za biznis muž vrhovne državne tužiteljke je pokazao i kad je od aluminijuma deponovanog u KAP-u uspio da naplati svoj dug prije Elektroprivrede kojoj je KAP u tom trenutku dugovao 22 miliona eura za struju. Možda je čovjek lijep, pa to onda nema nikakve veze sa njegovom ljepšom polovinom.

Elokvencijom i dobrim poslovanjem predsjednik borda direktora Montenegroerlajnza Zoran Đurišić godinama pokažuje kako njegov uspjeh nema nikakve veze sa tim što mu je žena dugo bila jedan od stubova vladajuće partije. Montenegroerlajnz je prošlu godinu završio sa preko šest miliona eura duga. Dok su zbog njegove supruge, kao ambasadorke Crne Gore u Parizu objavljivani prihodi njihove porodice znalo se da je, na primjer prošle godine Zoran Đurišić zarađivao preko četiri hiljade eura mjesečno. Socijalno senzibilisan, objavio je jednom da, ipak, Montenegroerlajnz neće otpuštati radnike, nego će plate smanjiti za petinu.

Jedva će mu ostati za ljeb i vareniku, ako šta ne bude od onih deset miliona za koliko je najavio da će Montenegroerlajnz tužiti državu što je njegove čelne ljude optužila da su zloupotrebljavali položaj.

Bilo je to u praskozorje crnogorske obnovljene nezavisnosti, uoči izbora valjalo je predstaviti da se sad kreće u bitku za nekorumpiranu državu. Đurišić je bio jedan od osumnjičenih za višemilionsku štetu nanijetu državi. Nakon četiri godine Vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić saopštila je da je tužilaštvo odustalo od krivičnog gonjenja. Nakon te objave Đurišić je objasnio da je još pod stresom zbog višegodišnjih patnji i pritisaka kojima su, kako je kazao, bili izloženi i on i njegova porodica.

Suprug predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, prema evidenciji Komisije za utvrđivanje konflikta interesa, činovnik je u Crnogorskoj komercijalnoj banci. Plata mu je 1670 eura. Porodica Medenica uživa veliko povjerenje bankara – Dok je Milorad zadužen u matičnoj, njegova supruga duguje i toj i Prvoj banci. Iako po onome što je prijavila zarađuje oko dvije hiljade i sedamsto eura mjesečno, plus ne zna se kako porodica Medenica sastavlja kraj s krajem uz kredite koji ukupno iznose 120 hiljada eura. Mada, svaki euro je očito pametno uložen – voze se džipovi, skrpilo se i za plac u Krašićima.

Prije izvjesnog vremena MANS je Vesnu Medenicu, optužio da vara oko prijavljivanja imovine jer su Medenice zaboravile da prijave porodičnu kuću od 114 kvadrata u Zagoriču, a petljali su i oko površine zemlje koju imaju u Kolašinu. Odgovorila je žustro: ,,Djelovanje MANS-a je najmanje u domenu afirmacije nevladinog sektora, a mnogo više na permanentno obmanjivanje javnosti, barem što se tiče mog imena. Želim poručiti njima, kao i onima za koga rade, da za razliku od njih, imam šta naslijediti i iz roda i u domu, ali sam duboko u uvjerenju da je najveće bogatstvo svakog pojedinca, a i porodice, ono što se novcem ne može kupiti”. Recimo stil ili osnovno poznavanje gramatike.

Poreske obveznike Crne Gore ne košta jeftino ni muž bivše ministarke za evropske integracije Gordane Đurović. Šaleta, doduše, prima znatno manju platu nego ranije. Prema posljednjem izvještaju, predsjednik Savjeta Agencije za elektronske komunikacije i poštanski djelatnost mjesečno prima 1.360 eura. Lani je bilo oko 2.400, ranije još više. Kada su njegovu suprugu krajem 2009. pitali je li realno da joj muž zarađuje oko četiri hiljade eura objasnila je da, uprkos međunarodnim preporukama, koje kažu da regulator svoje zaposlene treba da plati približno onoliko koliko su plaćeni oni koje kontrolišu, vlada nastoji da njihove plate približi onima u državnim organima. ,,Konkretno, mom suprugu, plata je u 2009. godini smanjena za 35,2 odsto”, precizirala je. Prema imovinskom kartonu Šalete Đurovića, njegova porodica ima dva stana u Podgorici, ukupno oko 300 kvadrata, imanje u Crmnici i vikendicu u Baru. Tice mu ga znale jesu li uzročno posljedično povezani fakti da Gordana Đurović više nije ministarka, a da Šaleta Đurović ima više nego duplo manju platu.

Među važnim muževima i ženama u Crnoj Gori ima i jedan zanimljiv slučaj. Formalno, ministar je muž, po uticaju sudeći, međutim, on je tek ukrasna polovina. Ukoliko to nije smiješno reći za ministra kulture Branislava Mićunovića i njegovu suprugu Radmilu Vojvodić. A jeste.

Monitor je već pisao o izvještaju Državne revizorske institucije o poslovanju CNP u 2009. godini, u kojem je zabilježeno da je je Branislav Mićunović kao zastupnik Kotor art festivala u junu 2009. godine, samo mjesec dana pred premijeru suprugine predstave, potpisao ugovor sa CNP koji pozorište obavezuje da bude izvršni producent Kotor arta, odnosno dvije premijere predstave Na ljetovanju Radmile Vojvodić i predstave Don Žuan Ane Vukotić.

Ministarstvo je finansiralo festival koji je zastupao Branislav Mićunović kao slobodni umjetnik, a novce za predstavu dobila je njegova žena. Oko 270 hiljada eura.

Rediteljskim i inim uspjesima uprkos, ozbiljno je pitanje da li bi Branislav Mićunović bio ministar kulture da agencija MAPA koju vodi njegova supruga uoči svakih izbora ne sprovodi marketinške kampanje DPS-a tako uspješno.

Skloni prećerivanju tvrde da je od svih ipak najdalje dogurao suprug sutkinje Apelacionog suda i članice Sudskog savjeta, Svetlane

Vujanović. Pogodite šta joj čo'ek radi?

Kad neko umije da izabere ženu, izabrao je sve.

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo