Povežite se sa nama

MONITORING

Muževi po zanimanju

Objavljeno prije

na

U davna i poštena vremena se znalo – ministar je ministar, a ministrova žena je: gospođa ministarka. Onda su žene, kao i obično, sve pokvarile. Nekoma je palo na pamet, a kako je svijet poludio, ispalo je da im može i bit, da same postanu ministarke. Pa se, logično, nameće pitanje – kako se kaže kad je neko ministarkin muž? Ne treba sumnjati da će Migo pronaći adekvatno lingvističko rješenje za ovaj problem, važno je da je jasna suština: ministarkin i muž žene na visokom položaju je prije svega – uspješan ćovjek. Za žene funkcionera se zna: državna službica, platica, ponekoj i na poslu šefuje muž, idu dani. Muževi uspješnih žena mnogo su šarolikija pojava. Ipak, od biznismena do direktora državnih firmi zajedničko im je da posao cvjeta.

Dok njegova supruga, Vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić bije boj protiv kriminala, mita i korupcije, Budimir Čarapić nekad je trgovao voćem i povrćem na veliko. Sad i dalje radi na veliko, ali je djelatnost njegove firme, prema Centralnom registru privrednog suda promijenjena. Čarapićev posao sad se zove „nespecijalizovana trgovina”. Reklo bi se da je službena djelatnost firme prilagođena stvarnosti. Baktanje voćem i povrćem pokazali su se, valjda, kao neprimjerena djelatnost za firmu koja je, recimo, na tenderu glavnoga grada dobila posao opremanja kancelarija, svlačionica i ambulante za nove podgoričke bazene. Posao je vrijedio preko sto hiljada eura.

Nikad se ne zna na koji način opremanje svlačionica bananama i zelenom salatom, može da utiče na nivo pažnje sa kojom vrhovna državna tužiteljica osluškuje šta o kome i o čemu ima da kaže podgorički gradonačelnik dr Miomir Mugoša. Da pažljivo sluša sama je više puta potvrdila.

Raznovrsni su poslovi Čarapića. U vrijeme dok se bavio voćem i povrćem, suprug Vrhovne državne tužiteljke od Fonda za razvoj je dobio kredit za proizvodnju jastuka, jorgana, štep deka, futrovanih jakni i radnih odijela. Kredit je iznosio 80 hiljada eura. Mediji su objavljivali da se kao garancija za kredite kod banaka pojavljivala imovina koje u kartonu familije Čarapić koji brižljivo vodi Komisija za utvrđivanje konflikta interesa – nema.

Talenat za biznis muž vrhovne državne tužiteljke je pokazao i kad je od aluminijuma deponovanog u KAP-u uspio da naplati svoj dug prije Elektroprivrede kojoj je KAP u tom trenutku dugovao 22 miliona eura za struju. Možda je čovjek lijep, pa to onda nema nikakve veze sa njegovom ljepšom polovinom.

Elokvencijom i dobrim poslovanjem predsjednik borda direktora Montenegroerlajnza Zoran Đurišić godinama pokažuje kako njegov uspjeh nema nikakve veze sa tim što mu je žena dugo bila jedan od stubova vladajuće partije. Montenegroerlajnz je prošlu godinu završio sa preko šest miliona eura duga. Dok su zbog njegove supruge, kao ambasadorke Crne Gore u Parizu objavljivani prihodi njihove porodice znalo se da je, na primjer prošle godine Zoran Đurišić zarađivao preko četiri hiljade eura mjesečno. Socijalno senzibilisan, objavio je jednom da, ipak, Montenegroerlajnz neće otpuštati radnike, nego će plate smanjiti za petinu.

Jedva će mu ostati za ljeb i vareniku, ako šta ne bude od onih deset miliona za koliko je najavio da će Montenegroerlajnz tužiti državu što je njegove čelne ljude optužila da su zloupotrebljavali položaj.

Bilo je to u praskozorje crnogorske obnovljene nezavisnosti, uoči izbora valjalo je predstaviti da se sad kreće u bitku za nekorumpiranu državu. Đurišić je bio jedan od osumnjičenih za višemilionsku štetu nanijetu državi. Nakon četiri godine Vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić saopštila je da je tužilaštvo odustalo od krivičnog gonjenja. Nakon te objave Đurišić je objasnio da je još pod stresom zbog višegodišnjih patnji i pritisaka kojima su, kako je kazao, bili izloženi i on i njegova porodica.

Suprug predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, prema evidenciji Komisije za utvrđivanje konflikta interesa, činovnik je u Crnogorskoj komercijalnoj banci. Plata mu je 1670 eura. Porodica Medenica uživa veliko povjerenje bankara – Dok je Milorad zadužen u matičnoj, njegova supruga duguje i toj i Prvoj banci. Iako po onome što je prijavila zarađuje oko dvije hiljade i sedamsto eura mjesečno, plus ne zna se kako porodica Medenica sastavlja kraj s krajem uz kredite koji ukupno iznose 120 hiljada eura. Mada, svaki euro je očito pametno uložen – voze se džipovi, skrpilo se i za plac u Krašićima.

Prije izvjesnog vremena MANS je Vesnu Medenicu, optužio da vara oko prijavljivanja imovine jer su Medenice zaboravile da prijave porodičnu kuću od 114 kvadrata u Zagoriču, a petljali su i oko površine zemlje koju imaju u Kolašinu. Odgovorila je žustro: ,,Djelovanje MANS-a je najmanje u domenu afirmacije nevladinog sektora, a mnogo više na permanentno obmanjivanje javnosti, barem što se tiče mog imena. Želim poručiti njima, kao i onima za koga rade, da za razliku od njih, imam šta naslijediti i iz roda i u domu, ali sam duboko u uvjerenju da je najveće bogatstvo svakog pojedinca, a i porodice, ono što se novcem ne može kupiti”. Recimo stil ili osnovno poznavanje gramatike.

Poreske obveznike Crne Gore ne košta jeftino ni muž bivše ministarke za evropske integracije Gordane Đurović. Šaleta, doduše, prima znatno manju platu nego ranije. Prema posljednjem izvještaju, predsjednik Savjeta Agencije za elektronske komunikacije i poštanski djelatnost mjesečno prima 1.360 eura. Lani je bilo oko 2.400, ranije još više. Kada su njegovu suprugu krajem 2009. pitali je li realno da joj muž zarađuje oko četiri hiljade eura objasnila je da, uprkos međunarodnim preporukama, koje kažu da regulator svoje zaposlene treba da plati približno onoliko koliko su plaćeni oni koje kontrolišu, vlada nastoji da njihove plate približi onima u državnim organima. ,,Konkretno, mom suprugu, plata je u 2009. godini smanjena za 35,2 odsto”, precizirala je. Prema imovinskom kartonu Šalete Đurovića, njegova porodica ima dva stana u Podgorici, ukupno oko 300 kvadrata, imanje u Crmnici i vikendicu u Baru. Tice mu ga znale jesu li uzročno posljedično povezani fakti da Gordana Đurović više nije ministarka, a da Šaleta Đurović ima više nego duplo manju platu.

Među važnim muževima i ženama u Crnoj Gori ima i jedan zanimljiv slučaj. Formalno, ministar je muž, po uticaju sudeći, međutim, on je tek ukrasna polovina. Ukoliko to nije smiješno reći za ministra kulture Branislava Mićunovića i njegovu suprugu Radmilu Vojvodić. A jeste.

Monitor je već pisao o izvještaju Državne revizorske institucije o poslovanju CNP u 2009. godini, u kojem je zabilježeno da je je Branislav Mićunović kao zastupnik Kotor art festivala u junu 2009. godine, samo mjesec dana pred premijeru suprugine predstave, potpisao ugovor sa CNP koji pozorište obavezuje da bude izvršni producent Kotor arta, odnosno dvije premijere predstave Na ljetovanju Radmile Vojvodić i predstave Don Žuan Ane Vukotić.

Ministarstvo je finansiralo festival koji je zastupao Branislav Mićunović kao slobodni umjetnik, a novce za predstavu dobila je njegova žena. Oko 270 hiljada eura.

Rediteljskim i inim uspjesima uprkos, ozbiljno je pitanje da li bi Branislav Mićunović bio ministar kulture da agencija MAPA koju vodi njegova supruga uoči svakih izbora ne sprovodi marketinške kampanje DPS-a tako uspješno.

Skloni prećerivanju tvrde da je od svih ipak najdalje dogurao suprug sutkinje Apelacionog suda i članice Sudskog savjeta, Svetlane

Vujanović. Pogodite šta joj čo'ek radi?

Kad neko umije da izabere ženu, izabrao je sve.

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo