Povežite se sa nama

Izdvojeno

KO SE I ZAŠTO SE SELI NA TELEGRAM: Glavno bojno polje u informacijskom ratu

Objavljeno prije

na

Mnoge grupe, koje šire dezinfromacije i govor mržnje, prebacili su se sa popularnih društvenih mreža na – Telegram

 

„Uzevši u obzir da su se naše fejsbuk stranice našle na meti fejsbuk administratora, zbog vijesti koje prenosimo, a tiču se trenutne ukrajinske krize, obavještavamo čitaoce da ćemo vijesti o situaciji u Ukrajini od sada prenositi isključivo na našoj telegram grupi“.

Riječ je o citatu iz „apela“, koji je svojim čitaocima uputio crnogorski portal IN4S, koji je u istraživanjima nevladinih organizacija, prepoznat kao jedan od glavnih kanala za širenje govora mržnje, dezinformacija i lažnih vijesti u Crnoj Gori. Tekst je objavljen pod naslovom „Zbog fejsbuk zabrana i redukcije čitajte nas na telegramu“.

Facebook, recimo, sarađuje sa organizacijama koje se bave provjerom činjenica, sa ciljem identifikovanja činjenično netačnog sadržaja i umanjivanja njegovog dosega. Na sličan način reagovao je i internet pretraživač Google. Aplikacije poput Telegrama nemaju ove vidove kontrole sadržaja.

Bez vidljivosti na Fejsbuku i Guglu, bilo koja informativna stranica gotovo da ne postoji na internetu. Zato za širenje dezinformacija, lažnih vijesti i propagandnog sadržaja koriste druge platforme. Zato se portal IN4S okrenuo Telegramu, kao što je učinio i veliki broj svjetskih portala, sa sličnom misijom. Samo je IN4S mnogo aktivniji na toj platformi nakon ruske agresije na Ukrajinu, tačnije od 1. marta. O ovom fenomenu na svjetskom nivou za Slobodnu Dalmaciju govorila je hrvatska ekspertkinja za društvene mreže Barbara Slade Jagodić.

„Glavno bojno polje u tom informacijskom ratu postala je aplikacija Telegram. To je mjesto na kojem, prema stručnjacima za bezbjednost, Rusi i proruski separatisti dogovaraju čak i borbene aktivnosti. To i ne čudi, jer je aplikacija u njihovom vlasništvu i hvale se da je inkriptirana“, pojasnila je Slade Jagodić.

Međutim, portal IN4S nije jedina crnogorska platforma koja je svoje utočište našla na Telegramu. Mnoge grupe, koje šire dezinfromacije i govor mržnje, prebacili su se sa popularnih društvenih mreža na Telegram. Jedna od njih je popularna instagram stranica Bunt Crna Gora, koja sebe naziva i portalom. Iako su na Instagramu sakupili skoro 18,5 hiljada pratilaca, na svom Telegram kanalu pod nazivom „Bunt je stanje duha“ imaju 64,5 hiljada pratilaca. Između ostalog često prenose i lažne vijesti sa manje praćenijeg portala IN4S (8,5 hiljada pratilaca), ali i generalno informacije sa te platforme, čijem ideološkom spektru pripadaju.

Tako su objavili vijest sa portala IN4S da će osuđeni ratni zločinci Ratko Mladić i Radovan Karadžić uskoro biti razmijenjeni za oficire NATO Alijanse, zarobljene u ukrajinskom ratu. Više od hiljadu pratilaca Bunta pozitivno je reagovalo na ovu vijest. Dok je na Telegram kanalu portala IN4S ukupno reagovalo manje od 150 pratilaca.

Bosanski portal Detektor.ba ocijenio je, ipak, da je riječ o dezinformaciji. Oni su kontaktirali njihovu porodicu i advokate, koji nijesu imali informacije o mogućoj razmjeni. S druge strane IN4S se pozivao na nezvanične izvore.

Sporni sadržaj šire i drugi crnogorski Telegram kanali – RIA Novosti na srpskom (4,1 hiljada pratilaca), Srpska čast (4,8 hiljada pratilaca), Crna Gora Srpska Sparta (3,8 hiljada pratilaca), Kosovo – sveta srpska zemlja (2,9 hiljada pratilaca)… Neki od njih veličaju fašističke vođe iz četničkog pokreta, poput Draže Mihailovića ili ratne zločince iz devedesetih, kao što je slučaj Ratka Mladića, objavljuju se fotografije i veličanje srpskih dobrovoljaca u ruskoj agresiji na Ukrajinu, dok pojedini prodaju i majice sa trobojnim slovom „z“, simbolom ruske agresije.

Istraživač iz Digitalnog forenzičkog centra (DFC) Milan Jovanović kaže da su, suočeni sa ograničavanjem dometa (reach-a) na društvenoj mreži Facebook, proruski mediji i aktivisti na globalnom nivou, pa tako i kod nas, potražili alternativnu platformu za promociju svojih ideja – u ovom slučaju Telegram.

„Kako ja to vidim, postoje po jedan ideološki i praktični razlog koji mogu objasniti situaciju. Ideološki – platformu je napravio upravo Rus Pavel Durov, kojeg znamo kao osnivača ruskog pandana Fejsbuka – mreže VKontakte. Praktični razlog – Telegram je poznat po rastegljivoj politici sankcionisanja govora mržnje i dezinformacija, koji omogućava upravo desničarskim grupama da se promovišu”, pojašnjava Jovanović.

Tvrdi da se po istom modelu, zastupljenom na ruskim i proruskim medijima u Crnoj Gori i regionu, na Telegram kanalima svakodnevno distribuiraju dezinformacije, neprovjerene informacije i proruski propagandni sadržaji vezani za rat u Ukrajini. DFC je detektovao mrežu Telegram kanala na srpskom i ruskom koji međusobno prenose takve objave, a čiji članovi dominantno dolaze iz Crne Gore i Srbije.

„Osim opravdavanja invazije, često se mogu pronaći i antizapadni i procrkveni narativi, uz često targetiranje nesitomišljenika. Poznat je slučaj kada je Telegram grupa ultradesničara iz Srbije, Nju Ejdž Četnici, targetirala TBOK zbog njihove kritike mim stranica u Crnoj Gori. Članovi te grupe su na poziv admina organizovano targetirali Facebook stranicu TBOK u cilju diskreditacije i zastrašivanja. DFC je tada zabilježio i reagovao na ovaj slučaj”, podsjeća Jovanović.

Politikolog Balša Lubarda, koji je doktorirao na desničarskim pokretima u Evropi, tvrdi da veliku ulogu igra „predstava o ugroženosti” i „uloga žrtve”. To često utiče na broj pristalica takvih pokreta. Ako je neko „zabranjen” dobija jaču i veću podršku svojih pristalica

Tvrdi da je o onlajn sferi to teško rješivo jer internet platforme, odnosno najpoznatije društvene mreže kasno reaguju na takve pojave. Ne vidi ni trajno rješenje u Crnoj Gori.

„Zakonska regulativa je dosta manjkava i u ovom trenutku. U planu je novi zakon o medijima, odnosno set zakona o medijima koji će, i ja se lično nadam, to adresirati. Ali nije to ni više pitanje zakona nego i implementacije. Kako obezbijediti da aktera koji širi mržnju deplatformujete, odnosno oduzete mu platformu za širenje govora mržnje, a da taj akter ne dobije još veću podršku zato što je navodno ugrožen?“, upitao je Lubada.

Tvrdi da to ne bi prolazilo da ne živimo u visokotenzičnom društvu gdje ta priča o ugroženosti nažalost prolazi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Ovaj članak je urađen uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo