Povežite se sa nama

INTERVJU

BILJANA STEPANOVIĆ, GLAVNA I ODGOVORNA UREDNICA BEOGRADSKE NOVE EKONOMIJE: Siniša Mali je mozak svih finansijskih operacija u Srbiji

Objavljeno prije

2 godine

na

Javni dug Srbije udvostručen je za deset godina naprednjačke vlasti, sa 16 na 32 milijarde dolara

 

MONITOR: Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, ponovo je predložio Anu Brnabić za mandatarku sljedeće Vlade Srbije. Predsjednik je dao i osnovne kadrovske koordinate buduće Vlade: Ivica Dačić kao zamjenik premijerke, potpredsjednici Miloš Vučević i Siniša Mali. Kako biste objasnili „logičnost“ ovakvog kadriranja?

STEPANOVIĆ: Kao sasvim logično. Ana Brnabić se pokazala kao idealan kandidat za premijera po merilima Aleksandra Vučić, a prema njemu je servilna i poslušna, što su osobine koje on visoko ceni, a prema opoziciji se ponaša krajnje arogantno i čak nepristojno. Vučić je uspostavio sistem po kome je on glavni „šef“ bez obzira što time direktno krši Ustav Srbije jer predsednik nema takva ovlašćenja. Ana Brnabić je idealan predsednik Vlade pošto svoja ovlašćenja najmoćnije funkcije u Srbiji uopšte ne koristi. Naprotiv, ona Vučića javno zove „šefe“. Siniša Mali je čovek koji raspolaže državnom kasom i jedini ima uvid u sve finansijske tokove, a Miloš Vučević je predsednikov novi čovek od poverenja, pošto su mnogi prethodni poispadali – Nebojša Stefanović, Bratislav Gašić, Selaković, da ne nabrajam. Iako Vučević nije ni mlad ni nov u politici, sedi na funkciji gradonačelnika Novog Sada, Vučić nije propustio priliku da ga na specifičan način čak i ponizi, izjavom da će pored Ane Brnabić da se „sprema“ za buduću poziciju premijera, ali i šefa stranke kad se on povuče. Naravno da je ponovo ponizio i Anu Brnabić jer joj je po drugi put četvorogodišnji mandat unapred skratio na dve godine.

MONITOR: Bivši sudija Vrhovnog suda Srbije, Zoran Ivošević, smatra da je izjavom o oročavanju mandata Ane Brnabić na period do 2024. godine, Aleksandar Vučić prekršio Ustav Srbije. Šta građanke i građani Srbije mogu da očekuju od ovakve  i ovako oročene Vlade?

STEPANOVIĆ: Građani mogu da očekuju ono što im Aleksandar Vučić otvoreno i govori: poskupljenja, pad standarda, tešku zimu, moguće nestašice struje i veliku neizvesnost. Ali za to su glasali. Istina uz velike manipulacije, medijski i svaki drugi pritisak, razjedinjenu opoziciju, ali su ipak glasali. To što Aleksandar Vučić ponovo oročava mandat Vladi Ane Brnabić na dve godine, a Vlada još nije ni formirana, kao što je uostalom uradio i 2020. pokazuje njegov stil vladanja: svi ste zamenjivi, Ustav i zakoni za mene ne važe, mogu da vas smenim kad god hoću, mogu da vas „rekonstruišem“, da raspišem prevremene izbore, a mogu da vas ostavim i do kraja mandata. Sve su opcije otvorene, a na vama je da se borite za moju naklonost i za svoje pozicije. Sasvim je jasno da to nikako nije odlika demokratskog, već autokratskog sistema.

MONITOR: Mandatarka Ana Brnabić je izjavila da će cilj i njene nove Vlade biti jačanje ekonomije i napomenula da to djeluje „gotovo nemoguće“ ali da ona vjeruje da je moguće. Pošto je već dva puta u periodu od pet godina postavljana za premijerku, kako ocejenjujete domete nje i njenih kabineta?

STEPANOVIĆ: Kako sam i rekla, Ana Brnabić se pre svega, da ne kažem isključivo, za to vreme dokazivala svom „šefu“ a pokazivala aroganciju i netrpeljivost prema svakome ko je postavio neko pitanje ili uputio neku kritiku. Katastrofalne odluke koje su donošene i posledice koje su ostavljene – razbacivanje novca na sve građane tokom pandemije bez obzira na imovinsko stanje (takozvani „helikopter mani“) koštalo je Srbiju oko dve milijarde evra, devastacija Elektrioprivrede Srbije koštaće za sada isto toliko, a do kraja se posledice ne mogu ni sagledati. Srbija sada uvozi struju umesto da je izvozi, i to kad su cene otišle u nebo. Srbija sada uvozi i ugalj, što će sigurno morati da bude zabeleženo kao fenomen. Srbija zimu čeka i sa neizvesnošću oko snabdevanja gasom, umesto da je bar prošireno skladište u Banatskom dvoru, jedino koje imamo. To će sve neminovno pasti na leđa budžeta, dakle svih građana Srbije. Samo da napomenem, javni dug Srbije udvostručen je za deset godina naprednjačke vlasti, sa 16 na 32 milijarde dolara.

MONITOR: Sudeći prema izvještaju agencije Fič kreditni rejting Srbije je solidan kao i ranije-BB plus. Ovo kao da ima malo veze sa realnošću ekonomskog položaja stanovništva koji ubrzano pogoršava rast cijena proizvoda i usluga koji unaprijed „jede“ i najnovije najave o povećanju plata i penzija. Hoće li se izlaz tražiti u sve većem zaduživanju?

STEPANOVIĆ: Možda bi najbolji odgovor bio citat dela izveštaja Fiskalnog saveta, valjda jedinog preostalog stručnog i nezavisnog kontrolnog tela u Srbiji:

„Privredna aktivnost je usporila, inflacija koja je već bila visoka dodatno je ubrzala, a deficit u spoljnotrgovinskoj razmeni snažno je porastao. Makroekonomski rezultati u Srbiji na početku 2022. primetno su lošiji nego u drugim zemljama CIE, što ukazuje na to da se deo pogoršanja duguje neodgovarajućim domaćim politikama – između ostalog i lošem upravljanju javnim energetskim preduzećima. Jedino je domaća inflacija bila nešto niža nego u zemljama CIE, budući da je u maju izmeren međugodišnji rast cena od 9,2% naspram prosečnih 10,7% u CIE. Međutim, iza ovog boljeg rezultata ne stoje zdraviji ekonomski fundamenti, već prvenstveno čvršća kontrola cena u Srbiji, što se naročito odnosi na cene struje i gasa. Vlada je cene ovih energenata „zaledila“ na pretkriznom nivou. Rigidna kontrola cena struje i gasa jeste donekle pomogla da se ublaži inflacija u prethodnim mesecima, ali je ta mera dovela do ogromnih gubitaka u javnim preduzećima koji se u velikoj meri prelivaju na budžetski deficit i javni dug“. Dakle, ovakvu ekonomsku politiku će neko na kraju morati da plati. A nema ko nego opet svi građani.

MONITOR: Vučić hvali „kontroverznog“ ministra finansija Sinišu Malog i budućeg potpredsjednika Vlade, kao nekog čijim bi se rezultatima mogla pohvaliti malo čija vlada. Kako Vi ocjenjujete Vučićevog glavnog finansijskog stručnjaka koji je svoju karijeru počeo u Agenciji za privatizaciju?

STEPANOVIĆ: Stalno ponavljam da svi koji potcenjuju Sinišu Malog grdno greše. On je doduše kompromitovan onim doktoratom koji mu je Univerzitet poništio, pa sad traži da mu se taj doktorat prizna preko suda, ali on je definitivno mozak svih finansijskih operacija u Srbiji. I državnih, i paradržavnih, a i onih koje se obavljaju za „familiju“. Famozni Beograd na vodi, noćno kriminalno rušenje kvarta Savamala, razne transakcije o kojima je i Nova ekonomija pisala, nekako uvek vode do njega. Kao „nagradu“ za ovaj moj stav, pisanje i pričanje o tim temama, dobila sam da Uprava za sprečavanje pranja novca već skoro dve godine „istražuje“ moje račune, poslovanje moje firme (zajedno sa još pedesetak novinara i NVO) pod tobože sumnjom za pranje novca i finansiranje terorizma (?!). Ta Agencija i ta akcija pod direktnom su ingerencijom Siniše Malog. Dakle, novac ne pere Siniša Mali, nego eto, ja.

MONITOR: Pred Srbijom je neizvjesnost snabdijevanja potrebnom energijom tokom zime. Od Vučića se, naizmjenično, dobijaju krajnje obeshabrujuće („Čeka nas 1944-a“) ili krajnje optimistične prognoze (da nas Rusija neće iznevjeriti). Tek od novembra i nas pogađaju sankcije koje je EU uvela Rusiji u vezi sa uvozom nafte. Od čega najviše zavisi razrešenje ove „Vučićeve dileme“?

STEPANOVIĆ: To je prepoznatljiv stil vladanja Aleksandra Vučića. Osim što stalno izmišlja i stvara spoljne i unutrašnje neprijatelje pa često vrlo neverovatnim konstrukcijama, najavama ratova, sopstvenog ubistva, plaši građane što lično što preko svojih tabloida, sada je počeo da manipuliše egzistencijalnim strahovima ljudi. Čas govori „groblja će vam biti mala“, čas – ne brinite, nabavili smo dovoljno vakcina, zdravstveni sistem super radi, sve je pod kontrolom. Čas kaže čeka nas užasna zima, nema hrane, nema ogreva, čas – vodimo odgovornu politiku, najbolji smo u regionu, svi nam zavide na uspesima. Time se građani vrlo uspešno drže u strahu, onda se on pojavi da ih spase, i stalno su u psihozi, nesposobni da se okrenu oko sebe i vide šta se stvarno događa.

MONITOR: Ovih dana, vidimo da i najbogatije i ekonomski najmoćnije članice EU računaju na štednju energije i na privremeni povratak na izvore energije koji su bili napušteni. Kako vidite globalni ratni političko-ekonomski „rašomon“?

STEPANOVIĆ: Kao prvo, Evropa ni sada ni u narednim godinama ne može bez ruskog gasa, Nemačka i priznaje da je pogođena ratom u Ukrajini. Dakle, trebaće vreme za postepeno oslobađanje od zavisnosti od uvoza ruskog gasa, a evropskim zemljama je taj energent potreban sada. Alternativa se u ovom kratkom roku očigledno ne može naći. Čini mi se i da je cela Evropa sada uvidela da prelazak na obnovljive izvore energije i napuštanje tradicionalnih – prljavih kao što je ugalj, više nije realistično i da će se ta aktivnost ostaviti za budućnost.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

22 sata

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

22 sata

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

1 sedmica

na

12 Aprila, 2024

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo