Povežite se sa nama

MONITORING

Ko sve mora da laže

Objavljeno prije

na

Šta kad u lažima kojima prikriva nasilje i bezakonje bude uhvaćen gradonačelnik jednog grada? U Crnoj Gori, ništa. On nastavi da prikriva tragove uvlačeći u svoju laž mnoge, od rođenih sinova do institucija. Najsvježiji je pokušaj Miomira Mugoše, gradonačelnika Podgorice, da lažući odbornike podgoričkog parlamenta izbjegne sankcije zbog svoje nezakonite odluke da preduzeću Carine proda preko 15 hiljada kvadrata zemljišta na Starom aerodromu u Podgorici.

Mugoša je tim poslom gradsku kasu, procjenjuje se, oštetio za oko 11 miliona eura.

Tužilaštvo je krajem aprila javno saopštilo da je Mugoša prodajom tog zemljišta prekršio zakon i prekoračio svoja ovlašćenja. Gradonačelnik je, pri tom, spornu zemlju prodao Carinama ignorišući odluku Vrhovnog suda koji je poništio suštinski isti ugovor između Carina i Mugoše iz 2007. Tužbu protiv gradonačelnika i Čeda Popovića, vlasnika Carina, podnijela je Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) a prijavu zbog istog posla podnijela je i opoziciona SNP.

Tužiteljka Ranka Čarapić zatražila je i da ministarstvo finansija poništi tu gradonačelnikovu nezakonitu odluku. Ministar finansija Milorad Katnić to još nije učinio, ostavljajući Mugoši tako prostora i vremena da djela i nastavi da prikriva tragove. Novim bezakonjem i laganjem.

Po najnovijem planu, gradonačelnik pokušava da sopstvenu nezakonitu odluku stavi van snage, iako na to po zakonu nema pravo, tvrde u opoziciji, odnosno da natjera odbornike da naknadno glasaju za prodaju zemlje Carinama, što su u startu oni i trebali da učine, a ne gradonačelnik. Mali problem – zemlja koju odbornici treba da prodaju Carinama je već u vlasništvu Carina. Zato je gradonačelnik u dopisu upućenom odbornicima grada pred zakazanu sjednicu prosto – slagao da je zemlja gradska. Ništa lakše.

Gradonačelnikov plan omeo je na kratko poslanik SDP-a Raško Konjević. Konjević je prije sjednice SO Podgorica javno objavio podatak da se to zemljište ne vodi na grad već na Carine i upozorio da odbornici ne mogu prodavati tuđu svojinu.

Konjević za Monitor kaže: ,,Mugoša je odbornicima uputio odluku o prodaji zemljišta u čijem obrazloženju se navodi da je to zemljište u svojini Glavnog grada. To nije tačno jer je i dok razgovaramo, 16. maja, ta zemlja u vlasništvu kompanije Carine. Namjera je bila da se odbornicima podmetne da na osnovu neistinitog obrazloženja glasaju o prodaji tuđe imovine. Zamislite gradonačelnika koji neistinito obavještava odbornike”.

No Mugoša je opet pronašao izlaz. Sjednica je odložena za 24. maj, do kada gradonačelnik planira da će prodatu zemlju privremeno vratiti u vlasništvo grada, a potom opet prodati. U tom cilju Mugoša i vlasnik Carina raskinuli su ugovor o prodaji spornog zemljišta iz novembra 2011, a gradonačelnik se nada da će do naredne sjednice SO Podgorica iz Uprave za nekretnine stići list nepokretnosti da je zemlja uknjižena na grad.

SNP je zatražila da zbog afere Carine i plasiranja lažnih informacija odbornicima, Mugoša podnese ostavku. Mugoša ne haje. On i dalje tvrdi da je sve radio po zakonu.

,,Zašto Mugoša traži da skupština donese novu odluku o prodaji ako je sve urađeno po zakonu, kako je do nedavno tvrdio. Mugoša je u stvari tako priznao da je njegova odluka bila nezakonita”, kaže Konjević.

Odlučan da natjera odbornike da ozakone njegovu nezakonitu odluku, Mugoša im je udario na emocije. Pošto je grad prodajom spornog zemljišta oštetio za 11 miliona eura, gradonačelnik je odbornike pozvao da misle na gradsku kasu podsjećajući da je vlasnik Carina podnio zahtjev za naknadu štete u iznosu od 4,7 miliona eura koju trpi zbog novonastale situacije. U opoziciji tvrde da se Popović samo nekoliko dana kasnije, kada je raskinuo ugovor sa Mugošom, odrekao zahtjeva za naknadu štete. Gradonačelnik laže? Ne bi on.

IZ SNP-a su pozvali gradske odbornike da ne pristaju na Mugošino ponižavanje te ustanove. No, ako odbornici na narednoj sjednici i pristanu na Mugošinu igru, neće to biti prvi put. A neće biti ni jedini koje je gradonačelnik glavnog grada tjerao da lažu ili krše zakone u prikrivanju svojih nezakonitih odluka i nasilje.

Miljan Mugoša, sin gradonačelnika, je prethodne sedmice priznao da već tri godine pred sudom laže da nije udario urednika Vijesti Mihaila Jovovića. Tri godine se pred crnogorskim pravosuđem vodi farsični proces protiv Jovovića, urednika Vijesti i Mugošinog starijeg sina Miljana, jer crnogorsko tužilaštvo svim silama pokušava da od Jovovića napravi nasilnika, a od fizičkog napada gradonačelnika i njegovog sina na urednika Vijesti i fotoreportera te novine Borisa Pejovića, tek uzvraćanje u samoodbrani. Tužilaštvo je tako pristalo na naučnofantastičnu verziju tog događaja gradonačelnika, sina i Mugošinog vozača Dragana Radonjića – da su se branili od novinara Vijesti koji su ih napali iz klasične sačekuše, iz žbunja koje su za taj napad svježe zasadili.

Miljan Mugoša je inače diplomata koji je nakon incidenta isključen iz službe, pa opet vraćen. Kako li će Milanu Roćenu, ministru spoljnih poslova, koji je Miljana vratio u službu, pasti ovo priznanje Miljana Mugoše da je tri godine pred sudom lagao. Ili se to ne kosi sa službovanjem u Roćenovoj diplomatiji.

Stariji gradonačelnikov sin je objasnio je da je lagao jer ga je tako savjetovao prethodni branilac Zoran Vukčević. Vukčević je demantovao da je svog klijenta ikada savjetovao da laže.

Stručnjaci koje smo tim povodom kontaktirali objašnavaju da okrivljeni ima pravo da se brani laganjem te da zbog toga ne može krivično pravno odgovarati. No, to se, napominju oni, ne odnosi na svjedočenja gradonačelnika Mugoše i njegovog vozača. Gradonačelnik se iz čitave priče izvukao sa nekoliko stotina eura kazne. Niko po ranijim iskazima nije vidio da Miljan udara Jovovića.

Mugošin vozač je nakon što je Miljan priznao da je tri godine pred sudom lagao kazao da se ne sjeća ni kako ga je Jovović udario. I na ostala je pitanja imao isti odgovor. Jovovića tužilaštvo tereti za povredu mozga koje je navodno te noći nanio Radonjiću.

U te svrhe tužilaštvo je insistiralo na nekoliko vještačenja. Da je Radonjić povredu mozga zadobio u noći incidenta tvrdila je ljekarka Kliničkog centra Podgorice Milanka Raičević. Sa tim nalazom nijesu se složili Dragana Čukić, vještakinja medicinske struke, ali ni kolege iz regiona. Bez obzira na to tužilaštvo je ostalo pri svom.

,,Ima li bolje slike propasti ovog društva i dna koje smo dotakli, nego kada jedan jadni čovjek biva prinuđen da zarad svog šefa i njegovog sina nasilnika izmisli toliko stvari i pristane da prećuti sve ono što je te večeri zaista vidio. Vezir Silni pokušava da svog sina spasi neminovne robije priznanjem nasilja, a gura u zatvor i poniženje nedužnog vozača koji ne smije ništa da prizna!”, prokomentarisao je nove momente u procesu Željko Ivanović, direktor Vijesti.

Mihailo Jovović nakon Miljanovog priznanja da je lagao kaže: ,,Ja nisam nikoga napao i to se tačno vidi iz iskaza Miljana Mugoše koji u prvim izjavama kod istražnog sudije nije uopšte pominjao da sam ja ikoga udarao. Tek kad su se oni dogovorili, kad su složili priču, onda su svi počeli da pričaju da sam ja nekoga udarao”. Jovović je podsjetio da policajci nijesu htjeli da pretresu gradonačelnika, njegovog sina i vozača kako bi pronašli pištolj kojim je Jovoviću prijećeno te večeri.

Ključno je sada, smatraju stručnjaci, ne samo kako će sud cijeniti naknadno priznanje Mugoše poslije godina laži, nego i kako će se državno tužilaštvo odrediti prema svjedočenju vozača i gradonačelniku koga je sačuvalo krivičnopravnog progona, ali koji zbog toga nema pravo koje je ,,etički” obezbijedio sinu – da nekažnjeno laže u sudskom postupku.

Još je jedan slučaj Mugošinog nasilja prethodne sedmice aktuelizovan. Sutkinja Branka Radonjić obustavila je postupak protiv Vasilija Miličkovića, vlasnika privatne firme M&V Company, kog su Uprava policije i dio lokalne administracije Glavnog grada skoro godinu dana teretili za kršenje javnog reda i mira na sopstvenom posjedu, i koji je nekoliko puta sa svojom kćerkom zbog toga uhapšen.

Rješenje o eksproprijaciji na osnovu kog se krenulo u javne radove na Miličkovićevoj zemlji, Ustavni sud je proglasio nezakonitim.

Miličković je u sudnici pitao predstavnike policije zašto mu, uprkos svakodnevnim zahtjevima, nijesu pružili asistenciju u zaštiti njegove privatne imovine i spriječila da se sprovede nezakonito rješenje lokalne administracije.

Nijesu to jedini nezakoniti poslovi i afere u kojima je glavna zvijezda bio gradonačelnik Podgorice. Nemali broj njegovih odluka i gradske administracije pao je pred upravnim sudom. Koliki li se broj nezakonitosti, laži i nasilja krije iza njih, zapitali su se u opoziciji.

Sinovi, odbornici, ljekari, tužioci, policajci, vozači… Samo su dio brojnih koji su morali da lažu ili ignorišu laži jednog gradonačelnika dok on prikriva svoje laži i nasilje. Ako ga pravda stigne, to će biti samo jer je izgubio milost gospodara. Kažu, to je vrijeme blizu.

GRADSKI POSLOVI, UCJENE I DRŽAVNA POBJEDA
Konjević: Čedo Popović mi je prijetio

Raško Konjević podnio je prijavu policiji zbog prijetnji koje je preko telefona primio od vlasnika Carina Čeda Popovića. Popovićev poziv uslijedio je pošto je Konjević javno upozorio gradske odbornike da Miomir Mugoša pokušava da im podmetne da nezakonito Carinama prodaju zemlju koja je već u vlasništvu tog preduzeća, kako bi gradonačelnik prikrio svoje nezakonite odluke.

Konjević za Monitor kaže: ,,Ne poznajem Popovića lično niti sam se bilo kada ranije čuo sa njim. Pozvao me je u devet ujutru, sat vremena prije zasijedanja na kojem se raspravlja o temi za koju je on zainteresovan, govoreći da će ‘ako ne batalim sa pričom oko prodaje, on imati načina i mogućnosti da objavi niz tekstova o meni i mojoj porodici’. Kako shvatiti taj razgovor nego kao prijetnju”.

Konjević kaže da čeka reakciju nadležnih organa i da je siguran da Popović više neće ni pokušati da ga pozove. Popović je demantovao da je prijetio Konjeviću, ali ne i da ga je zvao. Samo je, kako je rekao, Konjeviću kazao da je red da se ,,prekine ovo tandaranje po medijima”.

,,Ako pogledate da samo dan ranije u jednom dnevnom listu osvane najgnusnija laž o mojoj navodnoj pripadnosti Srpskoj radikalnoj stranci, sredinom devedesetih, dovoljno sam iskusan da prepoznam matricu koja to vodi”, kaže Konjević, komentarišući pisanje državne Pobjede.

Državna novina, inače, već duži vremenski period iznosi laži, prijetnje i najgnusnije uvrede na račun predstavnika Vijesti i Monitora, ali i drugih neistomišljenika i kritičara režima. Socijademokratska partija tim povodom nikad nije reagovala.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo