Povežite se sa nama

MONITORING

Ko sve mora da laže

Objavljeno prije

na

Šta kad u lažima kojima prikriva nasilje i bezakonje bude uhvaćen gradonačelnik jednog grada? U Crnoj Gori, ništa. On nastavi da prikriva tragove uvlačeći u svoju laž mnoge, od rođenih sinova do institucija. Najsvježiji je pokušaj Miomira Mugoše, gradonačelnika Podgorice, da lažući odbornike podgoričkog parlamenta izbjegne sankcije zbog svoje nezakonite odluke da preduzeću Carine proda preko 15 hiljada kvadrata zemljišta na Starom aerodromu u Podgorici.

Mugoša je tim poslom gradsku kasu, procjenjuje se, oštetio za oko 11 miliona eura.

Tužilaštvo je krajem aprila javno saopštilo da je Mugoša prodajom tog zemljišta prekršio zakon i prekoračio svoja ovlašćenja. Gradonačelnik je, pri tom, spornu zemlju prodao Carinama ignorišući odluku Vrhovnog suda koji je poništio suštinski isti ugovor između Carina i Mugoše iz 2007. Tužbu protiv gradonačelnika i Čeda Popovića, vlasnika Carina, podnijela je Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) a prijavu zbog istog posla podnijela je i opoziciona SNP.

Tužiteljka Ranka Čarapić zatražila je i da ministarstvo finansija poništi tu gradonačelnikovu nezakonitu odluku. Ministar finansija Milorad Katnić to još nije učinio, ostavljajući Mugoši tako prostora i vremena da djela i nastavi da prikriva tragove. Novim bezakonjem i laganjem.

Po najnovijem planu, gradonačelnik pokušava da sopstvenu nezakonitu odluku stavi van snage, iako na to po zakonu nema pravo, tvrde u opoziciji, odnosno da natjera odbornike da naknadno glasaju za prodaju zemlje Carinama, što su u startu oni i trebali da učine, a ne gradonačelnik. Mali problem – zemlja koju odbornici treba da prodaju Carinama je već u vlasništvu Carina. Zato je gradonačelnik u dopisu upućenom odbornicima grada pred zakazanu sjednicu prosto – slagao da je zemlja gradska. Ništa lakše.

Gradonačelnikov plan omeo je na kratko poslanik SDP-a Raško Konjević. Konjević je prije sjednice SO Podgorica javno objavio podatak da se to zemljište ne vodi na grad već na Carine i upozorio da odbornici ne mogu prodavati tuđu svojinu.

Konjević za Monitor kaže: ,,Mugoša je odbornicima uputio odluku o prodaji zemljišta u čijem obrazloženju se navodi da je to zemljište u svojini Glavnog grada. To nije tačno jer je i dok razgovaramo, 16. maja, ta zemlja u vlasništvu kompanije Carine. Namjera je bila da se odbornicima podmetne da na osnovu neistinitog obrazloženja glasaju o prodaji tuđe imovine. Zamislite gradonačelnika koji neistinito obavještava odbornike”.

No Mugoša je opet pronašao izlaz. Sjednica je odložena za 24. maj, do kada gradonačelnik planira da će prodatu zemlju privremeno vratiti u vlasništvo grada, a potom opet prodati. U tom cilju Mugoša i vlasnik Carina raskinuli su ugovor o prodaji spornog zemljišta iz novembra 2011, a gradonačelnik se nada da će do naredne sjednice SO Podgorica iz Uprave za nekretnine stići list nepokretnosti da je zemlja uknjižena na grad.

SNP je zatražila da zbog afere Carine i plasiranja lažnih informacija odbornicima, Mugoša podnese ostavku. Mugoša ne haje. On i dalje tvrdi da je sve radio po zakonu.

,,Zašto Mugoša traži da skupština donese novu odluku o prodaji ako je sve urađeno po zakonu, kako je do nedavno tvrdio. Mugoša je u stvari tako priznao da je njegova odluka bila nezakonita”, kaže Konjević.

Odlučan da natjera odbornike da ozakone njegovu nezakonitu odluku, Mugoša im je udario na emocije. Pošto je grad prodajom spornog zemljišta oštetio za 11 miliona eura, gradonačelnik je odbornike pozvao da misle na gradsku kasu podsjećajući da je vlasnik Carina podnio zahtjev za naknadu štete u iznosu od 4,7 miliona eura koju trpi zbog novonastale situacije. U opoziciji tvrde da se Popović samo nekoliko dana kasnije, kada je raskinuo ugovor sa Mugošom, odrekao zahtjeva za naknadu štete. Gradonačelnik laže? Ne bi on.

IZ SNP-a su pozvali gradske odbornike da ne pristaju na Mugošino ponižavanje te ustanove. No, ako odbornici na narednoj sjednici i pristanu na Mugošinu igru, neće to biti prvi put. A neće biti ni jedini koje je gradonačelnik glavnog grada tjerao da lažu ili krše zakone u prikrivanju svojih nezakonitih odluka i nasilje.

Miljan Mugoša, sin gradonačelnika, je prethodne sedmice priznao da već tri godine pred sudom laže da nije udario urednika Vijesti Mihaila Jovovića. Tri godine se pred crnogorskim pravosuđem vodi farsični proces protiv Jovovića, urednika Vijesti i Mugošinog starijeg sina Miljana, jer crnogorsko tužilaštvo svim silama pokušava da od Jovovića napravi nasilnika, a od fizičkog napada gradonačelnika i njegovog sina na urednika Vijesti i fotoreportera te novine Borisa Pejovića, tek uzvraćanje u samoodbrani. Tužilaštvo je tako pristalo na naučnofantastičnu verziju tog događaja gradonačelnika, sina i Mugošinog vozača Dragana Radonjića – da su se branili od novinara Vijesti koji su ih napali iz klasične sačekuše, iz žbunja koje su za taj napad svježe zasadili.

Miljan Mugoša je inače diplomata koji je nakon incidenta isključen iz službe, pa opet vraćen. Kako li će Milanu Roćenu, ministru spoljnih poslova, koji je Miljana vratio u službu, pasti ovo priznanje Miljana Mugoše da je tri godine pred sudom lagao. Ili se to ne kosi sa službovanjem u Roćenovoj diplomatiji.

Stariji gradonačelnikov sin je objasnio je da je lagao jer ga je tako savjetovao prethodni branilac Zoran Vukčević. Vukčević je demantovao da je svog klijenta ikada savjetovao da laže.

Stručnjaci koje smo tim povodom kontaktirali objašnavaju da okrivljeni ima pravo da se brani laganjem te da zbog toga ne može krivično pravno odgovarati. No, to se, napominju oni, ne odnosi na svjedočenja gradonačelnika Mugoše i njegovog vozača. Gradonačelnik se iz čitave priče izvukao sa nekoliko stotina eura kazne. Niko po ranijim iskazima nije vidio da Miljan udara Jovovića.

Mugošin vozač je nakon što je Miljan priznao da je tri godine pred sudom lagao kazao da se ne sjeća ni kako ga je Jovović udario. I na ostala je pitanja imao isti odgovor. Jovovića tužilaštvo tereti za povredu mozga koje je navodno te noći nanio Radonjiću.

U te svrhe tužilaštvo je insistiralo na nekoliko vještačenja. Da je Radonjić povredu mozga zadobio u noći incidenta tvrdila je ljekarka Kliničkog centra Podgorice Milanka Raičević. Sa tim nalazom nijesu se složili Dragana Čukić, vještakinja medicinske struke, ali ni kolege iz regiona. Bez obzira na to tužilaštvo je ostalo pri svom.

,,Ima li bolje slike propasti ovog društva i dna koje smo dotakli, nego kada jedan jadni čovjek biva prinuđen da zarad svog šefa i njegovog sina nasilnika izmisli toliko stvari i pristane da prećuti sve ono što je te večeri zaista vidio. Vezir Silni pokušava da svog sina spasi neminovne robije priznanjem nasilja, a gura u zatvor i poniženje nedužnog vozača koji ne smije ništa da prizna!”, prokomentarisao je nove momente u procesu Željko Ivanović, direktor Vijesti.

Mihailo Jovović nakon Miljanovog priznanja da je lagao kaže: ,,Ja nisam nikoga napao i to se tačno vidi iz iskaza Miljana Mugoše koji u prvim izjavama kod istražnog sudije nije uopšte pominjao da sam ja ikoga udarao. Tek kad su se oni dogovorili, kad su složili priču, onda su svi počeli da pričaju da sam ja nekoga udarao”. Jovović je podsjetio da policajci nijesu htjeli da pretresu gradonačelnika, njegovog sina i vozača kako bi pronašli pištolj kojim je Jovoviću prijećeno te večeri.

Ključno je sada, smatraju stručnjaci, ne samo kako će sud cijeniti naknadno priznanje Mugoše poslije godina laži, nego i kako će se državno tužilaštvo odrediti prema svjedočenju vozača i gradonačelniku koga je sačuvalo krivičnopravnog progona, ali koji zbog toga nema pravo koje je ,,etički” obezbijedio sinu – da nekažnjeno laže u sudskom postupku.

Još je jedan slučaj Mugošinog nasilja prethodne sedmice aktuelizovan. Sutkinja Branka Radonjić obustavila je postupak protiv Vasilija Miličkovića, vlasnika privatne firme M&V Company, kog su Uprava policije i dio lokalne administracije Glavnog grada skoro godinu dana teretili za kršenje javnog reda i mira na sopstvenom posjedu, i koji je nekoliko puta sa svojom kćerkom zbog toga uhapšen.

Rješenje o eksproprijaciji na osnovu kog se krenulo u javne radove na Miličkovićevoj zemlji, Ustavni sud je proglasio nezakonitim.

Miličković je u sudnici pitao predstavnike policije zašto mu, uprkos svakodnevnim zahtjevima, nijesu pružili asistenciju u zaštiti njegove privatne imovine i spriječila da se sprovede nezakonito rješenje lokalne administracije.

Nijesu to jedini nezakoniti poslovi i afere u kojima je glavna zvijezda bio gradonačelnik Podgorice. Nemali broj njegovih odluka i gradske administracije pao je pred upravnim sudom. Koliki li se broj nezakonitosti, laži i nasilja krije iza njih, zapitali su se u opoziciji.

Sinovi, odbornici, ljekari, tužioci, policajci, vozači… Samo su dio brojnih koji su morali da lažu ili ignorišu laži jednog gradonačelnika dok on prikriva svoje laži i nasilje. Ako ga pravda stigne, to će biti samo jer je izgubio milost gospodara. Kažu, to je vrijeme blizu.

GRADSKI POSLOVI, UCJENE I DRŽAVNA POBJEDA
Konjević: Čedo Popović mi je prijetio

Raško Konjević podnio je prijavu policiji zbog prijetnji koje je preko telefona primio od vlasnika Carina Čeda Popovića. Popovićev poziv uslijedio je pošto je Konjević javno upozorio gradske odbornike da Miomir Mugoša pokušava da im podmetne da nezakonito Carinama prodaju zemlju koja je već u vlasništvu tog preduzeća, kako bi gradonačelnik prikrio svoje nezakonite odluke.

Konjević za Monitor kaže: ,,Ne poznajem Popovića lično niti sam se bilo kada ranije čuo sa njim. Pozvao me je u devet ujutru, sat vremena prije zasijedanja na kojem se raspravlja o temi za koju je on zainteresovan, govoreći da će ‘ako ne batalim sa pričom oko prodaje, on imati načina i mogućnosti da objavi niz tekstova o meni i mojoj porodici’. Kako shvatiti taj razgovor nego kao prijetnju”.

Konjević kaže da čeka reakciju nadležnih organa i da je siguran da Popović više neće ni pokušati da ga pozove. Popović je demantovao da je prijetio Konjeviću, ali ne i da ga je zvao. Samo je, kako je rekao, Konjeviću kazao da je red da se ,,prekine ovo tandaranje po medijima”.

,,Ako pogledate da samo dan ranije u jednom dnevnom listu osvane najgnusnija laž o mojoj navodnoj pripadnosti Srpskoj radikalnoj stranci, sredinom devedesetih, dovoljno sam iskusan da prepoznam matricu koja to vodi”, kaže Konjević, komentarišući pisanje državne Pobjede.

Državna novina, inače, već duži vremenski period iznosi laži, prijetnje i najgnusnije uvrede na račun predstavnika Vijesti i Monitora, ali i drugih neistomišljenika i kritičara režima. Socijademokratska partija tim povodom nikad nije reagovala.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

DIPLOMATSKA I MEDIJSKA OFANZIVA MILA ĐUKANOVIĆA: Ponovno aktiviranje ruskih zavjera kao slamka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi

 

Nakon što su slab odziv crnogorskih građana i akcija policije pokvarili cetinjski happening 5. septembra da se preko ulice i uz pomoć tajnih službi i medijske demagogije opet krene u novu „odbranu Crne Gore“ (tj. nagomilanog bogatstva i nekažnjivosti DPS vrhuške) lopta se opet prebacila na diplomatski i medijski teren ne bi li se povratilo sve više poljuljano povjerenje u stari režim. Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi.

U toku je godišnje zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku koje traje od 21. do 27. septembra i koje je okupilo preko 130 šefova i vlada država članica. U utorak je govorio i američki predsjednik Džo Bajden kome je ovo prvo pojavljivanje na tako velikom samitu svjetskih državnika. Nije tajna da mnogi državnici priželjkuju, ako ne susret, a ono slikanje i razgovor od desetak sekundi za koji se raznim lobističkim firmama u Americi nude milionske svote. Kod nas su se već pojavile nepotvrđene tvrdnje u regionalnoj štampi da se nudi nevjerovatnih 15 miliona dolara za Đukanovićevo slikanje sa Bajdenom i razmjenu od pet-šest riječi. Takav scenario bi dobro došao kao potvrda da DPS klika i dalje stoji na putu evroatlantskih integracija i da ponovo uživa podršku Amerike koja se počela distancirati od režima nakon Đukanovićevog povratka na mjesto predsjednika njegove „države“ u maju 2018. godine.

Nevezano za gore spomenutu sumu, nesporno je da DPS diplomatija, lobisti i inostrani saveznici pokušavaju ovih dana da dogovore termine za susrete sa visokim američkim zvaničnicima, kako je Monitoru potvrdilo nekoliko izvora u Vašingtonu. Uz zahtjeve za susret se obavezno prilaže i nedavno objavljena studija Digitalnog forenzičnog centra Crne Gore (DFC), čije osnivanje je podržala Vlada Sjedinjenih Američkih Država  2019. godine i koji djeluje u okviru Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Njegov predsjednik Savo Kentera je prije dvije godine, u vrijeme čvrstorukaške vladavine Đukanovića, izjavio Vijestima da je jedan od primarnih ciljeva DFC-a da „razotkriju sve one koji pokušavaju da podrivaju naš politički i demokratski sistem i unesu haos i nerede u određenim zemljama“. Neki su se ponadali, s obziromna to da Atlantski savez promovira zapadne i evroatlantske vrijednosti, da će to raditi i njihova podružnica u Crnoj Gori, uprkos Kenterinoj retorici koja podsjeća na sovjetsko-komunističku borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Gorepomenuta studija od stotinu stranica nosi naziv Uloga Rusije na Balkanu: Slučaj Crne Gore i opširno se bavi raznim ruskim subverzivnim oblicima djelovanja kojim se „potkopava prozapadna politika Đukanovića“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Ta koalicija je na prethodne izbore izašla sa projektom ekspertske vlade, koji su njeni postizborni koalicioni partneri bili prinuđeni da prihvate – manje ili više nevoljno. DF se ljetos, nakon izglasavanje Rezolucije o Srebrenici i razrješenja ministra pravde Vladimira Leposavića odrekao Sporazuma koji je, u septembru prošle godine, u njihovo ime potpisao Krivokapić. Prethodno je u njihovoj političkoj agendi priča o EU zamijenjena srpskim svetom.

Dritan Abazović je, radi opstanka Vlade, prećutao rušenje zajedničke postizborne platforme. Nakon što je već prihvatio da se mjesta u izvršnoj vlasti, regulatornim agencijama i državnim preduzećima dijele „po dubini” prema partijskim kvotama. Makar i nezakonito.

Situacija se, početkom septembra, dodatno iskomplikovala. Koalicija: Krivokapić i (veći) dio njegove vlade – Demokrate – DF izvršila je frontalni napad na rukovodeće ljude MUP-a i Uprave policije, a samim tim i na Abazovića – potpredsjednika Vlade zaduženog za bezbjednost. Po njihovim mjerama, mlaka intervencija policije na Cetinju samo je bila povod za napade. Suština je u već započetim pripremama za naredne izbore i činjenici da je birački spisak u nadležnosti MUP-a. Pri sadašnjem rasporedu snaga, zainteresovani ga ne bi mogli krojiti i prekrajati po svom nahođenju.

Zato je izvjesno da rekonstrukcija Vlade, koju traže Demokrate i DF, podrazumijeva značajne promjene na toj poziciji. Realno je očekivati da će juriš na Sergeja Sekulovića i Zorana Brđanina  dobiti nastavak. Pod uslovom da ova vlada opstane dovoljno dugo.

Pristane li na dogovor DF-a i Demokrata o pravljenju nove vlade po mjeri političkih partija koje joj obezbjeđuju podršku, Abazović bi marginalizovao svoju poziciju i u vladajućoj koaliciji (sigurno) i u GP URA (vrlo vjerovatno). A pokretu bi prijetio raskol i nestanak sa političke scene.

Nije realna pretpostavka da je Abazović spreman za tu vrstu političkog samoubistva. To imaju na umu i njegovi koalicioni partneri. Nakon sastanka kod premijera na kome je, uz meze, dogovorena privremena obustava vatre na javnoj sceni, krenuli su u pohod na nove koalicione partnere koji bi im mogli donijeti neophodna 41 glasa u parlamentu. Monitoru je potvrđeno da su predstavnici vladajućih koalicija „ispipavali puls” manjinskih partija. Bez uspjeha.

Milo Đukanović je organizovao sastanak opozicionih predstavnika preduhitrivši tako eventualna pregrupisavanja u parlamentu i dodatno slabljenje pozicije DPS-a. Treba biti jako maštovit pa zamisliti da bi se oni koji su, koliko juče, zaključili da „Crna Gora ima marionetsku vladu koja je u potpunosti instrumentalizovana u službi tuđih, antidržavnih i anticrnogorskih interesa”, odlučili da postanu dio tog i takvog tima. Dodatno, prelazeći preko zajedničke ocjene da se „prvi put nakon 90-ih manjinski narodi osjećaju ugroženim i kao građani drugog reda, dok se njihovo prisustvo u državnoj upravi svodi na minimum”.

Koristeći neslogu, neodlučnost i odsustvo političkog umijeća vladajuće većine, Đukanović je ugrabio da raspiše izbore u Cetinju, Mojkovcu i Petnjici. Tako je preduhitrio naum vlasti da, krajem septembra, u parlamentu izglasa odluku o grupisanju i istovremenom održavanju lokalnih izbora. Predsjednik DPS-a se nada da je tako postigao dva cilja.

Njegova partija bi, sa tri očekivane pobjede na lokalnom nivou, mogla povratiti poljuljanu vjeru u brzi povratak na vlast. Đukanoviću i DPS-u na ruku ide i očigledno kalkulantski pristup vladajuće većine. Ona je već zaboravila na obećane zakone o lustraciji i preispitivanju porijekla imovine. Najava iz saopštenja Demokrata i DF-a o istovremenom izboru rekonstruisane Vlade i članova Tužilačkog savjeta svjedoči o nastavku političke trgovine, po naslijeđenom DPS obrascu.

Druga meta koju je Đukanović gađao raspisujući lokalne izbore je popis. DF je opstanak Vlade uslovio nacionalnim prebrojavanjem do kraja godine – to je jedini podatak iz popisa koji njih interesuje – a Krivokapić je (još jednom) promijenio raniji stav i priklonio se njihovim zahtjevima. Raspisivanjem izbora Đukanović je stvorio situaciju u kojoj bi se popis održavao istovremeno kad i izborna kampanja, što nije u skladu sa standardima prihvaćenim u Evropi. Tako je stvorio poziciju da opozicija, pod njegovom komandom, osporava rezultate popisa ukoliko on bude održan, ili čak pozove na bojkot popisa i popisivača. Kao uvod u nove raskole. Moglo bi se pokazati, ponovo, da će odlučujuću riječ i o održavanju popisa imati poslanici Koalicije Crno na bijelo.

Ovonedjeljna preraspodjela i grupisanje snaga u vlasti i opoziciji donijela je još dva zanimljiva „detalja”.

Ozvaničenjem jedinstvenog opozicionog bloka i najavom jedinstvenog djelovanja, SDP se i formalno vratio pod Đukanovićevo starateljstvo, odakle se uz mnogo problema (partijski raskol) otrgao prije pet godina. Time je na teoriju svedena nada o zajedničkoj političkoj platformi građanskih partija iz redova sadašnje vlasti i opozicije koje su, programski i po dubini, jedne drugima mnogo bliže nego što su to sadašnjim partnerima.

Interesantna je i pozicija premijera. U danu kada je većina njegove parlamentarne većine obznanila dogovor o rekonstrukciji Vlade, iz istih redova je došao novi napad na ministra finansija. Milojku Spajiću – već viđenom lideru partije na čijem osnivanju dio vlade predvođen premijerom radi mjesecima – prebacuje se da je član „međunarodne kriminalne grupe”.  To čini veoma upitnim njegov ostanak na toj funkciji pod okriljem aktuelne većine, nakon što je krenuo u koncentraciju ogromne moći.

Da parafraziramo Miodraga Lekića: ova svijeća (izvršna i zakonodavna vlast) gori sa oba kraja. Prostora u sredini sve je manje. I sve je neudobnije. Valja gasiti.   Priprema uslova za izbore, koji bi bili pošteniji od prethodnih, u ovom trenutku, izgleda maksim mogućeg ove vlade, ako je ne sruše. Ili ne uruši sama sebe. U  postojećem rasporedu snaga, ni to ne bi bilo malo. U svakom slučaju mnogo je više od ništa.

Zoran RADULOVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Nezaobilazna tema je svakako ruski vladar Vladimir Putin o čijoj mudrosti i aktivnostima se naširoko piše. Interesantno je da i znatan broj hrvatskih mainstream medija poput Hine, Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacije… podržava sliku Putina kao „pravog muškarca“ i „oštrog momka u divljoj prirodi“ dok ga slikaju kao konjanika golih prsa, koji neustrašivo prilazi medvjedima i lavovima. Narativ o predsjedniku koji marljivo radi za dobrobit naroda ali je i nevjerovatno svjestran i uspješan u mnogim poljima ima puno sličnosti sa ranijim kultom Josifa Visarionoviča Staljina. Istina, Staljin se nije družio sa životinjama u stilu Sv. Franje Asiškog i Putina i nije išao u crkvu ali je zato svake godine objavljivao na desetine naučnih radova iz svih oblasti na koji je stavljao potpise.

Putinu srbijanski mainstream mediji pripisuju i mesijanske uloge u zaštiti ugroženog srpstva pa tako „Putin spašava Srbiju od zapadnog pritiska“,  „SAD i NATO ratuju sa Rusijom u Srbiji” „Ludaci sa Zapada spremaju veliko zlo – 18.000 NATO vojnika sprema udar na Putina!“ itd.

Kritični tekstovi o Rusiji ili unutrašnji nezavisni pogled ne postoje  u Vučićevim medijima. Tu se Vučić očinski brine i „brani celovitost Srbije“ pa zbog toga „Amerikanci hoće da ubiju Vučića“, „CIA radi Vučiću o glavi“, „NATO i ISIS pripremaju haos na (fudbalskom) Svetskom prvenstvu“, „Srbomrsci savetuju Bajdenu: Srušite Vučića ako ne prizna Kosovo“ itd. Takođe i „EU plaća udar na Vučića“ iako EU svake godine daje upravo Vučićevoj vladi bezpovratnih 300 miliona eura i prvi je trgovinski partner Srbije (dvije trećine robne razmjene sa inostranstvom). Rusija daleko zaostaje za EU i u vezi sa pomoći i trgovinom sa svojom balkanskom „ćiriličnom i pravoslavnom braćom koju veže iskrena ljubav bez interesa“.

Identičan pristup ruski i srbijanski mediji primjenjuju i kad je u pitanju Republika Srpska u BiH. Njen lider Milorad Dodik često daje izjave za Sputnjik koje se onda prenose u srbijanskim i RS medijima. Dodik u takvoj vrsti izvještavanja takođe ima odlike mesijanstva kao i kremaljski car i srbijanski vožd.

U trouglu Sjeverna Makedonija – Srbija – Bugarska ruska propaganda nastoji da održava stanje konstantnih tenzija i ciljano podstiče višeslojne sukobe između tri zemlje iako je Rusima Bugarska, isto kao i Hrvatska, značajna baza i saveznik na Balkanu. Nakon što je konačno postignut dogovor između Makedonaca i Grka oko imena zemlje a čiji dogovor je Moskva više od decenije opstruirala, lopta je prebačena Bugarima. Bugarska je počela novo zatezanje oko makedonskih integracija sa EU, ovaj put svojatajući makedonski narod, jezik i istoriju. Srpska štampa vjerno prenosi „skandaloznu poruku“ iz Sofije „bugarski vicepremijer nazvao Srbiju dželatom Makedonije“, „Nerazumni san Bugarske: Kriva im Srbija što postoji Makedonija”, „Bugarski političar nazvao makedonske zvaničnike ‘etničkim Bugarima…”

S druge strane, srbijansko svojatanje crnogorskog identiteta i istorije nije nikakav problem i ruski propagandisti i trolovi raspaljuju debatu i tenzije sa obje strane.

Brajova studija se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu. Međutim analize izvan pomenute publikacije Fondacije Nojman ukazuju da događaji na Cetinju od 5. septembra oko ustoličenja novog mitropolita Joanikija su propraćeni do sada neviđenom medijskom halabukom u zemlji i regionu. Način na koji su dva, na prvi pogled suprotstavljena, bloka prezentirali događaje na Cetinju je bio sve samo ne stihijski i otvoreno je priželjkivano da „padne krv“ kako je i najavljivala srbijanska žuta štampa. Vokabular koji su oba bloka usvojila i njihove „činjenice“ odslikavaju obrasce koji ukazuju na postojanje sličnog scenarija kao u trouglu Bugara, Makedonaca i Srba. Mediji pod kotrolom Đukanovića i njegovog volonterskog savjetnika i možda glavnog ruskog čovjeka na Balkanu Milana Roćena su takođe po obrascu i komandi napadali velikosrpski hegemonizam, imperijalizam i sve ono što krasi današnju Srbiju i Srpsku crkvu po tim istim medijima. Interesantno je da se oba bloka uzdržavaju bilo kakve kritike protivnika zbog uništavanja ekonomije, vladavine prava, korupcije i cvjetanja organizovanog kriminala u vrhovima državnih vlasti. Takođe oba bloka izbjegavaju bilo kakvu kritiku Putina i Rusije pa čak iako su preneseni od strane vodećih svjetskih medija. Takođe, i pored napada i demonizacije Đukanovića samo zbog njegovog navodnog antisrpstva, ruska propagadna i njihovi srbijanski vazali troše puno više vremena i energije da bi diskreditirali sadašnju crnogorsku Vladu zbog njihovog antisrpstva, izdaje Srpske crkve i okretanja leđa Rusiji. Isto tako i Đukanovićevi mediji puno više energije troše protiv Krivokapića i pripisuju mu epitete klerikalizma, fašizma, nepotizma i svega onoga po čemu je bila prepoznata Demokratska partija socijalista (DPS) još od ranih devedesetih. Ruski odjel u crnogorskim „patriotskim“ medija takođe pripisuje svome gospodaru Đukanoviću mesijanske vrline koje krase i sve druge zajedničke prijatelje autokrate u regionu.

Brajova studija  kao najveći uspjeh ruskog djelovanja na Balkanu vidi kreiranje posvađanih balkanskih mini režima po nacionalnim osnovama ali koji odlično sarađuju u kriminalnim poslovima i nedozvoljavanju da ikada zaživi pravna država čime bi se osigurala trajna stabilnost i održivost regiona, a time i njegova integracija sa Evropom. Putinov sistem patronata, zasnovan na njemu bliskim oligarhima, tajnoj službi, političkoj instrumentalizaciji i prožimanju državne i državi bliske ekonomije, kontroli pravosuđa i prinudi medija, plagiran je i  doveden do savršenstva zaključuje Tomas Braj. Đukanović u Crnoj Gori, Vučić u Srbiji, njihov prijatelj Edi Rama u Albaniji, Zoran Zaev u Sjevernoj Makedoniji itd. su imena na koja Kremlj može biti ponosan. Međutim, balkanske autokrate nisu usamljene. Sadašnje elite u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj i Bugarskoj ne kriju oduševljenje sa prijateljem u Moskvi i javno ili potajno priželjkuju iste standarde i kod njih.

 Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo