Povežite se sa nama

MONITORING

Ko sve mora da laže

Objavljeno prije

na

Šta kad u lažima kojima prikriva nasilje i bezakonje bude uhvaćen gradonačelnik jednog grada? U Crnoj Gori, ništa. On nastavi da prikriva tragove uvlačeći u svoju laž mnoge, od rođenih sinova do institucija. Najsvježiji je pokušaj Miomira Mugoše, gradonačelnika Podgorice, da lažući odbornike podgoričkog parlamenta izbjegne sankcije zbog svoje nezakonite odluke da preduzeću Carine proda preko 15 hiljada kvadrata zemljišta na Starom aerodromu u Podgorici.

Mugoša je tim poslom gradsku kasu, procjenjuje se, oštetio za oko 11 miliona eura.

Tužilaštvo je krajem aprila javno saopštilo da je Mugoša prodajom tog zemljišta prekršio zakon i prekoračio svoja ovlašćenja. Gradonačelnik je, pri tom, spornu zemlju prodao Carinama ignorišući odluku Vrhovnog suda koji je poništio suštinski isti ugovor između Carina i Mugoše iz 2007. Tužbu protiv gradonačelnika i Čeda Popovića, vlasnika Carina, podnijela je Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) a prijavu zbog istog posla podnijela je i opoziciona SNP.

Tužiteljka Ranka Čarapić zatražila je i da ministarstvo finansija poništi tu gradonačelnikovu nezakonitu odluku. Ministar finansija Milorad Katnić to još nije učinio, ostavljajući Mugoši tako prostora i vremena da djela i nastavi da prikriva tragove. Novim bezakonjem i laganjem.

Po najnovijem planu, gradonačelnik pokušava da sopstvenu nezakonitu odluku stavi van snage, iako na to po zakonu nema pravo, tvrde u opoziciji, odnosno da natjera odbornike da naknadno glasaju za prodaju zemlje Carinama, što su u startu oni i trebali da učine, a ne gradonačelnik. Mali problem – zemlja koju odbornici treba da prodaju Carinama je već u vlasništvu Carina. Zato je gradonačelnik u dopisu upućenom odbornicima grada pred zakazanu sjednicu prosto – slagao da je zemlja gradska. Ništa lakše.

Gradonačelnikov plan omeo je na kratko poslanik SDP-a Raško Konjević. Konjević je prije sjednice SO Podgorica javno objavio podatak da se to zemljište ne vodi na grad već na Carine i upozorio da odbornici ne mogu prodavati tuđu svojinu.

Konjević za Monitor kaže: ,,Mugoša je odbornicima uputio odluku o prodaji zemljišta u čijem obrazloženju se navodi da je to zemljište u svojini Glavnog grada. To nije tačno jer je i dok razgovaramo, 16. maja, ta zemlja u vlasništvu kompanije Carine. Namjera je bila da se odbornicima podmetne da na osnovu neistinitog obrazloženja glasaju o prodaji tuđe imovine. Zamislite gradonačelnika koji neistinito obavještava odbornike”.

No Mugoša je opet pronašao izlaz. Sjednica je odložena za 24. maj, do kada gradonačelnik planira da će prodatu zemlju privremeno vratiti u vlasništvo grada, a potom opet prodati. U tom cilju Mugoša i vlasnik Carina raskinuli su ugovor o prodaji spornog zemljišta iz novembra 2011, a gradonačelnik se nada da će do naredne sjednice SO Podgorica iz Uprave za nekretnine stići list nepokretnosti da je zemlja uknjižena na grad.

SNP je zatražila da zbog afere Carine i plasiranja lažnih informacija odbornicima, Mugoša podnese ostavku. Mugoša ne haje. On i dalje tvrdi da je sve radio po zakonu.

,,Zašto Mugoša traži da skupština donese novu odluku o prodaji ako je sve urađeno po zakonu, kako je do nedavno tvrdio. Mugoša je u stvari tako priznao da je njegova odluka bila nezakonita”, kaže Konjević.

Odlučan da natjera odbornike da ozakone njegovu nezakonitu odluku, Mugoša im je udario na emocije. Pošto je grad prodajom spornog zemljišta oštetio za 11 miliona eura, gradonačelnik je odbornike pozvao da misle na gradsku kasu podsjećajući da je vlasnik Carina podnio zahtjev za naknadu štete u iznosu od 4,7 miliona eura koju trpi zbog novonastale situacije. U opoziciji tvrde da se Popović samo nekoliko dana kasnije, kada je raskinuo ugovor sa Mugošom, odrekao zahtjeva za naknadu štete. Gradonačelnik laže? Ne bi on.

IZ SNP-a su pozvali gradske odbornike da ne pristaju na Mugošino ponižavanje te ustanove. No, ako odbornici na narednoj sjednici i pristanu na Mugošinu igru, neće to biti prvi put. A neće biti ni jedini koje je gradonačelnik glavnog grada tjerao da lažu ili krše zakone u prikrivanju svojih nezakonitih odluka i nasilje.

Miljan Mugoša, sin gradonačelnika, je prethodne sedmice priznao da već tri godine pred sudom laže da nije udario urednika Vijesti Mihaila Jovovića. Tri godine se pred crnogorskim pravosuđem vodi farsični proces protiv Jovovića, urednika Vijesti i Mugošinog starijeg sina Miljana, jer crnogorsko tužilaštvo svim silama pokušava da od Jovovića napravi nasilnika, a od fizičkog napada gradonačelnika i njegovog sina na urednika Vijesti i fotoreportera te novine Borisa Pejovića, tek uzvraćanje u samoodbrani. Tužilaštvo je tako pristalo na naučnofantastičnu verziju tog događaja gradonačelnika, sina i Mugošinog vozača Dragana Radonjića – da su se branili od novinara Vijesti koji su ih napali iz klasične sačekuše, iz žbunja koje su za taj napad svježe zasadili.

Miljan Mugoša je inače diplomata koji je nakon incidenta isključen iz službe, pa opet vraćen. Kako li će Milanu Roćenu, ministru spoljnih poslova, koji je Miljana vratio u službu, pasti ovo priznanje Miljana Mugoše da je tri godine pred sudom lagao. Ili se to ne kosi sa službovanjem u Roćenovoj diplomatiji.

Stariji gradonačelnikov sin je objasnio je da je lagao jer ga je tako savjetovao prethodni branilac Zoran Vukčević. Vukčević je demantovao da je svog klijenta ikada savjetovao da laže.

Stručnjaci koje smo tim povodom kontaktirali objašnavaju da okrivljeni ima pravo da se brani laganjem te da zbog toga ne može krivično pravno odgovarati. No, to se, napominju oni, ne odnosi na svjedočenja gradonačelnika Mugoše i njegovog vozača. Gradonačelnik se iz čitave priče izvukao sa nekoliko stotina eura kazne. Niko po ranijim iskazima nije vidio da Miljan udara Jovovića.

Mugošin vozač je nakon što je Miljan priznao da je tri godine pred sudom lagao kazao da se ne sjeća ni kako ga je Jovović udario. I na ostala je pitanja imao isti odgovor. Jovovića tužilaštvo tereti za povredu mozga koje je navodno te noći nanio Radonjiću.

U te svrhe tužilaštvo je insistiralo na nekoliko vještačenja. Da je Radonjić povredu mozga zadobio u noći incidenta tvrdila je ljekarka Kliničkog centra Podgorice Milanka Raičević. Sa tim nalazom nijesu se složili Dragana Čukić, vještakinja medicinske struke, ali ni kolege iz regiona. Bez obzira na to tužilaštvo je ostalo pri svom.

,,Ima li bolje slike propasti ovog društva i dna koje smo dotakli, nego kada jedan jadni čovjek biva prinuđen da zarad svog šefa i njegovog sina nasilnika izmisli toliko stvari i pristane da prećuti sve ono što je te večeri zaista vidio. Vezir Silni pokušava da svog sina spasi neminovne robije priznanjem nasilja, a gura u zatvor i poniženje nedužnog vozača koji ne smije ništa da prizna!”, prokomentarisao je nove momente u procesu Željko Ivanović, direktor Vijesti.

Mihailo Jovović nakon Miljanovog priznanja da je lagao kaže: ,,Ja nisam nikoga napao i to se tačno vidi iz iskaza Miljana Mugoše koji u prvim izjavama kod istražnog sudije nije uopšte pominjao da sam ja ikoga udarao. Tek kad su se oni dogovorili, kad su složili priču, onda su svi počeli da pričaju da sam ja nekoga udarao”. Jovović je podsjetio da policajci nijesu htjeli da pretresu gradonačelnika, njegovog sina i vozača kako bi pronašli pištolj kojim je Jovoviću prijećeno te večeri.

Ključno je sada, smatraju stručnjaci, ne samo kako će sud cijeniti naknadno priznanje Mugoše poslije godina laži, nego i kako će se državno tužilaštvo odrediti prema svjedočenju vozača i gradonačelniku koga je sačuvalo krivičnopravnog progona, ali koji zbog toga nema pravo koje je ,,etički” obezbijedio sinu – da nekažnjeno laže u sudskom postupku.

Još je jedan slučaj Mugošinog nasilja prethodne sedmice aktuelizovan. Sutkinja Branka Radonjić obustavila je postupak protiv Vasilija Miličkovića, vlasnika privatne firme M&V Company, kog su Uprava policije i dio lokalne administracije Glavnog grada skoro godinu dana teretili za kršenje javnog reda i mira na sopstvenom posjedu, i koji je nekoliko puta sa svojom kćerkom zbog toga uhapšen.

Rješenje o eksproprijaciji na osnovu kog se krenulo u javne radove na Miličkovićevoj zemlji, Ustavni sud je proglasio nezakonitim.

Miličković je u sudnici pitao predstavnike policije zašto mu, uprkos svakodnevnim zahtjevima, nijesu pružili asistenciju u zaštiti njegove privatne imovine i spriječila da se sprovede nezakonito rješenje lokalne administracije.

Nijesu to jedini nezakoniti poslovi i afere u kojima je glavna zvijezda bio gradonačelnik Podgorice. Nemali broj njegovih odluka i gradske administracije pao je pred upravnim sudom. Koliki li se broj nezakonitosti, laži i nasilja krije iza njih, zapitali su se u opoziciji.

Sinovi, odbornici, ljekari, tužioci, policajci, vozači… Samo su dio brojnih koji su morali da lažu ili ignorišu laži jednog gradonačelnika dok on prikriva svoje laži i nasilje. Ako ga pravda stigne, to će biti samo jer je izgubio milost gospodara. Kažu, to je vrijeme blizu.

GRADSKI POSLOVI, UCJENE I DRŽAVNA POBJEDA
Konjević: Čedo Popović mi je prijetio

Raško Konjević podnio je prijavu policiji zbog prijetnji koje je preko telefona primio od vlasnika Carina Čeda Popovića. Popovićev poziv uslijedio je pošto je Konjević javno upozorio gradske odbornike da Miomir Mugoša pokušava da im podmetne da nezakonito Carinama prodaju zemlju koja je već u vlasništvu tog preduzeća, kako bi gradonačelnik prikrio svoje nezakonite odluke.

Konjević za Monitor kaže: ,,Ne poznajem Popovića lično niti sam se bilo kada ranije čuo sa njim. Pozvao me je u devet ujutru, sat vremena prije zasijedanja na kojem se raspravlja o temi za koju je on zainteresovan, govoreći da će ‘ako ne batalim sa pričom oko prodaje, on imati načina i mogućnosti da objavi niz tekstova o meni i mojoj porodici’. Kako shvatiti taj razgovor nego kao prijetnju”.

Konjević kaže da čeka reakciju nadležnih organa i da je siguran da Popović više neće ni pokušati da ga pozove. Popović je demantovao da je prijetio Konjeviću, ali ne i da ga je zvao. Samo je, kako je rekao, Konjeviću kazao da je red da se ,,prekine ovo tandaranje po medijima”.

,,Ako pogledate da samo dan ranije u jednom dnevnom listu osvane najgnusnija laž o mojoj navodnoj pripadnosti Srpskoj radikalnoj stranci, sredinom devedesetih, dovoljno sam iskusan da prepoznam matricu koja to vodi”, kaže Konjević, komentarišući pisanje državne Pobjede.

Državna novina, inače, već duži vremenski period iznosi laži, prijetnje i najgnusnije uvrede na račun predstavnika Vijesti i Monitora, ali i drugih neistomišljenika i kritičara režima. Socijademokratska partija tim povodom nikad nije reagovala.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BITKA ZA AMBASADORE: Između (ne)podobnosti Vladi i Predsjedniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Milo Đukanović nije saglasan da pojedini ljudi sa liste od 18 kandidata predstavljaju Crnu Goru kao ambasadori, zbog čega i dalje traju pregovori za imenovanja u diplomatskim predstavništvima Crne Gore. Obje strane ćute o konkretnim imenima a u javnosti se o njima masovno spekuliše

 

Prethodna smjena crnogorskih ambasadora izazvala je prve trzavice između Vlade Crne Gore i predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Bila je prvi test crnogorske kohabitacije. Nakon višednevnih medijskih prepucavanja obje strane su sjele za sto i dogovorile se. Sedam ambasadora je opozvano – ambasador Crne Gore u Kini Darko Pajović, ambasador u Srbiji Tarzan Milošević, ambasadorka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanka Jeknić, ambasador pri Svetoj stolici Miodrag Vlahović, ambasadorka u Italiji Sanja Vlahović, ambasador u Bosni i Hercegovini Obrad Mišo Stanišić i ambasadorka u Njemačkoj Vera Kuliš.

Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović tada je obrazložio svoju odluku kazavši da su te diplomate svojim ponašanjem „nanijele štetu po ugled Crne Gore“. To je za opoziciju i dio javnosti bio nedovoljan argument za povlačenje.

Radulović sada povlači još šest ambasadora, a ovog puta bez ikakvih argumenata. On je najavio opoziv ambasadorke Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama Milice Pejanović Đurišić, ambasadora u Hrvatskoj Bora Vučinića, ambasadora u Sloveniji Vujice Lazovića, ambasadora u Argentini Srđana Stankovića, ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu Vladimira Beratovića i ambasadora Crne Gore pri Savjetu Evrope Zorana Jankovića. U većini slučaejva riječ je o tvrdim kadrovima Demokratske partije socijalista.

Kao što smo vidjeli prošlog puta, kod pitanja postavljanja i povlačenja ambasadora iz crnogorskih predstavništava u svijetu posljednju riječ ima predsjednik Crne Gore, u ovom slučaju lider Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. To mu pravo daje član 95 Ustava Crne Gore – „Predsjednik Crne Gore postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose“. Njegovu nadležnost pojačava i Zakon o vanjskim poslovima. U njemu piše da da Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) obavještava Predsjednika o značajnim pitanjima iz oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa.

Đukanović je prethodni put tražio konkretne razloge za smjenu ambasadora, a isto traži i sada. Ministarstvo je prilikom traženja mišljenja od skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike pojasnilo da ambasadore smjenjuje sa ciljem „autentičnijeg zastupanja svojih politika“. Ukoliko Đukanović ne potpiše, MVP može (kao i prošlog puta) da povuče ambasadore u Crnu Goru „na konsultacije“, a da u tu zemlju pošalje takozvanog „otpravnika poslova“, koji bi vršio nadležnosti ambasadora. Ali to bi, kažu eksperti, u diplomatskom svijetu bilo nepoštovanje prema državi domaćinu.

Mnogo teža neslaganja Đukanović i Vlada imaju oko postavljenja novih ambasadora. Obje strane ćute o konkretnim imenima za ta mjesta, ali Đukanović je ranije rekao da mu je dostavljena lista od 18 kandidata za ambasadore.

„Dobio sam predlog za 18 ambasadora, usaglasili smo se oko jednog broja. Oko drugog dijela se nijesmo složili, vjerujem da se oko jednog nećemo ni složiti. Za ove za koje smo se složili tražićemo agremane“, kazao je Đukanović.

On je, međutim, u govoru provukao da su među predloženim ambasadorima ljudi koji su glasali protiv nezavisnosti Crne Gore ili u javnosti bili protiv države. Kazao je da takvi ljudi neće dobiti njegovu saglasnost.

„Ni u snu neću podržati bilo kog diplomatu koji je na bilo koji način ikada nešto radio ili govorio protiv Crne Gore. Oni koji su bili protiv obnove nezavisnosti nemaju moralno pravo da traže saglasnost države Crne Gore da budu njeni predstavnici”, istakao je Đukanović.

Ministar Radulović je u Skupštini kazao da Vlada mora da odlučuje i bude glavna u vođenju spoljne politike. Međutim, kaže da pojedini članovi DPS-a smatraju da riječ „postavlja“ (koja piše u Ustavu), daje za pravo Đukanoviću i da odlučuje o ambasadorima. Smatra da ustavni sud treba da se izjasni o nadležnostima predsjednika u ovom slučaju. Kazao je i da je postavljenje ambasadora do sada usaglašavano na spoljnopolitičkim konsultacijama predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine i Vlade i ministra vanjskih poslova, te da se, iako nema formalno zakonsko utemeljenje, radi o dobrom i korisnom formatu i da ga u uslovima kohabitacije treba nastaviti.

I u Vladi i u kabinetu predsjednika za sada ćute o kandidatima za ambasadore. Prema nezvaničnim informacijama Monitora iz Ministarstva vanjskih poslova, dijelom je riječ o tome što lista kandidata koja je dostavljena Đukanoviću nije konačna, već se i dalje vode razgovori sa potencijalnim kandidatima. Iz kabineta ministra nijesu odgovorili na pitanja Monitora u vezi sa ovom temom, a obrazložili su da detalje neće komentarisati dok se o tome ne bude raspravljalo na sjednici Vlade.

Pojedini mediji objavili su da je, između ostalih, bivši savjetnik premijera Zdravka Krivokapića Srećko Crnogorac kandidat za ambasadora Crne Gore u Argentini. S druge strane, pisalo se da Đukanović ne želi da potpiše saglasnost za dugogodišnju novinarku i direktoricu Centra za istraživačko novinarstvo Milku Tadić Mijović. Ona je autor mnogih istraživačkih tekstova o navodnim koruptivnim radnjama porodice Đukanović, a jedna je od autorki dokumentarnog filma o predsjedniku. Dugogodišnja novinarka Monitora, za nezavisnost Crne Gore se zalagala i kad je Đukanović svom snagom bio protiv nje. Izvori Monitora kažu da se njih dvoje jesu pominjali na sastancima, ali nijesu sigurni da li su njihova imena i formalno predložena Đukanovićevom kabinetu.

Izvori Monitora tvrde da će među ambasadorima i specijalnim izaslanicima ponovo biti najmanje karijernih diplomata, iako je Vlada to obećala na početku mandata. Ponovo će se, čini se, diplomatske funkcije dijeliti „zaslužnim“ kadrovima, a ne onima koji su se godinama školovali da u svijetu zastupaju interese svoje zemlje.

 

Zbog ambasadora se ljulja podrška i u Skupštini

Situacija sa ambasadorima ne prijeti samo kohabitaciji, već ozbiljno može dodatno  uzdrmati povjerenje Vlade u Skupštini. To je pokazala i posljednja sjednica skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike.

Iako je odluka o opozivu šest ambasadora dobila pozitivno mišljenje odbora, gotovo svaki član tog tijela ozbiljno je kritikovao rad Ministarstva vanjskih poslova. Ministar Radulović je kritikovan jer se nije pojavio pred odborom, ali je ozbiljno kritikovana i smjena ambasadora bez formalnih kriterijuma.

Poslanik Pokreta za promjene Branko Radulović najavio je da više neće biti član tog tijela jer, kako je rekao, ne želi više da bude „taster poslanik“. On je kazao da ministar na mjesto smijenjenih ambasadora planira da dovede još gore, a on ne želi da bude dio toga. Kazao je da je riječ o „agenturama Milana Roćena i Vijesti“. Na kraju je kazao da „svim srcem“ želi da Vlada izgura četiri godine, ali da „ovako ne može“.

„Skida glave ljudima, postavlja ljude bez ikakvih kriterijuma, a ministra nema, tako da mi treba da vidimo što ćemo raditi kroz izmjene Zakona i drugih inicijativa kada da privedemo ministra ovdje“, rekao je Radulović.

Poslanik Demokratskog fronta Milun Zogović kazao je da se opozivu ovih ambasadora moralo pristupiti mnogo ranije, jer je riječ o „par ekselans“ političkom kadru DPS-a. Predstavnik Ministarstva kazao je da je državna uprava veoma spora u vezi sa tim pitanjem.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZBOR NASLJEDNIKA TRONA SVETOG PETRA CETINJSKOG: Šta se iza brda valja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, do izlaska ovog broja u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. Njegovi izgledi su u usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije prokazan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, postoje ozbiljne indicije da je moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije

 

Početak rada Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve u ponedjeljak 24. maja je privukao pažnju gotovo svih glavnih medija u regionu. Sabor kojim predsjedava nedavno izabrani patrijarh Porfirije nije do sada zvanično uvrstio u dnevni red izbor upražnjenih episkopskih katedri u Valjevu, Zagrebu i Cetinju. Međutim, iako episkopi zasijedaju, iza debelih zidova kripte kneza Lazara u Hramu Svetog Save daleko od očiju javnosti, u crkvenim, diplomatskim i političkim krugovima se uveliko barata sa imenima kandidata i utvrđuju pazari.

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, dok ovaj broj Monitora ide u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović). Njegovi izgledi i popularnost su u stalnom usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije označavan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića postoje ozbiljne indicije da je sada moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije. Raniji patrijarh Irinej Gavrilović i uticajni proruski jastreb episkop bački Irinej Bulović su tipovali na sadašnjeg episkopa kruševačkog Davida Perovića da zamijeni Amfilohija. Za takav izbor su navodno imali i većinu u Saboru i blagoslov srpskog suverena. Ipak, do realizacije nije došlo samo zbog bolesti i smrti patrijarha Irineja.

Pema informacijama Monitora, novi patrijarh se protivi politici nametanja izbora mitropolita Crnoj Gori suprotno njenoj volji, iako Patrijarh i Sabor imaju pravo da izaberu koga oni hoće – shodno postojećim kanonima. Porfirije je poznat i u beogradskim i zagrebačkim krugovima (gdje je stolovao do izbora za patrijarha) kao intelektualac i duhovnik sa suptilnim diplomatskim vještinama i neko ko razmišlja strateški.

U Patrijaršiji su veoma svjesni da episkop Joanikije uživa privrženost sveštenstva, monaštva i pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, a uz to ima i jaku podršku zvanične Podgorice i zapadnih zemalja, prevashodno Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Njihove diplomate u Beogradu su se nedavno takođe uključile u razgovore oko kadrovskih rješenja koja se očekuju od Sabora, kako nam je rečeno iz Patrijaršije. Cilj je navodno postizanje što veće stabilnosti u Crnoj Gori kako bi se omogućilo da se sa što manje smetnji i potresa demisionira autokratski sistem predsjednika Mila Đukanovića. Nije tajna da bi jednostrano nametanje mitropolita od strane Beograda išlo naruku Đukanoviću i njegovim „patrijotama“ kojima treba okidač da zaustave opadajući uticaj i krivičnu odgovornost u slučaju da izgube kontrolu nad pravosuđem.

Jedini disidentski glasovi iz nove parlamentarne većine dolaze iz dijela rukovodstva Demokratskog fronta (DF) koji zamjera Joanikiju da je podržao njihove rivale iz redova Demokrata i Vlade Crne Gore na nedavnim lokalnim izborima u Nikšiću. Dio DF-a se pribojava da će Joanikije slijediti dosadašnju politiku njegovog prethodnika sa kojim nisu bili u dobrim odnosima, prije svega zbog kadrovskih kombinatorika pokojnog mitropolita Amfilohija oko izbora premijera i članova Vlade mimo ranijih dogovora sa njima. DF je kao kontratežu razvijao bliske odnosima sa pokojnim patrijarhom i oponentom mitropolita Amfilohija.

U čitavu igru ulazi i tema potpisivanja temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i SPC-a kojim će se regulisati odnosi između države i pravoslavne crkve. Prema najnovijoj izjavi premijera Krivokapića, u tom ugovoru više nema spornih članova (ranije su pominjana dva neusaglašena člana) i ugovor će navodno uskoro biti objavljen. Sinod je odustao od ranije pripremljene verzije mitropolita Amfilohija već je napravio novi nacrt koji je naknadno usaglašavan i poslat Vladi.

Interesantno je i da ugovor treba u ime SPC potpisati patrijarh, što je odstupanje od ranije prakse u Hrvatskoj i BiH da najstariji episkop ili predsjednik episkopskog savjeta u tim državama potpiše ugovor sa svjetovnim vlastima. Ostalo je nedorečeno da li je potpisivanje ugovora uslovljeno izborom kandidata Podgorice i Zapada za mitropolita ili je dio šire političke kombinacije kojom sadašnja Vlada nastoji osigurati političku podršku od strane crkve u Crnoj Gori u nedostatku podrške dijela parlamentarne većine.

Da još ima neizvjesnosti a možda i nervoze, vidi se i po izjavi episkopa Joanikija za dnevni list Dan pred početak Sabora, gdje sadašnji administrator cetinjske mitropolije naglašava da „sveti Kanoni propisiju da se bilo koja upražnjenja eparhija popunjava u roku od tri do šest mjeseci, odnosno da se administriranje istom ne odugovlači bez potrebe“. Takođe se i zahvalio novinaru što je „pomenuo proceduru izbora“ dodavši da je treba ispoštovati „da bi svaki izbor bio regularan i bez prigovora“.

Osim gore citiranog termina za izbor upražnjenog episkopskog mjesta, prema sadašnjim kanonima SPC-a, kandidat za episkopa mora biti isključivo iz reda monaha, bilo da je obični monah, jeromonah (monah sa sveštenim činom), iguman (nadstojnik manastira), arhimandrit (nadstojnik više manastira) ili episkop. Ranije je, kao što je i dalje slučaj u Grčkoj, kandidat mogao biti i običan pop koji je udovac (primjer patrijarha Germana ili ranijeg cetinjskog mitropolita Danila Dajkovića). Za razliku od izbora patrijarha, izbor episkopa/mitropolita se obavlja prostom većinom na Saboru gdje mora biti prisutno najmanje dvije trećine svih članova Sabora (od ukupno četrdesetak). Ako nijedan kandidat odmah ne dobije apsolutnu većinu prisutnih vrši se uži izbor kandidata. Ako u užem izboru dva kandidata dobiju jednak broj glasova onda patrijarh daje svoj „zlatni glas“ jednom od dvojice i time postaje poznat novi episkop ili mitropolit.

Kad je u pitanju vremenski termin za izbor mitropolita, period od tri do šest mjeseci nije imperativan, a u prošlosti Mitropolije stolica mitropolita je ostajala upražnjena i po nekoliko godina dok su se administratori mijenjali jedan za drugim. Tako je nakon svrgavanja i hapšenja mitropolita Arsenija Bradvarevića 1954. godine od strane crnogorskih komunista „zbog zavjere u rušenju narodnog režima i antidržavne djelatnosti“ Sveti arhijerejski sinod SPC-a u avgustu 1954. postavio za administratora Mitropolije crnogorsko-primorske episkopa Makarija iz tadašnje budimsko-polimske eparhije do juna 1955. kada je poslove administratora preuzeo pratrijarh Vikentije sve do smrti jula 1958. godine. Još četiri osobe su se smijenile kao administratori sve do 20. maja 1961. godine kada je konačno izabran novi mitropolit Danilo Dajković. SPC je prethodno dobila saglasnost i blagoslov svjetovnih vlasti Crne Gore u skladu sa vjekovnim principom cezaropapizma u zemljama sa pravoslavnom većinom (princip da svjetovna vlast ima primat nad crkvenom vlašću po pitanju kadrovske politike u Crkvi a nekad i po pitanju moralnih dogmi).

Vladika Joanikije se, osim doziranog protivljenja DF-a, i dalje susrijeće sa otvorenom opozicijom u vidu lobija oko bačkog episkopa Irineja Bulovića i prljavom kampanjom ljudi bliskih Buloviću, koju vode protiv njega. Na početku zasijedanja Sabora glasnuo se srpski bogoslov Dejan Mačković sa argumentacijom da vladika Joanikije ne bi trebao zauzeti katedru Svetog Petra Cetinjskog. Mačković je izjavio da je sadašnji administrator „brđanin i ruralni tip“ koji se „totalno ne uklapa u primorski i gradski štih pastve kojoj treba biti autoritet“ te da za novog mitropolita treba biti postavljen neko ko je „obrazovan i elokventan“ implicirajući da Joanikije to nije jer je „usko plemenskog shvatanja“. Mimo toga mu se privatno zamjera i bliskost sa Zapadom a samim tim je i njegovo srpstvo upitno.

Sve u svemu tri opcije su trenutno najviše u igri: odgoditi izbor mitropolita na godinu dana kako priželjkuje dio DF-a i dio ljudi oko predsjednika Vučića; izabrati Joanikija radi dobrih odnosa sa zvaničnom Podgoricom i unutrašnje stabilnosti crnogorske vlasti – kako traži Zapad, ili izabrati ranijeg vikarnog episkopa dioklijskog i sadašnjeg episkopa buenosajreskog i južnocentralnoameričkog Kirila Bojovića čije srpstvo i rusofilstvo se manje dovodi u pitanje. U srijedu je Kurir TV objavila da je i sam Irinej Bulović u igri za mitropolita a istog dana uveče Vidovdan je objavio da je moguće da će Irinej biti novi administrator na Cetinju. U četvrtak ujutro se glasnula Nevenka Ćirović iz Demokrata poručivši Irineju „da se ne igra igara“ jer ni „one oko Đeda (Amfilohija) nisu zaboravljene“.

Ipak, konačni stav će zavisiti od odluke vladara Srbije.

Jovo MARTINOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo