Povežite se sa nama

INTERVJU

KOČA PAVLOVIĆ, POSLANIK DEMOKRATSKOG FRONTA; Đukanović i Krivokapić pakuju novu koaliciju

Objavljeno prije

na

Otvaranje parlamentarne istrage o aferi Snimak i formiranje anketnog odbora bili su jedan od zahtjeva velikog protestnog skupa, održanog 22. aprila na platou ispred Skupštine Crne Gore. Tada je svakome bilo jasno šta građani traže – konkretne rezultate, jasnu osudu antiustavnog djelovanja DPS-a i konkretnu odgovornost za konkretne osobe. Međutim, predsjednik Anketnog odbora Koča Pavlović nedavno je kazao da su Anketni odbor i njegov izvještaj o rasvjetljavanju afere Snimak postali kolateralna žrtva unutarkorupcionog pomirenja između DPS-a i SDP-a. Zašto?

MONITOR: Građani nijesu tražili da se formira Anketni odbor da bi javnost gledala još jedno parlamentarno pozorište koje će se završiti bez rezultata.
PAVLOVIĆ: Demokratski front je prihvatio povratak u Skupštinu i formiranje anketnog odbora, jer je vjerovao da ova parlamentarna istraga mora završiti opipljivim rezultatom. Takva uvjeravanja dolazila su sa različitih adresa. Uostalom, zar je za Jelićeve ili Gvozdenovićeve istupe potrebna bilo kakva dodatna istraga, bilo kakvo dodatno tumačenje? Pa ti iskazi su toliko samooptužujući da su baš oni ta potrebna i dovoljna potvrda antiustavnog djelovanja DPS-a.

Demokratski front i ja povjerovali smo šefu SDP-a Ranku Krivokapiću, koji nas je svo vrijeme uvjeravao da će njihov čovjek u Anketnom odboru podržati Izvještaj u kome će se tražiti konkretna odgovornost za konkretne funkcionere DPS-a. Tako se šef SDP-a ponašao tokom cijelog perioda rada Anketnog odbora. Upravo tako je bilo i na posljednjem sastanku koji smo 24. jula predsjednik PZP-a Nebojša Medojević i ja imali sa gospodom Rankom Krivokapićem i Borislavom Banovićem. Nakon toga dana, šef SDP-a je naprasno prestao da nam se javlja, iz čega zaključujem da je tada nastupio period trgovine sa DPS-om. Trgovine u kojoj su Đukanović i Krivokapić usaglasili više stvari, pa i to da junaci afere Snimak prođu nekažnjeni.

Očito da je ovo gušenje parlamentarne istrage bilo cijena za opstanak vladajuće koalicije, cijena koju je DPS tražio a SDP prihvatio, i zato ću ponoviti moj lični stav – sramota me je što sam dozvolio da građani Crne Gore, i ja sa njima, još jednom budemo nasamareni od istih, dobro poznatih prevaranata.

Predsjednik DF Miodrag Lekić je ranije najavio da ovakav rasplet događaja oko afere Snimak neće ostati bez odgovora DF-a. Ne znam kakav će taj odgovor biti, ali se nadam da će, nakon ovog posljednjeg Krivokapićevog licemjerja, makar malo zaćutati oni koji se i dalje ,,nadaju” u šefa parlamenta, a sjede u opozicionim redovima.

MONITOR: Kako je, po Vašem mišljenju, moguće dokazati da je u predizbornom periodu bilo protivzakonitih aktivnosti, političke diskriminacije i zloupotrebe izbornih resursa?
PAVLOVIĆ: Dokazivanje tih nezakonitosti je posao tužilaštva, a ne Skupštine i Anketnog odbora. Naše je bilo da, na bazi saznanja i uvjerenja, većinski donesemo političku ocjenu – da su poslanici koji bestijalno lažu i da su ministri koji otvoreno i nesporno zloupotrebljavaju svoje pozicije i državne fondove nedostojni da obavljaju te javne funkcije.

Umjesto da nam pomogne da od DPS-a zahtijevamo uklanjanje Jelića iz Skupštine, Krivokapić je sa tim i takvim Jelićem otišao, o državnom trošku, na vaterpolo vikend do Barselone. Mislim da je takvim ponašanjem šef SDP-a pokazao Briselu da su on lično, njegova partija i parlament kojim rukovodi, zatočenici petnaestogodišnje političke ljubavi koja je Crnu Goru dovela do same ivice fizičkog opstanka. Ova zapanjujuće čvrsta veza Đukanovića i Krivokapića prijeti da u zaborav gurne čak i onu epsku ljubav Vladimira i Kosare.

MONITOR: Da li imate kakvih saznanja o tome kako je na ovakav, kako ste rekli, razočaravajući rezultat Anketnog odbora, reagovala Evropska komisija?
PAVLOVIĆ: Reakcija EK je bila očekivano negativna, ali je njihova reakcija za mene bila neočekivano mlitava. Kao da su Brisel i sam komesar File, koji je onako grlato ponavljao priču o tri uslova za otvaranje pregovora u oktobru, prihvatili da broj tih uslova za sada budu svedeni na samo jedan – na ustavne promjene. Poznajući briselsku metodologiju, pretpostavljam da će nepostojanje očekivanih rezultata oko afere Snimak biti glavna zamjerka u jesenjem Izvještaju koji će Komisija dati o Crnoj Gori.

MONITOR: Tokom parlamentarne istrage, članovi Anketnog odbora međusobno su se optuživali za opstrukciju, iznošene su oštre kvalifikacije… Prije nekoliko dana zamalo nije došlo do tuče na sjednici Radne grupe za izborno zakonodavstvo. Po pravilu inicijatori tih incidenata su poslanici DPS-a. Vaš komentar.
PAVLOVIĆ: Tenzije zakonomjerno rastu kada god se neko od funkcionera DPS-a osjeti lično ugroženim ili kada se razmatra ukidanje nekoga od nezakonitih stubova DPS-ove dvodecenijske vlasti. Kada sam predložio da Anketni odbor pozove svog člana Milutina Simovića da pred odborom svjedoči o predizbornoj kupovini glasova u Pljevljima, koju je baš on partijski koordinisao, šef poslaničkog kluba DPS-a je postao tako agresivan i nevaspitan da sam bio prinuđen da ga pozovem u susjednu prostoriju, kako bih ga urazumio i smirio. I taj moj poziv, iako ga on nije prihvatio, imao je pozitivan efekat na daljnji rad Anketnog odbora. A ovo što se desilo na Radnoj grupi ja svrstavam u kategoriju čuvenog crnogorskog ,,čojkanja”, što u našoj Skupštini već odavno gotovo da predstavlja parlamentarni standard.

MONITOR: A kako komentarišete dolazak Sava Grbovća, vlasnika Lutrije, na jednu od sjednica parlamentarnih odbora i nedavni slučaj kada je gradonačelnik Miomir Mugoša doveo na sjednicu Anketnog odbora psihijatra?
PAVLOVIĆ: Dolazak ,,bezbjednosno interesantnog” Sava Džigija Grbovića u Skupštinu, i to (navodno) bez ičijeg poziva, predstavlja istinski skandal. Doduše, svi odavno znamo da Brano Mićunović ima svoje poslanike u Skupštini Crne Gore, koji se sami identifikuju svaki put kada neko pomene Mićunovića ili kada Branov interes neko dovede u pitanje. Ali i pored toga, smatram da je ulazak najbližeg Mićunovićevog saradnika u Skupštinu Crne Gore bio skandal bez presedana. Možda je najtužnije što bi to Džigijevo ,,gostovanje” prošlo beskonfliktno da nije reagovao predsjednik PZP-a kolega Medojević.

Epizoda sa Mugošom je sramota posebne vrste – sramota parlamentarizma i sramota profesije. Za Skupštinu je krajnje uvredljivo da je neko onako tretira, kako je to pokušao Miomir Mugoša. A naročito je sve to bilo sramotno za onog ljekara koji je pristao da sa njime, kao sa potiračem, mlatara bahati gradonačelnik. Ja sam nastojao, i mislim da sam uspio, da osujetim taj pokušaj diverzije rada Anketnog odbora.

Na ovom mjestu moram dodati još nešto. Zapanjilo me je saznanje da SDP, koji je insistirao da se Miomir Mugoša pozove na saslušanje, za ovog gradonačelnika-siledžiju gotovo da nije imao niti jedno pitanje!?

MONITOR: U septembru se očekuje zasijedanje parlamenta o rebalansu budžeta. Kakav ishod očekujete, da li će pasti Đukanovićeva vlada?
PAVLOVIĆ: Mislim da nećemo dočekati novo rebalansiranje, jer vjerujem da Đukanović sa Krivokapićem već pokušava da ,,spakuje” neku novu koaliciju i neku novu vladu, koja bi bez izbora preuzela upravljanje Crnom Gorom. Koliko ja znam, ta bi nova koalicija morala biti razumna u vezi KAP-a, ograničeno agilna na planu borbe protiv korupcije, pasivna po pitanjima obračuna sa organizovanim kriminalom, i otvorena za azerbejdžanske investicije u sektoru nafte i gasa. I kao prvo – ta bi koalicija morala da Đukanoviću garantuje sigurnost.

Da ne bi bilo zabune – Demokratski front će, ako do toga dođe, zahtijevati izbore. I ako do tih izbora na jesen dođe, mi ćemo sami pobijediti DPS. Iskreno se nadam da ostale opozicione kolege neće prihvatiti ovu rekonstrukciju vlasti koju pakuju Đukanović i Krivokapić. Jer je to put koji Crnu Goru vodi u dugotrajno dužničko ropstvo, a vanredni izbori su jedini izlaz ka ozdravljenju ove države i njene privrede.

Mirenje separatista i radikala

MONITOR: Nedavno ste, postavljajući poslaničko pitanje o pomilovanju osoba koje izdržavaju zatvorsku kaznu, rekli da kaznu ne izdržavaju najveći kriminalci koji se nalaze u ovoj državi. Kako njih dovesti pred lice pravde?
PAVLOVIĆ: Najveći crnogorski kriminalci jesu na slobodi. Jedan broj njih slobodno posluje ovdje, a jedan broj ih je u bjekstvu, nakon što je bivša srpska vlast, u saradnji sa DEA-om, prije tri godine započela i provela obimnu ofanzivu protiv mafije u Srbiji i regionu. Tada su ključni Đukanovićevi investitori morali napustiti Crnu Goru i otići u ilegalu.

Vidimo da je ta započeta borba protiv mafije sada stala. Nova srpska vlast ne hapsi Šarića, iako je gromoglasno najavljivala. Ta je vlast ukinula potjernicu za Stankom Subotićem, a u kuloarima se čak najavljuje da će uskoro abolirati jednog od ključnih regionalnih kriminalaca koji je u zatvoru.

Svi oni kojima je čudno što su odnosi Crne Gore i Srbije baš sada dostigli ,,najveći nivo”, svi kojima je čudno što su separatist Đukanović i bivši radikal Vučić postali najbolji prijatelji, a Krivokapić i Dačić intimusi, svi kojima je čudno što Toma Nikolić učestvuje u kampanji Filipa Vujanovića i što nagovara NOVU na koaliciju sa DPS-om neka se zapitaju šta to pomenute osobe spaja? Ili još bolje – ko je to ko spaja ove nekada nepomirljive protivnike?

Rezultat ove nove ,,regionalne saradnje” jeste to što je Darko Šarić počeo da se otvoreno sprda sa državom Crnom Gorom! Pogledajte samo pravosudne igranke oko njegovog brata i oko Lončara, pa zatim ove smijurije oko zakupa njegove imovine koja je konfiskovana. Darko Šarić prvo šalje svoje rođake, braću Šariće, kao zainteresovane za zakup njegove nekadašnje imovine, a potom se njegov advokat pojavljuje na licitaciji. Naravno da svega toga ne bi bilo da se Darko Šarić zaista plaši hapšenja. Ali, čini se, da ga je aktuelno srpsko-crnogorsko otopljavanje potpuno ospokojilo i ohrabrilo.

 

Skupština – centralni politički autoritet

MONITOR: Na osnovu Vašeg iskustva kao poslanika Skupštine Crne Gore i predsjednika Anketnog odbora kako ocjenjujete rezultate rada crnogorskog parlamenta i njegov uticaj na politička i ostala dešavanja u Crnoj Gori?
PAVLOVIĆ: Skupština se posljednjih godina administrativno opremila, i u ovoj integrativnoj fazi ona ima šansu da se postavi u ulogu centralnog političkog autoriteta u državi. Ima šansu da makar u ključnim stvarima postane parlament evropskog tipa. To je, na svoj autokratski način, nedavno primijetio čak i predsjednik Vlade, žaleći se na tobožnju diktaturu parlamenta. Od njenog čelnog čovjeka u dobroj mjeri zavisi da li će Skupština CG tu svoju integrativnu šansu iskoristiti. Baš zato, ja ocjenjujem da će, sa ovim predsjednikom, Skupština tu svoju šansu propustiti. Jer nam je skupštinski čelnik osoba kada na engleskom govori o razvoju demokratije u Gruziji, a potpuno je druga osoba kada na crnogorskom razgovara sa autokratom Milom Đukanovićem. Najsvježije iskustvo pokazuje da brzina naših integracija direktno zavisi od sposobnosti Skupštine Crne Gore da se mijenja u skladu sa evropskom praksom. Zato je pitanje predsjedavanja i rukovođenja Skupštinom jedno od ključnih pitanja naše evropske budućnosti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA (HRA): Na početku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je uradila veoma značajnu stvar prvo sa naknadom štete kroz mehanizam poravnanja sa žrtvama Deportacije izbjeglica (doduše ne svim), a sada i sa propisivanjem statusa civilne žrtve rata i obeštećenjem za sve te godine ignorisanja žrtava. To naravno nije zamjena za krivičnu odgovornost i pravo na istinu o svim okolnostima stradanja tih žrtava

 

 

MONITOR: HRA, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava i Udruženje “Štrpci – Protiv zaborava” pozdravili su odluku Vlade da jednokratnim naknadama obezbijedi reparacije za porodice civilnih žrtava ratova ’90-ih. Ocijenili ste da je to velika, istorijska odluka. Zašto je ova odluka važna?

GORJANC PRELEVIĆ: Značaj je višestruk. Prije svega,priznata je patnja porodica žrtava, koje su u ratnim zločinima prvo izgubile svoje najbliže, a onda oko tri decenije i bile ostavljene bez društvene (socijalne) zaštite.

Priznata je greška države što mnogo ranije nije usvojila zakon o civilnim žrtvama rata. Prepoznata je odgovornost društva, za svoje članove koji su u ratovima devedesetih najviše izgubili. Priznata je odgovornost države za te ratne okolnosti, i konkretno, za stradanje civila u takvim okolnostima, a ne samo boraca. (Borci su od početka bili priznati kao žrtve i njihove porodice su imale pravo na socijalnu zaštitu.) Sve to daje nadu i da se ratovi neće ponoviti.

Građani Crne Gore imaju ozbiljan razlog da budu ponosni na svoju državu. Bolja je od Srbije, koja, na primjer, svoje državljane otete iz voza u Štrpcima ne prepoznaje kao civilne žrtve rata samo zato što su stradali van njene teritorije! A Crna Gora ih je ne samo prepoznala, već je i njihovim porodicama retroaktivno obezbijedila naknade zbog uskraćene socijalne zaštite. To je velika stvar.

S druge strane, srce nam se svima cijepa dok odgovaramo ćerki otetog putnika iz voza u Štrpcima da nema pravo na naknadu samo zato što je iz Srbije. Demir Ličina iz Bijelog Polja, čiji je otac Ilijaz bio jedan od otetih i ubijenih putnika, napisao je posijle usvajanja zakona poziv Srbiji da i ona prizna svoje državljane otete u Štrpcima kao civilne žrtve rata. U objavi na Fejsbuku je izlistao imena svih žrtava, napisao da su oni svi sada po zakonu Crne Gore civilne žrtve rata, pozvao Srbiju da slijedi taj primjer i rekao jednostavnu i moćnu istinu: Stradali su zajedno, treba da imaju isti status!! I oni i njihove porodice.

Ponosna sam što sam to doživjela, i tome doprinijela. Grade se moralne stepenice koje i nas i nove generacije vode samo naviše. Posle poravnanja sa žrtvama Deportacije izbjeglica iz Bosne i Hercegovine 2008. godine, ovogodišnje priznanje statusa civilnih žrtava rata i retroaktivno obeštećenje za decenije uskraćenosti je dragocjen primjer uspjeha u tranzicionoj pravdi na Balkanu, koji se nadam da će slijediti i drugi.

MONITOR: Konstatovali ste da nije jasno zašto je Vlada izostavila porodice civilnih žrtava rata koje su stradale na Kosovu i u Bukovici. Šta njihovo izostavljanje iz ove odluke znači?

GORJANC PRELEVIĆ: Još ne znamo razlog izostavljanja. Vjerujemo da je u pitanju greška koja će biti ispravljena. Imam povjerenja u ministra (socijalnog staranja, brige o porodici i demografije) Damira Gutića, jer je već uložio napor da se, prvo, usvoje izmjene zakona koje prepoznaju status civilnih žrtava rata svim žrtvama, bez obzira na to gdje su stradale i s kojim republičkim državljanstvom, a onda i da se dođe do ovih značajnih retroaktivnih isplata. Danas smo mu uputili pismo sa detaljnom argumentacijom zašto bi trebalo prepoznati i ostale i očekujem da to s pažnjom razmotri.

MONITOR: Ovog mjeseca navršilo se 26 godina od  zločina u Kaluđerskom lazu , za koji do danas niko nije odgovarao. Nema čak ni spomen obilježja. Kakva je to poruka?

GORJANC PRELEVIĆ: Nadam se da je to samo inercija prošlih, neodgovornih vremena. Postupak za dobijanje odobrenja za spomen-obilježje je u toku i očekujem da Ministarstvo kulture i medija uskoro o tome odluči. Bilo bi nepravedno da ovaj slučaj bilo kako padne padne u zapećak zato što su žrtve izbjegli Albanci sa Kosova.

MONITOR:  Pozdravili ste formiranje krivičnog predmeta u tom slučaju od strane SDT. Tužilaštvo je nanovo otvorilo više slučajeva ratnih zločina. Očekujete li da bi se ovoga puta moglo krenuti drugačije?   

GORJANC PRELEVIĆ: Ranije je u predmetu Kaluđerski laz procesuiran zločin nad samo 11 od 21 civilne žrtve koje su stradale na tom području, pri čemu nije utvrđeno ko je tačno pucao na izbjegličku kolonu, pa su svi koji su bili optuženi oslobođeni. Otvoreni su ponovo i drugi stari pogrešno ili nepotpuno procesuirani predmeti, za Deportaciju, Bukovicu i Morinj. Očekujem da se sve to sada pošteno sagleda i da se traži i odgovarajuća stručna podrška za procesuiranje.

Koristim priliku da ponovo naglasim da država mora da obezbijedi bar dva državna tužioca koja bi isključivo bila posvećena ratnim zločinima dok se taj zadatak ne završi. Ovo je posljednja, istorijska prilika za tako nešto, i nadležni Tužilački savjet, VDT i SDT moraju da je iskoriste. Evropska unija je tu obavezu dovoljno “nacrtala” u završnim mjerilima za pregovore u poglavlju 23 – očekuju se optužnice po komandnoj odgovornosti na najvišem nivou i primjena međunarodnog humanitarnog prava, koje ranije nije bilo.

MONITOR:  Gdje je Crna Gora generalno kada je u pitanju suočavanje sa prošlošću?

GORJANC PRELEVIĆ: Na početku. Svakako bi bolje bilo da se sve što se desilo ove godine dešavalo dvadeset godina ranije, ali, objektivno posmatrano, i mnogo iskusnijim demokratijama je bilo potrebno i više godina da se suoče sa svojim zločinima iz prošlosti, a neke se i nikad nisu suočile, među njima su, na primer, i Sjedinjene Američke Države.

Crna Gora je uradila veoma značajnu stvar prvo sa naknadom štete kroz mehanizam poravnanja sa žrtvama Deportacije izbjeglica (doduše ne svim), a sada i sa propisivanjem statusa civilne žrtve rata i obeštećenjem za sve te godine ignorisanja žrtava. To naravno nije zamjena za krivičnu odgovornost i pravo na istinu o svim okolnostima stradanja tih žrtava. To je sve zajedno ono što se zove tranziciona pravda za društvo koje kroz to postaje stvarno demokratsko.

MONITOR:  Pravosuđe je i dalje u centru neophodnih reformi kako bi se zemlja suštinski pomjerila na evropskom putu. HRA u kontinuitetu prati stanje u toj oblasti. Pomjeramo li se?

GORJANC PRELEVIĆ: Pomjeramo se utoliko što smo izašli iz faze v.d. stanja, imamo sve te ključne ljude na funkcijama u Vrhovnom državnom tužilaštvu i Vrhovnom sudu, iako su nepopunjeni Sudski savjet, kome nedostaje jedan član i Tužilački savjet, kome nedostaju dva.

Sveukupno je vrlo teška situacija jer, s jedne strane, nikakva lustracija, nikakav veting nije sproveden a neophodan je, to je jasno svakome ako pogleda protiv koga se sve i zašto vode krivični postupci, a, sa druge, već nedostaje znatan broj sudija i državnih tužilaca, pri čemu je sudstvo neažurno – hronično se prima mnogo veći broj predmeta nego što se rješava, a gomilaju se predmeti iz ranijih godina. U takvoj situaciji je veting istovremeno i rizičan, jer se očekuje da dovede do dodatnog odliva i sudija i tužilaca. Ipak, mislim da suštinske dileme nema, sud mora da uliva povjerenje kao nezavisan i nepristrasan, pa ako se bira između brze i kuse pravde ili sporije ali dostižne, onda dileme suštinski nema.

Očekujem od ministra pravde da započne proces reforme propisa koja bi omogućila sprovođenje vetinga po uzoru na Moldaviju, pri čemu bi naravno mogle da se naprave modifikacije shodno nadležnostima naše Agencije za sprječavanje korupcije itd.

MONITOR:  Žene na društvenoj sceni sve češće su meta mizoginog govora, prijetnji i uvreda. Novinarke, aktivistkinje, poslanice… Da li institucije i društvo imaju pravi odgovor?

GORJANC PRELEVIĆ: Propisi u toj oblasti nisu loši, problem je još u nedostatku spremnosti da se sprovedu. Ipak, u poslednje vrijeme, zajedništvo koje se stvara prilikom reagovanja na napade na novinarke, političarke i građanske aktivistkinje je nešto što ozbiljno uliva nadu.

Zajedno podižemo nivo očekivanja od institucija, a onda one i uzvraćaju efikasnijim i aktivnijim djelovanjem koje ranije nismo gledali. Sve u svemu, nije mnogo potrebno da Crna Gora doživi neophodnu transformaciju u državu evropskih standarda i članicu Evropske unije. Čini se da se za to konačno stvara neophodna kritična masa. Naravno, uvijek će biti i znatan broj onih koji čežnjivo teže ka prošlosti i to onoj od prije više stotina, da ne kažem i hiljadu godina. To prosto treba prihvatiti, ali i ne dozvoliti da stane na put opredjeljenju tri četrtine stanovništva za članstvom u EU, koje znači prihvatanje savremenih evropskih standarda društvenog života.

MONITOR:  Objavili ste stav da Zakon o potvrđivanju sporazuma o razvoju turizma i nekretnina sa UAE zahtijeva usvajanje kvalifikovanom, dvotrećinskom većinom.  Kakva su vaša očekivanja?

GORJANC PRELEVIĆ: Očekujem da se, prije svega, Sporazum doradi tako da se precizira javni interes i ograniči odstupanje od postojećih državnih propisa, posebno onih o konkurenciji, jer je to i najproblematičnije s aspekta pridruživanja EU. Već su se u tom pravcu čuli glasovi iz Evropskog parlamenta, a oglasiće se vjerovatno i Evropska komisija.

Očekujemo da se poštuje Ustav i da se obezbedi da se o usvajanju Zakona o potvrđivanju tog sporazuma odlučuje kvalifikovanom 2/3 većinom, jer tu većinu zahtijeva Ustav za usvajanje svakog zakona koji se tiče imovinskih prava stranaca. U protivnom, Ustavni sud bi trebalo da ukine taj sporazum, jer je za to svakako nadležan.

Zahvaljujući odluci predsjednika Milatovića da vrati zakon na ponovno odlučivanje, premijer Spajić je dobio malo više vremena da sagleda tu situaciju, da se posavjetuje kako da obezbijedi korisne investicije, bez štete po ekološku Crnu Goru i njeno članstvo u EU, jer je to članstvo njegova osnovna obaveza, a ne udovoljavanje Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Verujem da će na drugi pogled uočiti i da nema smisla i da mu cio civilni sektor bude opozicija, umjesto da zajedno radimo na tome da uskočimo u evropski voz.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA STEVANOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDACIJE SLAVKO ĆURUVIJA: Država nije zaštitila pravo na život Slavka Ćuruvije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Potrebni su nam javni servisi od kojih vlast strahuje, a ne zastrašeni skup zaposlenih koji se kroz prozor u suterenu provlači do studija u kome će servirati novu dozu servilnosti prema režimu

 

 

MONITOR: Na 26-tu godišnjicu od ubistva, dobili ste poziv za pripremno ročište po osnovu objedinjene tužbe Ratka Romića, Miroslava Kurka i Milana Radonjića koji su na Apelacionom sudu oslobođeni krivice za ubistvo Slavka Ćuruvije. Podnosioci tužbe traže odštetu od oko milion i po dinara.   Ćuruvijine novine su uništene novčanim globama. Da li je Fondacija „trn u oku“ novo-starih moćnika?

STEVANOVIĆ: Fondacija, ali i bezmalo svi kritički nastrojeni mediji i organizacije civilnog društva u Srbiji su konstantni „trn u oku“ zbog nepristajanja na zaborav, bezakonje i nekažnjivost. Tužbe koje smo tokom prošle godine dobili od trojice prvostepeno osuđenih i odlukom Apelacionog suda oslobođenih za ubistvo Slavka Ćuruvije izazvale su šok, ne samo u Fondaciji već i čitavoj medijskoj zajednici u Srbiji i Evropi. Naš komentar se odnosio na presudu koja je skrivana od javnosti čitavih 10 meseci-i koja nas je dovela u situaciju da za ubistvo novinara, nakon 16 godina istrage i devet godina suđenja – niko nije kriv. U toj atmosferi, bez ičije odgovornosti za ubistvo, obeležili smo i ovu, 26. godišnjicu Slavkovog stradanja na sudu, gde se sada sudi Fondaciji koja nosi njegovo ime. Teško je pomiriti se sa tom situacijom.

Protiv Fondacije, kao izdavača portala Cenzolovka.rs, vode se još četiri sudska spora, za koje smo ubeđeni da predstavljaju tzv. SLAPP tužbe. Dobra vest je da smo nedavno jedan od tih postupaka okončali konačnom presudom u našu korist. Naime, izdavač tabloida Kurir je nas-zajedno sa još tri medija, tužio zbog „nelojalne konkurencije“ Trgovinskom sudu. Zbog prenete analize o broju lažnih vesti na naslovnim stranama tabloida. Sud je imao sluha da shvati da informacija nije roba i da odbaci tužbu. Sada Kurir, na ime sudskih troškova, svim tuženima treba da isplati skoro milion i po dinara.

MONITOR: U februaru su  neke organizacije civilnog društva (među kojima i Vaša) kao i medijska udruženja odlučili da prekinu saradnju sa vlastima i podrže studentske zahtjeve.  U međuvremenu je u novoj vladi za ministra informisanja izabran Boris Bratina koji je odmah zatražio da policija i pravosuđe reaguju u vezi sa blokadom RTS. Kako ocjenjujete to što ministar nije prvo ponudio svoje pregovaračke sposobnosti?

STEVANOVIĆ: Dok policija malo-malo pa upotrebi silu protiv studenata, BIA saslušava pojedine studente i one koji ih javno podržavaju, novosadski aktivisti leže u produženom pritvoru bez ikakvog osnova, a tabloidi objavljuju lične podatke učesnika u protestima, nema mesta nikakvim razgovorima ni pregovorima sa vlastima. U fabrikovanoj realnosti koju proizvodi režim, u kome su protestanti izmislili upotrebu zvučnog oružja tokom 16 minuta tišine u Beogradu 15. maja, a tabloidi spisak osoba koje su se obratile lekarima za pomoć nakon policijske upotrebe sile nad demonstrantima u Novom Sadu 28. aprila objavljuje kao spiskove izdajnika, ne vidim ni jednu moguću temu o kojoj bi imalo smisla razgovarati sa odgovornima, bio to bivši ili sadašnji ministar informisanja.

Osoba koja je svoju javnu biografiju posvetila negiranju ljudskih prava i paljenju evropske zastave je jasna poruka – i to ne samo samo medijskoj zajednici, o tome kuda ova vlast namerava da usmeri napore u oblasti slobode izražavanja i slobode medija, ali i rešavanja aktuelne političke krize i evropskih integracija. Izbor ovog, ali i drugih podjednako kompromitovanih ministara, najrečitije govori o tome kakve su namere režima  koji vodi rat sa svojim građanima.

MONITOR: Kakva je  budućnost sadašnjih javnih servisa?

STEVANOVIĆ: Po mom mišljenju, javni medijski servisi su neophodni Srbiji, jer samo mediji čija je jedina funkcija ostvarivanje javnog interesa mogu da budu brana medijskim manipulacijama i tabloidizaciji. Međutim, naši javni servisi nikada nisu u potpunosti ispunili ovu funkciju. Zbog toga oni moraju da se transformišu. Jedno od mogućih rešenja jeste potpuni reset, odnosno ukidanje postojećih i osnivanje novih javnih servisa u kojima će kompletna struktura biti građena „od nule“. Čini mi se da jedino na ovaj način možemo da obezbedimo da javni servisi nikada više ne budu taoci „tihe većine“, koja svojim ćutanjem i saginjanjem glave kompletan sistem vuče u podanički odnos prema svim budućim vlastima. Potrebni su nam javni servisi od kojih vlast strahuje, a ne zastrašeni skup zaposlenih koji se kroz prozor u suterenu provlači do studija u kome će servirati novu dozu servilnosti prema režimu.

MONITOR: Imperativ izlaska države iz vlasništva u medijima prekršen je- kada je prošle godine izmjenom medijskih zakona država vraćena u medije. Bilo je jasno da će vlast djelovati preko državnog Telekoma koji je već, posredno, uticao na transakcije sa medijima. Nedavno su kupili od United media (vlasnika TV N1 i TV Nova), veoma gledani Sport kanal. Koliko su opravdani strahovi da će i mali broj nezavisnih medija nestati u ovoj nelojalnoj konkurenciji?

STEVANOVIĆ: Nezavisni mediji su već predugo na ivici opstanka. U Srbiji raste broj gradova koji predstavljaju tzv. informativne pustinje – sredine u kojima ne postoje vesti koje bi bile relevantne za lokalne zajednice. Sada svedočimo i proterivanju medija United Grupe sa kablovskih provajdera, u novom pokušaju da se njihov domet i uticaj svedu na nulu. Ti mediji su odgovorili otključavanjem online pristupa gledaocima, ali je pitanje koliko dugo će moći da izdrže ovo odricanje od prihoda. Režim, preko Telekoma, bukvalno otima i truje sav medijski prostor u Srbiji, i zato su se medijska udruženja žestoko protivila vraćanju države u medije kroz izmene Zakona o javnom informisanju i medijima i Zakona o elektronskim medijima. Na žalost, u tome nije bilo podrške partnera iz EU. Ekspanzija Telekoma na medijsko tržište, koja je počela još pre izmena ova dva zakona koji su to izričito zabranjivali, tada je ozakonjena i sada dobija novi zamah.

MONITOR: Početkom aprila u Srbiji su boravili predstavnici više međunarodnih medijskih organizacija (iz grupe Media freedom rapid response), povodom njihove zabrunutosti zbog pojačanih pritisaka na medije i ugrožavanja bezbjednosti novinara.  Šta očekujete od ove posjete?

STEVANOVIĆ: Organizacije okupljene u grupu Media Freedom Rapid Response do sada su predstavljale istinske branioce slobode medija u Srbiji. Njihov dolazak u misiju u Srbiji predstavlja posledicu ozbiljne zabrinutosti za stanje medija i novinara, pa samim tim i smeta onima koji su za to stanje najodgovorniji. Kreiranje paralelne realnosti-u čemu je srpski režim pravi majstor, pa i kroz žalbe bivšeg ministra, nisu novost. Srećom, organizacijama okupljenim u MFRR je to savršeno jasno, a sada se nadam da će to razumevanje proširiti i na donosioce odluka u svojim evropskim zemljama.

 

Nekažnjivost ubistava novinara  je stoprocentna

MONITOR: Povodom godišnjice od ubistva Slavka Ćuruvije, objavili ste tekst Ćuruvije i Aleksandra Tijanića „Šta je sledeće Miloševiću?“ štampan u Evropljaninu oktobra 1998-e. Mnogi će reći da je taj tekst i danas aktuelan.  Koliko je nekažnjivost za ubistva i progon novinara i medija posle 1990-tih, uticala na utisak o njegovoj aktuelnosti?

STEVANOVIĆ: Srbija je zemlja sa neslavnim rezultatom kada je riječ o zaštiti bezbjednosti novinara. Nekažnjivost ubistava novinara je stoprocentna, s obzirom da ni jedno od tri ubistva – Slavka Ćuruvije, Dade Vujasinović i Milana Pantića nijesu riješeni. Dražava svojim (ne)postupanjem nije zaštitila njihovo pravo na život, i to predstavlja zastrašujuću poruku svim nezavisnim i kritičkim novinarima u zemlji. Pored ovih- najstrašnijih zločina nad novinarima, preveliki je broj nerazriješenih „manjih“ obračuna kojima svjedočimo gotovo svakodnevno. Štaviše, verbalni napadi i pozivi na linč novinara stižu sa najviših adresa: predsjednika države, visokih funkcionera SNS i njihovih medijskih trbuhozboraca. Tokom 2023. godine, u Fondaciji smo pratili ove napade na novinare. I izbrojali najmanje 884 verbalna napada objavljena u četiri tabloida koji prema podacima Saveta za štampu najčešće krše Kodeks novinara Srbije. To znači skoro dva i po pojedinačna slučaja targetiranja novinara dnevno! Vjerujem da je danas, uz nervozu koja prati studentske proteste i oslobađanje Srbije od straha, taj broj značajno veći.

Sve ovo zajedno kreira atmosferu u kojoj je danas u Srbiji opasno biti novinar. Ako znamo da je novinarstvo javno dobro i da napad na novinara predstavlja napad na priču, odnosno na pravo građana da budu informisani, onda je poslednji trenutak da se i građani trgnu i jasno osude svako targetiranje novinara. Pored selektivne primjene pravde koju upražnjava pravosudni sistem, javnost ostaje jedina moguća zaštita.

 

Vlast je pod dvostrukim pritiskom

MONITOR: Prekinuta je studentska blokada RTS jer je Odbor za kulturu i informisanje Skupštine Srbije odlučio da raspiše novi konkurs za Savjet REM. Istovremeno je u Novom Sadu policija primijenila ozbiljniju silu na studente i građane. Šta se promijenilo?

STEVANOVIĆ: Vlast se očigledno našla pod dvostrukim pritiskom – onim koji su napravili studenti dvonedjeljnom blokadom RTS-a sa zahtjevom da se raspiše novi konkurs za Savet REM-a i onim koji dolazi iz EU da se pitanje REM-a konačno riješi. Za nas je sada ključna odgovornost za čitav proces koji je doveo do šestomjesečnog pravnog vakuuma u kome REM, praktično, ne postoji. Jedan od ključnih razloga za izjmene Zakona o elektronskim medijima 2023. godine, bio je dovođenje u red REM-a, koji je u Srbiji postao paradigma zarobljenih institucija u funkciji zaštite interesa režima i njegovih medija. Zajedno sa NUNS-om, NDNV-om i Crtom, podnijeli smo krivičnu prijavu protiv predsjednice skupštinskog Odbora za kulturu i informisanje, Nevene Đurić, koja je suspendovala primjenu zakona- propuštanjem da raspiše konkurs. Više od šest mjeseci od Tužilaštva nemamo nikakve informacije  o sudbini ove prijave.

Kada je konkurs konačno raspisan sa više od četiri mjeseca zakašnjenja, odmah je u potpunosti kompromitovan prihvatanjem skupštinskog odbora da usvoji kandidature koje ne ispunjavaju zakonske uslove. Zbog toga se sedam nezavisnih kandidata, od ukupno 18, povuklo iz procesa u januaru. Vjerujemo da i u takvom postupanju postoje elementi krivičnih djela.

Ukoliko ne postoji odgovornost, i ukoliko i na ovom primjeru, kao i brojnim prije njega, na djelu imamo nekažnjvost, kako možemo da vjerujemo u zakonit i transparentan novi proces izbora Saveta? Zahtjev da se okonča nekažnjivost leži i u srži studentske pobune koja traje već šest mjeseci. Sjednica skupštinskog odbora na kojoj je raspisan novi konkurs, takođe ne uliva previše nade: odgovornost za propali proces izbora vladajuća većina je prebacila na kandidate koji nijesu hteli da pristanu na bezakonje.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije pitanje  napada PES-ovog  bota na mene,  nego vraćanja u javni diskurs metoda sa kojima smo mislili da smo završili  nakon promjene vlasti. Potvrda toga je i to da su se ubrzo desile i uvrede supruzi premijera i  poslanici Jevrosimi Pejović.  Ta retorika ne bira političke partije i strane, nego se gotovo isključivo koristi  kada su u pitanju žene koje se usuđuju da javno govore i kritikuju

 

 

MONITOR: Nakon vaših snažnih kritika  sporazuma sa Emiratima, na Fejsbuk stranici  koja se povezuje sa PES-om,  objavljena je fotografija koja aludira na prljavu kampanju koja je vođena protiv vas u “Informeru” 2014. godine. Kako ste to doživjeli?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da je PES ovim otvorio Pandorinu kutiju metoda kojima se koristio prethodni režim. I nije pitanje, kao što sam i ukazala čim se to desilo,  napada njihovog bota na mene,  nego vraćanja u javni diskurs metoda sa kojima smo mislili da smo završili  nakon promjene vlasti.

Potvrda toga da sam u pravu pokazuje da se odmah nakon toga dešavaju i uvrede supruzi premijera i  poslanici Jevrosimi Pejović.  Ta retorika ne bira političke partije i strane, nego se gotovo isključivo koristi kada su u pitanju žene koje se usuđuju da javno govore i kritikuju. Na meti su prethodno bile Draginja Vuksanović, Vesna Bratić, urednica Mportala Danica Nikolić.. Ako sam zaboravila neko ime, čitaoci će se sjetiti…

Poenta je upravo u tome da to nijesu osobe koje imaju jedno političko mišljenje ili jedno mišljenje o određenoj stvari, nego da je  svako ko je u bilo kom trenutku imao drugačije mišljenje, bez obzira na političke razlike, morao da prođe kroz tu vrstu napada.

Kad se dešavalo  osobi “sa jedne strane”,  oni s druge strane  su navijali.  Pa se onda dešavalo osobi sa druge strane,  prvi su navijali. Tako smo došli u situaciju gdje je to nasilje postaje normalno.

Mi smo sa tim uspjeli kao društvo da se nekoliko puta izborimo,  da to zaustavimo kad je bilo mnogo teže, kad je vladao DPS. Evo su te metode ponovo izvirile svoju ružnu glavu. Ponovo se to dešava. Zato mi  kao društvo moramo snažno da reagujemo sada,  ne samo sada  kada mene prozivaju,  nego da reagujemo na  svaki  slučaj. Oni će se jasno još dešavati , jer je Pandorina kutija otvorena. To je ono što je najviše razočaravajuće u ovo slučaju.  Napad na mene, s druge strane,  samo  pokazuje nedostatak argumenata.

MONITOR: Sporazumi su ove sedmice usvojeni u parlamentu, uprkos snažnim kritikama MANS-a, i velikog dijela civilnog sektora.

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  To potvrđuje  tužnu istinu sa kojom smo morali da se suočimo više puta nakon avgusta 2020. Bez obzira na to koliko puta mi promijenimo vlast,  i dalje se suočavamo sa istim konceptima razvoja ove države, istim odnosom prema civilnom sektoru, istim odnosom prema kritičarima i istim mehanizmima  da se izgura ono što oni koji su na vlasti smatraju da treba uraditi.

Razlika je samo u tome što je DPS bio vještiji u načinu na koji su sprovodili svoje naume. Za razliku od ovih, oni bi, recimo,  održali javne rasprave, formalno se pokrili nekakvim strategijama i dokumentima koje su pisali neki klimači glava, koji su u njih ucrtavali i upisivali ono što im je naređeno iz vrha vlasti.

Sada imamo na djelu jednu vrstu diletantizma,  ljudi koji ne mogu da ispoštuju ni elementarne procedure, nego idu na paf-paf pristup. Koji potpuno ogoljava suštinu onoga što je njihov motiv, a to je da se o ovoj temi što manje priča, da se o njoj što manje zna.

DPS se trudio da iskrivi činjenice, da iskrivi realnost do nivoa da se ljudi pitaju-  čekaj, ko je ovdje uopšte u pravu. Ovi se i ne trude. Oni pokušavaju da to izboksuju preko noći, zato što je jedan čovjek odlučio da je to odlično.

DPS je pokušavao da nas ubijedi da su to odlučile institucije.  Mi smo znali da su te institucije pod kontrolom jednog čovjeka i da je to njegova odluka, ali smo morali svaki put to iznova da dokazujemo.

Šta nam je  još pokazao  ovakav odnos vlasti prema ovako važnome pitanju kao što su sporazumi sa UAE?   Da je otpor takvoj odluci vlasti dolazio sa toliko različitih adresa kada su građani u pitanju,  koji imaju potpuno različita politička uvjerenja i koji se po vrlo malo tema mogu složiti kada je u pitanju crnogorska društvena stvarnost. Ali su se složili oko toga da je bilo dosta sa krčmljenjem ovoga što nam je ostalo. Ovaj put su otpor pružili i oni koji su decenijama ćutali i podržavali prethodnu vlast.  Koji su i tada bili protiv betoniranja, ali tada to nisu smjeli da kažu. E to je ta jedna jedina vrijednost koju političari nijesu uspjeli da unište nakon smjene vlasti iz 2020. godine. Što se ljudi osjećaju slobodnije da kažu sa čim se ne slažu.  Oni koji to nijesu smjeli da kažu u vreme DPS-a,  smiju da kažu danas. Mi svi treba da budemo srećni zbog toga što sve više nas smije da brani ono što je ostalo, jer samo tako možemo da ih odbranimo od ovoliko gladnih usta koja dolaze iz svih političkih partija.

MONITOR: Već ste kritikovali sporazume. Šta je najspornije u njima?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: To što  suspenduju ustav i crnogorske zakone, fokusiraju se na ostvarivanje interesa već  izabranog investitora, ukidaju čak i konkurenciju za najvrjednije blago Crne Gore i naravno, evo sada čujemo, koče proces evropskih integracija.

Ne mogu i arapske i evropske integracije. To su im poručili poslanici Evropskog parlamenta. Taj šamar je došao brzo.  Samo dan nakon usvajanja sporazuma.  Pravili smo  ovoliku buku da informišemo naše građane i pokušamo  da do poslanika dopremo argumentima. Ako nismo doprli do poslanika, doprli smo do građana i do Evropske unije.

MONITOR:  Više inicijativa je bila poslata Briselu  u susret usvajanju ovih dokumenata u parlamentu.  Je li  ovo odgovor, ili bi mogli dobiti neki formalniji?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Ovo je početak odgovora.

Kada su se te inicijative podnosile, pa i kad su ih pojedini poslanici podnosili, sprdali su se sa njima. Kada je predsjednik to uradio, govorili su da to nije potrebno. Evo sada vidimo koliko nije potrebno,  pa je Evropski parlament stao da brani našu Veliku plažu od naše vlasti i da brani naše evropske integracije od našeg premijera.

Mislim da je ovo tek početak odgovora Evropske unije. Očkujem da će predsjednik vratiti ovaj zakon, pa će poslanici imati priliku da čuju stvarno mišljenje Evropske unije o ovim sporazumima i prije nego što budu imali popravni i ponovo donosili odluke o sporazumu.

MONITOR: Kako vidite to što o ovako važnim pitanjima pišemo o Briselu, umjesto da odgovor dobijemo od naših institucija?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  To obraćanje Briselu postalo je praksa zato što su naše političke elite pokazale da nijesu zrele da se izdignu iznad nekih međusobnih sukoba i razlika i da pronađu zajednički jezik oko onoga što je javni interes.  Mislim da je svima evidentno da je gotovo svakoj političkoj partiji na prvom mjestu partijski, a ne opšti interes. Zbog toga kada dođemo u ozbiljan problem koji može da dovede evropske integracije u pitanje, mi moramo da se obraćamo Briselu. Nekad su te teme zaista životne, a nekad su te teme političke konstrukcije, ali očigledno je da će to morati da se nastavi sve dok mi ne budemo stvarno u stanju da sami brinemo o onome što je naš javni interes.

MONITOR:  Vlastima  su deklarativno, puna su im usta Evrope, ali koliko su im prakse evropske ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Navikli smo na tu priču – usta su nam puna Evropske unije, a džepovi vaših para, to smo 30 godina živjeli. Tako da mislim da svako može od nas koji živimo ovdje da prozre kada je neko stvarno iskren i ko je stvarno iskren kada je u pitanju proces evropskih integracija, a ko ih koristi kao pokriće za ostvarivanje nekih ličnih interesa

Ipak, kroz sve ove političke promjene jedna stvar je konstantna. Podrška članstvu Crne Gore u EU od strane građana ne pada. Svako istraživanje javnog mnjenja pokazuje da građani Crne Gore žele da uđu u EU. Zato su političarima usta puna priča o EU, jer da građani misle drugačije, oni bi se obrnuli drugačije. Oni hoće samo glasove.

Upravo zbog toga mi imamo šansu da preko Evrope i preko Brisela obezbijedimo da ovo ludilo stane i da oni shvate da ne mogu naprijed sa ovakvim projektima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo