FOKUS
Kokain na duvanskom putu

Istraga protiv Darka Šarića (40) mogla bi da potrese ne samo crnogorsko podzemlje, već i nadzemlje – vrhove politike i biznisa. Po svemu sudeći, ovaj je Pljevljak posjedovao ogroman keš, zarađen u industriji šverca droge, koji je upumpavan u krizom posrnuli finansijski i privredni sistem Crne Gore. Nacionalni biro Interpola u Beograda raspisao je crvenu potjernicu Šarićem i njegovim sugrađaninom Goranom Sokovićem (39) zbog sumnje da su organizovali šverc 2,1 tona kokaina, zaplijenjenog oktobra prošle godine u akciji Balkanski ratnik, iz Latinske Amerike u Evropu. Prema pisanju medija, pošiljka kokaina je trebalo da dođe do Luke Bar, odakle bi bila distribuirana širom Evrope. Srpsko tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala, podsjetimo, proširilo je istragu u slučaju Balkanski ratnik protiv Šarića i Sokovića zbog sumnje da su sa Željkom Vujanovićem, bratom od ujaka Darkovim, organizovali kriminalnu grupu koja je švercovala kokain iz Južne Amerike u Evropu. Vujanović je uhapšen jesenas, ali je pred istražnim sudijom rekao da neće odgovarati na pitanja. Istragom je u ovom slučaju sada obuhvaćeno dvadesetak osoba, među njima i one porijeklom iz Crne Gore, od kojih su devetorica u pritvoru u Srbiji.
,,USPEO SAM U ŽIVOTU”: Malo je vjerovatno da sada ima poznatijeg Pljevljaka od Darka Šarića. Iako je u Pljevljima godinama držao noćni klub Municipijum S, te bio gazda prvoligaša FK Rudara, Šarić je još nedokazanu reputaciju krupnog kriminalca izgradio u Srbiji, gdje se od 2006. pominje kao pripadnik misterioznog klana Amerika. Navodno je klan Amerika odgovoran za desetine gangsterskih ubistava u Beogradu i nadživio je smrt svog legendarnog osnivača, Danilovgrađanina Vojislava Voja Amerikanaca Raičevića (nestao bez traga 1997. u Beogradu). Novi vođa ili jedan od vođa Amerike je postao Mileta Miljanić, uhapšen 2004. u Švajcarskoj, zatim izručen Grčkoj gdje je osuđen zbog šverca 114 kilograma kokaina. U međuvremenu, Šarić je – iskoristivši kontakte u podzemlju do kojih je došao kao Miljanićev saradnik – navodno preuzeo posao i postao najjači trgovac drogom. Miljanić je prošle godine pušten na slobodu.
,,Očigledno je da je Miljanić po povratku u Srbiju, obnovio veze sa Šarićem. Imaju iste kontakte u Americi, sa narko-klanovima, na teren šalju iste provjerene osobe”, tvrdi Blic, pozivajući se na izvor iz istrage.
Ipak, nema vijesti o tome kako je Darko Šarić ranije bio osumnjičen za neko djelo organizovanog kriminala u Srbiji. Kao vlasnik ugostiteljskih objekata, povremeno je bio zvijezda nadahnutih članaka u srpskim tabloidima o životu uspješnih džet-setera kojima pjevaju i igraju poznati folkeri.
Tabloid Kurir je 24. juna 2008, povodom slavlja ,,biznismena Darka Šarića”, objavio kako je on “preksinoć u svom klubu H2O napravio nezaboravnu žurku za prijatelje; među prvima stigli su Džej Ramadanovski, Goga Sekulić i Danijela Vranić”. U nastavku žurke ,,Džej se brže-bolje latio mikrofona i zapjevao Uspeo sam u životu, a ubrzo su mu se pridružile i ostale kolege. Nikola Rokvić i Boban Piroman zapalili su ženski dio gostiju, dok su Goga, Danijela i Romana zagrijale mnoštvo znanih i neznanih”, pa se, izvjestio je Kurir, ,,uz izobilje ića i pića slavilo do zore”.
SRPSKA ISTRAGA: Izgleda kako su to za Darka Šarića sada samo ,,dobra, stara vremena”, jer je, istovremeno sa raspisivanjem Interpolove potjernice, u Srbiji nastavljena višemjesečna finansijska istraga u vezi niza njegovih vila, stanova, lokala i firmi. Predmet interesovanja su i njegovi bankarski računi u inostranstvu. Zasad je utvrđeno da Šarić posjeduje imovinu na 17 lokacija u Novom Sadu i Beogradu, kao i nekoliko računa u švajcarskim bankama. Vrijednost njegove imovine procjenjuje se na nekoliko desetina miliona eura.
List Politika tvrdi da Šarić ima tri pasoša: švajcarski, hrvatski (sumnja se da je ta putna isprava porijeklom iz konzulata Hrvatske u Mostaru, odakle je prije 11 godina ukradeno 930 putovnica) i plavi pasoš SRJ.
Državljanstvo Srbije Šarić je dobio 30. maja 2005, dok je novu, biometrijsku srpsku ličnu kartu podigao 26. januara 2009. na Novom Beogradu.
Šarić je posljednji put viđen u Pljevljima sredinom januara i od tada mu se gubi trag.
Duško Šarić, mlađi brat osumnjičenog Darka, nalazi se u rodnim Pljevljima. Iako se od početka istrage sumnjalo da je i on učestvovao u organizaciji šverca kokaina, dokazi za optužnicu nijesu pronađeni.
O poslovima Darka Šarića nije se mnogo znalo u Crnoj Gori. U žižu interesovanja dospio je nakon što je uhvaćen veliki tovar kokaina zbog koga ga sada gone. Srpski mediji pisali su i o njegovim navodnim sukobima sa bratom crnogorskog premijera.
Sukobili su se, po toj verziji, u finansijskoj kombinaciji zbog prevlasti nad Rudnikom uglja u Pljevljima, čiji su akcionari Šarić ali i firme koje kontroliše Aco Đukanović. Srpska policija, piše Blic, navodno je došla do informacija o oružanom sukobu između Darka Šarića i Aca Đukanovića. Tvrdi se da je Šarić odbio da vrati milionski kredit podignut u Đukanovićevoj Prvoj banci, ,,ali je sukob izglađen intervencijom najuticajnijeg bosa crnogorske mafije”.
TVRDNJE O UBISTVIMA: Srpski tužilac za borbu protiv organizovanog kriminala Miljko Radisavljević kaže da je Šarić, za sada, samo osumnjičen za šverc narkotika, te da se u dosadašnjoj istrazi nije došlo do dokaza, koji ga dovode u vezu sa nekoliko nerasvijetljenih ubistava.
Međutim, srpski listovi utrkuju se u objavljivanju tvrdnji kojima se Šarić povezuje sa gangsterskim ubistvima, bez tragova i očevidaca. Posljednji takav zločin, piše Blic, navodno se odgrao oktobra prošle godine u Kotoru – ubistvo Nikšićanina Dejana Đukovića (33), vlasnika kotorskog Red taksija.
Još jedno ubistvo srpska štampa dovodi u vezu sa Šarićevim klanom: radi se o smaknuću Danilovgrađanina Branislava Brana Šaranovića (66), suvlasnika beogradskog kazina Slavija, koji je početkom oktobra u Beogradu, na Dedinju, izrešetan sa 17 hitaca iz heklera. Njegova likvidacija uslijedila je nakon nestanka Slobodana Radonjića (30), sina biznismena Danila Radonjića iz Bara koji je bio Šaranovićev poslovni partner.
Mlađi Radonjić nestao je u julu 2009. U isto vrijeme kada je u Beogradu nestao Radonjić, misteriozno se izgubio trag i izvjesnom Kneževiću, njegovom drugu, pomorcu iz Bara. Nekoliko dana kasnije u Barseloni su nađeni ostaci zapaljenog džipa sa ugljenisanim lešom. Utvrđeno je da je taj automobil kupljen u jednoj auto-kući u Podgorici i da je bio registrovan na ime nestalog Kneževića.
Šarićev je klan, tvrdi srpska štampa, navodno umiješan i u ubistvo Tripa Penovića (42) iz Pule, likvidiranog na Maksimiru u Zagrebu. Uloga Penovića bila je da regrutuje pomorce za šverc kokaina. Za njegovo ubistvo bio je osumnjičen Anastazije Martinić, hrvatski državljanin. Martinić je inače vlasnik broda na kome je prošlog oktobra zaplijenjeno 2,1 tone kokaina. Poslije zaplijene ove droge u Južnoj Americi, Martinić je uhapšen i nalazi se u urugvajskom zatvoru. Penović je imao dosije u hrvatskoj policiji i od ranije je bio poznat ne samo po iznudama, već i po odličnoj konekciji sa narko-klanovima Crne Gore.
KOTORSKA VEZA: Kotor se, preko nekih od moreplovaca iz ovog grada, pojavljuje kao važan punkt krijumčarenja kokaina. U Kotoru se „regrutuju” pomorci koji preuzimaju i dostavljaju drogu, na svakoj turi bogato zarađuju. Kokain zatim stiže do luka u Italiji, Grčkoj, Holandiji, Belgiji – odakle su ga preuzimali i ljudi Darka Šarića, pa dalje doturali osobama zaduženim za rasturanje droge na uličnom tržištu.
Šarić je navodno imao direktne kontakte sa vrhom kolumbijskog kartela i to preko ,,oficira za vezu” Rodoljuba Radulovića (61), rodom iz Kotora, koji se odavno odselio u SAD. U srpskoj policiji Radulović prolazi kroz evidencije, jer je poznat kao osoba kojoj su nekoliko puta oduzimani luksuzni automobili, za koje je utvrđeno da su kradeni u inostranstvu.
,,Radulović je veoma moćna osoba, sa kontaktima u vrhu srpsko-crnogorskog podzemlja, ali i političarima ovih država. U momentu akcije zapljene kokaina u Južnoj Americi on je telefonom pozvao nekoliko uticajnih prijatelja, pokušavajući da sazna što se dešava”, kazao je neimenovani sagovornik Blica.
Radulović je u međuvremenu demantovao da je član podzemlja, ali je priznao da poznaje Darka Šarića, koga je ,,samo savjetovao oko ulaganja u građevini i poljoprivredi”! Zatim je Radulović kazao kako ,,u Srbiji poznajem puno tih, kako ih vi zovete, kontroverznih biznismena” i ,,dvojicu-trojicu” tamošnjih političara.
,,Upoznao sam 1980-ih Mila Đukanovića, ali se sa njim nikada poslije nijesam vidio”, rekao je Radulović.
KOKAINSKI NETVORK: Nakon konekcija preko ,,kotorske veze”, navodno su registrovana “česta putovanja” Darka Šarića u Južnu Ameriku. Posljednjih nekoliko godina, tvrdi se, Šarić je izgradio kompleksan netvork: od ugovaranja kupovine kokaina, plaćanja, transporta (koji je obavljan prekookeanskim brodovima) do dilerske mreže.
Šarić je, tvrdi se, u direktnoj komunikaciji sa baronima kolumbijskog narko-kartela ugovarao kupovinu kokaina. ,,Narkotike je kupovao isključivo na tone a plaćao je kešom”, piše Blic.
Izgleda da je Šarić – sve do spektakularne zaplijene 2,1 tone kokaina jesenas – malo što prepuštao slučaju. Pedantno je vodio računa kako za sobom ne bi ostavljao tragove koji bi, kao dokazi, mogli da budu korišćeni protiv njega. Imao je, piše srpska štampa, osobe zadužene za kupovinu mobilnih telefona i kartica, koje su mijenjane svakog dana, zatim osobe zadužene da novac iz ulične prodaje konvertuju u mjenjačnicama u veće apoene.
Šarićevi narko-kuriri u Beogradu trgovali su tako da se nikada ne upoznaju – što je model latinoameričkih dilera. Izvori iz srpske istrage tvrde da su, po unaprijed dogovorenom scenariju, ulice oko beogradske hale Arena narko-kuriri blokirali na pet minuta kao da prolazi neki državni zvaničnik. Osoba iz jednog automobila bi spuštila paket sa drogom u kontejner, da bi poslije dva minuta druga osoba preuzela isti paket.
VEZE SA STANKOM SUBOTIĆEM: Darka Šarića su argentinska policija i američka Agencija za borbu protiv narkotika (DEA) krajem 2009. u svom izvještaju dovele u vezu sa Stankom Canom Žapcem Subotićem, svojevremeno ,,bosom balkanske duvanske mafije”.
Sada srpska policija provjerava da li je Šarić, otkad se vodi tajna istraga protiv njega, putovao iz Podgorice u Švajcarsku, gdje boravi ili je boravio Subotić.
Tablioid Press piše da su srpski investigatori zaplijenili papire koji Šarića direktno povezuju za Subotićem.
Od 2007. je Srbija raspisala potjernicu za Subotićem koji je optužen da je oštetio njen budžet sa više desetina miliona eura. Poput Šarića, Subotić je takođe na crvenoj potjernici Interpola po optužnici za organizovani kriminal.
Premijer Milo Đukanović je u parlamentu saopštio kako mu je Subotić i dalje prijatelj.
„Subotić je više puta viđen u Pljevljima kako slobodno šeta sa gradonačelnikom Filipom Vukovićem. Pljevlja nijesu Nju Orleans pa da se to može sakriti”, izjavio je ljetos lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević na sjednici Odbora za bezbjednost Skupštine Crne Gore.
I Ratko Knežević je tvrdio da „Šarići peru pare preko finansijskih kanala Stanka Subotića”.
Šarić je intimno prosrpski orijentisan, ali se, poslije navodnih kontakata ili upozorenja iz Agencija za nacionalnu bezbjednost Crne Gore, 2006. nije miješao u referendumski proces. Šarić je uoči referenduma bio u kontaktu sa Stankom Subotićem a „u crnogorskom poslovno-političkom establišmentu ne žele da kažu ni nezvanično da li je sa Šarićem tada napravljen neki dil, koji bi mu, kao protivuslugu, omogućio da posluje u Crnoj Gori”, pišu Vijesti.
Tek je nakon referenduma došlo do ekspanzije Šarićevih poslova u Crnoj Gori, uključujući kontrolu diskoteke Maksimus u Kotoru, hotela Kataro, Prestiž, Mediteran…
Nakon potjernice iz Srbije, koja je obuhvatila i prijetnje oduzimanja imovine, dio tamošnjih nekretnina je Subotić prodao ili prepuštio Šariću koji je, zbog navodnog posla sa drogom, uvijek imao dosta keša. Navodno je taj novac pomogao Subotiću da povrati ostrvo Sv. Nikola kod Budve, koje mu je bilo oduzeto zbog kredita koji nije mogao da vrati Prvoj banci. Kredit od 15 miliona Subotić, iako u debeloj ilegali, je nedavno vratio. Šarić je neke nekretnine u Srbiji, poput hotela Putnik i Vojvodina, obavljao preko Nebojše Jestrovića, bivšeg direktora firme Futura plus u Subotićevom vlasništvu. Zanimljivo, u Futuri Canetu je bio partner koncern VAC, koji je bio zainteresovan za kupovinu podgoričke Pobjede. Najveći dio akcija u Pobjedi, nakon države posjeduje Šarić i sa njim povezana lica iz Pljevalja. Prema pisanju Vijesti Šarić i njegovi su više od 6 odsto akcija kupili prije nekoliko godina za enormnih dva miliona.
Dobro obaviješteni poslovni krugovi tvrde da je u nekoliko posljednjih mjeseci glavni novac kojim su se kreditirali crnogorski tajkuni i posrnula preduzeća dolazio od Šarića, koji je navodno pokupovao više atraktivnih lokaliteta na primorju i kontrolisao značajan dio poslovnih aktivnosti u našoj zemlji koju potresa kriza likvidnosti i velikih unutrašnjih dugova.
Veljović i ANB još 2007. znali da su Šarići narko-dileri
Uprava policije Crne Gore je proteklih mjeseci odavala utisak kao da ne shvata o čemu se zapravo radi u slučaju Darka Šarića, za šta nema osnova, jer postoje dokazi da je za ovog Pljevljaka postojao policijski dosije u crnogorskoj policiji i tajnoj službi koji ga je jasno klasifikovao kao pripadnika organizovnog kriminala. Naime, proljeća 2007. direktor policije Veselin Veljović je pred članovima Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine prezentovao famoznu Plavu knjigu o organizovanom kriminalu sa ukupno registrovanih osam klanova. Tada je saopšteno da crnogorska policija ima elektronsku bazu podataka o krupnim kriminalcima, njihove brojeve telefona, koje automobile voze, gdje izlaze, s kim se druže, kao i s kim su „dobri” ili „nijesu dobri”. Među njima, Uprava policije je poimenično navela i Darka i Duška Šarića. Ni poslovi sa kokainom iz Latinske Amerike za bezbjednosne organe Crne Gore nijesu bile tajna, niti je zaplijena 2,1 tona kokaina jesenas u Urugvaju za njih mogla biti iznenađenje. Šef ANB Duško Marković je pred Odborom za bezbjednost i odbranu tada prezentovao svoj izvještaj, u kojem stoji: „U Crnoj Gori deluje i nekoliko kriminalnih grupa povezanih sa kriminalcima u okruženju, Zapadnoj Evropi, ali i Južnoj Americi, čija je aktivnost uglavnom šverc droge… Većina droge koja ‘uđe’ u Crnu Goru zatim se ‘uhodanim kanalima’ prenosi ka zapadnoevropskim zemljama, kao krajnjoj destinaciji, dok se manja količina zadržava na domaćem tržištu. Kokain se u Crnu Goru doprema iz Južne Amerike vodenim i vazdušnim putevima”.
Šarića ima i u Prvoj banci
Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević prvi je javno progovorio o narko-klanovima u Crnoj Gori, zbog čega je, navodno, grupa Pljevljaka Jovice B. Zindovića (32) protiv njega 2008. pripremala atentat. Suđenje Zindovićevoj grupi – optuženoj da je pripremala ubistvo Baranina Veselina Bujića – održava se u Višem sudu u Podgorici. Medojević sada procjenjuje kako nije realno da crnogorska policija uhapsi Darka Šarića.
„Nije realno očekivati da Milo Đukanović krene da hapsi Šarića. Ogroman novac, najvjerovatnije od šverca narkotika, Šarić je ubačio u crnogorske komercijalne banke, pozajmio Đukanovićevim najbližim prijateljima, a ima ga dosta i u Prvoj banci. Zato će vjerovatno doći do sakrivanja Šarića”.
Ćorak od hapšenja
Pretres kuće i objekata Darka Šarića u Pljevljima 24. januara, obavila je Posebna jedinica policije, čiji je komandant Miloš Vučinić. Na faktor iznenađenja Šarića se očigledno nije računalo, jer se o koloni džipova sa specijalcima iz Podgorice u Pljevljima saznalo još dok su prolazili na raskrsnici kod Mojkovca. Nekih pedesetak znatiželjnih Pljevljaka je pred lokalom Municipijum S dočekalo kolonu specijalaca, dok su „druge operativne strukture tragale u još nekim crnogorskim gradovima”, saopštila je Uprava policije. Sve u svemu, Darko Šarić nije uhapšen u Pljevljima, iako je načelnik pljevaljske policije Darko Ćorac sredinom decembra tvrdio kako će postupiti u skladu sa nadležnostima i zakonskim propisima ukoliko policija dobije zahtjev za hapšenje biznismena Darka Šarića”. Iako je u Plavoj knjizi Uprave policije Crne Gore Šarić najkasnije 2007. notiran kao pripadnik organizovanog kriminala, šef pljevaljske policije Ćorac je za štampu nedavno izjavio kako ,,pljevaljska policija dosad nije vršila kontrolu firmi čiji su vlasnici neka od lica za koja ste iskazali interesovanje”!
Vladimir JOVANOVIĆ
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
FOKUS
NOVA TRAGEDIJA NA CRNOGORSKIM PUTEVIMA: Drumovi straha

Ovonedjeljna nesreća na putu Cetinje – Budva ponovo je aktuelizovala pitanje odgovornosti za neprekinut niz tragičnih udesa na našim putevima. Samo policija ne može mnogo kada na jednoj strani imamo stara vozila, upitne drumove i odsustvo vještine, iskustva i saobraćajne kulture kod vozača, a na drugoj nedostatak kadra i opreme
Stručnjaci pokušavaju da utvrde zašto je autobus firme Papović, bez kontakta sa drugim vozilima, najmanje 15 metara udarao u odbojnu bankinu na krivini, prije nego je probio zaštitnu ogradu i sa 30 putnika sletio u provaliju. Nesreća se dogodila prije nekoliko dana na Obzovici, mjestu između Cetinja i Budve. Dvoje putnika izgubilo je život, jedan je i dalje životno ugrožen, a još dvadesetak putnika i vozač autobusa zadobili su teže i lakše povede. Vozač je uhapšen.
Razmjere tragedije najvjerovatnije bile bi i mnogo veće da gusto granje i šiblje nijesu amortizovali pad i zaustavili autobus da se, nakon slijetanja, surva još dublje u provaliju.
Istog dana u udesu na Žabljaku povrijeđen je motociklista, dok je prethodnog dana na teritoriji Crne Gore registrovano 16 saobraćajnih nezgoda. Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije kazali su da se tog dana u Podgorici dogodilo deset, u Baru pet i u Nikšiću jedna saobraćajna nezgoda. Izdato je 326 naloga za uplatu novčanih kazni i podnijeto 77 prekršajnih prijava. Policija je oduzela dva para registarskih tablica.
Crnogorski putevi i dalje liče na ratište. Samo prošle godine poginulo je gotovo 60 osoba i pored formalno pooštrenih kazni za prekršaje u saobraćaju.
U svijetu gotovo 1,3 miliona godišnje pogine u saobraćaju, procjena je Svjetske zdravstvene organizacije. Riječ je o deset puta većem broju od stradalih u ratovima – Globalni indeks mira (Global Peace Index) procijenio je da je u ratnim konfliktima prošle godine stradalo 238 hiljada ljudi. To nije utjeha, već upozorenje.
Najteža saobraćajka u ovom vijeku kod nas se dogodila prije deset godina (2013) u kanjonu Morače. Autobus sa 46 putnika sletio je sa mosta, kod Manastira Morača. Prevozio je rumunske turiste u Crnu Goru, stradalo je 18 osoba, njih 29 je povrijeđeno. Rumunski autobus kretao se dvostruko brže od dozvoljene brzine na toj dionici magistrale. Desetak godina ranije, na granici sa Kosovom, u saobraćajnoj nesreči poginulo je deset osoba, uključujuci dvoje djece, dok je 31 osoba povrijeđena. Autobus sa 40 putnika je saobraćao na realciji Ulcinj – Kosovo, kada je sletio s puta i prevrnuo se niz liticu.
Saobraćajni inženjer Mirko Đurović ističe da je najčešći uzrok saobraćajnih nezgoda u Cnoj Gori nepoštovanje brzine i da vozači nijesu dovoljno iskusni. On upozorava i da je previše saobraćajnih nesreća na ovom malom prostoru.
“Na putu od Podgorice do Budve dosta se brzo vozi. Put nije loš, ali vozači precjenjuju svoje mogućnosti i voze maksimalnom brzinom. Ako se desi neki kiks on u toj situaciji ne može da se snađe i onda šeta ne cesti, lijevo – desno i najčešće se tada desi saobraćajna nezgoda”, pojasnio je Đurović. On kaže da naši vozači „nijesu baš iskusni“ jer imaju vrlo malo pređenih kilometara u toku godine.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka

Sve u vezi našeg tunela, zasad ostaje u sjenci saznanje da je neko – spreman, spretan i organizovan – tajno prokopanim tunelom stigao do jedne od državnih institucija koja bi, da je reda, spadala u dio najbolje čuvanih i najbezbjednijih u Crnoj Gori. I provalio u njen najčuvaniji dio. Sve to se dešava u neposrednoj blizini zgrada u kojima su sjedišta Vlade, Skupštine, Predsjednika države, Centralne banke…Niko iz njihovog obezbjeđenja i kompletnog sistema državne bezbjednosti nije primijetio ogromnu prijetnju
U ponedjeljak je stigla vijest o pljački u depou Višeg suda u Podgorici koja je prijavljena nakon što su službenici suda primijetili da je dio uskladištenog materijala raspakovan i ispreturan. U tom depou čuva se gotovo sav dokazni materijal iz sudskih postupaka koji su u toku– od dokumenata do zaplijenjene robe, droge i oružja, pa je vijest pobudila veliku pažnju javnosti. Laičke i stručne.
Ćutali su samo oni kojima je posao bio da javnost obavijeste šta se, kada i kako desilo. Te podatke nijesmo dobili, osim informacije da se ulaz u depo sa dokaznim materijalom nalazi pod stalnim video nadzorom i ima fizičko obezbjeđenje (mada ima upućenih koji tvrde da su čuvari depoa na njegovom ulazu samo tokom radnog vremena Višeg suda). Naknadno smo saznali kako u depou sa dokazima nema ni jedna sigurnosna kamera. Pravosuđe nema novca za takve investicije.
Sjutradan je priča o mogućoj krađi u depou dobila neočekivan obrt. Izgleda kako su, nakon višesatnog uviđaja policije, službenice suda krenule da pospreme nastali rovaš pa su, tragajući za izvorom neuobičajene promaje u prostoriji, otkrile poveliku rupu u zidu. Iza nje – svježe prokopan tunel koji, ispod Njegoševe ulice, vodi do stana u zgradi preko puta.
Kako tunel nije otkriven tokom uviđaja provale u sudski depo za sada nije poznato. Ali je, eto, moguće. Tako je počela priča koja podsjeća na zaplete iz krimi filmova.
Prve procjene iz policije bile su da je na tunelu rađeno oko mjesec dana, a da se sa kopanjem i bušenjem počelo krajem jula ili u avgustu, tokom godišnjih odmora u javnoj upravi. Kao zgodan paravan poslužili su i radovi na rekonstrukciji zgrade Višeg i Vrhovnog suda u Podgorici. Počinioci su, kako sumnjaju u policiji, iznajmili stan u prizemnoj zgradi preko puta suda i odatle započeli radove čiji krajnji cilj tek treba utvrditi. O motivima se, za sada, samo nagađa. Krađa (uništenje) deponovanog dokaznog materijala, priprema nečijeg bjekstva ili ubistva, najčešće su pretpostavke.
Za sada, sve to ostaje u sjenci, saznanje da je neko – spreman, spretan i organizovan – tajno prokopanim tunelom stigao do jedne od državnih institucija koja bi, da je reda, spadala u dio najbolje čuvanih i najbezbjednijih u Crnoj Gori. I provalio u njen najčuvaniji dio. A, da stvar bude gora, sve to se dešava u neposrednoj blizini zgrada u kojima su sjedišta Vlade, Skupštine, Predsjednika države, Centralne banke… Ipak, niko iz njihovog obezbjeđenja i kompletnog sistema državne bezbjednosti nije primijetio ogromnu prijetnju. Dok nije dunula promaja.
Zato se sada igra igra prebacivanja odgovornosti i minimalizacije štete.
Po otkriću upada u sudski depo i načina na koji su provalnici do njega stigli, predsjednik Višeg suda Boris Savić kazao je da je pregledom i popisom dokaza iz najvažnijih predmeta konstatovano kako “gotovo ništa ne nedostaje”.
Na pitanje kako su za kratko vrijeme uspjeli da popišu imovinu i da izmjere količine droge koje se čuvaju u depou, pojasnio da se tu nalazi ogroman broj fizičkih predmeta i da prvo traže da li nedostaju osjetljivi predmeti. Detaljan pretres bi, ističe, trajao mjesecima.
Regovao je potom vršilac dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić. “Za razliku od predsjednika Višeg suda, koji je saopštio da gotovo nijedan dokaz iz depoa ne nedostaje, mislim da niko nije uložio toliki trud i napor zbog rekreacije, iako bih volio da je on u pravu, a da ja griješim. Plašim se da će istina biti drugačija”, kazao je Terzić.
Poslednje informacije govore da je iz depoa nestalo više pištolja za koje se sumnja da su korišćeni za izvršenje krivičnih djela. Njihov broj za sada nije poznat javnosti a možda ni istražiteljima. “Još nije poznato o kojim se predmetima radi“, saopštio je Monitoru izvor blizak istrazi.
Nezvanično, odnešeno oružije dovodi se u vezu sa procesima u kojima se sudilo pripadnicima tzv. kavačkog klana. Izgleda da je dokazni materijal iz predmeta u kome se sudi njihovom navodnom šefu Slobodanu Kašćelanu, privukao najveću pozornost provalnika.
Sudija Savić nije želio da komentariše navode o nestalom oružju. „Ne mogu da komentarišem aktuelne istrage“, kazao je Monitoru.
Iz Biroa za operativnu koordinaciju organa obavještajno-bezbjednosnog sektora (BOK) nakon sjednice održane u srijedu saopšteno je da se traga za šest osoba, koje se sumnjiče da su učestvovale u iskopavanju tunela. U međuvremenu je pronađeno kombi vozilo koje je, vjerovatno, korišteno tokom zemljanih radova u Njegoševoj ulici. Mogući nalogodavci operacije tunel još nijesu poznati.
Ovih se dana inenzivno nagađa. Između ostalog i o tome da li su “rudari” u centru Podgorice pravili tunel za bjekstvo ili potencijalni atentat na nekog od viđenijih protivnika, tokom njihovog boravka u Višem sudu. Takozvana soba za pritvorena lica u kojoj pritvorenici (zatvorenici) iz Spuža borave nakon dovođenja u Sud, dok čekaju na suđenje ili saslušanje, nalazi se u neposrednoj blizini poharanog depoa. Dijeli ih samo hodnik, a šefovi ovdašnjih kriminalnih klanova i njihovi izvršioci već su pokazali da ne prezaju od bilo kakvih izazova kako bi ostvarili svoj naum.
To je, službeno, potvrđeno i saopštenjem sa ovonedjeljnog sastanka Biroa za operativnu komunikaciju službi bzebjednosti. “Zaključeno je da je riječ o aktivnostima sa visokim nivoom organizacije i profesionalizma, koja je podrazumijevala učešće većeg broja lica različite profilacije” navodi se u saopštenju BOK-a.
Tunel je postao svojevrsna turistička atrakcija za zanimaciju najviših vladinih funkcionera predvođenih premijerom Dritanom Abazovićem. Skupa sa ministrom pravde Markom Kovačem i MUP-a i odbrane Filipom Adžićem Abazović je obišao tunel, sa obije strane, kako bi “stekao neposredan uvid”, dok su policijski forenzičari još vršili uviđaj, pokušavajući da prikupe dokaze o počiniocima i njihovim namjerama. Mišljenja su podijeljena na temu da li su zvaničnici izvršne vlasti, šetajući po mjestu zločina, ugrozili posao istražitelja.
Političari su iskoristili priliku da, slikajući se pored rupe u zidu Višeg suda, iznesu stav kako su kriminalci imali pomoć “iznutra”. Potom je njima, u zajedničkom saopštenju Višeg i Vrhovnog suda, spočitano da su na edukativno-promotivnu ekskurziju stigli bez odobrenja i u vrijeme trajanja uviđaja. Pride su, prebacujući odgovornost na državne službe koje kontrolišu Abazović i Adžić (Uprava policije, ANB…), iz Vrhovnog i Višeg suda podsjetili da su upravo zaposleni u sudu otkrili prokopani tunel, nakon izvršenog uviđaja službi bezbjednosti.
“Olako iznošenje ozbiljnih optužbi bez ikakvih dokaza ne bi trebalo biti način postupanja visokih državnih funkcionera. Ovo naročito, ako se uzme u obzir da premijer svakako zna čija je nadležnost obezbjeđivanja objekata, a to je Sektor za obezbjeđenje ličnosti, objekata i diplomatskog korpusa. Premijer dakle propušta da istakne da li postoji odgovornost nekih drugih organa za sve ono što se dešavalo u periodu iskopavanja tunela i ko je trebalo da prepozna te aktivnosti”, navode u zajedničkom saopštenju Vrhovni sud i Viši sud.
Abazović je prećutao kritike na račun rada službi bezbjednosti. Odgovorio je kako je imao odobrenje predsjednika Višeg suda, te da ne zna zašto se Vrhovni sud miješa u tu priču (Vrhovni sud je za pravosuđe ono što je Vlada za izvršnu vlast u državi). Ponovo je reagovao Boris Savić: premijer i njegovi ministru od njega nijesu tražili dozvolu, samo su ga obavijestili da će doći “u posjetu” sudskom depou…
I laička javnost je dosad mogla da stekne osnovnu predstavu o tome kako je moguće da neko, u centru Podgorice i, fizički, glavnom čvorištu izvršne, zakonodavne i sudske vlasti prokopa nekoliko desetina metara tunela, vršlja po dokaznom materijalu iz “najosjetljivijih” predmeta kojima se trenutno bavi crnogorsko pravosuđe i, možda, pripremi teren za neki još teži zločin. I svo to vrijeme ostane neprimijećen.
Tunel ispod Njegoševe ulice samo je otkrio nadmoć mafije u Crnoj Gori. Kriminalci su, još jednom, pobijedili državu. Istraga treba da pokaže da li je utakmica bila namještena.
Uzaludna upozorenja
N: Na sjednici BOK-a je konstatovano i da obijanje depoa Višeg suda u Podgorici predstavlja “najznačajniji i najopasniji udar na institucije države i pravosudni sistem”. Takođe su razmatrana pitanja bezbjednosti i mjera zaštite objekata i prostorija organa za sprovođenje zakona, “sa posebnim fokusom” na događaj u Višem sudu.
Nije prvi put da se ova tema nađe na dnevnom redu nadležnih iz izvršne vlasti. Po pravilu, uvijek je to bilo s nekim povodom i, po pravilu, sve se završavalo na praznim obećanjima.
Marta ove godine, Podgoričanin Mladen Bulatović na ulazu u zgradu Osnovnog suda u Podgorici, aktivirao je ručnu bombu. On je poginuo a više osoba je lakše i teže ranjeno. Dvije godine ranije, u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, jedan stanovnik Prijestonice izvršio je samoubistvo ručnom bombom u kancelariji tužioca.
Nadležni su, u oba slučaja, postavljali pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima. Problem očigledno nije riješen. Da je to trebalo davno uraditi pokazuje i istorija kriminalnih dešavanja u crnogorskim kućama pravde.
U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević.
Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava i pokušao da i njega ubije. Pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.
Iz sudova se i bježalo. Prije tri godine albanski državljanin Ardijan Muka pobjegao je iz Višeg suda nakon što mu je sudija za istragu odredio ekstradicioni pritvor. On je tada po izlasku iz zgrade suda, dok su ulcinjski policajci namjeravali da ga uvedu u službeno vozilo, iskoristio to što nije bio vezan i pobjegao… Ubrzo je uhapšen.
Pored ovog neuspješnog bjekstva bilo je i mnogih onih uspješnih, ali uglavnom iz zatvora. Iz zatvora u Spužu i Bijelom Polju u poslednje dvije decenije pobjeglo je dvadeset zatvorenika koji su izdržavali višegodišnje zatvorske kazne zbog izvršenja teških krivičnih djela.
Prvo “veliko” bjekstvo izveo je Podgoričanin Vladeta Vlatko Milačić 1995. godine kada je pobjegao iz Spuža, gdje je izdržavao zatvorsku kaznu zbog ubistva 21-godišnjeg mladića na putu Podgorica-Cetinje.
U medijima je objavljeno da je zidine spuškog zatvora napustio uz asistenciju nekog od službenika obezbjeđenja. Navodno, Milačić je izveden iz ćelije i prebačen do Skadarskog jezera, odakle je pobjegao u Albaniju. On je poslije više od decenije uhapšen u Makedoniji zbog iznude, gdje je i služio zatvorsku kaznu za to djelo. Prema zvaničnim informacijama, 2007. godine je ponovo oslobođen ili otet na putu od zatvora do klinike u Skoplju. Kako je tada izvijestila makedonska štampa, sanitetsko vozilo su presrele maskirane i naoružane osobe i sa sobom odvele Milačića.
Šest godina kasnije, 18. juna 2001. godine, iz spuškog zatvora je pobjegao i Nikšićanin Veselin Batica Vlahović, koji je, pod nadzorom čuvara, uspio da dođe u zabranjenu zonu unutar spuškog zatvora i preskoči zid visok 3,70 metara, a zahim i da pobjegne preko limenog krova. Tadašnji direktor ZIKS-a Željko Jočić rekao je Monitoru kako je ubijeđen da je Vlahović pri bjekstvu imao pomoć zatvorskih čuvara. Kasnije je uhapšen u Španiji, a trenutno se nalazi na izdržavanju višedecenijske robije u Sarajevu zbog ratnih zločina. Nekoliko dana nakon Vlahovića, iz Spuža je pobjegao i Dragoljub Laketić, koji je izdržavao 12-godišnju kaznu za ubistvo.
Četiri godine kasnije, iz spuškog zatvora je pobjegao Beranac Smajo Babić. I on je izdržavao dugogodišnju kaznu zbog svirepog ubistva. Njegov leš ubrzo je nađen u Krupačkom jezeru pokraj Nikšića. Sa Babićem su pobjegli i osuđenici Milan Ristić i Stevo Poček, ali su se oni ubrzo predali.
Zatvorenik Jovica Zindović, koji je osuđen na 15 godina robije zbog ubistva Luke Popovića, pobjegao je iz bjelopoljskog zatvora 7. oktobra 2015. godine. Zbog toga su suspendovani tadašnji načelnik bjelopoljskog zatvora i nekoliko službenika.
Nedugo poslije toga, 24. decembra, iz istog zatvora pobjegao je i Podgoričanin Ivan Vujović, koji je služio kaznu zbog ubistva Radomira Savovića. Navodno, Vujović je prije bjekstva razoružao policijske čuvare i pobjegao automobilom koji ga je čekao ispred zatvora.
Bježalo se i iz policijskih stanica. Tako je u decembru 2016.godine iz kotorske policije pobjegao uhapšeni pripadnik škaljarskog klana Jovan Jovanović. Do danas nije pronađen, a postoje sumnje da je ubijen u ratu sa suprotstavljenim kavačkim kriminalnim klanom.
Rešetke ne samo da nijesu spriječile bjekstva ozloglašenih kriminalaca već nisu bile ni prepreka za nove zločine. Tako je jedan od ključnih ljudi „škaljaraca“ Dalibor Đurić ubijen 22. septembra 2016. godine na filmski način – likvidiran je snajperskim hicem iza zidina spuškog zatvora, dok je trenirao u dvorištu poluotvorenog odjeljenja zatvora.
Planovi za likvidaciju zatvorenika i pritvorenika otkrivani su i narednih godina. Tako je spriječen pokušaj likvidacija vođe škaljaraca Jovana Vukotića (ubijen prošlog septembra u Turskoj) dok je bio u zatvoru u Spužu. Dio tog plana predviđao je upotrebu drona koji je sada, kako čujemo, bio posebno interesantan provalnicima u depo Višeg suda.
Ivan ČAĐENOVIĆ / Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
FOKUS
CIJENE LETE U NEBO: Vlada trlja ruke

Dok čuvari državne kase zadovoljno trljaju ruke zbog nenadanih prihoda, a premijer objašnjava da smo postali skupa destinacija, više od pola miliona ljudi kojima Crna Gora nije izletište nego dom, sve teže sastavlja kraj sa krajem
Upropastismo li mi to i euro? Ili neko upropaštava nas?
Kilogram paradajza tri eura. Toliko košta i deset domaćih jaja ili 2,5 kilograma krompira na pijaci. Litar mlijeka euro, kilogram pljevaljskog sira – osam, približno toliko i kilogram (jeftinijeg mesa). Za pet eura sipate tri litra goriva… Mjesečni zakup garsonjere/jednosobnog stana vrijedi makar 60 – 80 odsto minimalne zarade (450 eura). Za najam dvosobnog, namještenog stana na boljim lokacijama u Podgorici ili na primirju morate izdvojiti više od prosječne plate u državi (oko 800 eura). Nerijetko, i platu I po.
Četvoročlanoj porodici u Podgorici za život je potrebno 1.802 eura, bez troškova rente, pokazali su januarski podaci sa internet stranice Numbeo, koja se bavi analizom troškova života u zemljama i gradovima širom svijeta. U maju smo, sa iste adrese dobili podatak da su nam troškovi porasli na 1.917 eura. A u avgustu smo probili magičnu granicu od dvije hiljade (2.039 eura). U Podgorici. Budva je, recimo, bila skuplja za nekih 200 eura.
Detaljniji uvid u ponuđene podatke pokazuje da su troškovi porodičnih druženja u restoranima i kafićima/kafanama, centrima za rekreaciju i ustanovama kulture/zabave vjerovatno precijenjeni u Numbeovoj analizi (oko 500 eura mjesečno) u odnosu na stvarne navike i mogućnosti prosječne četvoročlane porodice u glavnom gradu Crne Gore. Ali su neki drugi izdaci možda potcijenjeni (školovanje, cijena elektronskih komunikacija…). Svakako, troškovi života manji su u Crnoj Gori od onih u Sloveniji i Hrvatskoj, za trećinu odnosno petinu, a veći od svih ostalih u regionu.
Visoke cijene koje, čini se, rastu iz dana u dan, nedjeljama su glavna tema razgovora i medijskih priloga. I to ne samo u Crnoj Gori.
Rast cijena, posebno hrane, postao je globalni problem. Kroz istoriju, ljudi su razvili strah od epidemija smrtonosnih bolesti, ratova i velikih elementarnih nepogoda i katastrofa. Unazad četiri godine, praktično uporedo, Evropu su zadesili pandemija korone, rat u Ukrajini, razorni zemljotresi, požari, poplave i suše. A to je donijelo manjak hrane i njenu otežanu distribuciju.
Svjetski program za hranu UN (WFP) upozorava da cijene hrane, poslije kraće stagnacije, ponovo rastu. Širom Evrope građani i sindikati organizuju proteste zbog rasta troškova života i pada standarda. Španska Vlada obznanila je da traži rješenje problema nastalog nakon što je maslinovo ulje iz Andaluzije krajem avgusta poskupjelo na 8,20 evra po litru. “To ga čini gotovo nepristupačnim za domaćinstva srednje klase”, navodi se u saopštenju. Sličnu priču u Crnoj Gori odavno nijesmo čuli. Vlada ne mari, sindikati tihuju, udruženja potrošača praktično ne postoje. Partije broje mandate.
Prema nedavno objavljenim podacima Monstata hrana u Crnoj Gori je, od jula 2019, poskupjela za 44 odsto. Pa smo dobili evropske cijene koje i dalje rastu. Plate i penzije ostale su naše.
Rebus preživljavanja može se postaviti i ovako: u proljeće 2018, kada je prosječna zarada u Crnoj Gori bila 510 eura, hranu neophodnu za preživljavanje četvoročlane porodice (minimalna količina potrebna za neophodan unos kalorija) trebalo je platiti 256 eura. Ili pola plate. Ovog juna za istu hranu trebalo je platiti 387 eura. Opet pola tadašnje prosječne plate.
Samo što je 2018. većinu tada bio strah ili stid da priznaju kako su na ivici gladi. Sada nas vlast ubjeđuje kako nam nikada nije bilo bolje.
Premijer Dritan Abazović se, neki dan, pohvalio kako je njegova Vlada obezbijedila najveće zarade koje je Crna Gora ikada imala. Evidentan pad kupovne moći građana Crne Gore premijer nije pominjao. Možda ga je previdio po povratku sa “privatnog putovanja” u Manilu (Filipini), kako je saopšteno iz njegovog kabineta, gdje je gledao utakmicu svjetskog prvenstav u košarci između Crne Gore i SAD. I bio, vjerovatno, jedini navijač kome je nakon utakmice omogućen ulazak u svlačionicu jedne ekipe.
“Razumijem da postoje i mediji i analitičari koji žele da omalovaže neke rezultate, ali Crna Gora je energetsku i generalno krize menadžirala na način na koji to niko nije uradio“, samozadovoljan je Abazović. Za nastale probleme on i njegovi saradnici optužuju druge. Ponajprije uvoznike i trgovačke lance koji su, po njima, neodgovornim i sebičnim podizanjem trgovačkih marži uslovili talas poskupljenja kojima svjedočimo.
„Cijene se formiraju slobodno, ali postali smo jako skupa destinacija”, lamentira Abazović, “pokušaćemo da nastavimo sa kampanjom (aprilaka akcija stop inflaciji, prim. Monitora), a moj je apel privrednicima da i oni ponesu dio odgovornosti. Razumijem turističku sezonu i potrebu privrednika da možda napravi ekstra profit, ali sada izlazimo iz glavne sezone i moj je predlog da pokušamo da pomognemo crnogorskim građanima.“
Slično govori i ministar finansija Aleksandar Damjanović. Nedavno, u Bojama jutra TV Vijesti, on je saopštio da “crnogorski oligarsi”, vlasnici maloprodajnih lanaca, imaju najveće trgovačke marže u Evropi. “Enormne marže i profiti koji se vide u bilansima pokazuju prihodi maloprodajnih lanaca koji drže 85 odsto tržišta u Crnoj Gori nikad nisu bili veći”, kazao je Damjanović ,pa nas obavijestio kako u Vladi rješenje problema galopirajućeg rasta cijena vide u dolasku još jednog međunarodnog maloprodajnog lanca. Petog koji bi poslovao u Crnoj Gori. “Lidl svi očekujemo, jer tamo gdje Lidl rekao je ministar finansija.
Njegov kolega Goran Đurović, ministar ekonomskog razvoja i turizma (trgovina je takođe u njegovoj nadležnosti) okrenuo se vedrijim temama, uz konstatciju da crnogorska ekonomija bilježi sjajne rezultate. I to potvrdio podatkom o “196 miliona eura suficita budžeta za osam mjeseci”.
Pošto izgleda kako su ministri pobrkali resore, pa se onaj zadužen za trgovinu bavi državnom kasom, a onaj nadležan za finansije trgovačkim maržama i maloprodajnim lancima, ostali smo bez relevantnog odgovora na nekoliko bitnih pitanja. Ona se, sva do jednoga ,odnose na evidentno odsustvo volje izvršnih vlasti da utiču na aktuelni rast cijena.
Zašto je aktuelna tehnička vlada odustala od smanjenja akciza na gorivo, iako su naftni derivati ove godine poskupjeli 11 puta? A sledeće ozbiljno poskupljenje stiže već narednog utorka. Da li je Vlada morala da ukine poreske olakšice na prehrambene proizvode uvedene prošle godine, nakon početka rata u Ukrajini i zašto nije pokušala da ih vrati? Mnogi artikli iz minimalne potrošačke korpe danas su znatno skuplji nego što su tada bili. Ko je odgovoran što je proljetošnja akcija stop inflaciji zaustavljena nakon mjesec dana? Početak turističke sezona i želja da se uzme novac stranim gostima, računajući tu i državljane Ukrajine, Rusije i Turske koji zbog problema u domovini trenutno žive, a mnogi i rade, u Crnoj Goori? Ili je većina iz vlade, nakon rezultata parlamentarnih izbora i izvjesnog odlaska u opoziciju, zaključila da se ne treba pretjerano truditi kako bi građanima makar malo olakšali sve težu ekonomsku situaciju?
Posebno je ugrožena egzistencija desetina hiljada stanovnika Crne Gore koji žive kao podstanari. Po Evropi su pokušali da im pomognu – negdje subvencijama, negdje administrativnim ograničenjem rasta stanarina (pokazalo se da to nije baš efikasna metoda), negdje pokušavajući da osmisle i realizuju dugoročno održiva rješenja. A država Crna Gora ne zna ni koliko ima podstanara. Kao što nema ni registar stanodavaca. Pa oni, u velikoj većini, ne plaćaju ni euro poreza na prihode koje ostvaruju. Siva zona.
U nedostatku zvaničnog odgovora možemo pokušati da analiziramo podatke koji se tiču državnih finansija za osam mjeseci ove godine. Oni, za početak, ukazuju da maloprodajni lanci i njihovi vlasnici nijesu jedini koji su profitirali od enormnog rasta cijena tokom ove godine.
Iz Uprava prihoda i carina (UPC) nedavno je saopšteno da su od januara do avgusta naplatili 330 miliona eura državnih prihoda više nego za isti period prošle godine, odnosno 260 miliona ili 18 odsto više nego što je planirano ovogodišnjim budžetom.
Prihodi od poreza na dodatu vrijednost veći su od očekivanih za 82 miliona, ili 12 odsto. Još 33 miliona nenadanih prihoda (12 odsto više od plana) donijele su akcize. Dakle, rast cijena je doprinio da država “zaradi” makar 110 miliona. Postoji mogućnost da je rast prihoda posljedica povećane potrošnje, ali mnogo toga ne ide u prilog toj tezi. Između ostalog i tvrdnje građana Crne Gore da sve češće idu u nedjeljnu/mjesečnu nabavku u trgovine neke od susjednih zemalja (BiH, Hrvatska, Albanija), i činjenica da međunarodni prevoznici, već neko vrijeme, gorivo tankuju na pumpama u okruženju pošto je ono tamo – jeftinije.
Dok čuvari državne kase zadovoljno trljaju ruke, a premijer objašnjava da smo postali skupa destinacija, više od pola miliona ljudi kojima Crna Gora nije izletište nego mjesto života ,sve teže sastavlja kraj sa krajem. Strahujući da će prva sledeća nevolja preliti čašu. I gurnuti ih u neizdrživo siromaštvo.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
INTERVJU4 sedmice
SRĐAN PERIĆ, PREOKRET: Mimikrija politike
-
FOKUS4 sedmice
SLUČAJ MILATOVIĆ I SPAJIĆ: Zaokruživanje vlasti
-
Izdvojeno4 sedmice
EPISKOPI SPC U PROMOCIJI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Parastosi podjela
-
DRUŠTVO4 sedmice
NEBOM OD KOTORA DO LOVĆENA: Žićara za bogate
-
FOKUS3 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
Izdvojeno4 sedmice
DR ŽARKO TREBJEŠANIN, PSIHOLOG, TIHI ČOVJEK KOJI SE GLASNO BUNI PROTIV NEPRAVDI: Ideje koje nose nešto novo uvijek su bile u manjini
-
Izdvojeno4 sedmice
DRŽAVNICI, ESTRADA I PODZEMLJE: Diskoteka, malboro, suzuki
-
Izdvojeno2 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali