Povežite se sa nama

FOKUS

Kokainski rat

Objavljeno prije

na

Crnogorsko podzemlje ne samo da je nadživjelo krah jugoslovenske države, već je, u međuvremenu, od referenduma, proširilo i multiplikovalo uticaj. Sva krupnija djela organizovanog kriminala novijeg datuma u regionu – od ubistva Iva Pukanića, preko raskrinkavanja ganga Darka Šarića do masovnog hapšenja i potjernica zbog „kokainske afere” u Italiji – rezultirala su optužicama na kojima se nalaze državljani Crne Gore. Veze u branši su posebno frekventne sa Srbijom, gdje naši bivši ili sadašnji državljani, prema činjenicama iz srpskih optužnica, za svoje poslove angažuju prave male vojske sastavljene od tamošnjih kriminalaca, pravnih savjetnika i raznovrsnih konfidenata iz establišmenta.

Odmotavanje klupka sa Darkom Šarićem, lica u bjekstvu pod optužbom za zločinačko udruživanje, potresa ne samo podzemlje, već i nadzemlje – vrhove crnogorske politike i biznisa.

Čiji je Šarić državljanin, ko mu je ortak i jatak, predmet je zahuktalog prepucavanja između Podgorice i Beograda. Tvrdi se da je Šarić preko poslovih veza imao saradnika u kabinetu šefa srpske policije Ivice Dačića, odakle su posljednjih mjeseci u dva navrata dojavili da mu, na aerodromima u Parizu i/ili Beču, navodno pripremaju klopku hapšenja.

U polemiku se uključio i premijer Milo Đukanović, koji je silinu energiju u intervjuu za TVB92 potrošio objašnjavajući pravne finese statusa Šarića kao podnosioca molbe za crnogorsko državljanstva.

Sve je okej, jer je Šarić molbu za crnogorsko državljanstvo podnio prije nego što je protiv njega podignuta srpska optužnica i raspisana potjernica Interpola, nema ni bezuslovnu osudu veću od godinu dana, tvrdi premijer.

Ako tako stoje stvari, zbog čega je dato crnogorsko državljanstvo Taksinu Šinavatri, eks-premijeru Tajlanda koga su u domovinu zbog kriminala pravosnažno osudili na robiju?

Propisima su definisane ,,smetnje iz razloga bezbjednosti Crne Gore” za dobijanje državljanstva ukoliko ,,lice pripada ili je pripadalo organizacijama i organizovanim kriminalnim grupama koje pripremaju ili izvršavaju krivična djela i na bilo koji drugi način pružaju podršku ovim organizacijama i grupama”.

Nije li Darko Šarić najkasnije 2007. notiran u izvještajima crnogorske policije i tajne službe kao pripadnik organizovanog kriminala? Vijesti tvrde kako je sredinom 1990-ih Darko Šarić navodno opljačkao krojača u Pljevljima i nakon toga pobjegao u inostranstvo, dok je saučesnik krađe pred Višim sudom u Bijelom Polju osuđen i upućen na višegodišnje izdržavanje kazne. Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica je kazala kako ,,ne zna” da li je Šarić svojevremeno bio osuđen. U Plavoj knjizi o crnogorskom podzemlju policija i ANB su notirali i Darka i Duška Šarića kao ,,bezbjednosno interesantne osobe, porijeklom sa ovog prostora koje su pobjegle u Zapadnu Evropu da bi izbjegli zatvor ili likvidaciju”. Što je crnogorska vlast uistinu znala o Darku Šariću?

,,Znali smo, plašim se, nešto više nego srpska policija”, rekao je premijer za TVB92, pozivajući se na saradnju sa CIA I DEA i dodao kako su ,,vrlo precizno (imali) uvid u kvalitet sumnji u vezi sa Šarićem i drugim licima”. Kazao je da je ,,kroz pojačani nadzor trebalo je da obezbijedimo da se sumnje potvrde ili odbace”. Ali ,,u jeku takve akcije je podignuta prašina od državnih organa Srbije, mimo partnerskih dogovora naših agencija sa međunarodnim agencijama” pa se ,,daju upozorenja nekome ko treba da se skloni”.

Koliko su takve tvrdnje zasnovane na činjenicama? Nakon zaplijene kokaina u Južnoj Americi sredinom oktobra prošle godine, Đukanović je već 27. oktobra pred parlamentom odbačio mogućnost da iza pokušaja krijumčarenja stoji ,,grupa iz Crne Gore”. Kazao je: ,,Ne vjerujem da je grupa iz Crne Gore organizovala najveći šverc kokaina u svijetu, jer da je to tačno, državni organi bi sigurno bili obaviješteni”!

Ovu epizodu kao da smo gledali 2003, kada je ubijen Zoran Đinđić. Prema navodima iz knjige Atentat na Zorana Đinđića, autora Miloša Vasića, Đukanović ni njegovi ,,državni organi” pojma nijesu imali ko su Dušan Duća Šiptar Spasojević ili Mile Kum Luković iako je MUP Crne Gore, sa potpisanom garancijom ovlašćenog policijskog funkcionera Dući, Kumu i družini izdao 1998. uredne dokumente – lične karte sa prebivalištima u Podgorici i Mojkovcu, pasoše, oružne listove….
Vasić je u knjizi citirao Čedomira Jovanovića, tadašnjeg potpredsjednika Vlade Srbije, koji je svjedočio: „U petak, 14. marta je komemoracija u Vladi, a Zoran Živković i ja poslije idemo kod Mila Đukanovića, on kaže da njegove službe ne znaju ništa i pita nas – jesmo li sigurni da smo optužili prave ljude; zabrinut je”!
Na primjeru Darka Šarića, u svega par mjeseci, premijer već drugi put iskazuje razumijevanje za srpske državljane koje u Beogradu potražuju zbog zločinačkog udruživanja. ,,Ne može na bazi sumnji i bez argumenata suditi ljudima i uskraćivati im se elementarna građanska prava”, objasnio je Đukanović za TVB92. Šarić, međutim, nije ,,osumnjičen”, već optužen.

Identičan pravni lapsus Đukanović je imao i u Skupštini, kada je, uz TV prijenos, Đukanović 27. oktobra sebe opisao kao ,,prijatelja” Stanka Cana Žapca Subotića (i on prolazi kroz evidenciju Interpola, još u mladosti su ga registrovali kao kriminalca koji po vozovima švercuje odjeću).

,,To što je taj čovek (Subotić) osumnjičen, za mene ne znači da treba da prekinemo prijateljstvo”, naglasio je Đukanović i opet bio na klizavom terenu pravne problematike, jer Subotić nije ,,osumnjičen”, već je 5. decembra 2007. optužen za zločinačko udruživanje u predmetu pred beogradskim Specijalnim sudom u predmetu Stanko Subotić i ostali.

U međuvremenu je Prvoj banci ,,prijatelj” Subotić vratio hipoteku od 15 milona eura; zauzvrat je Vlada Crne Gore ,,prijatelju” odblokirala Vilu Montenegro, zapečaćenu po zahtjevu srpskog tužilaštva. Mediji su prenijeli tvrdnje o poslovnim vezama Šarića i Subotića.

Prije dvije godine kada je izašao iz pritvora u Rusiji, Subotić je lansirao dramatičnu tezu kako će istraga iz Srbije „da se pretvori u još jedan napad na Crnu Goru od strane onih koji su patološki opsjednuti njenom nezavisnošću”!
Hvala Žapcu. Da li je srpska istraga protiv Šarića takođe atak na crnogorsku nezavisnost?

Mićunović prijavio Šarića

Iako je kazao da kao akcionar pojma nema da li je Prva banka Šarićima davala kredit, ispostavilo se da premijer Milo Đukanović odlično poznaje rodbinske relacije Branislava Brana Mićunovića, u medijima najčešće opisivanog kao ,,kontroverznog biznismena”, koji, istini za volju, poput Darka Šarića, na sebe nama registrovanu niti jednu jedinu firmu u Crnoj Gori.

Za Duška Mićunovića, prvooptuženog u akciji Šah mat za šverc kokaina koji je opisan kao ,,brat od strica” Brana Mićunovića, Đukanović je kazao: ,,Nijesam pronašao ni podatak da je on brat Brana Mićunovića. Znači, koliko znam postoji jedan raniji oficir, kojeg sam upoznao kao pripadnika Vojske Jugoslavije, brat Brana Mićunovića o kojem govorite i koji je danas funkcioner u Fudbalskom savezu Crne Gore, te mislim da je ovo pogrešna informacija”.

Rođeni brat Brana Mićunovića je Božidar Mićunović, raniji tenkista na službi u Danilovgradu, učesnik rata, podoficir koji je oficirski čin dobio ,,po zaslugama”, 1990-ih je bio dugogodišnji šef kabineta generala Božidara Babića, komandanta Druge armije u Podgorici. Prije nekoliko godina, penzionisan je kao poručnik iako u petoj deceniji života. Kao poručnik u penziji, Božidar Mićunović je, opet po izvjesnim anonimnim zaslugama ili preporukama, postao predsjednik komisija FSCG za takmičenje, stadione i infrastrukturu, jednom riječju ,,šef bezbjednosti” FSCG. Ali, za razliku od Prve banke, čiji je Mat kompani Duška Šarića klijent (žiro račun broj: 510-21550-89) sa odobrenim višemilionskim kreditom i premijera koji tvrdi da je Darko Šarić ,,osumnjičen” iako je zapravo optužen, Božidar Mićunović ne emituje signale bolećivosti u striktnoj primjeni propisa. On je Duška Šarića, kao sportskog funkcionera, stavio ,,u proceduru” nakon što se ovaj navodno uličarski ponašao na jednoj utakmici.
Na sajtu FSCG moguće je pronaći podatak kako je Duško Šarić, vlasnik FK Rudara, 3. decembra prošle godine ,,suspendovan do donošenja odluke disciplinske komisije, po prijavi Komisije za takmičenje u kojoj je navedeno da je Šarić poslije završene utakmice 15. kola T-Com Prve crnogorske fudbalske lige vrijeđao glavnog sudiju”.
Postupak u FSCG je nu toku.

Dokazi

Rekordnu efikasnost su iskazali crnogorsko Ministarstvo pravde i tužilaštvo nakon hapšenja Gorana Sokovića i Dejana Šekularca, optuženih za šverc kokaina.
Ministar pravde Miraš Radović je odmah kazao kako crnogorski državljani ne mogu biti izručeni drugoj zemlji. Ranka Čarapić, vrhovna tužiteljka, tvrdi da iz Srbije nijesu dostavili „dokaze za istragu” a tako nešto „nije se dogodilo u mojoj praksi”.
Ukoliko je tačna tvrdnja Mila Đukanovića („Znali smo, plašim se, nešto više nego srpska policija”), kako objasniti da crnogorski istražni organi – za 48 sati policijskog pritvora – nijesu imali dokaze za Sokovića i Šekularca?

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo