Liči na devedesete: dnevnik državne televizije, poznatim propagandnim postupkom iz noći u noć bavi se patriotskim bićem lidera Pokreta za promjene Nebojše Medojevića.
U subotnjem izdanju dnevnika državna televizija, čini se ničim izazvana, obavještava crnogorsku javnost da je lider Pokreta za promjene, kao gost u emisiji Da Možda Ne na beogradskom RTS – kazao da je ,,Crna Gora zarobljena država u kandžama organizovanog kriminala”, da je u Beogradu ,,iznio stvari koje ranije nije rekao u Crnoj Gori”, te da je svojom izjavom da se u Crnoj Gori kriminalci sami predaju jer znaju da će biti pušteni na slobodu napravio neoprostivi grijeh – ,,dao je šlagvort srbijanskim zvaničnicima” da u emisiji kritikuju ažurnost crnogorskog tužilaštva u slučaju Šarić.
Neoprostivo: ,,Bio je jedini u emisiji iz Crne Gore, ali se za tajming protiv četiri gosta iz Srbije odlično borio”.
LOV NA IZDAJNIKE: Državna televizija dalje prikazuje brižljivo birane djelove emisije, posebno pazeći da se čuje aplauz publike u beogradskom studiju kada Nebojša Medojević kaže da je odluka o priznanju nezavisnosti Kosova donijeta pod pritiskom.
U istom prilogu, TVCG objavljuje saopštenje Uprave policije u kom se za Medojevićevo gostovanje na RTS-u ocjenjuje: ,,Očigledno je da stvarna namjera Medojevića nije bila borba protiv organizovanog kriminala nego protiv svoje države, a takvih je primjera bilo u istoriji”. Medojevića su iz Uprave policije optužili da ,,odlično sarađuje sa inostranim bezbjednosnim službama”.
U međuvrmenu je Medojević od Agencije za nacionalnu bezbjednost dobio potvrdu da nemaju nikakvu informaciju o njemu kao stranom špijunu.
Ali to ne mijenja logiku režima. Oni koji misle da je Crna Gora, ne daj Bože, u rukama narko kartela, i o tome javno govore izvan zemlje – izdajnici su. Kad o tome pričaju kod kuće druga je stvar: onda je to samo trućanje. Za strance, kako dolikuje, treba da govori premijer Đukanović i probrani zvaničnici. Poslije njihovog opisa našeg stanja, bijeli svijet može samo da nam zavidi.
,,Sve što sam rekao u toj emisiji, ja sam rekao i u parlamentu Crne Gore, u oči premijeru Milu Đukanoviću”, kaže za Monitor lider Pokreta za promjene. ,,Taj prilog na RTCG i hajka na mene govori o panici u kojoj se vlast nalazi. Želi se prikazati da sam ja izdajnik, a da su Šarići, Brano Mićunović i Đukanovići patriote i ugledni biznismeni”.
Medojević ocjenjuje da je realan strah vlasti. ,,Nijesam ja njima prijetnja, niti Pokret za promjene. Stvar je u tome što se ono što govorim i na šta PZP upozorava poklopilo sa međunarodnim pritiscima na crnogorske vlasti. Američka DEA je uključena u akciju Balkanski ratnik, da je samo srpska BIA, ne bi ništa od svega bilo”.
Medojević optužuje ministra inostranih poslova Milana Roćena da stoji iza medijske hajke na njega. ,,Prema našim saznanjima iza tog priloga RTCG stoji direktno ministar inostranih poslova Milan Roćen”, tvrdi on.
ARGUMENT DO ARGUMENTA: Temu o domaćim izdajnicima otvorila je državna Pobjeda. Srđan Kusovac, odgovorni urednik, nekoliko dana ranije, u komentaru u svojoj novini objasnio je kako je ,,slučaj Šarić proizveden u Srbiji, a odatle izvezen u Crnu Goru, uz nesebičnu pomoć ovdašnjih medija i političara”. Kusovac je takođe rastumačio da duvanska mafija u stvari ne postoji, te da je i ta priča proizvedena u Srbiji. Naravno, i optužbe Ratka Kneževića na račun premijera Mila Đukanovića. Jedini grijeh crnogorskih vlasti, objasnio je bivši premijerov savjetnik, je to što su nevini, a ćute.
Patriotizam Nebojše Medojevića mjeren je i na drugim mjerodavnim adresama.
Portparol DPS-a Rajko Kovačević prvi je stao na liniju. Podsjećajući na Medojevićeve ocjene o odluci da se prizna Kosovo kaže: ,,Malo je nedostajalo pa da eksplicitno izjavi da se stidi i crnogorske nezavisnosti što bi, pretpostavljamo, pojačalo aplauz auditorijuma”.
Na branik Crne Gore od Medojevića stao je i politički direktor DPS-a Predrag Sekulić koji je, osim za izdajništvo, po ko zna koji put optužio Medojevića za ,,rad u novini koju je finansirao zemunski klan”. Sekulić je samo zaboravio da objasni kako je MUP Crne Gore, sa potpisanom garancijom ovlašćenog policijskog funkcionera Dući, Kumu i ostaloj družini iz zemunskog klana izdao 1998. uredne dokumente – lične karte sa prebivalištima u Podgorici i Mojkovcu, pasoše, oružne listove.
Oglasio se i premijer lično. Optužio je lidera PzP da je ,,neozbiljan čovjek koji saopštava neargumentovane, pa čak i proste ocjene o stanju u zemlji”. Premijer je potom, vrlo argumentovano, ocijenio da je ,,svima jasno da je Crna Gora vrlo posvećena reformama, uključujući i promjene koje se tiču vladavine prava”.
I neki opozicioni lideri su osjetili potrebu da se malko diferenciraju od Medojevića. Predsjednik SNP-a Srđan Milić dao je primjer kako treba da se van Crne Gore izražava jedan opozicionar i objasnio da je vani podesnije koristiti termin ,,zarobljena država”, nego ,,mafijaška država”. Predsjednik Liberalne partije Andrija Popović kazao je da Medojević ,,u slučaju Šarić služi interesima jedne susjedne i prijateljske države”, te da je ,,previše priče oko ovog slučaja”.
UZLET: U vrijeme dok je vlast Nebojšu Medojevića optuživala za izdaju, u hotelu Podgorica održan je Protestni skup o crnogorskom identitetu i međukonfesionalnim i međunacionalnim odnosima u Crnoj Gori.
Borci za oslobađanje Crne Gore okupili su se odmah nakon intervjua premijera Mila Đukanovića na televiziji B92, gdje je Đukanović bio jasan: ,,Medijska prašina u vezi sa Darkom Šarićem sračunato je podignuta iz Srbije”, ocijenio je. Neprijatelj je lociran.
U deklaraciji koja je potpisana na skupu ocjenjuje se da je ,,velikosrpski nacionalizam preplavio Crnu Goru” i da mu je cilj ,,poništenje crnogorskog državnog suvereniteta”. Najavljuje se ,,pokretanje inicijative da Skupština pred Ustavnim sudom pokrene postupak radi utvrđivanja da li je predsjednik Crne Gore povrijedio Ustav”.
Novinar Mihailo Radojičić je okupljene upozorio je da je ,,najveći problem Crne Gore” to što je ,,izdaja u vrhu”. Potpredsjednik PEN-a Sreten Vujović je pozvao ministra odbrane Bora Vučinića da otkaže poslušnost Vujanoviću i proglasi ,,vanredno stanje zbog narušavanja teritorijalne cjelokupnosti naše domovine”.
Kad se sve zbroji, moglo bi se reći da je u ovoj fazi odbrane državnosti uspješno odvojeno žito od kukolja: Đukanović je naša zdrava snaga, Vujanović bogme nije.
Vujanović se nije oglasio tim povodom. Đukanović je, nakon skupa, a prigodom izjave predsjednika Srbije Borisa Tadića da će obavijestiti međunarodne adrese o tome ko u regionu ne sarađuje u borbi protiv organizovanog kriminala zauzeo pozu državnika. Kazao je: ,,Svako mora razumjeti da je Crna Gora nezavisna država koja ne prima naloge sa drugih adresa.”
Red je napomenuti: srpske partije u Crnoj Gori nijesu pristale na ulogu koju im je vlast namijenila u najnovijem domaćem partiotskom komadu. Nijedan od opozicionih lidera iz tih partija nije davao zapaljive izjave.
PARTIJSKE KALKULACIJE: Filip Kovačević, profesor političke psihologije za Monitor komentariše hajku na Medojevića, kao i ponovno rasplamsavanje identitetskih pitanja: ,,Najnovija dešavanja na crnogorskoj političkoj sceni treba staviti u kontekst početka predizborne kampanje. Postaje jasno da se ne radi samo o lokalnim izborima, nego i o vanrednim parlamentarnim”, kaže on.
,,Pošto su pretvorili u blato sve čega su se dohvatili sada, ono što neki analitičari nazivaju ‘zdravo’ jezgro vladajuće koalicije sa svojim političkim satelitima ponovo potencira identitetske podjele da bi nastavili da skreću pažnju crnogorskih građana za svoje katastrofalno loše i do srži korumpirane politike po pitanju javnog interesa”, kaže Kovačević. On objašnjava: ,,Tu je PZP nezgodan svjedok jer ne pristaje na nacionalna svrstavanja, pa je odlučeno da se njegovo rukovodstvo kompromituje i tako ta partija zbriše sa političke scene. To je stara priča jer je odavno rečeno da je ‘patriotizam posljednje utočiste političkih hulja”.
Kad se prebrojavaju patriote i zemlja brani od neprijatelja, nije ni čudo da je crnogorska javnost gotovo mirno propratila napad na lidera PZP. Tim povodom oglasio se tek Forum 2010 koji je podsjetio Upravu policije, da je njen posao da goni kriminalce a ne da se obračunava sa poslanicima. Slično je reagovao, pošto je prozvan od strane PZP da se izjasni, i predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić. To ga nije obavezalo ni na kakvu akciju.
Naravno da u Srbiji postoje paternalističke i asimilatorske ambicije prema Crnoj Gori. Potvrdile su to i izjave novog patrijarha Irineja o CPC, i poseban status među državama koji Crna Gora ima oko priznanja Kosova. Ne treba međutim zatvarati oči. Srbija na čelu sa Borisom Tadićem nije isto što i Srbija Slobodana Miloševića. Ona je mnogo prihvatljivija svijetu: akcije koje srpska vlast u posljednje vrijeme preduzima protiv organizovanog kriminala imaju podršku SAD i Evrope i zemalja regiona. Demokratska Srbija će biti mnogo jača i uticajnija na Balkanu no što je bila ona ratnička Miloševićeva. Ne treba gajiti iluzije da će i u takvoj Srbiji tek tako presahnuti sve težnje da Crna Gora bude njen satelit.
S takvom Srbijom valja sarađivati i u realnom svijetu braniti interese Crne Gore. To nedemokratska crnogorska vlast ne može. Njoj Crna Gora treba samo kao polje za ograđivanje vlastite moći. Izjava Srđana Milića, lidera SNP-a, da je Šarić finansirao kampanju DPS-a na Žabljaku samo upotpunjuje sliku o neraskidivom bratstvu svijeta našeg podzemlja i nadzemlja. Njihovi interesi vladaju Crnom Gorom. Vladajuća patriotska buka i bijes imaju domaću upotrebnu vrijednost. Strateški je interes režima da u Crnoj Gori uništi tragove normalnosti. Eliminisanjem Medojevića i PZP-a, sa političke scene otvorili bi put za stvaranje sistema koji bi osigurao Đukanoviću da preko namjesnika vlada i nakon svog odlaska. Njihov je san – i poslije Mila Milo. Sve je podređeno tome.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice