Povežite se sa nama

FOKUS

Domoljublje po zadatku

Objavljeno prije

na

Liči na devedesete: dnevnik državne televizije, poznatim propagandnim postupkom iz noći u noć bavi se patriotskim bićem lidera Pokreta za promjene Nebojše Medojevića.

U subotnjem izdanju dnevnika državna televizija, čini se ničim izazvana, obavještava crnogorsku javnost da je lider Pokreta za promjene, kao gost u emisiji Da Možda Ne na beogradskom RTS – kazao da je ,,Crna Gora zarobljena država u kandžama organizovanog kriminala”, da je u Beogradu ,,iznio stvari koje ranije nije rekao u Crnoj Gori”, te da je svojom izjavom da se u Crnoj Gori kriminalci sami predaju jer znaju da će biti pušteni na slobodu napravio neoprostivi grijeh – ,,dao je šlagvort srbijanskim zvaničnicima” da u emisiji kritikuju ažurnost crnogorskog tužilaštva u slučaju Šarić.

Neoprostivo: ,,Bio je jedini u emisiji iz Crne Gore, ali se za tajming protiv četiri gosta iz Srbije odlično borio”.

LOV NA IZDAJNIKE: Državna televizija dalje prikazuje brižljivo birane djelove emisije, posebno pazeći da se čuje aplauz publike u beogradskom studiju kada Nebojša Medojević kaže da je odluka o priznanju nezavisnosti Kosova donijeta pod pritiskom.

U istom prilogu, TVCG objavljuje saopštenje Uprave policije u kom se za Medojevićevo gostovanje na RTS-u ocjenjuje: ,,Očigledno je da stvarna namjera Medojevića nije bila borba protiv organizovanog kriminala nego protiv svoje države, a takvih je primjera bilo u istoriji”. Medojevića su iz Uprave policije optužili da ,,odlično sarađuje sa inostranim bezbjednosnim službama”.

U međuvrmenu je Medojević od Agencije za nacionalnu bezbjednost dobio potvrdu da nemaju nikakvu informaciju o njemu kao stranom špijunu.

Ali to ne mijenja logiku režima. Oni koji misle da je Crna Gora, ne daj Bože, u rukama narko kartela, i o tome javno govore izvan zemlje – izdajnici su. Kad o tome pričaju kod kuće druga je stvar: onda je to samo trućanje. Za strance, kako dolikuje, treba da govori premijer Đukanović i probrani zvaničnici. Poslije njihovog opisa našeg stanja, bijeli svijet može samo da nam zavidi.

,,Sve što sam rekao u toj emisiji, ja sam rekao i u parlamentu Crne Gore, u oči premijeru Milu Đukanoviću”, kaže za Monitor lider Pokreta za promjene. ,,Taj prilog na RTCG i hajka na mene govori o panici u kojoj se vlast nalazi. Želi se prikazati da sam ja izdajnik, a da su Šarići, Brano Mićunović i Đukanovići patriote i ugledni biznismeni”.

Medojević ocjenjuje da je realan strah vlasti. ,,Nijesam ja njima prijetnja, niti Pokret za promjene. Stvar je u tome što se ono što govorim i na šta PZP upozorava poklopilo sa međunarodnim pritiscima na crnogorske vlasti. Američka DEA je uključena u akciju Balkanski ratnik, da je samo srpska BIA, ne bi ništa od svega bilo”.

Medojević optužuje ministra inostranih poslova Milana Roćena da stoji iza medijske hajke na njega. ,,Prema našim saznanjima iza tog priloga RTCG stoji direktno ministar inostranih poslova Milan Roćen”, tvrdi on.

ARGUMENT DO ARGUMENTA: Temu o domaćim izdajnicima otvorila je državna Pobjeda. Srđan Kusovac, odgovorni urednik, nekoliko dana ranije, u komentaru u svojoj novini objasnio je kako je ,,slučaj Šarić proizveden u Srbiji, a odatle izvezen u Crnu Goru, uz nesebičnu pomoć ovdašnjih medija i političara”. Kusovac je takođe rastumačio da duvanska mafija u stvari ne postoji, te da je i ta priča proizvedena u Srbiji. Naravno, i optužbe Ratka Kneževića na račun premijera Mila Đukanovića. Jedini grijeh crnogorskih vlasti, objasnio je bivši premijerov savjetnik, je to što su nevini, a ćute.

Patriotizam Nebojše Medojevića mjeren je i na drugim mjerodavnim adresama.
Portparol DPS-a Rajko Kovačević prvi je stao na liniju. Podsjećajući na Medojevićeve ocjene o odluci da se prizna Kosovo kaže: ,,Malo je nedostajalo pa da eksplicitno izjavi da se stidi i crnogorske nezavisnosti što bi, pretpostavljamo, pojačalo aplauz auditorijuma”.

Na branik Crne Gore od Medojevića stao je i politički direktor DPS-a Predrag Sekulić koji je, osim za izdajništvo, po ko zna koji put optužio Medojevića za ,,rad u novini koju je finansirao zemunski klan”. Sekulić je samo zaboravio da objasni kako je MUP Crne Gore, sa potpisanom garancijom ovlašćenog policijskog funkcionera Dući, Kumu i ostaloj družini iz zemunskog klana izdao 1998. uredne dokumente – lične karte sa prebivalištima u Podgorici i Mojkovcu, pasoše, oružne listove.
Oglasio se i premijer lično. Optužio je lidera PzP da je ,,neozbiljan čovjek koji saopštava neargumentovane, pa čak i proste ocjene o stanju u zemlji”. Premijer je potom, vrlo argumentovano, ocijenio da je ,,svima jasno da je Crna Gora vrlo posvećena reformama, uključujući i promjene koje se tiču vladavine prava”.
I neki opozicioni lideri su osjetili potrebu da se malko diferenciraju od Medojevića. Predsjednik SNP-a Srđan Milić dao je primjer kako treba da se van Crne Gore izražava jedan opozicionar i objasnio da je vani podesnije koristiti termin ,,zarobljena država”, nego ,,mafijaška država”. Predsjednik Liberalne partije Andrija Popović kazao je da Medojević ,,u slučaju Šarić služi interesima jedne susjedne i prijateljske države”, te da je ,,previše priče oko ovog slučaja”.

UZLET: U vrijeme dok je vlast Nebojšu Medojevića optuživala za izdaju, u hotelu Podgorica održan je Protestni skup o crnogorskom identitetu i međukonfesionalnim i međunacionalnim odnosima u Crnoj Gori.
Borci za oslobađanje Crne Gore okupili su se odmah nakon intervjua premijera Mila Đukanovića na televiziji B92, gdje je Đukanović bio jasan: ,,Medijska prašina u vezi sa Darkom Šarićem sračunato je podignuta iz Srbije”, ocijenio je. Neprijatelj je lociran.
U deklaraciji koja je potpisana na skupu ocjenjuje se da je ,,velikosrpski nacionalizam preplavio Crnu Goru” i da mu je cilj ,,poništenje crnogorskog državnog suvereniteta”. Najavljuje se ,,pokretanje inicijative da Skupština pred Ustavnim sudom pokrene postupak radi utvrđivanja da li je predsjednik Crne Gore povrijedio Ustav”.
Novinar Mihailo Radojičić je okupljene upozorio je da je ,,najveći problem Crne Gore” to što je ,,izdaja u vrhu”. Potpredsjednik PEN-a Sreten Vujović je pozvao ministra odbrane Bora Vučinića da otkaže poslušnost Vujanoviću i proglasi ,,vanredno stanje zbog narušavanja teritorijalne cjelokupnosti naše domovine”.
Kad se sve zbroji, moglo bi se reći da je u ovoj fazi odbrane državnosti uspješno odvojeno žito od kukolja: Đukanović je naša zdrava snaga, Vujanović bogme nije.
Vujanović se nije oglasio tim povodom. Đukanović je, nakon skupa, a prigodom izjave predsjednika Srbije Borisa Tadića da će obavijestiti međunarodne adrese o tome ko u regionu ne sarađuje u borbi protiv organizovanog kriminala zauzeo pozu državnika. Kazao je: ,,Svako mora razumjeti da je Crna Gora nezavisna država koja ne prima naloge sa drugih adresa.”
Red je napomenuti: srpske partije u Crnoj Gori nijesu pristale na ulogu koju im je vlast namijenila u najnovijem domaćem partiotskom komadu. Nijedan od opozicionih lidera iz tih partija nije davao zapaljive izjave.
PARTIJSKE KALKULACIJE: Filip Kovačević, profesor političke psihologije za Monitor komentariše hajku na Medojevića, kao i ponovno rasplamsavanje identitetskih pitanja: ,,Najnovija dešavanja na crnogorskoj političkoj sceni treba staviti u kontekst početka predizborne kampanje. Postaje jasno da se ne radi samo o lokalnim izborima, nego i o vanrednim parlamentarnim”, kaže on.

,,Pošto su pretvorili u blato sve čega su se dohvatili sada, ono što neki analitičari nazivaju ‘zdravo’ jezgro vladajuće koalicije sa svojim političkim satelitima ponovo potencira identitetske podjele da bi nastavili da skreću pažnju crnogorskih građana za svoje katastrofalno loše i do srži korumpirane politike po pitanju javnog interesa”, kaže Kovačević. On objašnjava: ,,Tu je PZP nezgodan svjedok jer ne pristaje na nacionalna svrstavanja, pa je odlučeno da se njegovo rukovodstvo kompromituje i tako ta partija zbriše sa političke scene. To je stara priča jer je odavno rečeno da je ‘patriotizam posljednje utočiste političkih hulja”.

Kad se prebrojavaju patriote i zemlja brani od neprijatelja, nije ni čudo da je crnogorska javnost gotovo mirno propratila napad na lidera PZP. Tim povodom oglasio se tek Forum 2010 koji je podsjetio Upravu policije, da je njen posao da goni kriminalce a ne da se obračunava sa poslanicima. Slično je reagovao, pošto je prozvan od strane PZP da se izjasni, i predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić. To ga nije obavezalo ni na kakvu akciju.
Naravno da u Srbiji postoje paternalističke i asimilatorske ambicije prema Crnoj Gori. Potvrdile su to i izjave novog patrijarha Irineja o CPC, i poseban status među državama koji Crna Gora ima oko priznanja Kosova. Ne treba međutim zatvarati oči. Srbija na čelu sa Borisom Tadićem nije isto što i Srbija Slobodana Miloševića. Ona je mnogo prihvatljivija svijetu: akcije koje srpska vlast u posljednje vrijeme preduzima protiv organizovanog kriminala imaju podršku SAD i Evrope i zemalja regiona. Demokratska Srbija će biti mnogo jača i uticajnija na Balkanu no što je bila ona ratnička Miloševićeva. Ne treba gajiti iluzije da će i u takvoj Srbiji tek tako presahnuti sve težnje da Crna Gora bude njen satelit.
S takvom Srbijom valja sarađivati i u realnom svijetu braniti interese Crne Gore. To nedemokratska crnogorska vlast ne može. Njoj Crna Gora treba samo kao polje za ograđivanje vlastite moći. Izjava Srđana Milića, lidera SNP-a, da je Šarić finansirao kampanju DPS-a na Žabljaku samo upotpunjuje sliku o neraskidivom bratstvu svijeta našeg podzemlja i nadzemlja. Njihovi interesi vladaju Crnom Gorom. Vladajuća patriotska buka i bijes imaju domaću upotrebnu vrijednost. Strateški je interes režima da u Crnoj Gori uništi tragove normalnosti. Eliminisanjem Medojevića i PZP-a, sa političke scene otvorili bi put za stvaranje sistema koji bi osigurao Đukanoviću da preko namjesnika vlada i nakon svog odlaska. Njihov je san – i poslije Mila Milo. Sve je podređeno tome.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo