Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: BRIGA O SPOMEN-OBILJEŽJIMA NOB-A: Na svakom koraku sjećanja

Objavljeno prije

na

I ove godine Dan ustanka 13. jul Kolašinci će obilježiti na Spomen-kompleksu – Partizanskom groblju na Brezi. To je samo jedan od spomenika borcima Narodno-oslobodilačke borbe, o kojem se brižljivo vodi računa. U Kolašinu, tokom teških minulih decenija nikada nije oskrnavljen nijedan spomenik posvećen partizanima, a ulice još nose imena heroja iz Drugog svjetskog rata. Mijenjale su se vlasti, kažu u lokalnom Udruženju boraca Narodno-oslobodilačkog rata i antifašista, ali nikada nije prestala briga o spomenicima iz NOB-a. Nadaju se da će tako biti i ubuduće. Spomen kompleks na Brezi uvršten je i u turističku ponudu grada, pa nije mali broj gostiju iz inostranstva koji želi da čuje priču o tom mjestu, simbolu borbe za slobodu.

Na Brezi su, tokom Drugog svjetskog rata, strijeljani rodoljubi iz svih krajeva Crne Gore koji su bili zatočeni u zloglasnom kolašinskom zatvoru. Njih preko 72 strijeljano je od marta 1942. do maja 1943. godine. Po završetku rata urađene su humke s imenima strijeljanih i poginulih partizana i podignut Spomen-kompleks prema idejnom rješenju slikara Momčila Vujisića.

U Udruženju boraca NOR-a i antifašista podsjećaju da je u Kolašinu održano prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja (ZAVNO) Crne Gore. Od 1941. do 1944. grad su 18 puta bombardovali Njemci i Italijani, a čak 23 puta prelazio je iz ruke u ruku. Poslije kapitulacije Italije, 1943. godine, taj dio Crne Gore bio je slobodan, a Kolašin je postao i „ratna prijestonica Crne Gore”. Konačno su ga 29. decembra 1944. oslobodili borci Pete crnogorske proleterske brigade.

,,Sjećanje na sve to uspjeli smo da sačuvamo i sada ga s ponosom pokazujemo drugima. Mnogo je u gradu bista narodnih heroja i spomenika. Niko nije oskrnavio nijedno slovo na tim obilježjima, niko nije želio da mijenja imena ulica. Ponosni smo što je tako, a veliki broj mladih ljudi u našem Udruženju, koji poštuju tekovine NOB-a, garancija su da će tako i ostati”, kažu u Udruženju.

Spomenik palim borcima na kolašinskom glavnom trgu više od šest decenija neizbježan je motiv razglednica, novogodišnjih čestitki i fotografija tog grada. Djelo čuvenog zagrebačkog vajara Vojina Bakića, nastalo u vrijeme kada je Kolašin zacjeljivao duboke ratne rane, simbol je grada koji je nakon rata podizan iz pepela. Takođe, i podsjećanje na veličinu žrtve kolašinskih partizanki i partizana.

U vrijeme kada je spomenik dopremljen u Kolašin, u ljeto 1951. godine, na glavnom gradskom trgu bile su samo dvije kuće, koje su čudom odoljele njemačkom bombardovanju. Kasnije, oko spomenika se formiralo uže gradsko jezgro i nastajao poslijeratni Kolašin.

Bakić se smatra jednim od najvećih hrvatskih vajara 20. vijeka. Prema nekim izvorima, zagrebački vajar je kolašinski spomenik stvarao u vrijeme kada je težio da se oslobodi ,,nametnutih kanona socijalističkog realizma i ikonografije poratne umjetnosti” i opredijeli za modernizam. Navodno se, u trenutku svoje umjetničke prekretnice, i kajao što je preuzeo obavezu vajanja spomenika koji će kasnije krasiti kolašinski trg. Početkom devedesetih mnoga djela tog vajara u Hrvatskoj, na primjer, oštećena su ili uništena.

Spomenik je danas okružen bistama devet narodnih heroja i Spomen-domom ZAVNO, ulicama Baja Sekulića i Buda Tomovića, školama i ustanovama koje nose nazive junaka antifašističke borbe.

Na Trgu Vukmana Kruščića nalazi se spomenik Veljku Vlahoviću, djelo beogradskog vajara Oto Loga. Okolo su ulice 13. jula, Četvrte proleterske, malo dalje ulice Dunje Đokić, Palih partizanki, Junaka Breze…

Važan segment čuvanja antifašističke tradicije je Zavičajni muzej, koji je kao dio Centra za kulturu, osnovan 1982. godine. Smješten je u objektu, podignutom 1903. godine, koji je u Drugom svjetskom ratu služio kao zatvor. U prizemlju se nalazi stalna muzejska postavka, koju čini i postavka vezana za socijalističku revoluciju.

To govori u prilog činjenici da je Kolašin decenijama brižljivo čuvao i njegovao svoja antifašistička obilježja. Ipak, u tom gradu bili su nemoćni da od propadanja sačuvaju dva velika objekata koji su, takođe, simboli nekadašnje ratne prijestonice, a za šta im je bila potrebna pomoć države. Novca je na lokalnom nivou nedostajalo, a s državnog su do sada pokazali samo nemar.

Zgrada u kojoj je u Drugom svjetskom ratu održana Skupština rodoljuba Crne Gore i Boke, odnosno konstituisano ZAVNO i u kojoj je decenijama bila smještena OŠ Risto Manojlović već godinama je prazna i propada bez ikakve namjene. Riječ je o istorijskom spomeniku pod zaštitom države. Više puta su čelnici kolašinske lokalne uprave slali pisma predsjedniku države, Vladi i Skupštini i tražili pomoć da se taj objekat što hitnije „privede namjeni”.

Ni centralna proslava 70 godina od održavanja ZAVNO, koja je održana u Kolašina, na samo 100 metara od stare škole, nije podsjetila nadležne da taj objekat treba renovirati i sačuvati od poropadanja. Pored zasjedanja ZAVNO-a u tom objektu održan je prvi kongres Antifašističke omladine Crne Gore i Boke (25. i 26. novembra 1943. godine), a početkom decembra iste godine održan i prvi kongres Antifašističkog fronta žena Crne Gore i Boke.

U februaru 1944. godine to je bilo mjesto gdje je drugi put zasjedao ZAVNO, a u julu iste godine obilježeno je tri godine ustanka naroda Crne Gore protiv okupatora. Istog dana počelo je i treće zasjedanje ZAVNO-a, koji je postao Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja (CASNO). Osnivačka skupština ZAVNO-a i izbor njenog predstavničkog tijela ima više kapitalnih vrijednosti. Obnovljena je oduzeta državnost, a Skupština je tada izabrala ZAVNO kao najviši organ zakonodavne i izvršne vlasti.

Nedostatak novca osujetio je ulaganja u još jedan važan objekat. Riječ je o Spomen domu, koji se prije nekoliko godina našao među četiri projekta „poslijeratnog graditeljskog nasljeđa s potencijalnim scenarijem razvoja”, koje je Crna Gora predstavila na venecijanskom Bijenalu arhitekture.

Spomen-dom je kasnih sedamdesetih podignut u znak sjećanja na ZAVNO. Projektovao ga je slovenački arhitekta Marko Mušić. Do početka devedesetih za održavanje zgrade bila je zadužena država. U budžetu se nalazila stavka kojom su određena novčana sredstva bila opredijeljena za popravke, ali i nekoliko zaposlenih na održavanju Spomen doma.

U minule dvije decenije mnoge prostorije tog objekta promijenile su namjenu. Tako je na mjestu nekadašnjeg muzeja revolucije sada lokalna organizacija Nove srpske demokratije, a Sekretarijat za urbanizam uselio se u prostorije gdje je nekada bila biblioteka. U Strateškom razvojnom četvorogodišnjem planu Kolašina, koji je usvojen prije dvije godine, predviđena je rekonstrukcija velike kongresne sale u tom objektu. Ta sala sa 600 mjesta godinama je neupotrebljiva, a mogla bi mnogo, kažu u lokalnoj upravi, koristiti gradu.

,,Nadamo se da će uskoro ta dva objekta biti zaštićena od propadanja i da će ulaganja u njih biti vidljiva i na korist svih Kolašinaca, a naročito na zadovoljstvo onih koji poštuju tekovine NOB-a. Za to imamo i obećanja s državnog nivoa”, optimistični su u Udruženju NOR-a i antifašista.

Do sada se nije pokazalo da je taj optimizam opravdan.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo