Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: BRIGA O SPOMEN-OBILJEŽJIMA NOB-A: Na svakom koraku sjećanja

Objavljeno prije

na

I ove godine Dan ustanka 13. jul Kolašinci će obilježiti na Spomen-kompleksu – Partizanskom groblju na Brezi. To je samo jedan od spomenika borcima Narodno-oslobodilačke borbe, o kojem se brižljivo vodi računa. U Kolašinu, tokom teških minulih decenija nikada nije oskrnavljen nijedan spomenik posvećen partizanima, a ulice još nose imena heroja iz Drugog svjetskog rata. Mijenjale su se vlasti, kažu u lokalnom Udruženju boraca Narodno-oslobodilačkog rata i antifašista, ali nikada nije prestala briga o spomenicima iz NOB-a. Nadaju se da će tako biti i ubuduće. Spomen kompleks na Brezi uvršten je i u turističku ponudu grada, pa nije mali broj gostiju iz inostranstva koji želi da čuje priču o tom mjestu, simbolu borbe za slobodu.

Na Brezi su, tokom Drugog svjetskog rata, strijeljani rodoljubi iz svih krajeva Crne Gore koji su bili zatočeni u zloglasnom kolašinskom zatvoru. Njih preko 72 strijeljano je od marta 1942. do maja 1943. godine. Po završetku rata urađene su humke s imenima strijeljanih i poginulih partizana i podignut Spomen-kompleks prema idejnom rješenju slikara Momčila Vujisića.

U Udruženju boraca NOR-a i antifašista podsjećaju da je u Kolašinu održano prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja (ZAVNO) Crne Gore. Od 1941. do 1944. grad su 18 puta bombardovali Njemci i Italijani, a čak 23 puta prelazio je iz ruke u ruku. Poslije kapitulacije Italije, 1943. godine, taj dio Crne Gore bio je slobodan, a Kolašin je postao i „ratna prijestonica Crne Gore”. Konačno su ga 29. decembra 1944. oslobodili borci Pete crnogorske proleterske brigade.

,,Sjećanje na sve to uspjeli smo da sačuvamo i sada ga s ponosom pokazujemo drugima. Mnogo je u gradu bista narodnih heroja i spomenika. Niko nije oskrnavio nijedno slovo na tim obilježjima, niko nije želio da mijenja imena ulica. Ponosni smo što je tako, a veliki broj mladih ljudi u našem Udruženju, koji poštuju tekovine NOB-a, garancija su da će tako i ostati”, kažu u Udruženju.

Spomenik palim borcima na kolašinskom glavnom trgu više od šest decenija neizbježan je motiv razglednica, novogodišnjih čestitki i fotografija tog grada. Djelo čuvenog zagrebačkog vajara Vojina Bakića, nastalo u vrijeme kada je Kolašin zacjeljivao duboke ratne rane, simbol je grada koji je nakon rata podizan iz pepela. Takođe, i podsjećanje na veličinu žrtve kolašinskih partizanki i partizana.

U vrijeme kada je spomenik dopremljen u Kolašin, u ljeto 1951. godine, na glavnom gradskom trgu bile su samo dvije kuće, koje su čudom odoljele njemačkom bombardovanju. Kasnije, oko spomenika se formiralo uže gradsko jezgro i nastajao poslijeratni Kolašin.

Bakić se smatra jednim od najvećih hrvatskih vajara 20. vijeka. Prema nekim izvorima, zagrebački vajar je kolašinski spomenik stvarao u vrijeme kada je težio da se oslobodi ,,nametnutih kanona socijalističkog realizma i ikonografije poratne umjetnosti” i opredijeli za modernizam. Navodno se, u trenutku svoje umjetničke prekretnice, i kajao što je preuzeo obavezu vajanja spomenika koji će kasnije krasiti kolašinski trg. Početkom devedesetih mnoga djela tog vajara u Hrvatskoj, na primjer, oštećena su ili uništena.

Spomenik je danas okružen bistama devet narodnih heroja i Spomen-domom ZAVNO, ulicama Baja Sekulića i Buda Tomovića, školama i ustanovama koje nose nazive junaka antifašističke borbe.

Na Trgu Vukmana Kruščića nalazi se spomenik Veljku Vlahoviću, djelo beogradskog vajara Oto Loga. Okolo su ulice 13. jula, Četvrte proleterske, malo dalje ulice Dunje Đokić, Palih partizanki, Junaka Breze…

Važan segment čuvanja antifašističke tradicije je Zavičajni muzej, koji je kao dio Centra za kulturu, osnovan 1982. godine. Smješten je u objektu, podignutom 1903. godine, koji je u Drugom svjetskom ratu služio kao zatvor. U prizemlju se nalazi stalna muzejska postavka, koju čini i postavka vezana za socijalističku revoluciju.

To govori u prilog činjenici da je Kolašin decenijama brižljivo čuvao i njegovao svoja antifašistička obilježja. Ipak, u tom gradu bili su nemoćni da od propadanja sačuvaju dva velika objekata koji su, takođe, simboli nekadašnje ratne prijestonice, a za šta im je bila potrebna pomoć države. Novca je na lokalnom nivou nedostajalo, a s državnog su do sada pokazali samo nemar.

Zgrada u kojoj je u Drugom svjetskom ratu održana Skupština rodoljuba Crne Gore i Boke, odnosno konstituisano ZAVNO i u kojoj je decenijama bila smještena OŠ Risto Manojlović već godinama je prazna i propada bez ikakve namjene. Riječ je o istorijskom spomeniku pod zaštitom države. Više puta su čelnici kolašinske lokalne uprave slali pisma predsjedniku države, Vladi i Skupštini i tražili pomoć da se taj objekat što hitnije „privede namjeni”.

Ni centralna proslava 70 godina od održavanja ZAVNO, koja je održana u Kolašina, na samo 100 metara od stare škole, nije podsjetila nadležne da taj objekat treba renovirati i sačuvati od poropadanja. Pored zasjedanja ZAVNO-a u tom objektu održan je prvi kongres Antifašističke omladine Crne Gore i Boke (25. i 26. novembra 1943. godine), a početkom decembra iste godine održan i prvi kongres Antifašističkog fronta žena Crne Gore i Boke.

U februaru 1944. godine to je bilo mjesto gdje je drugi put zasjedao ZAVNO, a u julu iste godine obilježeno je tri godine ustanka naroda Crne Gore protiv okupatora. Istog dana počelo je i treće zasjedanje ZAVNO-a, koji je postao Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja (CASNO). Osnivačka skupština ZAVNO-a i izbor njenog predstavničkog tijela ima više kapitalnih vrijednosti. Obnovljena je oduzeta državnost, a Skupština je tada izabrala ZAVNO kao najviši organ zakonodavne i izvršne vlasti.

Nedostatak novca osujetio je ulaganja u još jedan važan objekat. Riječ je o Spomen domu, koji se prije nekoliko godina našao među četiri projekta „poslijeratnog graditeljskog nasljeđa s potencijalnim scenarijem razvoja”, koje je Crna Gora predstavila na venecijanskom Bijenalu arhitekture.

Spomen-dom je kasnih sedamdesetih podignut u znak sjećanja na ZAVNO. Projektovao ga je slovenački arhitekta Marko Mušić. Do početka devedesetih za održavanje zgrade bila je zadužena država. U budžetu se nalazila stavka kojom su određena novčana sredstva bila opredijeljena za popravke, ali i nekoliko zaposlenih na održavanju Spomen doma.

U minule dvije decenije mnoge prostorije tog objekta promijenile su namjenu. Tako je na mjestu nekadašnjeg muzeja revolucije sada lokalna organizacija Nove srpske demokratije, a Sekretarijat za urbanizam uselio se u prostorije gdje je nekada bila biblioteka. U Strateškom razvojnom četvorogodišnjem planu Kolašina, koji je usvojen prije dvije godine, predviđena je rekonstrukcija velike kongresne sale u tom objektu. Ta sala sa 600 mjesta godinama je neupotrebljiva, a mogla bi mnogo, kažu u lokalnoj upravi, koristiti gradu.

,,Nadamo se da će uskoro ta dva objekta biti zaštićena od propadanja i da će ulaganja u njih biti vidljiva i na korist svih Kolašinaca, a naročito na zadovoljstvo onih koji poštuju tekovine NOB-a. Za to imamo i obećanja s državnog nivoa”, optimistični su u Udruženju NOR-a i antifašista.

Do sada se nije pokazalo da je taj optimizam opravdan.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

IZMJENE ZAKONA O TUŽILAŠTVU: Odlučno ali ne ishitreno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci smatraju da je glavni cilj predloženih izmjena da se smijeni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predstavnici vlasti kažu da žele osloboditi tužilaštvo od političkih uticaja i korupcije, nevladin sektor preporučuje oprez

 

Način izbora vršioca dužnosti rukovodioca Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT), koji ne bi morao da bude tužilac, jedna je od ključnih zamjerki koju tužioci imaju na nacrt izmjena Zakona o državnom tužilaštvu. Među primjedbama su i zakonsko rješenje kojim je definisan prestanak funkcije rukovodioca tužilaštva „ispunjenjem uslova za penziju”, kao i to da bivši državni tužilac ne može biti član Tužilačkog savjeta.

„Ovakav pristup Vlada ima samo sa jednim ciljem – da smijeni glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića.“ To je izjavio v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković na javnoj debati povodom nacrta zakona, zakazanoj na brzinu, u maniru prethodne vlasti. Potpredsjendik Vlade Dritan Abazović, koji je objelodanio da je nacrt pisan u njegovom kabinetu, tvrdi da predloženi dokument nije usmjeren personalno protiv bilo koga.

„Crnoj Gori treba veća vladavina prava. Ako neko budućnost Crne Gore i njenih integracionalnih procesa veže za sebe lično, pravi veliku grešku i državi veliku štetu. Niko ne može biti iznad nacionalnih interesa. Zakonska rješenja treba da tražimo u duhu sistematskih rješenja nagomilanih problema“, kazao je Abazović.

Iz nacrta zakona jasna je namjera za promjenama u državnom tužilaštvu, ali, ima upozorenja da promjenu prati potreba za većom kontrolom skupštinske većine nad tim državnim organom. Prošli nacrt tužilačkih zakona je kritikovala Venecijanska komisija. Uz stav da se ne može mijenjati tužilački sistem kako bi se smijenio pojedinac. Ni novi nacrt nije uvažio sve preporuke Venecijanske komisije. Abazović kaže da bi radije da rizikuje „packe“ od EU, ako to znači da će imati bolje rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. „Mi moramo da isporučimo rezultate. Ova zemlja se davi u procedurama“, kazao je Abazović.

Vlast tek treba da odluči o formi podnošenja ovog dokumenta na glasanje u Skupštini. Ukoliko predlagač nacrta bude Vlada, dužna je da zakaže javnu raspravu u trajanju od najmanje 20, a najviše 40 dana. Ukoliko bi Skupština bila predlagač – nije obavezna da organizuje javnu raspravu.

Nacrtom se predlaže se da se nakon izbora novog Tužilačkog savjeta, u kome tužioci više ne bi imali većinu, imenuje novi v.d. VDT-a koji ne mora biti iz Vrhovnog tužilaštva. VDT Ivica Stanković u maju stiče uslove za starosnu penziju, a nakon njegovog odlaska Tužilački savjet (TS) treba da imenuje nekoga iz VDT-a da bude vršilac dužnosti. Sve to do usvajanja novog zakona i izbora novog savjeta.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SDT SE SJETILO DRŽAVNIH GARANCIJA ZA KOMBINAT ALUMINIJUMA: Aprilske šale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema istine o KAP-u bez saslušanja Đukanovića, Gvozdenovića, Lazovića, Lukšića, Vujanovića, Brkovića, Žugića, Jelića… Sve drugo je zabava za lakovjerne. I zataškavanje

 

Branko Vujović, nekadašnji ministar ekonomije u jednoj od vlada Mila Đukanovića i dugogodišnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, priveden je u ponedjeljak na saslušanje u Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Vujović je sa još desetak bivših službenika Ministarstva ekonomije i Ministarstva finansija saslušan zbog izdavanja državnih garancija nekadašnjim vlasnicima Kombinata aluminijuma (KAP) za pet kredita ukupne vrijednosti 135 miliona eura.

Privedeni su nakon saslušanja otišli kući. SDT nije tražilo njihovo zadržavanje pošto su, prenose mediji, „tokom izviđaja prikupili sve dokaze”. Sumnjamo u istinitost tih navoda. Iako, zvanično, izviđaj o nezakonitim kreditnim garancijama za KAP traje od 2014, godine. A evo i zašto.

Sporni posao je osmišljen krajem 2009, kao dio Ugovora o poravnanju između Vlade  i tadašnjih vlasnika Kombinata, Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAK), firme do danas nepoznate vlasničke strukture registrovana na Kipru, preko niza povezanih firmi u većinskom vlasništvu Olega Deripaske. Iako je njene interese u Crnoj Gori najčešće i najubjedljivije branio dugogodišnji Putinov ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu.

Prethodno je, uoči prvomajskih praznika 2009, tadašnji premijer Đukanović izjavio da će o budućnosti KAP-a odlučivati radnici i Vlada, pošto većinski vlasnik nije u stanju da ispuni obaveze preuzete Ugovorom o privatizaciji iz 2005.  Isto je, sredinom maja, potvrdio i Branko Vujović: „Ispunjeni su uslovi da Vlada pokrene raskid kupoprodajnog ugovora”. Zapravo, to je bio nastavak priče iz marta iste godine, kada je potpredsjednik Vlade i potpisnik privatizacionog ugovora o prodaji KAP-a Branimir Gvozdenović saoštio kako je vladin ekspertski tim pripremio tužbu protiv CEAK-a i elektronskom poštom je uputio Arbitražnom sudu u Frankfurtu. Kao odgovor na tužbu koju su Deripaskini saradnici pripremili godinu ranije, zahtijevajući od Crne Gore odštetu od 300 miliona eura. Doduše, njegov kolega, potpredsjednik Vlade i predsjednik komisije koja je pripremala odštetni zahtjev,

Vujica Lazović tada je izjavio da je priprema tužbe tek „u završnoj fazi”. Ali i precizirao da je CEAK Crnoj Gori nanio štetu „od minimum 200 miliona eura”.

I sve je to palo u zaborav.

Zainteresovani su još tada znali kako nema priče o propasti Kombinata pod upravom CEAK-a bez svjedočanja pomenutog trojca – Đukanović, Gvozdenović, Lazović. Nakon čega bi se utvrdio i njihov status u predmetu (svjedoci ili optuženi). Plus Milan Roćen i Zoran Bećirović, kao najzaslužniji za dolazak Olega Deripaske u Podgoricu, na čuveni susret u kafeu Grand. Gdje je, kažu uz čivas, utanačena sudbina nekadašnje lokomotive industrijskog razvoja Crne Gore. Morali su toga postati svjesni i u SDT, u nekom momentu proteklih osam godina koliko, navodno, traje njihov izviđaj. Ipak, ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA SE KANDIDUJE ZA EVROPSKU PRIJESTONICU KULTURE: Ambicija u (ne)skladu sa mogućnostima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnoge je iznenadila najava Marka – Bata Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte

 

Budva će se kandidovati za titulu Evropska prijestonica kulture za 2028, odlučili su u lokalnoj upravi. Pripreme na inicijativu predsjednika Opštine, Marka – Bata Carevića, uveliko su počele. Ideja je da se u proces uključe i Kotor, Tivat i Herceg Novi, kako bi se na najbolji način svijetu predstavilo kulturno blago kojim raspolažu ovi primorski gradovi.

„Ukoliko grad Budva osvoji ovu laskavu titulu, otvaraju se velika vrata za dalji razvoj grada, ali i cijele primorske, odnosno Bokokotorske regije“  istaknuto je u tekstu postavljenom na sajtu Opštine.

Već je potpisan protokol o saradnji na ovom projektu sa opštinama Tivat i Herceg Novi. Carević se početkom mjeseca susreo sa ministarkom za kulturu, prosvjetu, nauku i sport, Vesnom Bratić, od čijeg Ministarstva očekuje da pripremi  informaciju  za Vladu Crne Gore, kako bi dobili  podršku države za projekat čiji je naziv izmijenjen u „Budva – Boka 2028 – Evropska prijestonica kulture“, kako bi i zvanično podnijeli kandidaturu. Ukoliko Vlada podrži ideju Carevića, bio bi to kulturni projekat od nacionalnog značaja.

Zamisao Carevića je da čitav proces vodi najbogatiji grad Boke, odnosno Opština Budva, procjenjujući da je za njegovu realizaciju u toku narednih šest godina potrebno oko 64 miliona eura, koliko je novca utrošio Novi Sad, koji je ovu prestižnu titulu ponio prošle godine.

Od navedene sume oko 35 miliona eura Novi Sad je utrošio na izgradnju infrasturkture a oko 30 miliona na kulturne programe, pojasnio je Carević u dopisu koji je dostavio ministarki Bratić. Prema propozicijama najveći dio finansiranja snosi grad organizator, država i regija na koju se odnosi.

Kako se nezvanično saznaje u lokalnoj upravi u Kotoru nisu raspoloženi da učestvuju u ovom projektu iz više razloga. Jedan je  nedostatak novca za tu vrstu priznanja i slave, za grad koji predstavlja elitu u pogledu kulture i graditeljskog nasljeđa  u odnosu na Budvu i Tivat, te nikako ne mogu biti zaleđina i pratnja u tom takmičenju. Kotor ima tri upisa na listu UNESCO-a, od kojih je 1979.  područje Kotora, kao jedinstvena univerzalna prirodna i kulturna vrijednost. Kotorski srednjevjekovni bedemi upisani su zasebno, 38 godina kasnije, odnosno 2017. Ove godine biće upisana Bokeška mornarica kao nematerijalna baština svjetskog značaja. Kotorani će pružiti svu vrstu podrške kandidaturi Budve, ali neće učestvovati u programu.

Mnoge je iznenadila najava Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva prepoznata kao grad u kome nema značajnije kulturne infrastrukture, nema prostora neophodnih za kulturna događanja i raznovrsne programe. Budva je platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije, i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte, kao nijedan grad u zemlji.

Država je prodala Zeta film, filmsku kuću od nacionalnog značaja, radi zgrade u centru grada, koja je srušena i na njeno mjesto napravljen ružni soliter sa stanovima za prodaju od 11 spratova. Zgrada Zeta filma bila je dom i za gradski Dom kulture sa pozorišnom i bioskopskom salom, koje su nestale da bi ustupile mjesto diskoteci i kockarnici.

Država je prodala i gradsku tvrđavu Citadela, dio spomeničkog područja Starog grada, jedinu pozorišnu scenu na kojoj se održavao program festivala Grad teatar, koji je pledirao da dobije tretman kulturne manifestacije od nacionalnog značaja. Od tada se pozorišne predstave odigravaju po školskim dvorištima, brdima i zaravnima okolnih sela. Budva nema prostore za kulturu, nema sale, galerije, koncertne dvorane…

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo