Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: RIBOLOVCI OPET RATUJU: Dok optužbe pljušte, Svinjačom pluta mrtva riba

Objavljeno prije

na

Još se ne zna koliko je tačno ribe uginulo zbog niskog vodostaja rijeke Svinjače, jedne od pritoka Tare. Dok dva najveća ribolovna kluba u Kolašinu koriste medijski prostor za međusobne optužbe, ribu još niko nije izlovljavao, odnosno premještao u Taru, kako je to bio običaj ranije. Mirinim bukom, virom ispod restorana Vodenica, u centru grada ovih dana plutale su uginule ribe zajedno s već uobičajenim kesama smeća i ostalim otpadom. Sporski flaj fišing klub (SFFK) Maniro, koji je do sada gazdovao kolašinskim vodama, ranije je spasavao ribu. Ove godine odustali su od tog posla, a iz Sportsko ribolovnog kluba (SRK) Tara i Morača kažu da su „čekali kolege”, pa ni oni ništa njesu učinili.

Šteta tek treba da se utvrdi, ali je već sada jasno da je počeo i drugi rat ribolovaca u Kolašinu, sličan onom od prije nekoliko godina kada su svi nadležni s lokalnog i državnog nivoa učestvovali u smirivanju ribolovačkih strasti. Nakon toga SFFK Maniro je, prema odluci Ministarstva poljoprivrede, gazdovao vodama. Tako je bilo sve do prije nekoliko mjeseci, kada je Ministarstvo odlučilo da gazdovanje Tarom, dijelom Morače i njihovih pritoka povjeri SRK Tara i Morača. Taj klub još nije potpisao ugovor, dakle, nije zvanično zamijenio Maniro, pa je nastao vakuum, koji na štetu ribljeg fonda pogoduje jedino krivolovcima.

„Zaista je sramota da je u samom centru grada dopušteno ovakvo stanje. Mi smo namjeravali da ribu prebacimo, pošto smo vidjeli da to naše kolege iz kluba Maniro ne čine. Međutim, bilo je prekasno, jer smo zatekli samo mrtve ribe kako plutaju po vodi”, kaže Momir Živković, predsjednik SRK Tara i Morača.

Nije to jedino što zamjera kolegama iz Manira. On tvrdi da na dijelu rijeke Morače na kolašinskoj teritoriji uopšte nema ribočuvara. Takođe, i na Kapetanovom jezeru. Nepokriveno ribočuvarskom službom, kaže, sigurno je petnaestak klometara Morače.

„Neki mještani tvrde da krivolovci haraju a, navodno, koriste i dinamit. Prije nekoliko dana grupa ribolovaca na Kapetanovom jezeru nije zatekla nikog od koga bi mogli kupiti dozvole, pa je lovila i bez njih”- kaže Živković.

Razlog što riba iz Svinjače nije izlovljena uprkos niskom vodostaju, prema riječima predsjednika kluba Maniro Mileta Lazarevića, zakonska je procedura čije okončanje čekaju. Iz tog kluba su se prije skoro mjesec obratili Ministarstvu poljoprivrede, koje u saradnji s Biološkim institutom, treba da izda dozvolu za prebacivanje ribe. Takođe, objašnjava on, oprezniju su, nakon što su za slične aktivnosti, po prijavi ribolovaca iz Tare i Morače već imali inspekcjski nadzor.

„Još čekamo odgovor. Zbog niskog vodostaja tražili smo izlovljavanje za Svinjaču i Pčinju. Družina iz kluba Tara i Morača treba da se sjeti da su nam prošle godine za slične aktivnosti spasavanja ribe napisali krivične prijave, pa smo sada morali striktno da se pridržavamo zakona. Moguće da je postojala prečica u proceduri koja bi spasila ribu od uginuća, ali su iz tog kluba nekorektno pokušavali da sve što radimo proglase nelagalnim, pa su nas natjerali na oprez”- objašnjava Lazerević.

Prema njegovim riječima, Svinjača je „jako zagađena rijeka u koju se izlijevaju septičke jame između 50 i 100 domaćinstava”. Članovi Manira su, kako kaže, prošle godine imali ozbiljne zdravstvene probleme nakon što su ribu izlovljavali iz vira pored restorana Vodenica. Ukoliko iz SRK Tara i Morača žele da izlovljavaju ribu, kaže on, sva oprema Manira im je na raspolaganju.

Živković, međutim, objašnjava da razlozi koje Lazarević navodi nijesu oni zbog kojih je riba uginula. Kaže da nije prijavljivao kolege iz drugog kluba, te da je zahtjev Ministarstvu prekasno podnijet. On optužuje Maniro da ,,vodi brigu samo o onome što je isplativo”.

,,Neka se on prisjeti ko je pravio snimke i ko ih je optuživao. Kako sam pročitao u dnevnoj štampi, optuživali su ih mladi DPS. Da je naš klub to činio, tu prijavu bih ja trebalo da potpišem, ali nje nije bilo. Naš klub nije vlasništvo nijedne političke partije, niti će biti dok sam ja na njegovom čelu. Kad već kažu da poštuju zakone i proceduru, neka objasne kakve su aktivnosti imali u junu na rijeci Pčinji u mjestu Pobrnjica ispod hotela”, optužuje Živković. Ne želi, kaže, da detaljnije priča o tim ,,aktivnostima”, to je posao za nadležne.

U prijavi, koju su prije nekoliko mjeseci podnijeli iz kluba na čijem je čelu Živković, međutim, bili su precizniji. Naveli su da su članovi Manira iz rjeke Pčinje ,,izlovljvali ribu strujom i prebacivali je u Taru, za potrebe jednog takmičenja”. Inspktorka Dragana Kandić Perović, koja je potom obavila nadzor, zaključila je, kako se vidi iz zapisnika, da su te tvrdnje neosnovane.

,,To su bile samo neke od laži koje su iznosili na naš račun. Ne želim dalje polemisati sa članovima SRK Tara i Morača, ali imam potrebu da napomenem da taj klub nije član Saveza sportsko ribolovnih organizacija. Nijesu uplaćivali članarinu, nijesu se bavili sportskim aktivnostima i nijesu preduzeli ništa na očuvanju i zaštiti ribljeg fonda i životne sredine. Zbog toga su i isključeni iz Saveza. Sramota je što godinama opstruiraju rad klubova koji sve to rade”, poručuje Lazarević.

On podsjeća da je Maniro tokom tri godine zapošljavo šest radnika i dao ogroman doprinos razvoju ribolovnog turizma, te da je izdejstvovao da Kolašin 2022. godine bude domaćin Svjetskog prvenstva u flaj fišingu. Podršku takvom stavu predsjednika SFFK Maniro dali su i najbolji kolašinski sportski ribolovci, vicešampion svijeta iz 2015. godine Nikola Trebješanin i aktuelni prvak Kupa zemalja jadransko-podunavske regije Ivica Rajković. Oni su nezadovoljni odlukom Ministarstva poljoprivrede da upravljanje kolašinskim vodama povjeri drugom klubu.

,,Maniro, koji je do sada gazdovao vodama, počeo je da radi važan posao za Kolašin, koji velikim dijelom svoje turističke ponude treba da se oslanja na sportski ribolov. Oni su prošle godine organizovali Kup zemalja jadransko- podunavske regije. Odlična organizacija tog takmičenja, siguran sam, doprinijela je da se Kolašinu povjeri organizacija Svjetskog prvenstva, kao i činjenici da će Plav sljedeće godine organizovati Evropsko prvenstvo. Ne mislim da je klubu, koji će ubuduće gazdovati kolašinskim vodama sportski ribolov prioritet”, kaže Trebješanin.

Prema riječima Rajkovića, promjena kluba koji će imati koncesije na Taru i Moraču s pritokama, već sada je stvorila konfuziju među ribolovcima u Kolašinu i otvorila prostor za krivolovce. Ribočuvarske službe, kaže on, već sada se suočavaju sa velikim problemima.

Najbolji kolašinski sportski ribolovci smatraju i da nadležni, koji odlučuju kome da provjere vode, ne shvataju na najbolji način značaj sportskog ribolova. Flaj fišing je, kažu Trebješanin i Rajković, razvojna šansa Kolašina, a organizacija Svjetskog prvenstva značila bi mnogo, i promotivno i finansijski.

,,Sve te ekipe ribolovaca dolazile bi sigurno u Kolašin prije prvenstva po petnaestak do mjesec dana a reprezentacije broje više od 10 članova. O značaju tih boravaka suvišno je govoriti. Bojim se da to nijesu svi shvatili na pravi način. Sada, u ovoj situaciji, ne znam ni kako će biti organizovano prvenstvo” – kaže Trebješanin.

Maniro je gazdovao s oko 280 kilometara rječnih tokova, a formirano je 16 kilometara revira za sportski ribolov. Bilo je u planu da se još pet kilometara Morače takođe poglasi revirom za ,,flaj fišing”.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo