Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJ, ČEKAJUĆI SEZONU: Albanija, glavna konkurencija

Objavljeno prije

na

U lokalnoj Turističkoj organizaciji (LTO) tvrde da je ovih dana jula na ulcinjskoj rivijeri gostiju isto koliko i lane u ovom periodu. Navodi se i da je struktura bitno izmijenjena, da je za dva puta više gostiju iz Srbije i Rusije, kao i iz Bosne i Hercegovine i Poljske.

No, osim dobre posjete u hotelima, malo je razloga za zadovoljstvo u drugim vidovima smještaja, a da se ne govori o ukupnom prometu. Još manje o dobiti.

,,Sigurno je da je promet manji za trećinu u odnosu na prošlu godinu i to se teško može nadoknaditi do kraja ove sezone. Kada sada sastančimo, onda je jasno da sezona nije dobro pripremljena i zato plaćamo skupu cijenu”, kaže predsjednik Udruženja zakupaca plaža i vlasnik kupališta Kopakabana Prelja Škrelja.

Sličan je stav ugostitelja Muniba Abazovića. „Nakon relativno dobrog početka, turistička sezona u Ulcinju cijeli ovaj mjesec – šlajfuje. Nema jačeg talasa gostiju, posebno ne iz regiona, da je poguraju, da plaže, restorani i ulice našeg grada budu ispunjeni”, kaže on dodajući da ostaje da se vidi da li će se to desiti u avgustu. „Ali se već sada može zaključiti da će, u poređenju sa prošlom sezonom, ova biti slabija. Jer, dani ljeta su odbrojani, pa se ovi minusi ne mogu više nadoknaditi”, dodaje Abazović.

Direktor LTO Fuad Hadžibeti ističe da je u Ulcinju veliki broj kreveta i da je to teško sve popuniti. Zaista, niko sa sigurnošću ne može da navede tačan broj ležajeva u ovoj opštini. Zna se samo da je između dvije sezone izgrađeno ili dograđeno oko 300 objekata, a da je u njima bar pet hiljada kreveta!? Istovremeno, nema nijedne nove investicije za poboljšanje infrastrukture i nijednog novog parking mjesta. Buka, parking, dileri i psi lutalice, samo su neki od problema koji se iz sezone u sezonu evidentiraju, a ništa se ne čini da se oni rješavaju.

Da je u ovu sezonu Ulcinj ušao sasvim nespremno pokazuje činjenica da se tek krajem jula na sjednici Skupštine opštine, i to na zahtjev opozicije, nalazi tačka dnevnog reda o pripremi turističke sezone!? Čak i odbornici vladajuće koalicije ocjenjuju da je to smiješno i tragično.

S druge strane, iz Poreske uprave kažu da su njihovi inspektori ove godine u Ulcinju i Budvi otkrili najviše nepravilnosti, te da u tim gradovima ima najviše „povratnika”, odnosno firmi i preduzetnika koji ponavljaju prekršaje.

Ono na što su već godinama upozoravali turistički stručnjaci ove sezone se ostvaruje: Albanija je postala glavna konkurencija ulcinjskom turizmu. Sa veličinom obale, dobrom infrastrukturom i znatno povoljnijim cijenama, ona je privukla veliki dio tradicionalnih gostiju Ulcinja koji su dolazili sa Kosova i iz Makedonije, kao i albanske dijaspore.

„Naše prednosti su bezbjednost, prirodne ljepote, infrastruktura, kultura stanovništva, ali nema dileme da se naš turizam mora transformisati. Moramo ga podići na viši nivo da bi se gosti niže i srednje platežne moći, prije svega iz Makedonije i Kosova koji idu u Albaniju, vratili kod nas”, smatra Hadžibeti.

I on tvrdi da postoji niz stvari koje se mogu uraditi kako bi se produžila sezona, jer je to najveći problem ulcinjskog turizma. Jer, od 40 do 45 dana sezone, treba biti mađioničar pa preživjeti 12 mjeseci. A tri četvrtine prihoda grad i njegovi žitelji ostvaruju upravo od turizma.

Vlasnik Palate Venecija u Starom gradu Gani Resulbegović rekao je da se posmatranje ptica može iskoristiti u tom smjeru. „Tako, na primjer, dosta gostiju kod nas dolazi da posmatra čiopu, veoma rijetku pticu koja praktično nikada ne spava. To je veoma rijetka ptica koja donosi proljeće, a dolazi iz Kolumbije. Samo kada se gnijezde one staju, inače cijelo vrijeme lete. Prisutne su, zavisno od vremena, do sredine novembra”, dodao je on.

Turistički radnik Ćazim Hodžić je uvjeren da bi se i od posmatranja zalaska sunca mogla napraviti posebna ponuda. ,,To je slučaj i na Ibici, u poznatom kafiću Del Mare. Turisti plaćaju gomilu para da vide zalazak sunca koji se ne može uporediti sa našim. Neki gosti posjećuju Ibicu samo zbog toga”, kaže on i tvrdi da je na Adi i Velikoj plaži zalazak sunca hiljadu puta ljepši i zato treba organizovati i naplaćivati taj užitak.

To je već slučaj sa kajtsurfingom, a ulcinjska Velika plaža je u posljednjih nekoliko godina postala prava hit-destinacija za tu vrstu sporta. Lane je ovdje boravio prvak svijeta u formuli 1 Luis Hamilton u društvu sa poznatom muzičarkom Ritom Orom.

Prema riječima instruktora i menadžera Dolcinium Kite surfing centra Nemanje Škobića, Velika plaža je jedna od tri najpovoljnije destinacije u svijetu za kajtsurfing. ,,Nema korala, nema dubine, plitka je voda i učenik ima sigurnost da uči kajt, ima dosta prostora i nije gužva”, nabroja on prednosti najduže plaže na istočnoj obali Jadrana.

U Ulcinju sada ima četiri instruktora kajtsurfinga, a kurs za turiste košta 300 eura.

Inače, ovih dana očekuje se da se saopšti više detalja o mogućnosti da poznata kompanija Karisma Hotels& Resorts uzme u zakup dio imovine Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera. Jer, jedino je ta kompanija dostavila ponudu na tenderu koji je zaključen prošle sedmice. U renoviranje postojećih hotela Olimpik i Belvi, koji se nalaze na početku Velike plaže, iz te kompanije je najavljeno ulaganje od oko 20 miliona eura, kao i izgradnja 400 novih soba u narednih tri do pet godina sa investicijom od oko 60 miliona. Ti objekti bi trebali biti gotovi do početka sezone 2019.

,,Kriterijumi su bili jasni i zahtjevni, tako da sam uvjeren da će investitor biti spreman da realizuje projekat, prvenstveno kroz podizanje kvaliteta usluga u objektima koji su predmet tendera. Time će biti ostvaren i cilj tendera, da se Ulcinju vrati zasluženo mjesto u katalozima – ponudama velikih turoperatora, što će imati uticaja na razvoj ne samo na lokalnom, već i državnom nivou”, rekao je ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović.

Kako je najveći njemački turoperator TUI jedan od osnivača Karisma Hotels& Resorts u ovom gradu su uvjereni da bi se tek dolaskom te kompanije zaustavilo šlajfovanje ulcinjskog turizma koje traje već pune tri decenije.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

KAKO PARTIJE TROŠE NOVAC STRANAČKIH ŽENSKIH ORGANIZACIJA: Nenamjenski i bez kontrole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto snaženja partijskih koleginica, stranke novac koji dobijaju za jačanje kapaciteta stranačkih ženskih organizacija,  uglavnom koriste da podmiruju raznorazne partijske troškove: račune za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove

 

 

Partije u Crnoj Gori godišnje dobijaju blizu 700 hiljada eura za jačanje kapaciteta svojih ženskih organizacija. Umjesto snaženja partijskih koleginica tim novcem se uglavnom podmiruju razni partijski troškovi, pa i računi za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove.

Praksa dobijanja novca za jačanje kapaciteta ženskih organizacija, na inicijativu Ženske političke mreže, ustanovljena je 2020. godine. Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja je utvrđeno da su budžetska sredstva data ženskim organizacijama političkih subjekata namijenjena isključivo finansiranju ženskih organizacija i mogu se trošiti samo u skladu sa statutom te ženske organizacije.

Uprkos zakonskim odredbama, političke partije taj novac ne koriste s namjenom osnaživanja i jačanja žena. Podatke o tome kako partije nenamjenski troše novac namijenjen svojim ženskim organizacijama sadrže izvještaji Državne revizorske institucije (DRI).

Krajem prošle godine prezentovani su izvještaji o reviziji poslovanja pojedinih partija za 2023. godinu.

Revizorski izvještaj koji je DRI uradila krajem oktobra prošle godine prikazuje kako je rukovođeno žito računom Asocijacije žena vladajućeg Pokreta Evropa sad.

Za finansiranje rada Asocijacije žena PES-a uplaćena su sredstva iz budžeta Crne Gore u iznosu od 27, 8 hiljada i iz budžeta lokalnih samouprava u iznosu od 18,7 hiljada eura.

Odlivi sredstava sa žiro računa Asocijacije žena se odnose na plaćanje putnih troškova, troškova pomoći i drugih troškova, dok je iznos od 4,7 hiljade prenešen na račune za redovno poslovanje stranke. Partija je u posebnom Izvještaju o načinu i namjeni utroška sredstava za finansiranje redovnog rada ženskih organizacija iskazala ukupne troškove u iznosu od 13.405 eura i to: troškove humanitarne pomoći u iznosu od 11 hiljada, troškove reklamnog materijala u iznosu od 548 eura, troškove zakupa u iznosu od 356 eura i troškove reprezentacije u iznosu od preko 500 eura.

Vladajuća Demokratska Crna Gora je na žiro račun za poslovanje ženske organizacije – Foruma žena tokom 2023. imala priliv od iz budžeta CG u iznosu od 55,9 hiljada, iz budžeta lokalnih samouprava iznos od 34,4 hiljade. Na računu je bilo i 70 hiljada iz prethodnih godina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZUSPJEŠNA BORBA ZA ALIMENTACIJU: Nemoć institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je osnivanje Alimentacionog fonda bio veliki korak, za mnogu, sada već punoljetnu djecu, on nije značio ništa. Njihovi roditelji, koji su zaboravili na svoje dužnosti, godinama uspješno izbjegavaju pravdu.  U tim slučajevima teret podizanja i školovanja djece, obaveza je samo jednog roditelja

 

 

Godine teške i, kako se pokazalo, na kraju, neuspješne borbe da se pred sudovima dođe do pravde, a uporedo naporan rad da se obezbijedi “parče hljeba” za djecu, u situaciju kad drugi roditelj, nakon razvoda “zaboravi” na svoje potomstvo. To je siže tri priče samohranih roditelja sa sjevera Crne Gore, koji, sve do punoljetstva svoje djece, nijesu uspjeli da od bivših supružnika naplate alimentaciju i pored pravosnažnih sudskih odluka i okončanih procesa izvršenja.  Priče jednog Bjelopoljca, jedne Kolašinke i jedne Pljevljakinje po mnogo čemu su slične, a nemoć institucija u njihovim slučajevima identična. Bivši supružnici žive u inostranstvu, nemaju imovine u Crnoj Gori, a kada i pređu našu granicu, nadležni ne čine ništa da ih privole da plate ono što duguju ili sankicionišu zbog nepoštovanja sudskih odluka.

Najdrastičniji je primjer Kolašinke Ane Popović, čijoj zajedničkoj,  sada punoljetnoj djeci, bivši muž duguje više od 27.000 eura. Ni ona, kao ni dvoje ostalih sagovornika Monitora, nemaju pravo da potraživanja naplate iz Alimentacionog fonda, jer se zahtjev ne može odnositi na prethodni period.

“Od 2012. godine, od kada je brak razveden, iako nas je otac moje djece mnogo ranije ostavio, za njihovo izdržavanje uplatio je svega 1.050 eura. Ukupno sa kamatama, sada za alimentaciju duguje više od 27.000 eura. Ni osnivanje Alimentacionog fonda mi nije mnogo pomoglo, jer zahtjevi na obuhvataju period unazad. Najteže mi je kad mi, čak i u institucijama, kažu kako mi je sad lako jer su mi ‘djeca velika’. Moja djeca jesu sada punoljetna, ali teško je da stane u jedan tekst priča o tome kako je ženi u maloj sredini sa ograničenim mogućnostima za zaradu dovesti troje djece do punoljestva”, kaže Kolašinka.

Ona je iscrpila sve mogućnosti na sudu, pa je, kaže, išla na izvršenje. I taj dio je okončan uredno. No, nije se ništa promijenilo. Incijalna presuda je bila 2012. godine. Njen bivši suprug je tada u odgovoru na tužbu naveo kako mu je zarada u stranoj kompaniji na drugom kontinentu približno 400 eura. Posljednja presuda je donesena prošle godine. Više puta je osuđivan na uslovnu kaznu zatvora zbog nedavanja izdržavanja. Ređale su se presude, dug i kamate rasle, uzalud.  Otac je i dalje na drugom kontinentu, zaposlen i s vremena na vrijeme dođe u rodni grad, u kojem, formalno, nema imovine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Globalni časopis, koji izlazi već 57 godina u Londonu, Time Out, sastavio je listu od 21 najpotcjenjenije evropske destinacija za 2025. godinu. Na prvom mjestu je – Ulcinj

 

 

,,Spektakularna crnogorska obala konačno dobija pažnju koju zaslužuje, a ulice Kotora, Budve i ostalih su sada krcate tokom ljeta. Ulcinj? Ne toliko, ali to neće uvijek biti slučaj. Smješten na južnom dijelu zemlje, Ulcinj je centar albanske kulture u Crnoj Gori i pruža drugačiju atmosferu od poznatijih mjesta na sjeveru. Stari grad Ulcinj je vjerovatno najdramatičniji u zemlji, a njegove plaže pružaju uzbuđenje i spokoj u jednakoj mjeri“, navode autori teksta u ovom britanskom magazinu.

Ulcinjsku Veliku plažu nazivaju “crnogorskom Kopakabanom” konstatujući da je pješčana i duga čak 13 kilometara.

Kako se ističe, dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene. „Nikad nije bio bolji trenutak da razmišljate van okvira o svojim putovanjima – posebno kada se zanemaruje toliko nevjerovatnih evropskih mjesta. Ove destinacije imaju sve što želite od vašeg sljedećeg odmora, uz dodatni bonus što se mnogo manje ljudi gura da vidi iste atrakcije“, dodaje se u članku Time Out-a.

Ali, da bi turisti i posjetioci mogli da vide Ulcinj, a potom tu ostanu, trebaju nekako doći u ovaj grad. Iako je Ulcinj na moru, a ima i mali (sportski) aerodrom, u ovaj grad je moguće nekako stići samo kopnom.

“Upravo je saobraćajna izolovanost ili veoma slaba povezanost jedan od razloga zaostajanja ovog grada. Nama se već četiri godina obećava izgradnja mosta na Bojani, a evo sada i brze saobraćajnice prema Albaniji, ali od toga nema ništa. Da se ne govori o decenijskim pričama o gradnji luke, marine, novih luksuznih hotela i čega ne  sve još”, kaže ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Prema njegovim riječima, vrijeme nije saveznik Ulcinja. Konkurencija, u prvom redu Albanija, izvanredno brzo napreduje i logično je da gosti tamo više odlaze. Na to ukazuju i zvanični rezultati Monstata. U prošloj godini u Ulcinju je boravilo oko 420.000 registrovanih gostiju ili čak 15 odsto manje nego 2023. godine!? To bi trebao da bude alarm za sve donosioce odluka da djeluju brzo, jer je turizam najvažnija privredna djelatnost u ovoj opštini od koje se, na direktan ili indirektan način, ostvaruje tri četvrtine prihoda.

Ukazuju na to i prosječne zarade koje su u Ulcinju među najnižima u Crnoj Gori. U novembru je prosječna plata na teritoriji ove opštine iznosila 849 eura ili za 144 manje od državnog prosjeka, odnosno bila je ubjedljivo najniža na Primorju. “Da nemamo more moglo bi se slobodno kazati da smo kao Petnjica ili Andrijevica. Žalosno je to za jedan grad sa milenijumskim trajanjem koji ima najveće razvojne potencijale u regionu”, tvrdi Karamanaga.

Jedan od razloga zaostajanja Ulcinja jesu male i nedovoljne investicije u komunalnu i ukupnu infrastrukturu, kao i nedostatak velikih hotela, ili bar obnova onih koji su temeljno i sistematski uništeni u procesu tzv. privatizacije. Da bi preživjeli, ljudi su se okrenuli gradnji apartmana ili selili u inostranstvo. Sve je to ostavilo i ostavlja razorne posljedice na prostor i demografiju, pa tako, na primjer, Ulcinj sada ima četiri hiljade stanovnika manje nego prije 35 godina.

Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu je uvjeren da se proširivanjem Mandraća (lučice na Pristanu) i gradnjom marine taj grad vraća moru. “Očekujem da ubrzano dođemo do tehničkih osnova i da tokom ove godine tražimo investitora za ovaj objekat. Ovo je veliki objekat – luka će po idejnom projektu i studiji izvodljivosti povezivati Stari grad i Veliki krš, Liman 1 i 2 će biti u tom akvatorijumu i kapacitet bi mogao biti do 400 plovila. To je razvojna šansa koju sigurno nećemo propustiti“, kaže Nimanbegu.

On očekuje da se tokom ove godine objavi i tender za izvođača za projekat ribarske luke na rtu Đerane. “Mislim da je ovaj projekat nešto što će promijeniti sliku turizma i položaja naših ribara i svih ljudi koji se bave morem”, dodaje Nimanbegu.

Saobraćajna izolovanost će svakako, vrlo brzo postati smetnja za ozbiljnija ulaganja u turističke kapacitete na Velikoj Plaži, navedeno je iz ove lokalne samouprave u komentarima i sugestijama na Nacrt Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine i izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Opštine su kazali da je “potrebno planirati pomorski granični prijelaz na lokaciji najbliže nekadašnjem graničnom prelazu Sveti Nikola- Pulaj, Albanija, imajući na umu planiranu plovnost rijeke Bojane kojim bi se povezalo Jadransko more i Skadarsko jezero, što omogućava dodatnu vezu sa lukom Bar i mogući razvoj nautičkog turizma, uz uslov da se obezbijedi zaštita životne sredine, čime bi se doprinijelo ubrzanim razvojem ovog predjela”.

No, lani nije bio otvoren ni jedini granični prelaz na moru, na Velikoj skeli, ispod Starog grada, koji je funkcionisao 2023. godine tokom ljeta. O aerodromu više niko ne govori, već samo o potencijalima. I problemima – od buke, nečistoće i nedostatka parking mjesta pa do neregistracije gostiju. I tako decenijama.

Tekst u Time Out-u pokazuje da se, ipak, sve bolje vidi iz Londona.

                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo