Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: NEPAŽNJA TURISTA ZAPOŠLJAVA SPASIOCE: Ne na planinu bez vodiča

Objavljeno prije

na

Samo tokom minulih dana pripadnici Gorske službe spasa (GSS) dva puta su po više sati na kolašinskim planinama spasavali izgubljene i povrijeđene turiste. Iako je jedan planinar naknadno javio da se ipak snašao pa je akcija spasavanja prekinuta, tog su istog dana spasioci uložili mnogo napora.

Turista Dragan Dragašević (58) planinar iz Ljiga, neće dugo zaboraviti 14. jul, kada je na planini Tali slomio nogu. To je bio izuzetno težak i naporan dan i za kolašinske spasioce Zorana Bulatovića i Aleksandra Vukajlovića iz GSS te Aleksandra Popovića i Vidoja Šćepanovića iz PK Bjelasica.

Više od 10 sati je trajala akcija spasavanja koja je počela kada je rano poslijepodne stigla vijest da je planinar iz Srbije slomio nogu. Spasioci su krenuli prema planini Tali, svjesni da će samo dio puta moći vozilom. Tačnije, samo do katuna na Ropušnici. Dalje su morali pješke. Kako pričaju, na nekim djelovima planinskih staza prolazilo se s velikim naporom, naročito u povratku, dok su nosili povrijeđenog.

„Rastojanje koje planirani prolaze za tri sata mi smo prešli za sat i po.Stigli smo do vrha planine gdje je čekao povrijeđeni Dragašević sa još petnaestak planinara iz Ljiga. Spuštali smo se korak po korak i nosili povrijeđenog s puno pažnje kako bi se izbjegle dodatne komplikacije i bolovi. Bilo je dosta nizbrdica i kozjih staza, gdje teško dvojica mogu istovremeno. Akcija spasavanja je bila komplikovana i zahtjevna, ispoštovali smo sve standarde koji se traže u ovakvim situacija i uspjeli da povrijeđeni u imobilisanom stanju stigne do kola Hitne pomoći”, ispričali su kolašinski spasioci.

Imali su veliku pomoć i mještana s katuna Ropušnica. Podršku u spasavanju pružili su Dragan Glavičanin s bratom, Vlatko Mašković, Mijo Bukilić, Vule Jovanović. Bilo je već dva sata poslije ponoći kada je ekipa kolašinske Hitne pomoći sa specijalizovanim vozilom krenula ka Podgorici da povrijeđenog Dragaševića, prebaci u Klinički centar Crne Gore.

To je samo jedna od priča ljudi koji svakog ljeta nerijetko rizikuju i vlastitu sigurnost da bi spasli one kojima je pomoć potrebna. Više je razloga, tvrde spasioci, za nevolje turista kad krenu na pješačke ili planinarske ture. Najčešće, ipak, neoprez i nepripremljenost. Za razliku od Dragaševića, koji je iskusan planinar i nije bez znanja i vještina krenuo kolašinskim vrletima, na takve se poduhvate, kažu u Gorskoj službi spasavanja, odlučuju i mnogo manje vični i spretni. Nerijetko, izbjegavajući najnužnije troškove kao što je kupovina karte sa ucrtanim stazama.

Tokom minule dvije-tri godine bar desetak turista zalutalo je na području Nacionalnog parka Biogradska gora. Na sreću, intervencijom spasilaca svi su brzo locirani i vraćeni u grad nepovrijeđeni.

Te slučajeve pored napora spasilaca i opasnosti po turiste, prate i materijalni troškovi. Kako kaže direktor Nacionalnog parka Biogradska gora Saša Jeknić, najčešći razlozi zbog čega turisti ne mogu da se orijentišu u NP je činjenica da izbjegavaju da kupe mape, angažuju profesionalne vodiče ili što previše računaju na pomoć pametnih telefona.

„U NP je svaka pješačka staza obilježena i imamo mnogo putokaza. Takođe, turistima je na raspolaganju veliki broj mapa, čija je cijena od 1,5 do pet eura. Mogu da iznajme i licencirane vodiče, čije su usluge najeftinije u regionu. No, nekad, sve to izbjegnu i riješe sami da obiđu prašumu. Zadrže se duže nego što su planirali i onda krenu da se vraćaju prečicama i neobilježenim stazama, pa je jasno zbog čega i zalutaju. Računaju i na pomoć pametnih telefona, a kad se nađu na lokaciji gdje nema signala, onda ni tako ne mogu da se orijentišu”, kaže on.

Jeknić turistima preporučuje da koriste usluge vodiča, jer će se tako, kaže, na pravi način informisati o svakom detalju i bezbjedno završiti svoje pješačke ture. Prema njegovim riječima, bilo bi mnogo manje posla za sve, a za turiste više uživanja, kada bi koristili sve ono što im je na raspolaganju za bezbjedan obilazak Biogradske prašume.

Volonteri GSS, takođe, tvrde da se kroz prašumu ne može bez spasilaca. Oni podsjećaju da je mali broj ljudi, čak i među mještanima, koji besprijekorno poznaju taj dio kolašinske opštine, pa spasioci voloneteri ne mogu računati mnogo na pomoć sugrađana. Volonteri su nekada po cijelu noć tragali za izgubljenim turistima.

„Čak i kad precizno odredimo lokaciju, dešava se da se, u međuvremenu, turisti pomjere stotinak metara, pa nam to onda komplikuje potragu. Uglavnom zalutaju zbog svog nemara, ali koliko sam čuo i mještani ih nekad namjerno usmjere pogrešno. Ne shvataju da takve „šale” mogu biti vrlo opasne, a samo sticajem srećnih okolnosti do sada nijedan od zalutalih turista nije teže povrijeđen ili stradao”, tvrde GSS.

Jeknić se sjeća i zloupotreba, situacija kada su turisti lažno prijavljivali da su se izgubili. Na takve akcije “spasavanja” potroši se, kaže on, mnogo truda i novca, uzalud.

Jedna grupa turista, kaže, prosto zbog toga što su se umorili i bilo im je mučno da se pješke vraćaju, prijavili su da su zalutali. Kada su spasioci stigli do njih terenskim vozilom, zatekli su ih kako bezbrižno sjede na nekom proplanku i ručaju. Svaka od tih akcija veliki je napor za spasioce, s obzirom na sate uzaludnog pješačenja ili vožnje.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo