Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINSKA VLAST U SVE TEŽOJ SITUACIJI: Samo opstrukcije ne fali

Objavljeno prije

na

Koliko je iskren savez Demokratskog fronta, Socijalističke narodne partije i Socijjaldemokrastke partije u kolašinskoj vladajućoj koaliciji, kao i koliko su sposobni da pokušaju da taj grad izvuku iz kruga višedecenijskog bezakonja i prekomjernog zaduživanja, vrlo brzo će se pokazati. Ukoliko te tri stranke ostanu zajedno i na istim ciljevima, u sve teškoće i višestruke opstrukcije, koje ih pritiskaju već osam mjeseci, onda će toa biti dokaz da je, možda prvi put, u Kolašinu pobjedu nad partijskim interesima odnijela iskrena briga za dobro grada.

Izlaskom odbornika Nikole Medenice iz SDP, vladajuća koalicija krajem prošle sedmice ostala je bez većine u zakonodavnoj vlasti. S obzirom na to da su predhodno odbornici Vlado Martinović i Neda Bogavac napustili SNP, odnosno DF, koalicija na vlasti sada ima 15 odbornika, umjesto 18, koliko je imala nakon prošlogodišnjih majskih izbora. U kolašinskoj Skupštini opštine je 31 odbornik, od čega je 13 iz Demokratske partije socijalista i Grupe birača, koje su činile bivšu vlast.

Pored toga, više od mjesec traje i štrajk, kako organizatori tvrde, više od 70 odsto zaposlenih u lokalnoj upravi, Centru za kulturu i službi zaštite i spasavanja. Iako zvanično saopštavaju da ih samo zanima isplata 13, odnosono 17 zarada, koje im poslodavci duguju, iz štrajkačkih odbora, uporedo s tim vode, sada već neskrivenu i političku borbu protiv kolašinske vlasti. Štrajkači se mnogo ne obaziru na argumente koji stižu iz vladajuće koalicije. Sa čelnicima opštine više i ne razgovaraju i, kako sami priznaju, jedino im je važno šta kažu u Vladi. DF, SNP i SDP, naime, jasno su stavili do znanja da neće nastaviti poslovanje preko paralelnih računa, već da će zarde isplatiti kada se razblokira opštinski račun, koji je u blokadi više od 1.500 dana. Za to je potrebno da Vlada da garancije za sedam miliona eura kredita, što se već mjesecima prolongira.

Socijaldemokratska partija i poslanik SNP Aleksandar Damjanović, prošle sedmice, predali su u skupštinsku proceduru prijedlog rebalansa budžeta sa ciljem da se riješe finansijski problemi u Opštini. Damjanovićev prijedlog o izmjenama i dopunama zakona o budžetu za 2015. godinu, kako bi se obezbijedilo sedam miliona eura da Opština Kolašin refinasira dugove i odblokira račun, skupštinski Odbor za ekonomiju, finansije i budžet, prije destak dana, nije prihvatio.

Kako je ranije objasnio član Glavnog odbora SDP Bojan Zeković “garancija ne bi značila veće rashode državnog budžeta, jer je SO Kolašin odlučila da se ove obaveze izmire iz sredstava Egalizacionog fonda koja joj pripadaju.”

Sada se čeka sjednica Skupštine, kako kažu u kolašinskoj vlasti, jer kredit je jedina mogućnost da se zaposlenima isplate zarade, oddnosno odblokira račun, vrate ranija “nepovoljna” zaduženja kod banaka i izmire obaveze prema dobavljačima. Tačnije, kredit je jedina mogućnost da taj grad dobije šansu da se vrati u zakonite okvire poslovanja, a lokalna uprava profunkcioniše.

U iščekivanju sjednice Skupštine, koja će, najvjerovatnije biti održana sredinom ovog mjeseca, štrajkači su iznenadili javnost pismima političkim partijama i nekim poslanicima, u kojima ih mole da ne galasaju za rebalans. Zbog čega oni koji tvrde da su gladni traže od poslanika da ne glasaju za odluku koja će, sigurno je, omogućiti ispaltu svih zaostalih zarada zaposlenima u lokalnoj upravi, a ostalim građanima bar nadu da varoš nije pred bankrotom, nije jasno samo onima koji ne poznaju lokalne prilike. Štrajkači su, čak, javno pozdravili odluku skupštinskog Odbora, koji je nije prihvatio Damjanovićev predlog.

“Odbor za ekonomiju nije prihvatio predlog rebalansa budžeta, što su zaposleni u lokalnoj upravi i Centru za kulturu, koji se nalaze u štrajku, pozdravili. Mi smatramo da nam rebalans samo odlaže naše nagomilane probleme i da aktuelnoj vlasti daje mogućnost da još nekoliko mjeseci manipuliše sa zaposlenima”, napisao je predsjednik štrajkačkog odbora Dragoljub Mijo Bukilić.

U kolašinskoj vlasti tvrde da znaju da dobijanje kredita mjesecima opstruiraju s više strana, pa kažu da ih nije ni iznadilo to što radnici traže. Opštinski funkcioneri takav gest samtraju potvrdom svojih tvrdnji da je vođama štrajka prioritetan cilj smjena vlasti.

U vladajućoj koaliciji s nesmanjenim optimizmom, bar pred novinariima, najavljuju rasplet krize i opstanak saveza DF, SNP i SDP, uprkos činjenici da su ostali bez zvanične većine u SO. Napominju da bi samo pod uslovom da sva tri nazavisna odbornka podrže DPS i GB, bile izazvane bitnije političke promjene.

„Ne sumnjam uopšte da će neko od troje odbornka, svojim činjenjem doprinijeti interesima DPS i GB. Vjerujem da će cijeniti volju birača koji su glasali za stranke vladajuće kolicije, odnosno rekli „ne ” bivšoj vlasti. Svo troje mladih odbornika bili su svjedoci postizbornih opstrukcija i kršenja zakona, te je to razlog više za moj stav”, kazao je predsjednik OO SNP i potpredsjednik Opštine Đuro Milošević.

Sličnog je mišljenja i šef lokalnog parlamenta i prvi čovjek kolašinskog DF Aleksandar Dožić. On se nada konstruktivnoj saradnji sa troje nezavisnih odbornika i, kako tvrdi, ne očekuje bitnije političke promjene u Kolašinu.

„Zbog činjenice da su napustili partije, preko kojih su dobili odorničke mandate samostalne odbornike ne treba sumnjičiti da će imati aktivnosti koje će ići na ruku onima koji su Kolašin doveli u ovakvu situaciju. Osim potrebe za složenijom koordinacijom u tehničkom smislu, ta činjenica, smatram, neće izazvati važnije političke promjene”, kazao je odbornik i član Glavnog odbora SDP Bojan Zeković.

Ipak, tri odbornika do sada ni jednom nijesu decidno kazali da će besuslovno podržavati vlast, pa će naredna zasjedanja lokalnog parlamenta pokazati kako će sarađivati sa svojim bivšim stranačkim, odnosno koalicionim kolegama. To troje mladih odbornika do sada nijesu saopštili ni nedvosmislen stav o štrajku u lokalnoj upravi.

Uprkos deklarativnom optimizmu i istrajnosti, nedavni incident, pokazao je da su pojedini kolašinski funkcioneri pri kraju strpljenja. Milošević je to pokazao nasrćući pesnicama na Bukilića u prostorijama SNP. Naknadno je priznao da je pogriješio, ali znajući koliko je starih netrpeljivosti što ličnih, što političkih između onih koji su na čelu Opštine i onih koji organizuju štrajk, nije teško zaključiti da opasnost od sličnih incidnata svakodnevno postoji. Naročito s obzirom na činjenicu da se zaposleni spremaju na radikalizaciju štajka, ali i radikalizaciju svojih saopštenja, u čemu im nesebično i svakodnevno pomažu pojedini mediji, ali i neki funkcioneri DPS i GB.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo