Povežite se sa nama

OKO NAS

SUDBINA JADRANSKOG BRODOGRADILIŠTA BIJELA U STEČAJU: Novi scenario za pljačku?

Objavljeno prije

na

„Gladni smo. Hoćemo da radimo. Radnici nijesu napravili ni euro minusa preduzeću, već su nam odbijali poreze i doprinose na plate. Gdje su otišla ta sredstva? Tri puta nam se smanjivala plata, a nijednom se nijesmo pobunili”, počeo je svoje izlaganje pred odbronicima SO Herceg Novi, Mladen Krivokapić, predstavnik radnika još jednog privrednog giganta, Jadranskog Brodogradilišta Bijela (JBB), koje je na volšeban način otišlo u stečaj.

,,Brodogradilište je jedno bogato preduzeće koje može da radi i koje ima perspektivu ali je namjereno nekom prijatelju ili poslovnom partneru i zato neće da ga privatizuju kao što bi trebalo da se privatizuje. Oni hoće da ga kupe kao suvu imovinu i hoće da dođu ovdje i da za 5 miliona eura, po cijeni polovine jednoga doka, kupe čitavo privredno preduzeće a radnike da otjeraju kući”, kazao je predsjednik Komisije za praćene privatizacija, Janko Vučinić.

Obraćajući se radnicima Brodogradilišta, koji se od prvog jula, kada je uveden stečaj, okupljaju ispred kapije firme, Vučinić je poručio da je za trenutno stanje u Bijeloj isključivo kriva crnogorska Vlada i menadžment JBB. Jer u protivnom, zapitao se Vučinić, kao bi bilo moguće da od ne tako davno uspješnog preduzeća, se došlo do situacije da se u frimi u kojoj je ,,2011. godine neko dobio nagradu za uspješno poslovanje, a za četiri godine se došlo u situaciju da radnici traže svoja prava na ulici”.

,,.Kako to sad odjednom da se poreska uprava pojavi i traži potraživanja, zašto to nije urađeno kao naprimjer sa Elektroprivredom da taj dug se konvertuje u akcije? Zato što im treba JBB kao imovina i bez radnika da bi se neko žestoko ugradio na vašoj muci i da bi vas istjerao iz ovoga Brodogradilišta”, poručio je Vučinić radnicima kojih je 200 i koji su rekli da neće odustati od okupljanja ispred kapije svog, sada već bivšeg preduzeća, dok im se ne ispuni ono što im po zakonu pripada.

To je prije svega povezivanje radnog staža za 5 i po godina, od 2009. godine, pa onda i isplata plata za pola marta, april, maj i jun, zaostalih zimnica, stanarina, kao i sredstava iz stambenog fonda u koji je menadžment bio dužan da uplaćujuje 2 odsto od bruto zarada godišnje.

,,Mi samo tražimo ono što nam pripada”, poručuju radnici. S druge strane Poreska uprava, na osnovu čijeg zahtjeva je i uveden stečaj, najviše potražuje od Brodogradilišta – oko 6 miliona eura za poreze i doprinose za tadašnjih skoro 400 radnika. Sporazumni raskid radnog odnosa i otpremnine dobilo je uoči stečaja, 126 radnika koji su se ranije prijavili za odlazak. Prošle i pretprošle godine sporazumni raskid je potpisalo još po toliko radnika i svi su isplaćeni. Ostalo je još 194 radnika koji su dobili rješenja o otkazu. Pored njih tu je i 70 radnika koji imaju više od 30 godina radnog staža koji po novom Zakonu o stečaju stiču pravo na penziju.

,,Kako se mogu osjećati kada poslije toliko godina, odjednom, mi kažu da više ne radim u firmi u kojoj sam proveo cijeli svoj radni vijek i koja mi je bila jedini izvor egzistenicje, meni i mojoj familiji”, kaže za Monitor, Ranko Kovačević kojem je na dan uvođenja stečaja u Jadransko Brodogradilište svega sedam dana nedostajelo da upotpuni 30 godina radnog staža u jednoj od nekada najznačajniijih firmi u Crnoj Gori.

,,Sada zbog tih sedam dana ne mogu ni u penziju i stojim ovdje sa kolegama ispred kapije Brodogradilišta osjećajući se kao da nikada nisam ušao u tu kapiju, eto to su nam napravili ljudi koji vode firmu”, kaže Kovačević.

Prije nešto manje od tri godine menadžment Brodogradilišta se hvalio da je firmu održao konkurentnom ne izgubivši niti jednog klijenta uprkos vrlo izraženoj krizi u brodogradnji koja traje od 2009. godine. Potom je Brodogradilište, prema podacima objavljenim na sajtu Montenegroberze u prvoj polovini 2013. godine imalo i dobit od 57,47 hiljada eura, da bi godinu kasnije, u prvoj polovini 2014. godine gubitak iznosio 1,35 miliona eura. Tokom prošle godine 86 brodova bilo je na remontu, a u menadžmentu su tvrdili da je riječ samo o manjim opravkama.

Ukupan dug Jadranskog Brodogradilišta Bijela trenutno iznosi više od 13 miliona eura, a imovina je procjenjena na više od 30 miliona. Na zvaničnom sajtu Brodogradilišta uz stoji da vrhunski kvalitet radova potvrđuju i međunarodni sertifikati ISO 9002 i ISO 14000. Brodogradilište je potpuno opremljeno za remont i rekonstrukciju brodova i drugih plovila svih vrsta i namjena, bez obzira na veličinu oštećenja i obim rekonstruktivnog zahvata. Raspolaže sa dva plutajuća doka dužine 250m i 184m, ima operativnu obalu ukupne dužine 1120 metara, poseduje tri remorkera, veliki broj raznih tipova dizalica nosivosti od 2,5 do 50 tona, obimna i raznovrsna energetska postrojenja, savremena komunikaciona sredstva, kao i sve potrebne radioničke kapacitete i opremu.

Brodogradilište je opremljeno i za izradu manjih plovnih objekata kao što su: barže za razne namjene sa i bez vlastitog pogona, pontoni, radne platforme i slično.

Na zvaničnom sajtu stoji i da proizvodi raznovrsnu pomorsku opremu, poput pilona, cjevovoda prečnika od 400 mm pa nadalje, rezervoare i sve vrste čeličnih konstrukcija, uključujući i procesnu opremu.

,,Dugi niz godina se radi na sistematskom uništavanju Jadranskog brodogradilišta i njegovoj pripremi za privatizaciju. Novljani su za Vladu građani drugog reda”, kazala je predsjednica OO SNP HN, Danijela Đurović na pomenutom zasjedanju lokalnog parlamenta, gdje su i vlast i pozicija glasali da Opština kao jednokratnu pomoć pregovaračkom timu zaposlenih obezbijedi 10 hiljada eura.

Po predlogu Zorana Kovačevića iz DPS-a, Opština će predložiti Vladi da kao većinski vlasnik, preko fondova, preuzme obavezu da prije realizacije stečajnog postupka poveže radni staž radnicima Brodogradilišta, a iz stečajne mase podmiri novonastale troškove budžeta. Zatim će predložiti Vladi da prije realizacije stečajnog postupka isplati zaostale zarade i ostale naknade, zimnicu i stanarinu, uz preporuku da se hitno isplati najmanje jedna plata, kao i da pokuša da nađe rješenje u okviru budžetskih rezervi i obezbijedi sredstva za isplatu otpremnina po važećem kolektivnom ugovoru ili, ako to nije moguće, da se u okviru povjerilačkih potraživanja iz stečajne mase obezbijede sredstva za podmirenje otpremnina. SO Herceg Novi će predložiti Vladi da ubrza stečajni postupak i omogući sprovođenje programa remonta, proizvodnje jahti, megajahti, kruzinga i osavremenjivanje postojeće djelatnosti radi podizanja ekonomske održivosti i otvaranja radnih mjesta. Usvojen je zaključak nezavisnog odbornika Obrada Gojkovića da opština traži od Vlade da svim zaposlenim na dan uvođenja stečaja garantuje zadržavanje takovg statusa, kao i zaključak Miloša Konjevića (Novska lista) da Državna revizorska institucija ispita poslovanje JBB-a u poslednjih pet godina i da ga dostavi na uvid javnosti.

,,Šta će nama značiti njihova podrška koju su nam dali danas u skupštini ja ne znam, vidjećemo. Ali ono što znam sigurno je da mi ne odustajemo niti od jednog našeg zahtjeva i da nastavljamo naša okupljanja i proteste dok nam se ne ispune ti zahtjev, ustvari ono što nam po zakonu pripada. Znači i dalje svaki dan ovdje u 7 sati ujutru”, zaključio je Mladen Krivokapić.

Nebojša MANDIĆ

Komentari

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE: SUDBINA ROŽAJSKE OBILAZNICE: Puta nema a troškovi rastu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šesnaest godina od početka prvih radova, Rožaje još uvijek nema završenu zaobilaznicu oko grada. Budući da je za ostatak radova planirano nešto više od osam miliona eura, državu će na kraju ovaj projekat koštati makar 25 miliona

 

Izgradnja zaobilaznice oko Rožaja započela je još 2008. godine, kada je krenulo izvođenje radova u okviru prve faze izmještanja magistralnog puta iz pravca Srbije koji vodi kroz grad, do ukrštanja sa putem Rožaje – Kula – Peć. Ugovorena cijena radova prve faze iznosila je 3,8 miliona eura, a posao je dobila firma Konstruktor inženjering. Planirani rok završetka radova bio je kraj 2009. Ipak, radovi nisu završeni ni do 2012. godine, kada je komisija za tehnički prijem zahtijevala ispravke radova.

Do početka izgradnje druge faze, poslije osam godina, ili do danas – poslije 16 godina, prva faza je znatno propala i djelimično ostala nezavršena. Tadašnji ministar saobraćaja, Ivan Brajović, je, odgovarajući na poslačnička pitanja 2012. godine, pojasnio  da nisu obavljeni dodatni radovi koje je tražila Komisija za tehnički prijem, u vrijednosti od 50 hiljada eura. Razlog – izvođač Konstruktor inženjering je otišao u stečaj.

Iako je Brajović tada najavio novu tendersku proceduru i završetak radova u 2014. godini, aktivnosti u vezi sa projektom nastavljene su tek 2017. godine.

 Za izradu druge dionice zaobilaznice oko Rožaja, za koju su sredstva obezbijeđena iz kredita Evropske-investicione banke,  izabrana je ponuda bosanskog ponuđača Euro-asfalt i partneri. Bosanska firma Euro-asfalt godinu prije toga dobila je i posao izgradnje novog regionalnog puta Berane – Kolašin, odnosno drugu dionicu od sela Lubnice u beranskoj opštini, preko planine Jelovice, sa tunelom Klisura kroz Bjelasicu. U tom trenutku se nije moglo znati da će oni u tom poslu kasniti četiri godine, kao i da će cijena sa ugovorenih 37 miliona eura da poraste na skoro 60 miliona. Tunel je tek nedavno otvoren i put Berane – Kolašin stavljen u probni rad.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NACIONALNI PARK BIOGRADSKA GORA: Sve glasniji zahtjevi za gradnjom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici parcela u NP Biogradska gora posljednjih nekoliko sedmica  intenzivirali su zahtjeve da nadležni dozvole gradnju u toj zaštićenoj zoni. Tvrde da ih od toga dijeli samo odbijanje Agencije za zaštitu životne sredine

 

 

Iako već decenijama važe ista pravila zaštite u tri zone zaštite Nacionalnog parka (NP) Biogradska gora, vlasnici parcela na bjelasičkim katunima, od nedavno “glasnije” traže ustupke kada je riječ o korišćenju tog prostora. To što ne smiju graditi bungalove, vikendice, kolibe, pomoćne objekte, toalete… na katunima, tvrde, ugrožava im “Ustavom zagarantovano pravo na svojinu”.  U NP je oko 21 odsto  teritorije privatno vlasništvo, a vlasnici sada imaju ambicije da grade na katunima, kako bi se, objašnjavaju, intenzivnije bavili turizmom i stočarstvom. Zbog toga su tražili seriju sastanaka sa nadležnima, kako bi to i izdejstvovali.

Iz nekoliko resora i preduzeća Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) mještanima su, navodno,  na nedavnom sastanku u Mojkovcu kazali da je “ključ kod Agencije za zaštitu životnu sredine”. Na pitanje Monitora zbog čega su baš sada krenuli organizovani apeli mještana koji zahtijevaju da nadležni malo popuste i da se zabiđe zakon i  planska dokumenta, vlasnici imanja kažu da su se oduvijek bunili, ali, objašnjavaju, razlog je i što se “sada malo dosljednije primjenjuju pravila”.  “U problemu” su, tvrde, prije svih vlasnici zemljišta na katunima  Dolovi Lalevića, Šiška, Katun Raičevića…, to jest, Beranci i Mojkovčani. Oni će tražiti podršku i lokalnih vlasti, kako bi zajednički pokušali da utiču  na Agenciju.

“Prostornim planom posebne  namjene (PPPN)  za  Bjelasicu  i  Komovi  predivđena je revitalizacija naših  katuna u turističke svrhe.Za zabranu raspolaganja svojim imanjima smatramo odgovornom Agenciju za zaštitu životne sredine, koja ne popušta.  Osim potpune zabrane gradnje, nemoguća je bilo  kakva   eksploatacija  šume , pa  čak  ni  za   ogrijev  onih  koji  imaju  objekte na tom prostoru.  Loša   putna infrastruktura, nemogućnost probijanja novih i proširenja postojećih  puteva, proširenje   granica  NP Biogradska gora,  bez  obavještenja  javnosti  i  vlasnika  privatne  imovine, samo su neki od problema koje smo na  sastanku apostrofirali”, kazali su  Monitoru predstavnici Beranaca i Mojkovčani, koji su vlasnici parcela na katunima.

Tvde da im je jedino dozvoljeno da kose svoje livade, te da su vlasnici “samo na papiru”. Koristi od svoje đedovine u zaštićenom prostoru, kako kažu, nemaju odavno.

Sa dozvolama imaju problema i u beranskoj lokalnoj upravi, ali kada je riječ o unaprjeđenju putne infrastrukture. Već deset godina Opština, navodno, pokušava da dobije urbanističko-tehničke uslove za probijanje jednog i proširenje drugog puta. No, Berancima saglasnost za radove na dionicama koje su na teritoriji i mojkovačke i kolašinske opštine ne daju ni iz tamošnjih lokalnih uprava.

“Riječ je o radovima na  ukupnoj dužini od jednog kilometra. Jedna dionica je od Svatovskog groblja prema Tutića katunu. Tamo sada ne postoji put i to činjeničo stanje stvara više štete u prostoru,  nego probijanje puta.  Naime, tim prostorom terenska vozila prolaze kuda vozačima padne na pamet, pa je biodiverzitet itekako ugrožen. Na žalost, iako već deceniju nastojimo da dobijemo potrebne dozvole, kako bi unaprijedili život stočara i valorizovali taj dio planine, i dalje nema rezultata”, kažu   u beranskoj Opštini.

Namjeravali su i da prošire put prema Pešića katunu i Omerskoj. No, saglasnosti od nadležnih nije bilo ni za to. Tvrde da su time na više načina oštećeni stočari na katunima i da se unazađuje poljoprivredna djelatnost.  U beranskoj lokalnoj vlasti, nezvanično kažu, da ponekad imaju utisak da su katunjani na prostoru kolašinske opštine u značajno povoljnijem položaju, jer im se “dozvoljava gradnja na katunima kao što su Ravanjske rupe ili Vranjak”.

Zahtjevi za gradnju dolaze od Beranaca i Mojkovčana, koji su vlasnici parcela, uglavnom,i odnose se na drugu zonu zaštite NP. Ambicija beranske Opštine da unapređuje putnu infrastrukturu   takođe je usmjerena na taj dio NP. Prema Zakonu o zaštiti životne sredine, relaizacija svih tih aktivnosti nije dozvoljena. Takođe, ni prema Planu upravljanja NP, a nije predviđena ni nacrtom Studije  revizije statusa, kategorije i režima zaštite tog prostora.

NP je podijeljen na tri zone zaštite, a druga obuhvata četiri područja, koja čine poljoprivredna zemljišta, pašnjaci, livade, katuni, jezera (Šiško, Pešića, Ursulovačko…). Dozvoljene su aktivnosti kada je riječ o sprovođenju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprjeđenja zaštićenog područja. Toj zoni pripadaju svi predjeli Parka van prašumskog rezervata, a prema zvaničnim dokumentima, prostor karakteriše veliki broj rijetkih i endemičnih biljnih vrsta.

“U drugoj zoni dozvoljene su naučno-istraživačke i edukativne aktivnosti; sportsko-rekreativne i turističke aktivnosti u slobodnom prostoru koji sa stanovišta fizičkih i klimatskih odlika posebno pogoduje aktivnostima sportsko-rekreativnog skijanja, uz strogo kontrolisano korišćenje prirode; u ograničenoj mjeri aktivnosti stočarstva. Turistička izgradnja predviđa se na Kraljevom kolu, gdje će se uz smještajne kapacitete formirati i glavni prijemni, informativni centar nacionalnog parka. Takođe, predviđa se revitalizacija katuna Dolovi, Rupe Ravanjske, Šiška i Pešića Rupe i njihova ponuda u turističke svrhe”, piše u Planu upravljanja NP do 2025. Godine.

Za sada to malo znači vlasnicima parcela u toj zoni, pa su tražili i drugi sastanak sa predstavnicima više ministarstva i Agencije. Od NPCG očekuju da budu posrednici između mještana i državnih adresa. Brojne primjedbe poslali su tokom javne rasprave o nacrtu Studije revizije statusa, kategorije i režima zaštite tog prostora.    Studijom je,međutim,  previđena samo adaptacija i rekonstrukcija katuna u drugoj zoni, ali “u skladu sa mjerama i uslovima zaštite prirode”. Vlasnicima imanja, pak.  nije dovoljno da obnavljaju postojeće, već i da grade nove objekte. Nijesu im dovoljne  pješačke i biciklističke staze, već bi, tvrde, samo novi putevi na tom prostoru značili i bolje uslove života na katunima.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POVEĆAVA SE BROJ NERIJEŠENIH SLUČAJEVA U SUDOVIMA: Spora pravda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Broj neriješenih predmeta tokom 2023. godine povećan je za oko 16 hiljada ili za više od 30 odsto

 

Više od 67,5 hiljada neriješenih predmeta u crnogorskim sudovima bilo je na kraju prošle godine, pokazuje Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu, koji je upućen Skupštini Crne Gore na usvajanje.

Broj neriješenih predmeta tokom 2023. godine povećan je za oko 16 hiljada ili za više od 30 odsto, s tim što su sudovi tokom prošle godine primili čak blizu 100 hiljada novih predmeta, a u međuvremenu završili skoro 80 hiljada.

Najažurniji sud, po izvještaju, je Privredni, a najneažurniji Upravni, dok na nivou cijelog sudstva stopa ažurnosti iznosi 82,5 odsto. Tokom prošle godine ukinuto je blizu 20 odsto svih presuda.

Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu za prošlu godinu jasan je indikator da su reforme u toj grani vlasti neophodne, ocijenili su iz Građanske alijanse (GA). Kako su naveli, na neophodnost reformi ukazuje i izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore, koji jasno ističe nedostatak napretka u sektoru pravosuđa kao glavnog izazova u vladavini prava.

Iz Akcije za ljudska prava u  kontinuitetu upozoravaju na nedovoljne rezultate u reformi pravosuđa koja se sprovodi već dvije decenije, a već deceniju nam se iz Evropske komisije ponavljaju iste kritike.

,,Odlučnija i efikasnija politika sankcionisanja i odgovor krivičnog pravosuđa na korupciju, posebno na visokom nivou, mora da bude povećana, uključujući i izbjegavanje percepcije nekažnjivosti. Broj neriješenih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala na visokom nivou pred sudovima je nastavio da raste u 2022, što se odražava na veći broj istraga od 2020. Međutim, presuđivanje u ovim predmetima u nekim slučajevima traje i do 7 godina, zbog mnogih organizacionih problema i ograničenja u Višem sudu u Podgorici (uključujući nedovoljan prostor za sudske rasprave), čime se ometa blagovremeno sprovođenje pravde”, navodi EK.

Da nema napretka, pokazala je i prošlogodišnja analiza Akcije za ljudska prava (HRA), u kojoj se navodi da je došlo do naglog pogoršanja ažurnosti sudova u posljednjih šest godina, pogotovo tokom 2022. godine. U izvještaju se ističe i da je povećanje broja starih predmeta (starijih od tri godine) najizrazitije u 2022. godini u odnosu na prosjek iz 2017. do 2022. i iznosi čak 40 odsto.

Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu za prošlu godinu jasan je indikator da su reforme u toj grani vlasti neophodne, ocijenili su iz Građanske alijanse (GA).

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, rekli su iz GA. Prema njihovim riječima, posebno je alarmantno što je porast neriješenih predmeta najizraženiji u višim sudovima, gotovo 33 odsto, dok je najkritičnije stanje zabilježeno kod Apelacionog suda s porastom od čak 64 odsto.

„Takav trend mora biti alarm za naše sudstvo, jer direktno negativno utiče na pristup pravdi za građane i duboko podriva njihovo povjerenje u pravosudne institucije“, smatraju u GA.

Iz te NVO su podsjetili da je istraživanje koje su sproveli prošle godine pokazalo da skoro 80 odsto ispitanih građana nije upoznato s vlastitim pravima u vezi sa pravom na suđenje u razumnom roku, dok 68 odsto njih nije svjesno značaja posredovanja ili medijacije.

„Zato ukazujemo na hitnost potrebe za sveobuhvatnom reformom pravosuđa, kako bi se zaustavili takvi negativni trendovi u povećanju broja neriješenih predmeta, koji je i sada na nezamislivom nivou“, kažu iz GA.

Advokat i član Tužilačkog savjeta Siniša Gazivoda izjavio je da ,,sudije rade i preko norme, ali je broj predmeta toliki da se vidi da je taj sud recimo riješio oko 7.000 predmeta tokom prošle godine da je primio 17.000, odnosno da je primio 10.000 više predmeta nego što uspijeva da riješi za godinu dana”. On je istakao da ,,vjerovatno će ako se nešto hitno ne bude rješavalo izvještaj za ovu godinu kad ga budemo analizirali sljedeće godine biti po brojnim aspektima još i gori”.

Iz GA su rekli da su posljedice tih zanemarenih reformi sada evidentne i da odgovornost za trenutno stanje leži na predsjednicima sudova, predsjedniku Vrhovnog suda, Sudskom savjetu, ali i Ministarstvu pravde.

„Očekujemo da će navedeni podaci i kontinuirano isticani problemi u sudstvu konačno dovesti do neophodnih promjena u sudstvu i vratiti već duže vrijeme poljuljano povjerenje građana u tu granu vlasti“, kaže se u saopštenju.

Monitor je već pisao o tome da ni nakon šest godina nema sudskog epiloga za navodnu zloupotrebu službenog položaja u slučaju koji se vodi protiv bivšeg gradonačelnika Miomira Mugoše. Ni slučajevi napada na Tufika Softića i Oliveru Lakić, kao i drugi brojni slučajevi napada na novinare sudski još uvijek nijesu privedeni kraju, a nekima prijeti i zastara. Neki od važnih slučajeva, poput ubistva visokog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, broje i decenije. Tako ni nakon blizu 19 godina nema konačne presude u tom sudskom postupku koji je crna mrlja crnogorskog pravosuđa.

 

Manjak sudija

Na oglas za 41 poziciju pripravnika u crnogorskim sudovima prijavilo se samo devet kandidata, kazali su iz Akcije za ljudska prava (HRA) i upozorili da je to alarmantno nizak odziv.

Iz tog razloga, kako su naveli, brojni sudovi, uključujući Privredni i Upravni sud Crne Gore, osnovne sudove u Danilovgradu, Kotoru, Herceg Novom, Beranama i Plavu, kao i Viši sud za prekršaje i Sud za prekršaje u Bijelom Polju, ostali su bez pripravnika.

Taj problem, smatraju u HRA, dodatno doprinosi problemu nedostatka kadra u sudstvu.

Nedavno je predsjednik Sudskog savjeta Radoje Korać izjavio da sudskom sistemu nedostaje čak 58 sudija ili oko 17 odsto.

Da je to ogroman nedostatak, upozorio je i predsjednik Udruženja sudija Crne Gore Miodrag Pešić koji je istakao da je ukupan broj sudija u Crnoj Gori oko 200.

„Niska zainteresovanost za ovaj poziv ukazuje na potrebu da se sudijski posao učini atraktivnijim I da se uslovi rada moraju poboljšati“, naglasili su iz HRA.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo