Povežite se sa nama

OKO NAS

ZLOČIN KOJI JE POTRESAO ALBANIJU: Prokletstvo u divljim planinama

Objavljeno prije

na

Posljedice monstruoznog čina se već osjećaju: rezervacije za boravak gostiju na sjeveru Albanije se otkazuju, posebno iz zemalja centralne Evrope. Vlasti u Tirani strahuju da bi taj proces još tokom ove sezone mogao pogoditi i primorski dio zemlje, što bi bio znatan udarac za albansku ekonomiju. Svaki 12 euro koji se slije u državnu kasu dolazi od ove privredne grane, dok su drugi, indirektni efekti, takođe veliki. Vizija Vlade premijera Edi Rame da postoji egzotična država u srcu Evrope koja bi mogla da postane globalno popularna turistička destinacija, opasno je dovedena u pitanje.

„Ja sam nekoliko puta dolazio ovamo i opet ću doći. Ali, nemam hrabrosti da drugome preporučim da to isto učini. O tome naši klijenti ubuduće moraju sami odlučivati”, kazao je albanskim medijima vlasnik češke turističke agencije „CK Mundo” Peter Zeliezko.

Taj organizator putovanja, koji je doveo u „zemlju orlova” na hiljade gostiju, dodaje da se ovakve stvari mogu desiti i u Francuskoj, Norveškoj ili u Švedskoj. „Kriminalci nemaju naciju, oni ubijaju gdje god da se nalaze”, rekao je Zeliezko.

Upravo je to bio slučaj sa mladim turistima iz njegove države, koji su krajem prošle sedmice ubijeni u svom automobilu u mjestu Prekalu, u brdovitom regionu Dukađina, nedaleko od Skadra.

Mihal Svatos (27) i Ana Kosinova (36) obreli su se u tom teško pristupačnom regionu nakon obilaska većeg dijela Albanije. Uživali su najprije na moru, na divnoj pješčanoj plaži u Velipoji, nedaleko od granice sa Crnom Gorom, a potom se uputili prema Prokletijama koje se često nazivaju „albanskim Alpima”. Evropljani vole ove jedinstvene predjele, koji su najljepši u kasno proljeće i rano ljeto. Građani Skadra i Primorci su istorijski označavali ovo područje kao prostore gdje žive „divlji ljudi”.

Gorka sudbina navela je taj češki par da naiđe na jednog takvog divljaka, 20-ogodišnjeg Sokola Mjacaja. Pod prijetnjom oružjem on je zaustavio džip kojim su se Česi kretali i nakon što su odbili da mu u toj nedođiji predaju ključeve svog luksuznog džipa, Mjacaj ih je izrešetao kalašnjikovim. Leševe nesrećnih turista i njihovo vozilo je nakon toga survao u obližnji klanac.

Strašna vijest se brzo proširila Albanijom, a vlast se našla u čudu. Reakcije javnosti su bile jednoglasne: ubicu koji je osramotio Albaniju i Albance, opasno narušio imidž države, ukorijenjeni mit o albanskom gostoprimstvu, treba odmah uhvatiti i najoštrije osuditi. Mnogi su se s nostalgijom prisjetili vremena komunističkog diktatora Envera Hodže čiji je režim ubicama i teškim prijestupnicima presuđivao po kratkom postupku.

Na prostor Dukađina upućene su specijalne policijske snage sa 350 pripadnika koji su krenuli u potragu za ubicom. Raspisana je i nagrada od 30 hiljada eura za svaku informaciju koja bi vodila do počinioca tog stravičnog zločina. „Ma dajte tri puta više za otkrivanje nečasnog ubice. To je atentat na naš moral, vrlinu gostoprimstva i našu tradiciju”, grmio je bivši albanski premijer Salji Beriša.

Nakon dva dana, on je uhvaćen u jednom obližnjem selu. Radilo se o 20-ogodišnjaku koji je prije samo mjesec dana, izašao iz zatvora. Tamo je izdržao kaznu od gotovo pet godina zbog toga što je 2010. godine učestvovao u ubistvu dječaka od 13 godina kojem je pokušao da ukrade zlatni lančić.

Zato je širom otvorena debata u albanskoj javnosti o efikasnosti državnih institucija i njihovom radu dok ta zemlja koja je od 2009. godine u NATO-u, nastoji da ubrza korake na putu približavanja Evropskoj uniji. Takođe, vlada se optužuje da već godinama ne čini dovoljno da se turisti osjećaju bezbjedno na području sjeverne Albanije. Naime, 2001. godine tu je nastadalo troje čeških studenata, o kojima se još uvijek ništa ne zna. Češki mediji su čak pisali da su oni bili žrtve trgovaca ljudskim organima!?

Od 2011. godine zabilježena su još četiri teška incidenta takođe sa češkim turistima, pa je analitičar Artan Hodža zaključio da „Čehe u albanskim Alpima prati neko prokletstvo”.

Interesantno je da se mnogi turisti odlučuju da posjete to predivno područje, gdje nadmorska visina dostiže i do 2400 metara, zbog toga što na licu mjesta mogu da konzumiraju kanabis!? Naime, ova teško pristupačna regija je od pada komunističke vlasti pretvorena u omiljenu lokaciju za uzgajanje te vrste narkotika uprkos policijskoj operaciji iz prošle godine na uništavanju usjeva. Ipak je to neznatno u poređenju sa selom Lazarati, na jugu Albanije, koji se često naziva „Republika kanabis”, koja godišnje od proizvodnih aktivnosti ostvari promet od čak dvije milijarde eura!? Albanija je zahvaljujući tome postala najveći evropski proizvođač kanabisa.

Uz bunkere koji su posijani po cijeloj zemlji, to se doima vrlo primamljivim Evropljanima željnim avanture. Uz to, veoma je jeftino, tako da je aranžman za ljetovanje u gudurama sjeverne Albanije lako sklopiti.

No, takav imidž zvaničnici u Tirani ne žele. Oni tvrde da je turizam grana privrede koja toj državi najbrže osigurava napredak, privlači investitore i otvara radna mjesta, i zato ulažu mnogo napora i velika sredstva u infrastrukturu i smještajne kapacitete da se to ostvari. Na mnogim evropskim sajmovima Albanija je prošlih godina predstavljena kao hit destinacija.

Nakon prošlonedjeljnog zločina sa češkim turistima, biće potrebno dosta vremena da se ta vizija realizuje.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo