Povežite se sa nama

OKO NAS

ZLOČIN KOJI JE POTRESAO ALBANIJU: Prokletstvo u divljim planinama

Objavljeno prije

na

cesi-1

Posljedice monstruoznog čina se već osjećaju: rezervacije za boravak gostiju na sjeveru Albanije se otkazuju, posebno iz zemalja centralne Evrope. Vlasti u Tirani strahuju da bi taj proces još tokom ove sezone mogao pogoditi i primorski dio zemlje, što bi bio znatan udarac za albansku ekonomiju. Svaki 12 euro koji se slije u državnu kasu dolazi od ove privredne grane, dok su drugi, indirektni efekti, takođe veliki. Vizija Vlade premijera Edi Rame da postoji egzotična država u srcu Evrope koja bi mogla da postane globalno popularna turistička destinacija, opasno je dovedena u pitanje.

„Ja sam nekoliko puta dolazio ovamo i opet ću doći. Ali, nemam hrabrosti da drugome preporučim da to isto učini. O tome naši klijenti ubuduće moraju sami odlučivati”, kazao je albanskim medijima vlasnik češke turističke agencije „CK Mundo” Peter Zeliezko.

Taj organizator putovanja, koji je doveo u „zemlju orlova” na hiljade gostiju, dodaje da se ovakve stvari mogu desiti i u Francuskoj, Norveškoj ili u Švedskoj. „Kriminalci nemaju naciju, oni ubijaju gdje god da se nalaze”, rekao je Zeliezko.

Upravo je to bio slučaj sa mladim turistima iz njegove države, koji su krajem prošle sedmice ubijeni u svom automobilu u mjestu Prekalu, u brdovitom regionu Dukađina, nedaleko od Skadra.

Mihal Svatos (27) i Ana Kosinova (36) obreli su se u tom teško pristupačnom regionu nakon obilaska većeg dijela Albanije. Uživali su najprije na moru, na divnoj pješčanoj plaži u Velipoji, nedaleko od granice sa Crnom Gorom, a potom se uputili prema Prokletijama koje se često nazivaju „albanskim Alpima”. Evropljani vole ove jedinstvene predjele, koji su najljepši u kasno proljeće i rano ljeto. Građani Skadra i Primorci su istorijski označavali ovo područje kao prostore gdje žive „divlji ljudi”.

Gorka sudbina navela je taj češki par da naiđe na jednog takvog divljaka, 20-ogodišnjeg Sokola Mjacaja. Pod prijetnjom oružjem on je zaustavio džip kojim su se Česi kretali i nakon što su odbili da mu u toj nedođiji predaju ključeve svog luksuznog džipa, Mjacaj ih je izrešetao kalašnjikovim. Leševe nesrećnih turista i njihovo vozilo je nakon toga survao u obližnji klanac.

Strašna vijest se brzo proširila Albanijom, a vlast se našla u čudu. Reakcije javnosti su bile jednoglasne: ubicu koji je osramotio Albaniju i Albance, opasno narušio imidž države, ukorijenjeni mit o albanskom gostoprimstvu, treba odmah uhvatiti i najoštrije osuditi. Mnogi su se s nostalgijom prisjetili vremena komunističkog diktatora Envera Hodže čiji je režim ubicama i teškim prijestupnicima presuđivao po kratkom postupku.

Na prostor Dukađina upućene su specijalne policijske snage sa 350 pripadnika koji su krenuli u potragu za ubicom. Raspisana je i nagrada od 30 hiljada eura za svaku informaciju koja bi vodila do počinioca tog stravičnog zločina. „Ma dajte tri puta više za otkrivanje nečasnog ubice. To je atentat na naš moral, vrlinu gostoprimstva i našu tradiciju”, grmio je bivši albanski premijer Salji Beriša.

Nakon dva dana, on je uhvaćen u jednom obližnjem selu. Radilo se o 20-ogodišnjaku koji je prije samo mjesec dana, izašao iz zatvora. Tamo je izdržao kaznu od gotovo pet godina zbog toga što je 2010. godine učestvovao u ubistvu dječaka od 13 godina kojem je pokušao da ukrade zlatni lančić.

Zato je širom otvorena debata u albanskoj javnosti o efikasnosti državnih institucija i njihovom radu dok ta zemlja koja je od 2009. godine u NATO-u, nastoji da ubrza korake na putu približavanja Evropskoj uniji. Takođe, vlada se optužuje da već godinama ne čini dovoljno da se turisti osjećaju bezbjedno na području sjeverne Albanije. Naime, 2001. godine tu je nastadalo troje čeških studenata, o kojima se još uvijek ništa ne zna. Češki mediji su čak pisali da su oni bili žrtve trgovaca ljudskim organima!?

Od 2011. godine zabilježena su još četiri teška incidenta takođe sa češkim turistima, pa je analitičar Artan Hodža zaključio da „Čehe u albanskim Alpima prati neko prokletstvo”.

Interesantno je da se mnogi turisti odlučuju da posjete to predivno područje, gdje nadmorska visina dostiže i do 2400 metara, zbog toga što na licu mjesta mogu da konzumiraju kanabis!? Naime, ova teško pristupačna regija je od pada komunističke vlasti pretvorena u omiljenu lokaciju za uzgajanje te vrste narkotika uprkos policijskoj operaciji iz prošle godine na uništavanju usjeva. Ipak je to neznatno u poređenju sa selom Lazarati, na jugu Albanije, koji se često naziva „Republika kanabis”, koja godišnje od proizvodnih aktivnosti ostvari promet od čak dvije milijarde eura!? Albanija je zahvaljujući tome postala najveći evropski proizvođač kanabisa.

Uz bunkere koji su posijani po cijeloj zemlji, to se doima vrlo primamljivim Evropljanima željnim avanture. Uz to, veoma je jeftino, tako da je aranžman za ljetovanje u gudurama sjeverne Albanije lako sklopiti.

No, takav imidž zvaničnici u Tirani ne žele. Oni tvrde da je turizam grana privrede koja toj državi najbrže osigurava napredak, privlači investitore i otvara radna mjesta, i zato ulažu mnogo napora i velika sredstva u infrastrukturu i smještajne kapacitete da se to ostvari. Na mnogim evropskim sajmovima Albanija je prošlih godina predstavljena kao hit destinacija.

Nakon prošlonedjeljnog zločina sa češkim turistima, biće potrebno dosta vremena da se ta vizija realizuje.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo