Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINSKO SELO ODSJEČENO OD SVIJETA: Mehanizacija još nije krenula put Vranještice

Objavljeno prije

na

Od novembra prošle godine, čak i prije nego što je snijeg pao, do gornjeg dijela vasojevičkog sela Vranještica nije se moglo, osim pješke. Nabujali potociji odnijeli su gotovo cio makadamski put, tako da sanacija više nije moguća. Puta više neće biti, ukoliko se ne obezbijedi novac za izgradnju novog. Nevrijeme u januaru i snijeg visine preko metar, odsjekli su i donji dio sela od ostataka svijeta. Mehanizacija Komunalnog preduzeća još nije krenula ka tom dijelu opštine, a oko 20-ak preostalih mještana Vranještice, koji čuvaju svoja ognjišta, tvrde da su svi zaboravili na njih. Nemaju volje, kažu, više ni novinarim da pričaju o mukama svoje zimske svakodnevice.

Tek kada je nevrijeme prošlo, prije nekoliko dana, nažalost, zbog porodične tragedije u jednoj od tamošnjih porodica, kako- tako je očišćen put do seoskog groblja. Nakon višenedeljne blokade, Željeznička infrastruktura Crne Gore, poslala je mašinu da čisti put, kako bi se mogla organizovati sahrana mladog radnika tog preduzeća, rođenog u Vranještici. U tom selu su, kažu, potreseni što je tragedija njihovih komšija bila povod da se sobraćajnica očisti.

,,A Vranještica još postoji na geogafskim karatama? Dobro je, jer sam mislio da je izbrisana. O ovom selu niko nikad nije vodio računa, a trenutno stanje pokazuje da govorim istinu. Ovdje je katastrofa i mislim da ni jedno selo na području kolašinske opštine nije u ovakvom stanju. Zbog čega je to tako mi mještani ne znamo, pa nema svrhe da s nama razgovarate. Nemam šta da kažem, pričali smo dosta, da nas je iko čuo”, kazao je Veselin Dukić, jedan od rijetkih mlađih ljudi koji je ostao u rodnom selu.

Koliko je teško s porodicom prezimiti u selu nekoliko desetina kilometara udaljenom od grada, bez prodavnice, ljekara i apoteke u blizini nešto detaljnije priča Milisav Ivanović. Na teški fizički rad i brigu o stoci, pri ekstremno niskim temperaturama u visokom snijegu, kaže, navikli su. Uglavnom staračka domaćinstva, ovih dana mogu se osloniti samo jedni na druge, pa tako i čine. Da bi stigli do prve očišćene saobraćajnice potrebno im je nekoliko sati pješačenja, a za to je malo ko od njih fizički spreman.

,,Više od deset dana sam bez ljekova, koje pijem zbog visokog krvnog pritiska. Ne znam kada ću uspjeti da ih nabavim. Mnogo šta nam fali, ali i ne pomišljamo da se upustimo u avanturu pješačenja do Bara Kraljskih odakle bi kolima mogli ka Kolašinu. Od kuće do kuće u selu možemo, dalje ne. Mnogo nam je pomogao komšija Milan Bakić koji je ladom nivom bezbroj puta prolazio po selu, kako bi nam omogućio da možemo bar jedni do drugih”, priča Ivanović.

Gornji dio sela, tvrdi on, potpuno je pust, upravo zbog sličnog odnosa nadležnih minulih godina. Ne zna koliko će se domaćinstava odlučiti da zazimi u Vranještici sljedeće godine. Ostati na svojim ognjištima tokom zimskih mjeseci, ubijeđen je Ivanović, znači rizikovati život, naročito sa one sa hroničnim bolestima i stare. Njegovim komišijama i njemu najteže padaju apeli lokalnih i državnih vlasti da se sela ne napuštaju. Neispunjenih obećanja su se naslušali, a razloga da vjeruju u neka buduća sve je manje.

,,Radimo i živimo od svog rada. Tražimo samo da nas ne otpisuju i da nijesmo zadnji na spisku prioriteta nadležnih. Napišite slobodno da ja tvrdim da u Vranješticu političari dolaze samo pred izbore. Tada ne štede na obećanjima. Sad su u nekoliko navrata obećavali čišćenje puta. Uzaludno smo ih čekali. Da ne bi tragedije u selu, ko zna kad bi vidjeli mehanizaciju. Džaba i vi pišete, nikoga to ne zanima”.

Tokom posljednjeg nevremena, objašnjava, Ivanović bar su imali struje. Ranijih godina dešavalo se da su danima bez redovnog snabdijevanja elektičnom energijom, pa i bez mogućosti da koriste telefone.

Da je krajnje vrijeme da se nešto učini za oživljavanje i stvaranje boljih uslova u tom dijelu kolašinske opštine, nekada nadaleko poznatom po kvalitetnom krompiru, bogatom stočnom fondu, u kom je živjelo blizu hiljadu stanovnika, smatra i predsjednik Mjesne zajednice Rajo Đukić.

,,Teško mi je da pričam o Vranještici nekad. Ne može se to porediti sa sadašnjim stanjem. Plače mi se kad pomislim da se ovdje nekad sa zadovoljstom živjelo i nije se odavde bježalo. U selu je bilo 832 mještanina, od toga 116 đaka i više od dvije stotine mladih ljudi. Gdje god se okreneš, život i snaga. Sada pustoš, a pod onim snijegom, odsječeni od svijeta, samo oni koji nijesu imali gdje. Ove zime su i oni najuporniji, koji godinama nastoje da ne zatvore vrata svojih kuća, morali kod djece u gradove. Žalosno”.

U štalama i torovima tog planinskog sela, tek prije nešto više od tri decenije, bilo je oko 6.000 ovaca, 1.000 krava, na stotine konja. Od poljoprivrede se živjelo, nikada lako, ali, kaže Đukić, uvijek časno i dostojanstveno. Sve su Vranještičani uglavnom svojim naporima i trudom uradili – dom u donjem dijelu sela, postavljali stubove za struju, dovodili vodu.

,,Sada sve to propada. Vranještica rijetko kada zimi ima struju u kontinuitetu više od mjesec dana. Svi stubovi su popadali ili satruli. Dom se urušio. Malo je šta vidljivo od nekadašnjeg ogromnog rada. Njive su zalivađene, stoka rasprodata. Teško je svakom ko voli Vranješticu i ko je najljepše godine svog života tamo proveo”, kazao je predsjednik MZ.

Koliko je u tom selu bilo solidarnosti među ljudima, prisjeća se Đukić, najbolje govori podatak da se na kosačkim mobama nekada okupljalo i po više od pedeset kosaca. I sam je bio kosbaša. Vranještičani su bili solidarni i kada neko od njihovih komšija pretrpi štetu.

„Sve se zajednički radilo. Moba na koju dođe dvadesetak ljudi računala se kao slaba pomoć. Ako nekome izgori kuća ili koliba, odmah se zajedno gradila nova. Čuvali smo se i držali jedni uz druge. To je bila naša osobenost. Nema toga više”, kaže Đukić.

Nastojaće, tvrdi, da formiranjem nevladine organizacije pomognu stavaranju boljih uslova u rodnom selu. Očekuje da se na njihove apele neće oglušiti Opština i država. On kaže da su iz lokalne uprave tokom minule jeseni dobili oko 1.400 eura, što su iskoristili za saniranje dijela saobaćajnice prema visočijim zaseoima, ali da nadležni nijesu mogli da stignu do najugroženijih djelova, jer nije bilo bezbjedno, pa nijesu ni vidjeli koliko je stanje alarmantno.

,,Naravno, da za ozbiljne radove na saobraćjnici nemamo novca i hitno nam je potrebna pomoć države. Poznato je da ni Opština nije u mogućnosti da toliko investira. Ne možemo više da krpimo i improvizujemo, došli smo do toga da je jedino rješenje probijanje novog puta. Potreban nam je investitor, ali i stručna pomoć i nadzor i to tražimo od države, inače će život u selu Vranještica potpuno zamrijeti”, naglašava predsjednik mjesne zajednice.

Priča iz Vranještice, nesumljivo slična je onoj u mnogim rovačkim ili moračkim selima. Ka njima je mehanizacija Komunalnog preduzeća krenula tek kada su se meteorološke prilike stabilizovale i po nekoliko puta besprekorno očišćene gradske, prigradske i saobraćajnice do bližih sela. U mnogima danima nije bilo ni struje, pa komunikaciju sa mještanima, bukvalno, nije bilo ni moguće uspostaviti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo