Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINSKO SELO ODSJEČENO OD SVIJETA: Mehanizacija još nije krenula put Vranještice

Objavljeno prije

na

Od novembra prošle godine, čak i prije nego što je snijeg pao, do gornjeg dijela vasojevičkog sela Vranještica nije se moglo, osim pješke. Nabujali potociji odnijeli su gotovo cio makadamski put, tako da sanacija više nije moguća. Puta više neće biti, ukoliko se ne obezbijedi novac za izgradnju novog. Nevrijeme u januaru i snijeg visine preko metar, odsjekli su i donji dio sela od ostataka svijeta. Mehanizacija Komunalnog preduzeća još nije krenula ka tom dijelu opštine, a oko 20-ak preostalih mještana Vranještice, koji čuvaju svoja ognjišta, tvrde da su svi zaboravili na njih. Nemaju volje, kažu, više ni novinarim da pričaju o mukama svoje zimske svakodnevice.

Tek kada je nevrijeme prošlo, prije nekoliko dana, nažalost, zbog porodične tragedije u jednoj od tamošnjih porodica, kako- tako je očišćen put do seoskog groblja. Nakon višenedeljne blokade, Željeznička infrastruktura Crne Gore, poslala je mašinu da čisti put, kako bi se mogla organizovati sahrana mladog radnika tog preduzeća, rođenog u Vranještici. U tom selu su, kažu, potreseni što je tragedija njihovih komšija bila povod da se sobraćajnica očisti.

,,A Vranještica još postoji na geogafskim karatama? Dobro je, jer sam mislio da je izbrisana. O ovom selu niko nikad nije vodio računa, a trenutno stanje pokazuje da govorim istinu. Ovdje je katastrofa i mislim da ni jedno selo na području kolašinske opštine nije u ovakvom stanju. Zbog čega je to tako mi mještani ne znamo, pa nema svrhe da s nama razgovarate. Nemam šta da kažem, pričali smo dosta, da nas je iko čuo”, kazao je Veselin Dukić, jedan od rijetkih mlađih ljudi koji je ostao u rodnom selu.

Koliko je teško s porodicom prezimiti u selu nekoliko desetina kilometara udaljenom od grada, bez prodavnice, ljekara i apoteke u blizini nešto detaljnije priča Milisav Ivanović. Na teški fizički rad i brigu o stoci, pri ekstremno niskim temperaturama u visokom snijegu, kaže, navikli su. Uglavnom staračka domaćinstva, ovih dana mogu se osloniti samo jedni na druge, pa tako i čine. Da bi stigli do prve očišćene saobraćajnice potrebno im je nekoliko sati pješačenja, a za to je malo ko od njih fizički spreman.

,,Više od deset dana sam bez ljekova, koje pijem zbog visokog krvnog pritiska. Ne znam kada ću uspjeti da ih nabavim. Mnogo šta nam fali, ali i ne pomišljamo da se upustimo u avanturu pješačenja do Bara Kraljskih odakle bi kolima mogli ka Kolašinu. Od kuće do kuće u selu možemo, dalje ne. Mnogo nam je pomogao komšija Milan Bakić koji je ladom nivom bezbroj puta prolazio po selu, kako bi nam omogućio da možemo bar jedni do drugih”, priča Ivanović.

Gornji dio sela, tvrdi on, potpuno je pust, upravo zbog sličnog odnosa nadležnih minulih godina. Ne zna koliko će se domaćinstava odlučiti da zazimi u Vranještici sljedeće godine. Ostati na svojim ognjištima tokom zimskih mjeseci, ubijeđen je Ivanović, znači rizikovati život, naročito sa one sa hroničnim bolestima i stare. Njegovim komišijama i njemu najteže padaju apeli lokalnih i državnih vlasti da se sela ne napuštaju. Neispunjenih obećanja su se naslušali, a razloga da vjeruju u neka buduća sve je manje.

,,Radimo i živimo od svog rada. Tražimo samo da nas ne otpisuju i da nijesmo zadnji na spisku prioriteta nadležnih. Napišite slobodno da ja tvrdim da u Vranješticu političari dolaze samo pred izbore. Tada ne štede na obećanjima. Sad su u nekoliko navrata obećavali čišćenje puta. Uzaludno smo ih čekali. Da ne bi tragedije u selu, ko zna kad bi vidjeli mehanizaciju. Džaba i vi pišete, nikoga to ne zanima”.

Tokom posljednjeg nevremena, objašnjava, Ivanović bar su imali struje. Ranijih godina dešavalo se da su danima bez redovnog snabdijevanja elektičnom energijom, pa i bez mogućosti da koriste telefone.

Da je krajnje vrijeme da se nešto učini za oživljavanje i stvaranje boljih uslova u tom dijelu kolašinske opštine, nekada nadaleko poznatom po kvalitetnom krompiru, bogatom stočnom fondu, u kom je živjelo blizu hiljadu stanovnika, smatra i predsjednik Mjesne zajednice Rajo Đukić.

,,Teško mi je da pričam o Vranještici nekad. Ne može se to porediti sa sadašnjim stanjem. Plače mi se kad pomislim da se ovdje nekad sa zadovoljstom živjelo i nije se odavde bježalo. U selu je bilo 832 mještanina, od toga 116 đaka i više od dvije stotine mladih ljudi. Gdje god se okreneš, život i snaga. Sada pustoš, a pod onim snijegom, odsječeni od svijeta, samo oni koji nijesu imali gdje. Ove zime su i oni najuporniji, koji godinama nastoje da ne zatvore vrata svojih kuća, morali kod djece u gradove. Žalosno”.

U štalama i torovima tog planinskog sela, tek prije nešto više od tri decenije, bilo je oko 6.000 ovaca, 1.000 krava, na stotine konja. Od poljoprivrede se živjelo, nikada lako, ali, kaže Đukić, uvijek časno i dostojanstveno. Sve su Vranještičani uglavnom svojim naporima i trudom uradili – dom u donjem dijelu sela, postavljali stubove za struju, dovodili vodu.

,,Sada sve to propada. Vranještica rijetko kada zimi ima struju u kontinuitetu više od mjesec dana. Svi stubovi su popadali ili satruli. Dom se urušio. Malo je šta vidljivo od nekadašnjeg ogromnog rada. Njive su zalivađene, stoka rasprodata. Teško je svakom ko voli Vranješticu i ko je najljepše godine svog života tamo proveo”, kazao je predsjednik MZ.

Koliko je u tom selu bilo solidarnosti među ljudima, prisjeća se Đukić, najbolje govori podatak da se na kosačkim mobama nekada okupljalo i po više od pedeset kosaca. I sam je bio kosbaša. Vranještičani su bili solidarni i kada neko od njihovih komšija pretrpi štetu.

„Sve se zajednički radilo. Moba na koju dođe dvadesetak ljudi računala se kao slaba pomoć. Ako nekome izgori kuća ili koliba, odmah se zajedno gradila nova. Čuvali smo se i držali jedni uz druge. To je bila naša osobenost. Nema toga više”, kaže Đukić.

Nastojaće, tvrdi, da formiranjem nevladine organizacije pomognu stavaranju boljih uslova u rodnom selu. Očekuje da se na njihove apele neće oglušiti Opština i država. On kaže da su iz lokalne uprave tokom minule jeseni dobili oko 1.400 eura, što su iskoristili za saniranje dijela saobaćajnice prema visočijim zaseoima, ali da nadležni nijesu mogli da stignu do najugroženijih djelova, jer nije bilo bezbjedno, pa nijesu ni vidjeli koliko je stanje alarmantno.

,,Naravno, da za ozbiljne radove na saobraćjnici nemamo novca i hitno nam je potrebna pomoć države. Poznato je da ni Opština nije u mogućnosti da toliko investira. Ne možemo više da krpimo i improvizujemo, došli smo do toga da je jedino rješenje probijanje novog puta. Potreban nam je investitor, ali i stručna pomoć i nadzor i to tražimo od države, inače će život u selu Vranještica potpuno zamrijeti”, naglašava predsjednik mjesne zajednice.

Priča iz Vranještice, nesumljivo slična je onoj u mnogim rovačkim ili moračkim selima. Ka njima je mehanizacija Komunalnog preduzeća krenula tek kada su se meteorološke prilike stabilizovale i po nekoliko puta besprekorno očišćene gradske, prigradske i saobraćajnice do bližih sela. U mnogima danima nije bilo ni struje, pa komunikaciju sa mještanima, bukvalno, nije bilo ni moguće uspostaviti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KOLAŠIN U SURET LOKALNIM IZBORIMA: Doskorašnji protivnici pod istim političkim kišobranom

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Kolašinu su se odlučili da izborne liste ispune, uglavnom, novim licima. Takav pristup učesnika lokalnih izbora mogao bi  donijeti novi kvalitet, ali može biti i riskantan kada je riječ o rezultatima

 

Sastav izbornih lista učesnika lokalnih izbora u Kolašinu  svojevrsna je kombinacija  partijskog podmlađivanja i  političkih  transfera,  koji su,  u nekoliko slučajeva,  spojili čak i  doskora ljute političke  oponente. Uz to, neuobičajeno za kolašinske prillike, na listama gotovo svih partija, koalicija i pokreta dominiraju nova lica.

U izbornoj trci u Kolašinu učestvovaće  SNP, Grupa birača ,,Za naš Kolašin – dr Momčilo Vukčević”,  pokret „Zajedno gradimo Kolašin“ (DPS, SDP, SD i nestranačke ličnosti), Evropa sad,  koalicija ,,Idemo ljudi” (Demokrate i Ujedninjena), DF i URA.

Željka Vuksanović, koja je bila dugogodišnja predsjednica OO SPD i bivša predsjednica Opštine našla se na listi URA, na čijem je čelu  Miodrag Vlahović,  koji do sada nije bio aktivan u političkom životu garada. Vuksanović će tako ubuduće u Opštinskom odboru URA sarađivati sa Milanom Đukićem, aktuelnim predsjednikom Skupštine opštine (SO). I Đukić je, bez zvaničnog saopštenja, iz Grupe birača (GB), koja je u tom gradu dugogodišnji vjerni saveznik Demokratske partije socijalista (DPS), prešo u URA. Međutim za njega nije bilo mjesta na izbornoj listi te stranke.

Vuksanović  je, tokom minule skoro dvije decenije, najoštriji kritičar kako DPS-a, tako i GB-a, čije je lokalne lidere Mila Šukovića i pokojnog Miletu Bulatovića  optuživala za zloupotrebu, pa čak i podnosila krivične prijave protiv njih.

Kritički se osvrtala, tokom minule četiri godine, i na rad koalicije  čiji je kadar bio Đukić, kao i na način na koji je on obavljao funkciju predsjendika SO. Đukić je, pak, u drugoj polovini mandata aktuelne kolašinske vlasti (DPS, GB i Socijledmokrate)  oštro kritikovao rad nekih svojih koalicionih partnera iz izvršne vlasti. Kamen spoticanja u vladajućoj kolašinskoj koaliciji bilo je i neuspjelo osnivanje RTV-a, kao i infrastrukturni projekti za potrebe MOSI igara.

Razlaz sa GB-om u kojoj je započeo političku karijeru Đukić nikad nije objasnio, ali konflikti između njega a i lidera GB-a Šukovića traju, navodno, već više od godinu. Šuković se , međutim, odlučio da naziv, pa i vrh  izborne liste prepusti dr Momčilu Vukčeviću, koji je u lokalni parlament ušao kao odbornik DPS-a.  Odmah nakon parlamentarnih izbora 2020. godine, Vukčević je napustio tu stranku i do sada djelovao kao nezavisni odbornik, mada je svojim glasom davao podršku svim predlozima izvršne vlasti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON LIKVIDACIJE JOVANA VUKOTIĆA – NAZIRE LI SE KRAJ RATU KLANOVA:  Krvavi niz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Broj uniformisanih policajaca  i inspektora u civilu koji su u utorak obezbjeđivali sahranu Vukotića u selu Čevo nadomak Cetinja, upućuje  da službe nijesu željele da ovaj čin prepuste slučaju. Više je razloga zbog kojih se vjeruje da rat klanova nije stao

 

Da li će likvidacijom Kotoranina Jovana Vukotića biti okončan osmogodišnji krvavi rat između škaljarskog klana čiji je bio apsolutni vođa i kavačkog, čije vođe su većinom u zatvoru, pitanje je na koje ni bezbjednosne strukture nemaju odgovor.

Broj uniformisanih policajaca ali i inspektora u civilu koji su u utorak obezbjeđivali sahranu Vukotića u selu Čevo nadomak Cetinja, jasno upućuje  da službe nijesu željele da ovaj čin prepuste slučaju već se strogo vodilo računa da se i ovom prilikom očuva bezbjednost stotinak onih koji su došli da se oproste sa ubijenim.

U spisima  predmeta koji su formirani protiv pripadnika obje kriminalne grupe navedeni su njihovi planovi da određene članove suprostavljenog klana likvidiraju upravo u vrijeme sahrane Vukotića.  Do realizacije takvog plana ipak nije došlo.

S druge strane, broj oproštajnih poruka u vidu čitulja ali i sadržaj pojedinih, razlog je više da se vjeruje da će uslijediti nastavak krvavog rata. Tako se u nizu oproštajnih čitulja izdvojila i jedna kojom se poručuje da će  se nastaviti tamo gdje je Vukotić stao.

,,Škaljarski kriminalni klan jeste obezglavljen, ali to ne znači da je došao kraj likvidacijama. Ubistvom Vukotića škaljarci jesu zadobili težak udarac, ali upravo zato vjerujemo da će njegovi podanici krenuti osvetničkim putem”,  smatra sagovornik iz bezbjednosnog sektora.

Vukotić je ubijen 8. septembra u Istanbulu, a tamošnji istražitelji su za samo 8 dana uspjeli da sklope mozaik zločina i uhapse čak 14 osoba za koje se vjeruje da imaju veze sa njegovom likvidacijom. Tako su 16. septembra u opsežnoj akciji uhapšeni Radoje Živković, zvani Žuti i Zdravko Perunović, koji su, prema optužbama,  organizovali egzekuciju. Kako je zvanično saopšteno, pronađeno je i oružje iz kojeg je za milion i po eura ubijen Vukotić.

Tamošnji istražitelji su utvrdili da je, navodno, Radoje Živković platio milion i po eura lideru turske kriminalne grupe Binaliju Džamgozu za organizaciju ubistva, koji je u julu uhapšen u Crnoj Gori i nalazi se u Istražnom zatvoru.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO I POLICIJSKA TORTURA: Vide mučenje, ali ne i mučitelje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službenici Uprave policije su tokom 2020. godine mučili Jovana Grujičića, Benjamina Mugošu i Marka Boljevića kako bi iznudili priznanja i dokaze za podmetanje bombe u Hotelu Grand i ispred kuće visokog policijskog funkcionera Duška Golubovića. Tužilaštvo u predmetu mučenja Grujičića vidi mučenje, ali ne i mučitelje

 

Crnogorski istražni organi od 2015. godine nijesu otkrili ko je bacio bombu na Hotel Grand i  na kuću tadašnjeg visokog policijskog službenika Duška Golubovića. Međutim, ponovo su otkrili da su službenici sistema skloni da upotrebom brutalne sile fabrikuju dokaze i iznude potrebna priznanja i svjedočenja.

Tužilaštvo je za ova krivična djela izvelo pred sudiju Jovana Grujičića i Benjamina Mugošu, dok je Marko Boljević naveden kao svjedok. Sva trojica su naveli da su pod prisilom dali prvobitne izjave u policiji. Međutim, u sudskom postupku pravosnažno su oslobođeni Grujičić i Mugoša. Njihov pravni zastupnik – advokat Damir Lekić za Monitor kaže da je utvrđeno kako je Grujičić u vrijeme izvršenja krivičnih djela bio na liječenju u psihijatrijskoj ustanovi u Dobroti.

Lekić i Boljevićev advokat Novica Milošević Osnovnom državnom tužilaštvu podnijeli su krivične prijave za torturu nad njihovim branjenicima. Domaći i strani vještaci medicinske struke utvrdili su da su sva trojica bili mučeni i zlostavljani u policijskoj stanici onako kako su opisivali tokom postupka.

Osnovno tužilaštvo je slučaj torture razdvojilo u tri predmeta. Za svaku žrtvu odvojeni predmet. Dok se u slučajevima Mugoše i Boljevića sumnjiče policajci i očekuju suđenja, u predmetu Grujičića je osnovna tužiteljka Maja Knežević po drugi put odbacila krivičnu prijavu protiv službenika policije.

Akcija za ljudska prava (HRA) izrazila je protest zbog takve odluke. Ističu da je tada medicinskim nalazima ,,potvrđeno da je mučen da bi se od njega iznudio iskaz”.

,,Grujičić je tada primoran da ‘prizna’ izvršenje krivičnog djela koje nije učinio – postavljanje eksplozivnih naprava na kuću Duška Golubovića i lokal Grand – a u međuvremenu ga je i sud pravosnažno oslobodio te optužbe”, saopštili su iz HRA.

U toj nevladinoj organizaciji smatraju da je odluka o odbacivanju krivične prijave donijeta bez sprovođenja djelotvorne istrage, koja bi bila ,,hitna, temeljna i nepristrasna”. Punomoćnik Jovana Grujičića, advokat Damir Lekić, podnio je pritužbu Višem državnom tužilaštvu u Podgorici protiv nove odluke o odbacivanju krivične prijave, a HRA je 9. septembra po drugi put podnijela pritužbu Tužilačkom savjetu zbog nesavjesnog i nezakonitog rada državnih tužilaca u tom predmetu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo