Povežite se sa nama

OKO NAS

PODGORIČANKE KOJE SU POBIJEDILE RAK GRLIĆA MATERICE: Teška borba

Objavljeno prije

na

Dragana je tridesetšestogodišnjakinja. Od njene operacije je prošlo četiri godine. Ipak, kako primjećuje njena odiseja počinje godinu dana prije operacije, kada je zbog krvarenja otišla ljekaru. Doktorka joj je rekla da ,,ne vidi ništa”, ali da će je preventivno poslati na još neke pretrage. Papa test kojim se otkriva rak grlića materice je bio u redu.

Krvarenje se nastavilo, a sa njim i Draganina frustracija i uvjerenje da ima ozbiljniji problem. Ponovo je uradila test. Opet su joj rekli da je sve u redu. ,,Ljekarka me uvjeravala me je da je sve u redu, da to mnoge žene imaju danas, i da nemam zašto da se brinem”. Posjetila je još dva ginekologa koji su joj isto rekli. ,,Ali ja sam znala da nešto nije u redu. Najgore je kad ne znate na čemu ste”.

Poslije godinu dana provedenih u potrazi za pravom dijagnozom Dragana nailazi na ljekara Predraga Jovovića koji je na prvom pregledu primijetio da ima promjena koje mu se ne sviđaju. Bio je otvoren i iskren i rekao joj šta je očekuje. Uputio ju je na biopsiju. Nalaz je bio brzo gotov i tako je najzad dobila potvrdu za ono što je osjećala. ,,To je bila invazivna ili galopirajuća vrsta kancera. Bilo mi je lakše jer sam znala na čemu sam. A onda me obuzeo užas!”

Od dijagnoze do operacije prošlo je manje od mjesec dana. Moralo se brzo djelovati kako kancer ne bi prešao na druge organe. Nakon operacije, intenzivne njege i oporavka uslijedilo je zračenje radi prevencije… Uslijedile su kontrole na tri, zatim šest i dvanaest mjeseci…

Svoj život je zamišljala drugačije. Mislila je da će biti majka, da će imati djecu. Ni na kraj pameti joj nije bilo da bi tako nešto moglo da je snađe. Nikakvih preduslova ili indikacija da bi to njoj moglo da se desi. Apeluje na žene da se ne zaustavljaju samo na papa testu, već da traže i drugo i treće mišljenje, ako liječenje ne uspijeva ili ako osjećaju da nešto nije u redu.

,,Mislim da je najvažnije izabrati pravog ljekara, što je u našoj državi jako, jako teško.” Kaže da je podrška porodice i partnera bila presudna za njen oporavak. Takođe misli da ljudi koji su bolesni trebaju porodicu i prijatelje koji su pozitivni, veseli i mogu da se našale sa njima, a ne da ih sažaljevaju. Poručuje da osobu treba ohrabriti, a ne obeshrabriti.

Ova bolest najčešće napada žene između 19 i 45 godina. U Crnoj Gori svake godine oboli oko sto žena, od kojih trideset do četrdeset umre. Simptome je ispočetka gotovo nemoguće primijetiti, a dr Ranko Medan kaže da u najvećem broju slučajeva premaligne promjene koje se javljaju na početku bolesti prolaze bez liječenja – spontano, ali neka sitna oštečenja kada se zapuste i nisu zaliječena prelaze u rak materice.

Ivana, tridesetdvogodišnja majka je za simptome raka grlića materice saznala sasvim slučajno. ,,Isprva nije bilo znakova koji bi upućivali na ozbiljniju bolest” objašnjava Ivana, te joj je preporučeno da koristi određena sredstva i antibiotike.

Kako krvarenje i bolovi nisu jenjavali, Ivana se ponovo našla u ordinaciji ginekologa koji ju je pregledao, uzeo briseve, poslao na testove, da bi ovog puta najzad posumnjao i poslao je na kolposkopiju. Ova metoda se koristi za pregled grlića materice i koristi se za ranu dijagnostiku karcinoma.

Poslije tog pregleda naša sagovornica se sa uputom svog izabranog ljekara zaputila u KBC. ,,Tu me je dočekala ljekarka koja mi je objasnila šta rezultati kolposkopije znače. Otada i u narednih pola godine sam gotovo svakog dana išla u KBC na redovne kontrole. Rekli su da žele da prate moje stanje. Nisu me htjeli podvrgavati operaciji bez prijeke potrebe”, kaže naša sagovornica. Objasnili su joj da je mlada za operaciju i da postoji mogućnost da se problem riješi korišćenjem adekvatnih ljekova.

Pošto joj je saopšteno da postoji mogućnost da ima karcinom grlića materice Ivana se prisjeća da je ljekarkino prvo pitanje bilo da li ima djece. ,,Vjerovatno postavljaju takvo pitanje u slučaju da moraju da odstrane sve. Pretpostavljaju, valjda, da je ženi lakše da to prihvati kada ima dijete. Ali ja mislim da je to podjednako teška vijest za svaku od nas”.

Na pitanje kako se osjećala tokom tih mjeseci, ova ekonomistkinja odgovara samo jednom riječju: ,,Užasno”. Sve vrijeme je, kaže, bila u depresiji, neraspoložena i zabrinuta nad svojom i budućnošću svoga djeteta. Nepoznanice, nedoumice, razmišljanje o tome da li će ljekovi djelovati ili će je sopstveno tijelo izdati, smjenjivali su se sa tjeskobom koju u sebi nose riječi kancer i rak. ,,Te riječi asociraju na smrt, a ja kao mlada osoba sa malim djetetom, sam bila daleko od pomisli da bi tako što moglo meni da se desi. To je promijenilo moj život”.

I mada je naša sagovornica redovno odlazila na pretrage, pila ljekove, pratila terapije tokom šest mjeseci, operacija se nije mogla izbjeći. ,,A kako do tada nikome od svojih najbližih nijesam govorila o bolesti koja me je zadesila, a operaciju nisam mogla sakriti – uslijedila su pitanja, nevjerica, žaljenje nad sudbinom koja me je zadesila, a to je ono što sam htjela izbjeći”, objašnjava Ivana. Takođe nije željela da opterećuje i zabrinjava svoju porodicu prije nego bude sigurna u to da li je kancer benigni ili maligni.

Ubrzo je uslijedila operacija. Oporavak je bio brz. Uslijedilo je olakšanje. Rezultati su stigli poslije dvadeset dana: utvrđeno je da je to bio benigni kancer. Ipak, naša sagovornica i dalje mora na svakih šest mjeseci ići na kontrolu kod ginekologa. ,,Tih šest mjeseci, od juna do decembra 2015. nikada neću zaboraviti”, kaže Ivana.

Što se osoblja KBC-a i njenog ginekologa tiče ova mlada žena ima samo riječi hvale. ,,Naišla sam na razumijevanje i podršku. Ti ljudi su komunicirali sa mnom i pomogli mi oko liječenja”.

Na pitanje da li je razgovarala sa drugim ženama o tome kroz šta je prošla, Ivana kaže da pokušava da taj dio života ostavi za sobom i da nerado govori o tome. ,,Ipak, to ne krijem. U slučaju da neka od prijateljica ima neki od simptoma koje sam ja imala, sugerišem joj da ode do ljekara. Problem nastaje kad to odgađamo za danas, sjutra ili neki treći dan, a onda bude kasno”.

Primjećuje da u našem društvu rak dojke i rak grlića materice krste riječima ženske bolesti i da žene ne žele da govore o tome jer ih je ,,sramota”. Ivana pretpostavlja da je razlog to što rak napada ono što „ženu čini ženom” i poručuje da je to pogrešno.

,,Sedamdeset odsto žena nosi u sebi HPV virus, a da toga nije ni svjesno”, objašnjava doktor Medan. „Kod nekoga se on aktivira, a kod nekoga ne. A to uglavnom zavisi od imuniteta koji posjeduje određena osoba. Najbolja i jedina prevencija je odlazak ginekologu bar jednom godišnje kako bi se odradio papa test i kolposkopski nalaz.

Dragana i Ivana primjećuju da žene kod nas, zbog toga što se moraju pobrinuti za druge, često zaborave da se pobrinu za sebe. ,,A to moramo promijeniti – jer ako nemamo zdravlje nemamo ništa”, zaključuju.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KONTROLA OPTUŽNICE PROTIV BIVŠE PREDSJEDNICE VRHOVNOG SUDA: Medenica tvrdi da je žrtva politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je poslije petog puta, ipak održano kontrolno ročište za optužnicu protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda, o kvalitetu rada Specijalnog tužilaštva u ovom slučaju, odluku će donijeti vijeće sudije Gorana Šćepanovića, koje može da potvrdi tužilački akt, vrati ga na dopunu ili donese odluku o obustavi postupka

 

Nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica, ove je sedmice u zgradu kojom je šefovala 14 godina ušla  kao optužena, uz pratnju advokata. Razlog: kontrola optužnice koju je još u oktobru prošle godine Specijalno tužilaštvo podiglo protiv nje, njenog sina Miloša i još 15 osoba.

Nakon tri sata ročišta, dobila je vrijeme da iznese  sve što misli o tužilačkom aktu.

„Istrpjeću ja ovo, jer ova optužba nije želja da se stane na kraj visokoj korupciji već da se prikupe birači“, poručila je Medenica, koja je optužnicu nazvala pretpostavkom. Poručila je da se ne može „tako lako neko optuživati“.

“Već 40 godina mog rada u crnogorskom pravosuđu učinilo je da sagledam neke stvari bolje nego moji branioci. Mene niko ne može bolje da brani nego ja sama…Neću vam reći kako doživljam to što mi je, kao predsjednici Vrhovnog suda, stavljeno na teret da sam član organizovane kriminalne grupe. To ću ponijeti sa sobom. Ali, reći ću da je tužilac morao popisati čime sam ja to zloupotrijebila, odnosno iskoristila svoj službeni položaj i svojim radnjama omogućila da se nesmetano krijumčare cigarete. Kada, kako, kome, gdje i čime sam ja to uradila. Da su sprovedene radnje, koje je odbrana predložila, danas optužbe ne bi bile ovakve”, kazala je Medenica.

Ona je pitala tužilaštvo od koga je, kada, koliko i zašto uzela mito, koji joj se, takođe, stavlja na teret.

Vijeću sudije Gorana Šćepanovića, predočila je i da nije imala nikakvu skaj komunikaciju, što se vidi iz prikupljenih dokaza.

„Nemam ni bilo koju drugu spornu komunikaciju. Ne daj Bože da ima neka slika sa članom neke kriminalne organizacije, ništa bi bio ovaj medijski stampedo u odnosu na to“, kazala je Medenica.

Ona je tražila od Tužilaštva da pojasni i kako je je mogla da ima uticaj na sudije ako je već 15 mjeseci u penziji.

Tokom izlaganja Medenica je tvrdila i da su u istražnom postupku povrijeđena njena prava.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUŽBE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA NA SJEVERU:  Pomoć za svaku nevolju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedostatak opreme i  vozila i  nedovljno  zaposlenih, u većoj ili manjoj mjeri, i dalje su zajednički problem za sve službe zaštite i spašavanja na sjeveru države. Uz to, vatrogasci su, kažu, često u prilici da rade ono što im nije u opisu posla i za šta nijesu dovoljno obučeni

 

Nevrijeme sredinom januara još jednom je razotkrilo sve nedostatke u opremljenosti i kadrovskim potencijalima službi zaštite i spašavanja (SZS) na sjeveru države. Da bi to nadomjestili, tvrde vatrogasci, bili su prinuđeni da su na terenu neprekidno 24 sata, često bez adekvatne opreme. Ocjena vatrogasaca je da se minulih nekoliko godina jesu donekle poboljšali uslovi njihovog rada, ali da i dalje nijesu ni blizu onih koji bi im omogućili da su bezbjedni i daju svoj maksimum.

Iako u nekim opštinama podmlađene, SZS i dalje imaju problem što je značajan dio vatrogasaca u srednjem životnom dobu. To i nedovoljan broj zaposlenih je veliki problem i mojkovačke SZS. Od 10 vatrogasaca, kaže komandir Marinko Medojević, dvojica su stariji od zakonskog minuma za obavljanje tog posla. Prema propisima vatrogasci ne bi smjeli biti stariji od 55 godina.

„Zaista je 10 vatrogasaca malo za Mojkovac. To je najbolje pokazalo posljednje nevrijeme kada smo gotovo bez prestanka bili na terenu danima. Mogao sam da formiram samo tri ekipe, od kojih su dvije bile na terenu, a jedna pripravna. To je nedovoljno i fizički iscrpljuje zaposlene. Kada sam, nakon posljednjih lokalnih izbora u Mojkovcu, došao na ovo mjesto, zatekao sam još puno nedostaka, koji smetaju da SZS obavlja svoje poslove kvaliteno. To za sada nadoknađujemo velikim požrtvovanjem i boljim odnosom lokalnih vlasti. No, još puno je posla na tom putu”, kaže sagovornik Monitora.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Prema njegovim riječima sa druge strane ne postoji niti se pokazuje takozvana snaga države da fabrikama na području Bijelog Polja naloži da ugrade prečišćivače i filtere na sistemima za otpadne vode.

,,Od kolektora, priče i pompeznih najava o njegovoj izgradnji, još uvijek nema ništa, tako da je rijeka Lim, sa svim svojim pritokama, pretvorena u veliki fekalni kanal. Divlje cijevi su svuda, a riblji fond je na području Bijelog Polja potpuno uništen”, tvrdi Novović. Novinar iz Bijelog Polja upozorava  i na činjenicu da je na obalama ove rijeke samo registrovanih stotinu i četiri divlje deponije, dok je neregistrovanih još ko zna koliko.

Nevladina organizacija iz ovog grada Euromost preko deset godina se bori da zaštiti Lim, ali, nažalost, situacija je, kako ističu, svake godine gora, gdje se zbog nekontrolisanog odlaganja otpada na njenim obalama ne šteti samo Bijelom Polju i Crnoj Gori, već i susjednim državama, Srbiji i BiH, u kojima se otpad spušta nakon svakih većih kiša. ,,Zbog nečinjenja naših državnih i opštinskih institucija, Vlada Srbije ozbiljno razmišlja da postavi lančanice, mnogo visočije od Priboja i Prijepolja, odnosno na granici sa Crnom Gorom, i da se tu zaustavi plutajući otpad. U tom slučaju bi bjelopoljske opštinske i crnogorske vlasti morale da čiste”, kažu u Euromostu.

Iz ove nevladine organizacije Monitoru su kazali kako su godinama organizovali veliki broj ekoloških akcija čišćenja obale Lima, ali kažu da se na ista mjesta baci otpad, tako da više nema svrhe organizovati takve akcije, dok god lokalne i državne institucije, ne počnu da preduzimaju nešto po pitanju zagađivanja ove rijeke. Oni su se zbog toga obratili i međunarodnim institucijama, pa podsjećaju da je evropski komesar za životnu sredinu napomenuo da će Crna Gora  morati nakon pristupanja EU dostići potpunu usklađenost sa ekološkim zakonodavstvom, jer trenutno zakon EU još nije obavezujući za Crnu Goru.

Iz Euromosta tvrde da je Brisel prepoznao Lim kao rijeku od značaja ne samo za Crnu Goru, već za čitav region pa i Evopsku uniju, jer pripada crnomorskom slivu. ,,Koalicija ekoloških organizacija iz Crne Gore, Srbije i BiH, koja se bori da zaštiti Lim, zatražiće da se uklone i sva privremena odlagališta otpada, koja se nalaze pored rijeke i u Crnoj Gori i u Srbiji”, kažu iz ove nevladine organizacije.

Da je Evopska unija, preko svoje misije u Crnoj Gori, prepoznala ovaj problem, jasno je i po tome što su sa skoro petnaest miliona finansirali izgradnju kolektora u Beranama. Tako u slivu Lima kroz našu državu, ova međunarodna rijeka je zaštićena od fekalnih zagađenja jedino u Beranama.  Ali to ne znači da na njenim obalama u Beranama nema sijaset divljih deponija, kao i na području Andrijevice i Plava.

Možda bi trebalo da se lančanice, onakve kakve smo vidjeli u Priboju, postave uzvodnije, prema Crnoj Gori, i onda se više ne bi postavljalo pitanje da li je plutajući otpad u Priboj stigao iz naše države, ili sa teritorije Prijepolja. U Priboj uvijek kod ovakvih ekocida stiže pomoć u mehanizaciji iz Beograda, da bi mjesecima čistili rijeku. Otpad, destine hiljada kubika, srećom se tu zaustavlja i ne ide dalje prema Bosni i Hercegovini, u Drinu, i dalje Drinom, ko zna dokle.

U svakom slučaju, problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema. Zato slike plutajućeg otpada sa takozvanih lančanica u Priboju predstavljaju plutajuću sramotu. I opomenu.

                                                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo