Povežite se sa nama

OKO NAS

DECENIJA OD RUŠENJA BERANSKE CIGLANE: Obrazac za pljačku

Objavljeno prije

na

Ni poslije deset godina nema odgovora zašto je i pod kojim okolnostima srušena jedina fabrika opekarskih proizvoda u državi. Nema ni odgovornosti za to što je učinjeno, niti naznaka da bi neko mogao bilo kada odgovarati za nesumnjivu bahataost i privrednu pljačku koja je bila obrazac prodaje imovine iz stečaja.

Bivši sindikalni lider Veselin Radičević kaže kako ni danas nema odgovor na neka osnovna pitanja.

,,Zašto je fabrika srušena? Najbliži sam uvjerenju da je to učinio moćni uvoznički lobi. To je bila jedina fabrika opekarskih proizvoda u Crnoj Gori, a Crna Gora danas uvozi opekarske proizvode u vrijednosti od oko dvadeset miliona eura godišnje”, kaže Radičević za Monitor.

On kaže da je beranska ciglana bila mala fabrika, na sjeveru koji nikoga ne interesuje, tako da je sve prošlo nezapaženo, pa ni adekvatna medijska pažnja nije dala rezultat.

,,Pogledajte samo koliko se beranskih funkcionera koji su otišli u Podgoricu vratilo u Berane. Svima je bio interes da ostanu tamo i samo su ćutali na sve što se dešavalo u njihovom rodnom kraju. Tako je bilo i sa ciglanom. Malu fabriku je bilo lako žrtvovati”, konstatuje Radičević.

Prema njegovim riječima, neshvatljivo je bilo da se jedna fabrika koja je bila procijenjena na million i po eura, proda za dvjesta dvadeset hiljada.

,,Da vam slikovito dočaram kakav je to apsurd, reći ću vam da smo kupili bager gusjeničar za dvjesta četrdeset hiljada eura. Bager nije nikada stigao u fabriku već smo iznajmljivali mehanizaciju. Čuo sam da su ga posljednji kupci imovine kompanije jedva izvukli iz ruku prvog vlasnika”, kaže Radičević.

Nekadašnji sindikalni lider podsjeća da su se tokom proteklih deset godina više puta obraćali tužilaštvu u nadi da će se utvrditi odgovornost pojedinaca za uništavanje ciglane.

,,Policija je poslije dvije godine počela da saslušava određene osobe. Saslušano ih je pet i nakon toga predmet vraćen tužilaštvu na dalje postupanje. Apsurdno je to da je sva privatizacija obavljena po zakonu, ali je zakon napravljen tako da se tajkunima koji su imovinu kupovali iz stečaja omogući pljačka”, kaže Radičević.

On ipak poziva specijalnog tužioca da ovaj slučaj ,,jednom kada bude imao najmanje posla”, uzme u razmatranje i da razotkrije vinovnike privrednog zločina.

,,Nije samo ciglana u pitanju, već čitava industrijska zona Rudeš u Beranama. Ona je danas u takvom stanju kao da je prošla bombardovanje. Kao da je pretekla iz naleta cunamija. I niko nizašta nije odgovarao”, kaže Radičević.

Beransku ciglanu je 2005. godine privatizovalo preduzeće Katel iz Podgorice vlasnika Petra Đurišića.

Ovaj je čovjek poslije dvije godine odlučio da prekine proizvodnju i hale do temelja poruši pod izgovorom da će na istom mjestu napraviti modernu fabriku i da će kroz ulaganje određenih sredstava, osavremeniti proizvodnju, obezbijediti rentabilnost poslovanja i zaposliti dodatnu radnu snagu.

Sva svoja obećanja on je pogazio pa se i pored posredovanja predstavnika Vlade i Opštine Berane cijela priča, poslije brojnih protesta i sastanaka, završila uvođenjem stečaja, kada je pedesetak radnika upućeno na biro rada.

Đurišić je u više navrata pokušavao ponovo da kupi Ciglanu. On je na pretposljednjem nadmetanju prilagao traženi depozit, ali je poslije toga izbjegavao da uplati preostalu svotu novca, tako da je fabrika i pored simbolične cijene tada ostala neprodata.

Bivši radnici tvrde da se čitavo vrijeme namjerno vršila opstrukcija kako bi se što više umanjila cijena fabričke imovine koju čine objekti sa pripadajućom opremom i infrastrukturom na zemljištu površine pet hektara.

Poslije svega ciglana je nakon dvadesetak neuspješnih licitacija za 235 hiljada eura prodata novim vlasnicima koji očigledno nemaju namjeru da grade novu fabriku.

,,Samo šljunak koji je ostao na placu bio je vrijedan šezdeset hiljada eura, ili bager dvjesta četrdeset hiljada. A šta je sa zemljištem. Koliko je na toj lokaciji vrijedno pet hektara”, pita Radičević.

On podsjeća da je tokom stečaja prodat veliki dio imovine, mašina i opreme, što, kako smatra, nije smjelo da se radi.

,,Od toga je korist imao samo stačajni upravnik Radojica Grba i jedna administrativna radnica koja je ostala na poslu do kraja stečaja i prodaje imovine”, kaže Radičević.

Portal Pod lupom slučaj beranske cilglane odavno je smjestio među primjere gdje je stečajna mafija po znatno nižim cijenama kupovala imovinu propalih kompanija. Radojica Grba inače važi za stečajnog upravnika koji je rasprodao „pola sjevera Crne Gore”. Pod lupom je tada napisao da njega nije previše uznemirila teza da je dio stečajne mafije.

Grba je tada izjavio da je za beransku ciglanu dobio potpuno čiste papire od bivšeg vlasnika, a da je „sve ostalo stvar krivičnog postupka”. Šta se u tom postupku dešavalo, da li je i kako okončan, javnost je za te informacije ostala uskraćena i poslije deset godina.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) ranije je sačinila izvještaj o privatizaciji kroz stečaj nosilaca privrede u Beranama, koji je pokazao da su ciglana i još neke fabrike u ovom gradu, dovedene namjerno do propasti, kao i da je ljudima koji su ih privatizovali dozvoljeno da se obogate na štetu nekada vodećih preduzeća.

,,Kod tih preduzeća se pokazao obrazac destruktivne privatizacije kroz stečaj, koji nije karakterističan samo za Berane već za čitavu Crnu Goru. Kompanije su prodate po deset puta nižoj cijeni od procijenjene. Obnavljanje proizvodnje im od samog početka nije bilo u planu, iako je to osnovni razlog privatizacije preduzeća”, naveo je MANS.

Bivši sindikalni lider ciglane Veselin Radičević pojašnjava na slučaju ciglane da je i nakon rušenja, ostala velika imovina, jedan dio objekata i zemljište.

,,To znači da je poslije čitave pljačke preostalo za prodaju nekoliko infrastrukturnih objekata i pet hektara zemljišta. Među infrastukturne objekte spada restoran od 88 kvadratnih metara, Upravna zgrada 176 kvadrata, magacin rezervnih djelova 309 kvadrata, još jedan magacin 88 kvadrata, garderoba 93 kvadrata, natkriveno skladište 570 kvadrata, šljunka 727,5 hiljada kubnih metara, zemlje gline 14 hiljada kubnih metara, kamacu bager gusjeničar, potpuno nov. Ta prodaja je oglašena u maju 2015. godine i okončana sa cijenom od 235 hiljada eura za sve to”, objašnjava Radičević.

Iz ciglane su prije toga iznesene dvije tone bakra i dvije tone aluminijuma. Šleperi su danima nosili metalnu fabričku konstrukciju koja je završavala od Nikšića do željezara u regionu. Kada se sve sabere i oduzme, ispada da je čak i procjena imovine beranske ciglane prije privatizacije kroz stečaj od million i po, bila nerealna i niska.

U krugu pljačke koji je zatvoren prodajom preostale imovine za 235 hiljada eura, svi su po nešto prigrabili i očerupali. Očerupani su i pokradeni radnici, njih pedeset od kojih su neki došli do socijalne bijede koja se završavala samoubistvima.

Država Crna Gora i grad Berane ostali su bez jedine fabrike opekarskih proizvoda, nekažnjeno. Neko to zove tranzicijom koju treba ostaviti iza sebe. Zar ovakve pljačke treba jednostavno zaboraviti i odgovorne abolirati?

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

KOALICIJA ,,ZDRAVO BERANE” U KRIZI: Na narednim izborima samostalno?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za posljednjih dvadesetak dana, dva puta je odlagano zasjedanje Skupštine opštine Barene, jer odbornik DNP-a, ne dolazi na zakazane sjednice. Ostale partije koalicije kažu da neće trpjeti ucjene. Takođe, sve češće se pominje mogućnost da na narednim redovnim lokalnim izborima, koji bi u Beranama trebalo da budu održani do kraja marta, sve partije nastupe samostalno

 

Lokalna koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) u tom sjevernom gradu, poslije osam godina i pet izbornih pobjeda,  u vremenima kada je to izgledalo nemoguće i neizvodljivo u drugim djelovima Crne Gore,  jer je izborni proces kontrolisala Demokratska partija socijalista, već neko vrijeme opasno se ,,ljulja”.

Za posljednjih dvadesetak dana, zbog nedostatka kvoruma, dva puta je odlagano zasjedanje Skupštine opštine Barene, jer odbornik Demokratske narodne partije (DNP), ne dolazi na zakazane sjednice.

Iz koalicije Zdravo Berane, kako iz SNP-a tako i iz Nove srpske demokratije, optužuju lokalni DNP da vrši pritisak i da pred svaku sjednicu pokušava ucjenama da izdejstvuje političku korist, ne vodeći se interesima grada i građana.

Predsjednik Opštine Tihomir Bogavac, koji je ujedno i predsjednik beranskog Odbora Socijalističke narodne partije (SNP), pozvao je sve političke partije koje participiraju u lokalnoj vlasti da ozbiljno shvate svoju ulogu i daju doprinos funkcionisanju opštinskih institucija i ukupnog života u gradu.

Bogavac ističe da ,,niko nema pravo da se poigrava sa voljom naroda iskazanom na izborima i da svoje lične interese stavlja ispred opštih”.

,,Izostankom odbornika sa sjednice Skupštine opštine pojedini politički subjekti pokazuju neodgovornost prema građanima i nepoštovanje lokalnog parlamenta. Zato pozivam odbornike koji, iz njima znanih razloga, bojkotuju rad parlamenta da se vrate u skupštinske klupe i daju doprinos funkcionisanju institucija i ukupnog života u opštini”, kaže Bogavac.

On poziva odgovorne u Opštinskom odboru Demokratske narodne partije (DNP), da javno kažu šta traže i koji zahtjevi te političke partije nijesu ispunjeni. Naglašava i da bi bilo pošteno da saopšte da li određena grupa u toj partiji želi vanredne izbore, ili, možda, koaliciju sa Demokratskom partijom socijalista (DPS).

,,Neka javno kažu šta su to tražili od koalicije Zdravo Berane, a da to nijesu dobili. Neka saopšte zašto njihov odbornik nije došao na zakazana skupštinska zasjedanja i da li u njihovoj partiji postoje određene struje koje žele koaliciju sa DPS-om. Neka se odrede da li žele vanredne izbore. Ako to hoće, skratićemo mandat Skupšini i na izborima pokazati da više nećemo dozvoliti da se pojedine interesne grupacije poigravaju sa voljom naroda. Jednostavno, neka se odrede prema sadašnjoj situaciji, jer mi više ne želimo da se suočavamo sa ucjenama”, kaže Bogavac.

Ogorčenje zbog krize lokalnog parlmenta koja je izavana nedolaskom odbornika DNP-a na sjednice neskriveno iskazuju i šefice Odborničkih klubova SNP-a, Milosava Paunović, i NSD-a, Vidosava Ivanović.

One kažu da su se na dnevnom redu sjednice nalazile vrlo važne tačke o kojima je trebalo raspravljati, između ostalog Predlog odluke o izmjenama i dopunama Odluke o socijalnim davanjima na teritoriji opštine Berane, kojom je bila predviđena jednokratna naknada za svako novorođeno i drugorođeno dijete na teritoriji grada.

„Kao šefice odborničkih klubova SNP-a i NSD-a koje čine koaliciju Zdravo Berane nijesmo bile obaviještene ni na koji način da odbornik DNP-a neće prisustvovati sjednici. Neposredno prije sjednice održan je klub odbornika koalicije Zdravo Berane i Demokratske Crne Gore, kao i kolegijum šefova klubova, gdje takođe nije bilo pisanog obavještenja o izostanku odbornika sa zasjedanja. O tome nije obaviještena ni Služba Skupštine opštine Berane“, kažu Paunovićeva i Ivanovićeva.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DOČEKUJE LI KOLAŠIN SPREMNO „INVESTICIONI BUM“: Hotela ne fali, osnovna infrastruktura nedostaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak gradnje 10-ak hotela i nekoliko stambenih objekata u Kolašinu počeo je prije nego su lokalna uprava i država riješile bilo koji od nekoliko krupnih infrastrukturnih problema Kolašina. Od dinamike radova i količine novca zavisiće koliko će taj grad biti u stanju da odgovori zahtjevima i invenstitora i turista

 

Kolašin nema postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda i  kompletiranu  kanalizaciona  mrežu, ali ni uredno vodosnabdijevanje. Tek predstoji rješavanje  dodatnog parking prostora, a čak ni u najavi nijesu uređenje Autobuske stanice i pijace.  Istovemeno, u tom gradu i okolini u toku je izgradnja desetak hotela,  od kojih su sedam iz programa ekonomskog državljanstva. Privode se kraju i radovi na nekoliko stambeno-poslovnih objekata. Infrastrukturna nespremnost te varoši za „invensticioni bum“ koji je u toku, očigledna je na svakom koraku.  Kojom dinamikom i kojim novcem će te „falinke“ biti ispravljane,  do sada nije precizno saopšteno ni sa lokalnog ni sa državniog nivoa.

Luksuzni hoteli u Kolašinu, koji se grade u okviru programa ekonomskog državljanstva, zahtijevaju infrastrukturnu opremljenost na visokom nivou, kaže za  Monitor sekretarka za planiranje prostora, komunalne poslove i saobraćaj Ljiljana Rakoćević.  Međutim,  prema njenim riječima,  stiglo se tek  do „obezbjeđivanja  zakonskih preduslova za  izgradnju potrebne infrastrukture“.

„U tom cilju se već sa investitorima na Brezi traži model za projektovanje i izgradnju elektro, saobraćajne i komunalne infrastrukture. Sa investitorima hotela na skijalištu, takođe. U  saradnji sa Ministarstvom ekologije, prostornog planiranja i urbanizma  i autorizovanom kompanijom od strane  Evropske unije,  priveli smo kraju sve pripremne poslove (Studija izvodljivosti, urbanističko-tehniče uslove, projektne zadatke …) , koji prethode izradi tehničke dokumetacije za  projekat postrojenja za prečišćavanjen otpadnih voda i prateće kanalizacione mreže. Nakon toga uslijediće i realizacija tog projekta“, tvrdi Rakočević.

Taj projekat, kaže ona, je  među najvećim relizovanim ikad u Kolašinu. Svakodnevno, objašnjava, na osnovu važeće planske dokumentacije, detaljno se analizira i prirpema  dokumentaciju  za infrastrukturne projekte na teritoriji opštine.  Ipak, očekuju pomoć države i investitora.

„Država prihoduje značajna sredstva u vidu donacije kroz program ekonomskog državljanstva, a ta  sredstva su opredijeljena za razvoj manje razvijenih opština na sjeveru. Skoro svi razvojni projekti u okviru ekonomskog državljanstva nalaze se na teritoriji opštine Kolašin. Zbog toga,   sa pravom,  očekujemo da se  najveći dio tih prihoda preusmjeri za infrastrukturne projekte na teritoriji našeg grada.  Uveliko pripremamo projektnu dokumentaciju i prateće zakonske preduslove kako bi ih Vladi i nadležnim organima kandidovali“, objašnjava sekretarka.

Predstavnik firme CG Resort koja gradi turistički kompleks Breza u Kolašinu  Dragoman Peković kaže da saradnja sa lokalnom upravom u posljednje vrijeme ohrabruje. Međutim, kako objašnjava, investitor još čeka obećanje o relizaciji glavnog infrastrukturnog projekta- izgradnju oko 500 m puta do hotela.  Taj objekat, čija je vrijednost, prema zvaničnim podacima oko 19,5 miliona eura,  treba da bude završen  tokom naredne godine. Još nema adekvatnu prilaznu saobraćajnicu.

„Ranije   iskustvo sa lokalnom upravom bilo je nazadovoljavjuće. Komunakacija minulih par godina ohrabruje. Imamo čvrsto obećanje od predsjednika Opštine Milosava Bulatovića da će u martu početi gradnja puta od Bablje grede do hotela. Saobraćajnica, naravno, treba da bude kompletno uređena, uključujući trotoare i rasvjetu.  Obećano nam je da će novac za  te radove biti predviđen budžetom za narednu godinu. U  Opštini očekuju i podršku Vlade“, kaže Peković.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PLAV – SLUČAJ KOJI JE UZNEMIRIO JAVNOST: Kad sistem zataji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li se u slučaju djevojčice koja je pobjegla kod već oženjenog muškarca moglo učiniti nešto više da do toga ne dođe? Da li se slučaj mogao spriječiti? Aktivistkinje SOS telefona u Plavu, ocjenjuju za naš nedjeljnik, da je zatajio sistem, ali i društvo

 

Mediji su sa nevjericom prenijeli vijest iz Plava koja je šokirala crnogorsku javnost, da četrnaestogodišnja djevojčica živi sa oženjenim čovjekom U.M. (25). Plavljanin već ima jednu ženu i dvoje djece. Djevojčica je sa njim u vezi već više od godinu i po, i U.M. je odveo kod sebe kao drugu ženu kada je imala samo trinaest godina.

Javnost u Plavu je uznemirena zbog ovog slučaja o kojem je policija obaviještena tek prije petnaest dana, od kada su zbog osjetljivosti problematike preduzeli, kako su Monitoru kazali, sve do sada neophodne mjere i radnje.

„Obavili smo razgovor sa djevojčicom u prisustvu stručnih lica, psihologa i socijalnog radnika, i djevojčica je potvrdila da živi sa tim čovjekom. Zaprijetila je i da ne pokušavamo da je odvojimo, vratila se i sada je kod njega” – kazao je sagovornik iz policije.

On je kazao i da je obavljen ljekarsko kozilijarni pregled djevojčice, te da se sada čeka izjašnjenje tužilaštva.

Slučaj je prijavila baba djevojčice, a policija je protiv Plavljanina najprije podnijela krivičnu prijavu po krivičnom djelu „vanbračna zajednica sa maloljetnim licem”. Predmet je u radu i kod Osnovnog državnog tužilaštva, kao i kod Višeg državnog tužilaštva.

Preme posljednjim informacijama, VDT je vratio slučaj Osnovnom državnom tužiocu sa kvalifikacijom obljuba nad djetetom, odnosno pedofilija.

Za aktivistiknje SOS telefona u Plavu Ninu Kolenović i Esmeraldu Šuvakić, ovaj slučaj jeste, kako kažu, katastrofalan, ali ne predstavlja iznenađenje.

„Roditelji djevojčice su razvedeni i žive u Sjedinjenim Američkim Državama. Ona je kod babe u Gusinju, a baba i djeda nisu mogli imati kontrolu nad njom. To danas često ni roditeljima ne uspijeva, a ne babi i dedi. Vrlo rano je počela da izlazi i da se viđa sa ovim čovjekom u Plavu” – pričaju one.

Objašnjavaju i da djevojčica potiče iz ugledne familije, ali da je raspad porodice učinio svoje.

„Mlađi čovjek je iskoristio tu situaciju. Prva žena mu koristi kao pokriće i paravan, i ona samo pokorno ćuti i prihvata ovu situaciju. I jedno i drugo su saslušani u policiji” – kažu aktivistiknje SOS telefona.

One pričaju i da slučaj zavođenja maloljetnice nije izolovan, odnosno da ih je bilo još tokom prethodnog ljeta.

„Naša organizacija imala je za samo nekoliko mjeseci deset prijava maloljetnica koje su nam se ispovijedale i žalile da ih uznemiravaju i maltretiraju stariji muškarci, a da nema ko da ih zaštiti. U tim maltretiranjima i provokacijama prednjačili su sezonski radnici koji su u Plavu boravili sa strane, i mi smo ih u nekoliko slučajeva prijavljivali poslodavcima” – kažu one.

Da je slučaj djevojčice iz Plava specifičan i vrlo kompleksan, izjavio je i ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović na sjednici Odbora za rodnu ravnopravnost. On je rekao da je nestanak djevojčice baba prijavila 11. novembra.

„U odnosu na prethodna saznanja policija je otišla na lice mjesta, gdje su je zatekli. Pozvali su je u Odjeljenje bezbjednosti Plav u prisustvu babe i službenice Centra za socijalni rad. Saopštila je da se udala, da želi da živi sa njim i ako je neko nasilno odvede od njega, da će dići ruku na sebe. Obavijestili su ODT zbog krivičnog djela vanbračna zajednica sa maloljetnim licem. Pripremaju se spisi za podnošenje krivične prijave protiv U.M. Djevojčica odlazi kući kod U.M.” – naveo je Sekulović.

Centar za socijalni rad je potom zatražio od policije asistenciju prilikom razgovora psihologa sa maloljetnicom i eventualne predaje djevojčice babi.

Ministar je dodao da su spisi predmeta obljuba nad djetetom vraćeni u Osnovno državno tužilaštvo Plav.

„Po nalogu Višeg državnog tužioca uzete su izjave od lica koja mogu biti u vezi sa maloljetnicom” – kazao je Sekulović.

U medijima se navodi da u svemu ima elementa bigamije, koja je po zakonu Crne Gore kažnjiva i zabranjena.

U SOS telefonu u Plavu smatraju, međutim, da su institucije u ovom slučaju zatajile. Zatajila je, kažu, i kompletna sredina. U malom mjestu kakav je Plav moralo se mnogo ranije znati šta se dešava, kako među običnim građanima, tako i u institucijama.

Da institucije nekada zataje ili da su nemoćne, pričaju aktivistikinje ove nevladine organizacije, govori i podatak da je stepen porodičnog nasilja vrlo visok.

„Mi smo samo u jednoj brošuri pod nazivom ‘Mi koje šutnju učinismo glasnom’ zabilježile čak četrdeset najslikovitijih i najtežih slučajeva porodičnog nasilja. Nisu to samo neznaveni ljudi i običan narod, već imamo i slučajeva u kojima su visokoobrazovane intelektualke bile izložene ili su i dalje izložene teškom nasilju od strane supružnika” – kažu one.

SOS telefon u Plavu radi već preko dvije decenije i uspjeli su da izgrade dobru organizaciju i okupe ekipu stručnjaka.

„Upravo zbog našeg mentaliteta, mi koje radimo sa žrtvama nasilja, odavno smo položile ispit hrabrosti, solidarnosti, saosjećanja i razumijevanja. Trebalo je prije dvije decenije uzdignute glave stati ispred institucija, ispred nasilnika, pogledati u lice žrtvu i reći – nemoj da se bojiš” – pričaju ove civilne aktivistinje.

One se prisjećaju da su počeci bili strašni, uz osjećaj da su potpuno same i da se bore sa čitavim gradom.

„Mi smo odlučile da rušimo predrasude i da budemo odlučne, strpljive i radne. Zato smo i izgradile kredibilitet organizacije” – kažu u SOS telefonu Plav.

Pričaju i kako je teško kada se zakaže suđenje, i čekate pred sudnicom, a žrtva se ne pojavi, odustane.

„I sjutra vas gleda na ulici kao da ništa nije bilo. Misli da je završeno sa nasiljem, ali najčeće nije. Onda dođe ponovo da traži pomoć“ – kažu ove žene.

Da je situacija u pogledu porodičnog nasilja alarmantna govori i podatak da su samo za vrijeme kovid pandemije aktivistkinje SOS telefona bile u situaciji da za čak šest žena traže i pronađu privremeno sklonište.

Da li se u slučaju djevojčice koja je pobjegla kod već oženjenog muškarca moglo učiniti nešto više da do toga ne dođe? Da li se slučaj mogao spriječiti? Ko je sve zatajio i šta se nakon svega može učiniti? Mnogo je još pitanja koja traže hitan odgovor.

                                                Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo