Povežite se sa nama

OKO NAS

GORNJOMORAČANI PROTIV GRADNJE HIDROELEKTRANE: Ugrožen izvor Morače

Objavljeno prije

na

Već više od pola godine mještani Gornje Morače vode akciju protiv izgradnje mini hidroelektrane Ljeviška rijeka-izvor Morače. Podnijeli su i krivičnu prijavu protiv investitora kompanije Dekar iz Podgorice, zbog neobilježavanja minerskog polja i gradilišta. Iz Mjesne zajednice su odbili da daju saglasnost za intervale miniranja, pa mašine izvođača radova stoje nekoliko mjeseci.

Ugovor o koncesiji između Vlade i podgoričke kompanije zaključen je krajem juna 2012. Predviđeno je da projekat bude realizovan u tri faze. U prvoj, koja bi trajala 12 mjeseci, predviđena je izrada tehničke dokumentacije, dok je izgradnja objekta planirana u drugoj godini. Ekonomsko iskorištavanje vodnog potencijala, prema planu, počelo bi u trećoj fazi. Dekar je urbanističko-tehničke uslove dobio 23. jula 2013. kada su počeli da teku i rokovi iz ugovora. Mini HE je, prema planu, trebalo da bude sagrađena do 3. septembra minule godine, ali je koncesionar u maju, usljed nemogućnosti priključenja na elektroenergetsku mrežu, zahtijevao produženje roka za izgradnju. Novi rok za završetak izgradnje mini HE je produžen do 3. septembra 2018. godine, na račun skraćenja faze u kojoj počinje ekonomsko korišćenje vodotoka. U zahtjevu za dozvolu je navedeno da je planirana izgradnja mini HE snage 980 kilovati i ukupne planirane godišnje proizvodnje 3,321 gigavat sati.

Aleksandar Dragović, predsjednik Mjesne zajednice Gornja Morača, prvi čovjek NVO SOS SS za Monitor kaže da je javnost obmanuta kada je riječ o lokaciji za izgradnju hidroelektrane.

,,Pored toga što smo na gradilištu uočili brojne nepravilnosti, zbog kojih mašine izvođača radova stoje, podnesene su krivične prijave, a treba reći i da je javnost grubo obmanuta. Lažno je predstavljeno da se HE gradi na Ljeviškoj rijeci, jer se, u stvari, gradi na izvoru Morače. Ministarstvo turizma je ćuteći o tome pokazalo koliko brine o svom resoru. Nećemo dozvoliti da nam to oduzmu i naprave mašinu za punjenje džepova pojedinaca”, kaže on.

Dragović najavljuje kampanju čiji će cilj biti prikupljanje potpisa za ukidanje koncesije na izvorištu Morače. Intenzivna kampanja, napominje on, vodiće se i izvan granica Crne Gore, a kontakti sa stranim ekolozima već su ostavareni.

,,Prikupljanje potpisa počećemo na trgovima glavnog gada i Kolašina, kao i elektonski. U narednim fazama kampanje javnost, i mimo naše države, biće upoznata sa ovim problemom, a obećana nam je podrška s važnih i respektabilnih adresa kad je riječ o borbi za očuvanje prirode. Izvorište Morače, koje posjećuju strani turisti, svakako je prirodni dragulj i jedan od osnovnih turističkih resursa za razvoj našeg kraja”, naglašava predsjednik MZ Gornja Morača.

Ekolog i publicista, rodom Gornjomoračanin, Komnen Bećirović, ,,borbu za Moraču” počeo je još 1988, kao vođa pobune protiv potopa Kolašina i gradnje velikih hidroelektrana na Morači. On je prošle godine kazao da će izgradnja mini HE ugroziti vodopad Sika, za koji tvrdi da je turistička atrakcija. Time bi, naglasio je Bećirović, rijeka bila lišena ,,svoje perjanice, a sama čelenka Morače izobličena”.

,,Gradnjom HE napravila bi se akumulacija ispod samog izvora iza šumovitog brda Obla glava, na visini od oko 1.500 metara, i uputila kroz cijevi niz liticu niz koju od vječnosti pada bijeli vodopad zvani Sika, visok oko 50 metara i nastavlja se sa dva tri manja kaskadna vodopada”, rekao je on.

Iz Crnogorskog društva ekologa ocijenili su da je Agencija za zaštitu životne sredine (EPA) trebala da vrati na doradu elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu za projekat izgradnje mini hidroelektrane na izvoru Morače.

U tom se dokumentu konstatuje da ,,objekat ne bi trebalo da bitnije naruši postojeću sliku izgleda okoline”, ali se ne opisuju ambijentalne vrijednosti, kao što su brojni izvori i vodopadi. Vodopad Sika Gojkova jedan je od najvećih crnogorskih vodopada i mogao bi se, smatraju ekolozi, uvrstiti među nacionalne spomenike prirode.

U elaboratu Institituta Sigurnost iz Podgorice navodi se da je o živom svijetu Ljeviške rijeke i izvora Morače dosad publikovan mali broj radova, ali se i konstatuje da korišćenje takozvanog iskoristivog proticaja može dovesti teorijski do redukcije 90 odsto staništa i nestanka i do 50 odsto vrsta.

U Gornjoj Morači su, kako kažu, sablažnjeni što se u elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu za projekat izgradnje mini hidroelektrane kaže da izvođač radova treba da se obaveže da radi monitoring endemičnih vrsta.

,,To je glupost, kojoj niko ne može povjerovati. Zamislite da se predlaže praćenje stanja područja, a da prije nego što je počela gradnja hidroelektrane ne znamo kakvo je stanje. Takođe, niko nije ni uzimao u obzir da izgradnja puta do vodozahvata devastira šumski netaknuti ekosistem i presijeca nekoliko izvora koji grade Ljevišku rijeku. Ne zna se ni kakav će uticaj imati dalekovod duži od 15 kilometara, koji treba da se gradi od Ljevišta do Manastira Morača”, kaže Dragović.

Gornjomoračani tvrde da je ekoturistički potencijal njihovog kraja daleko veći od koristi koju bi mogla donijeti izgradnja HE. Aktivnosti na volorizaciji svojeg kraja počeli su još prije dvije godine, kada su osnovali NVO SOS SS, koja bi trebalo da radi na sprječavanju odlasku mladih iz njihovog i ostalih sela s područja sjevera države.

Trenutno oko 500 mještana živi u devet sela u tom dijelu kolašinske opštine, a nije tako davno bilo kada je bilo skoro duplo više đaka u čak sedam škola. U NVO, ipak smatraju da ima mnogo prostora da unaprijede kvalitet života u svojim selima Najviše bi im , kažu, pomoglo ulaganje u putnu infrastrukturu. Asfalt do neiskorištenih i neafirmisanih prelijepih planina Lola i Javorje učinio bi mnogo za taj kraj. Bolji put do Ljevišta, otvorio bi nove mogućnosti za tamošnje mještane, koji su među najuspješnijim kolašinskim stočarima.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo