Povežite se sa nama

Izdvojeno

KOLAŠINSKI KOMUNALNI RED: Kokošinjci i svinjci uz elitne hotele 

Objavljeno prije

na

Odluka o komunalnom redu, koja je donesena prije dvije godine, imala je za cilj, između ostalog, da ograniči držanje krupne i sitne stoke, kao i peradi u više kolašinskih naselja i širem gradskom centru. Za sada, sve je ostalo samo na papiru

 

Sudeći prema stanju na terenu u Kolašinu, izgleda da se malo ko sjeća odredbi Odluke o komunalnom redu donesene prije dvije godine koja je izavala polemiku između tadašnje lokalne vlasti i dijela građana. Cilj donošenja tog akta bio je, kako su tada govorili u lokalnoj upravi, između ostalog, da se uredi oblast držanja i uzgajanja sitne i krupne stoke i peradi u prigradskim naseljima i širem centru grada. Time bi bilo omogućeno da budu uklonjene stotine štala, kokošinjaca, svinjaca i ostalih objekata za stoku i perad, između ostalog, i iz blizine novih hotela i objekata, mahom visoke kategorije, čija gradnja se planira, započela je ili završena. Takođe, i da se ograniči napasanje stoke u parkovima, duž šetališta i na sportsko-rekreativnim površinama. Ispostavilo se da lokalna vlast nema ni volje ni kapaciteta da sprovede u djelo ono što je aktom predviđeno.

Da je odluka sporovdena kako treba, mnoga domaćinstva u prigradskim naseljima bi morala da se odreknu domaćih životinja. Tim dokumentom predviđena je zabrana držanja i uzgajanja sitne i krupne stoke i peradi, od ušća Svinjače u Taru, uzvodno do ispod gradskog groblja. Zatim, od groblja, ulicom prema gradu, ulicom prema Željezničkoj stanici do spoja sa Ulicom Milivoja Bulatovića. Domaće životinje, stoji u odluci, ne mogu da drže i uzgajaju ni domaćinstva koja žive od Ulice Milivoja Bulatovića prema zaobilaznici, uz zaobilaznicu do mosta prema Gornjem Pažanju, a ni oni kojima je adresa uz potok Pažanj do Tare i dalje do ušća Svinjače.

„Zabranjeno je puštanje i napasanje sitne i krupne stoke van ograđenih travnatih prostora u sopstvenom vlasništvu, u okviru detaljnih urbanističkih planova (DUP) Smailagića Polje, Breza i Sportska zona. Izuzeto od toga, napasanje stoke se može obavljati na ograđenim travnatim površinama u tuđem vlasništvu, uz saglasnost vlasnika te površine. Na ostalim područjima, izvan granica definisanih prethodnim stavom, dozvoljeno je držanje i uzgajanje domaćih životinja. To pod uslovom da se objekti u kojima su smješteni redovno čiste i peru tako da svojim prisustvom ne ugrožavaju i ne zagađuju čovjekovu sredinu, a na način i pod uslovima propisanim posebnim propisima”, piše u Odluci.

Domaćinstva koja posjeduju štale, obore i živinarnike dužna su da te objekte udalje najmanje pet metara od granice sa imanjem koji je drugog vlasnika, odredbe su koje je trebalo da doprinesu komunalnom redu u turističkom mjestu.  Prostor za odlaganje stajskog đubriva mora biti udaljen od objekta susjeda najmanje 15 metara.  U vrijeme javne rasprave o tom aktu, rekacije Kolašinca su bile brojne i različite. Dio građana je tražio da se sporne odredbe povuku iz procedure, jer njihova primjena može, kako su tvrdili, „izazvati štete po budžet Opštine, uznemiriti građane, ugroziti njihove životne interese, a nekome i egzistenciju”. Bilo je mnogo i onih koji su zahtijevali proširenje granica, u okviru kojih se ne smije držati stoka.

Prošlo je više od dvije godine, stanje u progradskim naseljima nije se promijenilo.  Svakodnevno, bar po desetak krava pase oko sportkih terena na Lugu, a nije doprla nijedna informacija o uklanjanju pomoćnih objekata za stoku. Velike teškoće, tvrde, imaju i neki izdavaoci smještaja u najužem centru grada. Za Monitor su ispričali da njihovi gosti svakodnevno trpe ne zbog stoke, već zbog komšijskih lovačkih pasa u dvorištu tik pored apartmana.

„Komšija, čije se dvorište graniči sa mojim, ima nekoliko lovačkih pasa. Nesnosnu buku prave. Gostima aprtmana ne daju da odmore, a naročito su bučni u rano ujutro. Bivša lokalna vlast nije pokaza nimalo razumijevanja za ovaj moj problem, očekujem da ću sa predstavnicima aktuelne nešto uspjeti da riješim”, kaže Kolašinac koji živi od izdavanja privtanog smještaja u samom centru Kolašina.

Turisti i Kolašinci, koji krenu ka štetalištu na Tari, na lokaciji gdje su gotovi svi sportsko- rekreativni kapaciteti, neminovno će naići na mnogobrojna grla krupne i sitne stoke, ali i čopore pasa, čiji vlasnici žive u okolnim kućama. Prostor oko sportskih terena i uz put prema šetalištu na Tari, koji čine opštinske parcele, godinama se koristi za ispašu.  Neki od stočara iz prigradskih naselja stoku napasaju i u parku, tik uz hotel Bjanka.

Uz Svinjaču, pritoku Tare, na obje obale i dalje stoje desetine improvizovanih objekata za stoku. Bolje stanje nije ni na Brezi, a na starom pazarištu, se u dvorištu jedne od starijih stambenih zgrada, nalaze desetine kućica za pse i pomoćnih objekata za živinu.

U lokalnoj upravi podsjećaju da su i odluku o komunalnom redu i sadašnje stanje naslijedili od predhodnika. Svjesni su objašnjavau da se stanje mora mijenjati.

„Svaka odluka treba da nađe mjeru između prava i interesa građana i strateških pravaca razvoja Kolašina. Odluka o kumunalnom redu, kako i svaki akt koji se tiče kvaliteta života u našem gradu, biće preispitani. Naše opredjeljenje je da se važeće odluke i one koje tek treba da se usvoje neselektivno primjenjuju”, objašnjavaju u Opštini.

Sve i da su se lokalne vlasti držale propisa, ostao bi veliki problem za sve one koji se bave turizmom u dijelu Gornjeg Pažanja. Pojedini mještani tog naselja, uključujući i vlasnika hotela Dream house Zorana Popovića, prilikom javne rasprave, tražili su pomjeranje granica zabrane. Predlagači su odbacili te primjedbe.

„Vlasnik sam hotela sa 4 zvjezdice i onemogućeno mi je da obavljam svoju djelatnost, jer je javna površina uz potok Pažanj uzurpirana divljom gradnjom. Već dva puta sam se obraćao Opštini da se taj dio javne površine uredi, jer su izgrađeni improvizovani drveni, limeni i kartonski objekti u kojima su smješteni stoka, živina, sijeno, stajsko đubrivo, razni otpad …”, napisao je Popović Opštini Kolašin.

On kaže da je život u tom naselju postao nepodnošljiv i da mu je onemogućeno bavljenje turizmom, sportom i rekreacijom. Njegove komšije podsjećaju da je obećano uklanjanje štala, svinjaca i deponija uz potok Pažanj.  Veliki broj Kolašinca je tražio i da se granica zabrane držanja stoke pomjeri prema Šljivovici…

„Zabranom držanja i uzgajanja sitne i krupne stoke i peradi je obuhvaćen mahom prostor u centru grada, dok je na području u oviru DUP-ova Smailagića Polje, Breza i Sportska zona zabranjeno puštanje i napasanje van ograđenih travnatih površina u sopstvenom vlasništvu… Granice naselja Gornji i Donji Pažanj nijesu određene, a za dio tog područja izvan DUP-a Centar donešen je DUP Sportska zona, te se stoga zemljište još tretira kao poljoprivredno”, obrazložili su predlagači.

Kolašinci, koji žive nadomak centra grada i drže stoku, kažu da tako izdržavaju porodice.  Svog imanja nemaju, a ni načina da stoku štalski hrane tokom cijele godine.

„Imam tri rasne krave koje držim u štali u naselju blizu sportskih terena. Držim i jednu svinju i nekoliko kokošaka. Komšije imaju nekoliko koza. Svima nama to nije hobi već životna potreba. Krave ne mogu 12 mjeseci u štali sve i kad bih imala mogućnosti da im kupujem hranu. Dva-tri sata ispaše mnogo znači. Mogu da smetaju samo ovima našima, strani turisti se oduševe i maze ih”, kaže Kolašinka koja napasa stoku uz pješačku stazu od sportske hale prema šetalištu.

Smatra da neke odredbe Odluke ne odgovraju načinu života mještana iz prigradskih naselja. Lokalnoj vlasti poručuje da obrate pažnju na one koji svakodnevno ostavljaju gomile smeća po sportskoj zoni.

Argumenti njenih komšija su slični. Tvrde da stoku napasaju kad se ne održavaju sportski događaji i kad je malo ljudi na terenima. Objašnjavaju da su ih svega nekoliko puta opomenuli iz Komunalne policije, ali ih nikada nijesu kaznili.

Jasno je da kokošinjci, štale i svinjci ne mogu ostati pored planiranih elitnih hotela i poslovno-stambenih objekata. Ako lokalna vlast ne bude imala volje, komunalni red najvjerovatnije će uvoditi investitori, koji najavljuju basnoslovna ulaganja u hotele visoke kategorije u više kolašinskih prigradskih naselja.

                                                                              Dragana  ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

UDRUŽENI PODUHVAT VUČIĆEVIH POLITIČARA, UDBE I EPISKOPA SPC: Nemoć u UN iskaljuju na Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kampanja nakon najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu vidno je orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine

 

 Od tzv. antibirokratske revolucije 1989. godine teško da je bilo toliko povika i gnjeva na malu Crnu Goru od strane srpskog sv(ij)eta diljem regiona. Razlog je navodna izdaja „bratske Srbije“ i „interesa srpskog naroda“ zbog najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu. Kampanja je vidno orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine. Tada je crnogorska Mitropolija predvođena pokojnim Amfilohijem Radovićem ostala po strani referendumske kampanje pozvavši se na jevanđeosku maksimu „caru carevo, Bogu božje“.

U ovom slučaju se prije pet dana u kampanju uključio i sadašnji mitropolit Joanikije Mićović kome norme Jevanđelja i hrišćanske vjere ne važe kada su politički interesi Beograda i Moskve u pitanju. Mitropolit se prvo na uskršnjoj liturgiji 5.maja u Podgorici, kojoj su prisustvovali premijer, predsjednik i drugi zvaničnici, pojavio sa ruskim carskim grbom na vladičanskoj kapi (mitri). Istina, na štitu grba nije bilo ruskog Sv. Đorđa, (vjerovatno ciljana „korisna nejasnoća“) ali je ornament svakako ruski stiliziran i poruka je jasna. Kasnije je, slijedeći  poruku patrijrha SPC  Porfirija,  Joanikije rekao da „pri­ča o sre­bre­nič­kom ge­no­ci­du ni­je na­uč­no ute­me­lje­na, ali je i te ka­ko po­li­tič­ki mo­ti­vi­sa­na“. Tamo se desio, rekao je  zločin ali „lobiranje, sponzorisanje i propagiranje priče o genocidu u Srebrenici, ne može nadoknaditi nedostatke dokaza za održivost te priče“. Poruka mitropolita je da Crna Gora ne treba glasati predloženu Rezoluciju kako bi „uvijek bila otvorena za istinu,…sačuvala svoje dostojanstvo…(i) svoju unutrašnju stabilnost“.

Da je unutrašnja stabilnost i koaliciona Vlada narušena vidi se i iz izjave lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića koji je „saopštio premijeru da teško možemo nastaviti da podržavamo njegovu Vladu ukoliko CG podrži Rezoluciju“ u UN-u. Pojedini vučićevski mediji u zemlji i van su pozvali na organizaciju protesta i litije koje bi predvoditi episkopi. Andrija Mandić, predsjednik državne Skupštine i lider Nove srpske demokratije (NSD) nije prijetio izlaskom iz vlasti, na koju je toliko vremena čekao, ali je rekao da „mi srpski lideri u Crnoj Gori tu Rezoluciju i pokušaj da se Srbi proglase genocidnim narodom doživljavamo kao problem“.

Situacija u kojoj se našla Vlada predvođena Pokretom Evropa sad (PES) nije nimalo zavidna. Još se ne zna kako će proći pokušaj Crne Gore da amandmanski djeluje na prijedlog Rezolucije čime bi se dodatno naglasila individualna krivica za genocid i pozvalo na dosljedno poštovanje Dejtonskog sporazuma. Međutim, podnošenje amandamana nije umirilo Beograd i njegove u Crnoj Gori. Knežević je amandmane uporedio sa „čajem od nane“, da „djeluju neubjedljivo“ i da je „jasno da će Crna Gora ući u ozbiljnu vrstu nestabilnosti“. Srbijanski vanjski ministar Marko Đurić je rekao kako amandmani služe „pred javnosti u Crnoj Gori da ne bi izgledalo ‘da su protiv bratske Srbije'”.

U predloženom tekstu Rezolucije nema ni govora o bilo kakvoj genocidnosti srpskog naroda (kojom ciljano manipuliraju Vučić, Mandić, episkopi i drugi).  Formalno, crnogorski amandmani izgledaju suvišni. Glavna smetnja srpskim nacionalistima je da Rezolucija „bezrezervno osuđuje svako negiranje genocida u Srebrenici“, „iskrivljavanje (činjenica)“ i što se „osuđuje veličanje onih koji su osuđeni za ratne zločine… i genocid pred međunarodnim sudovima“. Ne treba puno gledati srbijanske režimske medije i uočiti dobro organizovanu „kulturu“ poricanja ili drastičnog umanjivanja srpskih zločina iz 90-tih i 40-tih uz stalno veličanje i gostovanje osuđenih ratnih zločinaca na udarnim televizijskim terminima. Kada se doda Vučićevo lamentiranje i horsko ponavljanje njegovih sljedbenika da „za genocidne nas proglašavaju ubice i njihovi potomci jer smo izbegli njihov srbosek“ jasno je da su njihove  namjere drugačije od deklarativne borbe za istinu.

Izvještaji poslijeratne Komisije Vlade Republike Srpske kao i ratni izvještaji Vojske Republike Srpske (VRS) i drugih institucija RS-a dovoljno govore da se genocid desio u Srebrenici i u kakvim razmjerama, o čemu je Monitor već pisao. To je nekada bio i zvanični stav sadašnjeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.

Beograd slijedi stavove režima Rusije i Turske koje takođe osuđuju zločine ali negiraju genocid nad ukrajinskim narodom 1932-1933 (milioni umorenih vještački stvorenom glađu) i nad Jermenima u Turskoj tokom Prvog svjetskog rata (do 1.5 milion stradalih).

Osim negiranja genocida u Srebrenici i onog  u crnogorskom i srbijanskom Sandžaku 1943. (kada četnički koljači nisu štedjeli ni djecu) zvanična Srbija je ponovo pokrenula i priču o ustaškom genocidu tokom Drugog svjetskog rata sa posebnim akcentom na koncentracioni logor Jasenovac u Hrvatskoj, kao kontratežu. Taj vrući krompir treba uvaliti Crnoj Gori.

Naime, rezolucija o Jasenovcu koju srbijanski parlament nije izglasao 2021. Godine, sad treba da se nađe pred crnogorskim poslanicima kako je najavio prije sedmicu Mandić i za koju očekuje stoprocentnu podršku. Milan Knežević je takođe najavio isto naglasivši da ako „dođe do usvajanja rezolucije o genocidu u Jasenovcu, Crna Gora će biti prva država u Evropi koja je donijela rezoluciju … i iskazala pijetet za preko 700 hiljada ubijenih Jevreja, Srba i Roma“. Prije tri dana Knežević je dodao da je rezolucija o Jasenovcu „dobra za regionalno pomirenje, afirmaciju dobrosusjedskih odnosa, evropske integracije, suočavanje s prošlošću“ i da se „u njoj se hrvatski narod ne pominje kao genocidni“.

Knežević voljno zaboravlja da se ni u UN-ovoj predloženoj Rezoluciji o Srebrenici srpski „narod ne pominje kao genocidni“ iako on tvrdi suprotno, dok se za razliku od Srbije Hrvatska ipak „suočava sa prošlošću“. Svake godine se vrši komemoracija u Jasenovcu dok zvanična Hrvatska osuđuje ustaške zločine i, opet za razliku od Srbije, ne vrši zvaničnu reviziju istorije. Revizionisti koji postoje u Hrvatskoj nemaju udarne termine na državnim televizijama niti se propagiraju i sudski rehabilitiraju ustaški ratni zločinci kao u Srbiji četnici i oni iz ratova 90-tih. To  je nedavno u jednoj emisiji na Happy TV priznao i Vučićev propagandista Milomir Marić kada je ugostio Vojislava Šešelja i proustaškog revizionistu Igora Vukića.

Opasnom Vučićevom narativu u Srbiji i Crnoj Gori se malo ko usuđuje suprotstaviti. Organizacije za ljudska prava i građanske partije kao da ne postoje za to. URA i njen lider i bivši premijer Dritan AbazovićBošnjačka stranka kao nacionalna stranka, Demokrate i PES ćute kao zaliveni na otvorene manipulacije oko Srebrenice i Jasenovca.

Hrvatska je na najave novih poteza Vučićevaca u crnogorskom parlamentu reagovala slanjem protestne note uz očekivanja da Crna Gora odustane od toga zbog negativnih refleksija na bilateralne odnose i eventualne blokade na evropskom putu. Sa Hrvatskom tek predstoji određivanje granice na moru kod Prevlake i još neki izazovi. Treba se podsjetiti da je Crna Gora predvođena bivšim liderima ( Momirom Bulatovićem, Milom Đukanovićem i Svetozarom Marovićem) učestvovala, kao Miloševićevv  satrap, u agresiji na Hrvatsku 1991. godine uz brojne pljačke i zločine prema stanovništvu Konavala i Dubrovnika koji nikada nisu dobili ozbiljno sudsko finale. Dobrim dijelom su i hrvatski zvaničnici,   iz njima znanih razloga, prigrlili kao prijatelje bivše ratne huškače iz DPS-a.

Oko Jasenovca ne postoji ništa sporno što bi opravdalo rezoluciju. Čak i ministar vanjskih poslova  Filip Ivanović u odgovoru na hrvatsku notu priznaje da „hrvatska država, uključujući i njen vrh, dostojno obilježava sjećanje na nevino stradale jasenovačke žrtve“. Niko ozbiljan neće negirati zločine u logoru u kome je poimenice stradalo preko 83 hiljade ljudi (brojka koja može ići neku hiljadu ispod/iznad zbog kompleksnosti popisivanja). Od toga u najvećem broju su Srbi – nešto preko 47 i po hiljada. Broj stradalih Crnogoraca logoru iznosi 44 (četrdeset i četiri slovima) tokom četiri godine postojanja logora. Moguće je da su pred kraj rata u njemu likvidirani i četnički komandanti iz Crne Gore predvođeni Pavlom Đurišićem, koje je ustaška vojska zarobila nakon bitke na Lijevča Polju.  Vojvoda Pavle i njegovi koljači nisu nikakve nevine žrtve. Upravo njima ovdašnji  episkopi svake godine održavaju parastose kao „slugama Boga“ i srbijanske dinastije praveći se slijepi na njihovu krvavu zaostavštinu.

Za Crnu Goru i njenu Skupštinu je puno važnije da se  pozabavi zločinima i genocidom na njenoj teritoriji i nad njenim stanovništvom u Drugom svjetskom ratu. Prošle godine se navršilo 80 godina četničkog klanja Bošnjaka na sjeveru Crne Gore 1943. bez ijedne komemoracije. Vojvoda Pavle je detaljno javio Draži Mihailoviću da su njegovi između ostalog uništili „do 8 hiljada žrtava, žena, staraca i dece“ i da je na drugim mjestima „sve ostalo (zatečeno muslimansko) stanovništvo uništeno“. Ove godine će se navršiti i 100 godina najvećeg mirnodopskog pokolja u Crnoj Gori u Šahovićima (opština Bijelo Polje) kada je razularena masa pobila na stotine muslimana i ostale protjerala. Za taj zločin niko nije odgovarao niti je ikade provedena istraga.

Dug Crne Gore prema hiljadama nevino ubijenih na njenoj teritoriji je sigurno veći i važniji od miješanja u  kompleksne srpsko-hrvatske odnose za račun Vučića i njegovih službi.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

APELACIONI SUD SILOVATELJU MALOLJETNICE DUPLO SMANJIO KAZNU: Nasilje u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu, te je sa maksimalne od 15 smanjio na osam godina.  Odluka je izazvala bijes javnosti, brojne reakcije i proteste

Maloljetnicu od 15 godina je pod prinudom početkom 2020. u svoju kuću odveo 50-godišnji  komšija B.B. ,,Ako ne dođe kod njega da ga nešto posluša” roditelji će joj ostati bez posla. Prijetnje su pojačavane, zaprijetio je i da će joj oca ubiti.

Djevojčica je krila od roditelja šta joj se dešava, dok otac nije primijetio promjene u njenom ponašanju, pregledao njen telefon i pronašao poruke komšije. Potom je djevojčica bratu ispričala o nasilnim seksualnim odnosima koje je mjesecima trpjela. Porodica je slučaj prijavila policiji nakon čega je silovatelj uhapšen i pritvoren.

Viši sud je, u dva navrata u julu 2022. i novembru 2023, B.B. osudio na maksimalnu kaznu zatvora od 15 godina. Sud je utvrdio da je B.B. od januara do juna 2020, upotrebom sile i prijetnje, u više navrata silovao djevojčicu, prijeteći joj da će joj ubiti oca ako nekome kaže.

Apelacioni sud je u februaru prošle godine ukinuo prvostepenu presudu Višeg suda koju je potpisala i jula 2022. godine donijela sutkinja Vesna Kovačević. Ona je B. B. osudila na 15 godina zatvora, ali je tadašnjom odlukom Apelacionog suda silovatelj vraćen na ponovno suđenje. Nakon toga, u novembru prošle godine sudija Višeg suda Veljko Radovanović donosi istovjetnu presudu kao i sutkinja Kovačević.

Apelacioni sud je sada preinačio odluku i smanjio kaznu sa 15 na osam godina.

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu. Posljednja odluka Apelacionog suda je pravosnažna.  Ako ona ostane na snazi B.B, koji je već četiri godine u pritvoru izaći će iz zatvora tokom 20**08.????

Odluka Apelacinog suda izazvala je bijes javnosti i brojne reakcije. U srijedu je ispred ovog suda održan protest više desetina građana.  ,,Strože kazne za zločine nad djecom”, ,,Smanjite silovanje, ne kaznu”, ,,Osam godina zatvora za doživotnu traumu”, ,,Produženo silovanje nema prenaglašen značaj”, neki su od transparenata koji su se mogli vidjeti na protestu.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo