Povežite se sa nama

Izdvojeno

U CRNOGORSKIM DOMAĆINSTVIMA VIŠE ORUŽJA NEGO KOMPJUTERA: Ko će to da razoruža

Objavljeno prije

2 sedmice

na

Prema podacima Ministarstva unutrašnih poslova, u Crnoj Gori je izdato  više od 100.000 oružnih listova. Nelegalnom oružju se broj ne zna, ali su procjene da ga ima isto koliko i legalnog. Optimističkije policijske procjene govore o brojci od 40.000 do 80.000 komada nelegalnog oružja

 

Četrnaestogodišnjak i osamnaestogodišnjak u utorak su uhapšeni u Plavu zbog vatrenog oružja. Policija je u kući, koju koristi maloljetnik, pronašla i oduzela automatsku pušku marke CZ, sa okvirom u kojem se nalazilo 14 komada municije, RAP sa tri okvira za oduzetu automatsku pušku, pušku marke ‘CZ’ M48 u ilegalnom posjedu, pušku marke ‘mauzer’ sa važečim oružnim listom, 1.029 komada municije kalibra 7,62mm, vazdušnu pušku i jedan lovački nož. Policija je saopštila i sumnjaju da su maloljetnik i 18-godišnjak „iz kuće iznosili automatsku pušku i odlazili na obližnju planinu kako bi vježbali gađanje iz navedenog oružja“.

Istog dana na jugu, kotorska policija je kontrolom 18-godišnjaka iz Risna u njegovom automobilu, na školskom parkingu, pronašla više komada noževa, bodeža i metalnih bokseva.

Pojačana kontrola policije uslijedila je nakon dva masovna ubistva koja su se u dva dana desila u Srbiji. „Izvršićemo gotovo potpuno razoružanje Srbije“, najavio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Uslijedile su mjere koje je donijela Vlada Srbije – u narednih šest mjeseci sprovešće se kontrola svih vlasnika oružja tokom koje će se provjeravati da li oni čuvaju oružje na bezbjedan način i da li je na adekvatan način spriječen pristup oružju i municiji maloljetnicima i drugim neovlašćenim licima; procedure za izdavanje novih dozvola biće dodatno pooštrene, a MUP će izdati i moratorijum na izdavanje bilo kakvog oružja u naredne dvije godine.

„Neke procene idu od toga da ima 900.000 komada oružja u posedu građana i barem isto toliko u nelegalnom posedu, dok druge čak pokazuju da je tri puta više nelegalnog oružja“, izjavio je za Dojče vele (DW) direktor istraživanja u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku (BCBP) Predrag Petrović. On je dodao da „prema zvaničnim podacima MUP-a od pre dve godine, u Srbiji je bilo 920.000 komada oružja, a u međuvremenu je vraćeno 50-60.000 komada“.

Srbija, sa Crnom Gorom, dijeli treće mjesto na svjetskoj listi posjedovanja oružja kod civila. Najveću količinu oružja na 100 stanovnika imaju Sjedinjene Američke Države 120,5, slijedi Jemen sa 52,8, pa Crna Gora i Srbija – 39,1.

Ova procjena je rezultat istraživanja međunarodne agencije Small Arms Survey sa sjedištem u Ženevi. Objavljena je 2018. i govori da u Crnoj Gori ima ukupno 245.000 komada oružja, a da je od tog broja više od pola, 140.000, nelegalno. Iz crnogorske policije izrazili su sumnje u tačnost ovih podataka i nedavno naglasili da su tražili od ove organizacije na osnovu kojih kriterijuma su obavili istraživanje, ali da odgovor nikada nijesu dobili.

I prema zvaničnim podacima, naoružanja u Crnoj Gori je premnogo.  Prema podacima Ministarstva unutrašnih poslova, izdato je više od 100.000 oružnih listova. Nelegalnom oružju se broj ne zna, ali procjene su da ga ima isto koliko i legalnog, optimističkije policijske procjene govore o brojci od 40.000 do 80.000 komada nelegalnog oružja.

Ivan Pekić iz Internacionalne policijske organizacije rekao je da, prema posljednjim zvaničnim podacima specijalizovanih kuća, građani Crne Gore posjeduju oko 130.000 komada vatrenog oružja, a nezvanični podaci govore da postoji i oko 80.000 komada oružja u nelegalnom posjedu, prenosi RTCG. Citira se i izjava nekadašnjeg službenika MUP-a Ranka Vukovića, koji je do 1994. radio na izdavanju i oduzimanju dozvola za oružje, koji je naveo da je tada u Crnoj Gori samo 20.000 građana imalo dozvolu za posjedovanje vatrenog oružja.

Crna Gora ima nešto preko 190.000 domaćinstava, prema popisu stanovništva iz 2011. godine, pa statistički ispada da svako domaćinstvo ima neki komad vatrenog oružja. Poređenja radi, prema podacima Monstata, za prošlu godinu, pristup internetu pomoću personalnog računara u Crnoj Gori ima samo 33,9 odsto domaćinstava, preko laptopa, netbooka i tableta 68,4, a preko mobilnog telefona 98,9 odsto domaćinstava.

Petrović iz Beogradskog centru za bezbednosnu politiku je upozorio da među građanima još uvijek postoji velika količina ilegalnog oružja koje je zaostalo iz ratova devedesetih. „To se delilo stanovništvu bez bilo kakvih evidencija i niko ne može da uđe u trag tom oružju“, podsjeća Petrović. ,,Mi ni danas ne znamo gde je nestalo naoružanje iz magacina JNA – od zolji, pištolja i bombi, do težeg naoružanja“, upozorio je Pekić.

Monitor je pisao o ukradenom naoružanju iz kasarni i vojnih magacina nakon ratova devedesetih, kao i o tome da je Crna Gora bila jedna od ruta za krijumčarenje ovog oružja. Nakon terorističkog napada u Parizu 2015, u kojem je ubijeno 130 ljudi, ispostavilo se da su korišteni kalašnjikovi bivše JNA. Nagađanja da su ukradeni u Crnoj Gori kasnije nijesu potvrđena.

Za razliku od Crne Gore, u Srbiji je tokom kacije Sablja, nakon ubistva premijera Zorana Đinđića, izvršeno djelimično razoružanje, kada je vraćeno oko 50.000 komada naoružanja. Prema istraživanju UNDP-a od 2012, stanovnici Zapadnog Balkana su vlastima predali skoro 190.000 komada nelegalnog oružja.

Ministar bez portfelja Zoran Miljanić nedavno je izjavio da legalnu dozvolu za držanje oružja u Crnoj Gori ima 52.340 građana, a da  „ilegalnih, po nekim istraživanjima koje su radile strane kuće, u Crnoj Gori bi moglo da bude između 40 i 80 hiljada“. Naveo je i da su najveći problem u Crnoj Gori, kako je rekao, „veze i protekcija“, odnosno „da neko ko nije zdravstveno u stanju“ može doći do dozvole za posjedovanje oružja.

Ova priča je aktuelizovana nakon masovnog ubistva na Cetinju 12. avgusta prošle godine. Vuk Borilović koji je ubio deset, a ranio šest osoba imao je urednu dozvolu za oružje, a istovremeno je potvrđeno da je kobnog dana imao zakazan pregled kod psihijatra.

Procedura nalaže da je licu koje želi da ima oružje neophodna, između ostalog, ljekarska potvrda o zdravstvenoj sposobnosti. Komisije za izdavanje uvjerenja sastavljene su od više ljekara među kojima su psihijatar i psiholog, a radi se i test na psihoaktivne supstance. Međutim, nakon masakra na Cetinju, neki od članova Komisije su progovorili o tome da ima zdravstvenih ustanova koje vrlo lako izdaju uvjerenja na neprimjeren i neadekvatan način: „Vrlo često se dešava da kada mi napišemo da neko nije sposoban, to lice poslije par dana kod njih dobije uvjerenje“.

Opomena sa Cetinja kao da nije bila dovoljna pa se ubrzo stalo sa pričom o neophodnosti razoružavanja. Nakon tragedija u Srbiji, crnogorska policija je saopštila da je pojačala kontrole u cilju pronalaska oružja u ilegalnom posjedu građana, uz obećanje da će službenici Uprave policije i u narednom periodu nastaviti sa pojačanim aktivnostima na ovom planu.

Posljednjih dana MUP podsjeća na skoro zaboravljenu kampanju Poštuj život vrati oružje i apeluje na građane, koji kod kuće imaju naoružanje, da ga bez pravnih posljedica, bilo da je ono legalno ili ilegalno predaju policiji. Takođe, pozivaju da građani anonimno prijave, ukoliko znaju da neko posjeduje nelegalno oružje.

Svaki građanin, shodno Zakonu o oružju, može bez bilo kakvih pravnih posljedica nesmetano i dobrovoljno policiji predati vatreno oružje bez obzira na to da li za njega imaju dozvolu ili ne i nezavisno o kojoj kategoriji vatrenog oružja je riječ. Dovoljno je, ističu iz policije, da se jave na broj 122, nakon čega će ga policija preuzeti i izdati potvrdu.

Dosadašnji učinci ove akcije, s obzirom na procjene o broju oružja u Crnoj Gori, nijesu spektakularni. Iz policije su saopštili da su od stupanja na snagu Zakona o oružju 2015. godine do danas građani  dobrovoljno vratili 2.011 komada vatrenog oružja, 291 minsko eksplozivno sredstvo (najčešće ručne bombe), 1.118 komada djelova oružja, 35.571 komad metaka različitog kalibra.

Očigledno da pravo razoružanje treba tek da uslijedi.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

FOKUS

JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima

 

Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.

Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.

Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori  pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.

Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Iako je Siniša Raičević bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave prihoda i carina, Vlada je za tu funkciju imenovala Vladimira Bulajića. Raičević je podnio tužbu Upravnom sudu u kojoj navodi da procedura nije ispoštovana

 

Siniša Raičević je ove nedjelje podnio tužbu Upravnom sudu kojim pobija rješenje o imenovanju direktora Uprave prihoda i carina Vladimira Bulajića.

Dugogodišnji carinik, zviždač, sada upravnik Carinarnice Podgorica, Raičević je bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave koji je objavljen 20. januara 2023.

Početkom marta Uprava za ljudske resurse utvrdila je Listu za izbor kandidata po javnom konkursu za direktora Uprave prihoda i carina. Raičević je na postupku provjere kompetencija, znanja i sposobnosti ostvario 37 bodova, Bulajić 35,67 i Milena Petričević 28,67 bodova.

Vlada na sjednici 20. aprila 2023. donosi rješenje o imenovanju Bulajića za direktora Uprave carina i prihoda na period od pet godina. Predlog za njegovo imenovanje dao je ministar finansija Aleksandar Damjanović, koji je obrazložio da je nakon konkursa, 8. marta obavio razgovor sa kandidatima: „Kandidat Vladimir Bulajić je tokom intervjua pokazao znanje i stručnost, koje se bazira na dugogodišnjem radu u Upravi prihoda i carina, kao i odlično poznavanje nadležnosti Uprave u kojoj se imenuje za direktora. Takođe, imenovani je kao vršilac dužnosti obavljao poslove direktora Uprave i pokazao odlučne vještine i sposobnosti za tu poziciju“, navodi se u obrazloženju koje je Damjanović predložio na sjednici Vlade.

„Koja je svrha javnih konkursa i ocjenjivanja kandidata ako se unaprijed zna ko će biti imenovan“, kaže za Monitor Raičević.

On je 12. marta pisao premijeru Dritanu Abazoviću obrazlažući da je prilikom prijavljivanja na javni konkurs naišao na opstrukcije i pokušaj diskreditacije od predstavnika Ministarstva finansija. I pored toga bio je prvorangirani na konkursu.

„Slobodan sam da postavim jedno logično pitanje, čemu javni konkursi, ukoliko se favorizuju pojedini kandidati, unaprijed im se obeća mjesto za koje se raspiše javni konkurs, a ako se ipak desi da prvorangirani ne bude favorizovani kandidat, komplet postupak imenovanja pokuša da se ospori i obesmisli“, navodi Raičević u pismu premijeru.

On ističe da nije ispoštovan rok za predlog kandidata. Navodi da je ministar finansija bio u zakonskoj obavezi da od utvrđivanja rang liste 3. marta, u roku od 10 dana predloži Vladi kandidata za imenovanje direktora Uprave prihoda i carina.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo