Povežite se sa nama

PARALELE

Komunisti i crnogorsko nacionalno pitanje

Objavljeno prije

na

Pitanje crnogorske nacije bilo je veoma zastupljenatema u prethodnome vijeku. Državotvorna nacija koja je za razliku od mnogih južnoslovenskih živjela ekskluzivitet faktičke nezavisnosti u dobrom dijelu novovjekovne istorije, ipak je usljed kolizije najrazličitijih političko-kulturnih tokova imala velikih problema u samodefiniciji i samorefleksiji. U crnogorskom identitetu shvaćenom u metaetničkoj ravni pomiješano je mnogo drugih identiteta, što ga s jedne strane čini bogatim i još „posebnijim” u odnosu na ostatak Balkana, ali s druge strane veoma teškim za prikazati i raščlaniti u njegovom više no hiljadugišnjem hodu.

Konstituisanje nacija u XIX vijeku zaobišlo je Crnu Goru budući da je umjesto nacionalnog programa crnogorska elita izgrađivala jedan ideološko-nadnacionalni koncept, usmjeravan ka širenju državnih granica, interslovenskom oslobođenju i političkom profitiranju dinastije, a ne zaštiti i definisanju sopstvenog. Narative o temporalnosti i identitetu u Crnoj Gori do 1945. godine odlično je opisao češki istoričar František Šistek.

Nakon 1945. i dolaska komunista na vlast istoriji crnogorske nacije posvetilo se više prostora, naročito sedamdesetih godina XX vijeka kad su osnovane prve crnogorske visokoškolske i naučne institucije koje su mogle propitivati crnogorski nacion. Komunistička partija iako više okrenuta internacionalizmu i klasama, u svojim je zvaničnim dokumentima tretirala položaj Crnogoraca i nekim svojim programskim načelima konstruisala dalje nacionalne tokove. Upravo to je tema reprezentativne monografije Komunisti Crne Gore i crnogorsko nacionalno pitanje 1919–1989 koju potpisuje dr Branislav Marović, čitalačkoj publici prevashodno poznat po svojoj sintezi Ekonomska istorije Crne Gore I i II, ali i knjigama koje se bave crnogorskim društveno-ekonomskim razvojem, istorijom stočarstva, istorijom privredne komore i mnogim drugim stručnim radovima.

Marovićevu knjigu možemo definisati kao – naučno provokativnu, metodološki jasno uokvirenu i prije svega naučnim aparatom usaglašenu – pošto je autor koristio izvore različite provenijencije, izbjegavajući tendencioznost i dogmatski determinizam. Galantnost i lakoća stila stoje paralelno s težinom tema koje se konceptualizuju u djelu – viđenje pitanja crnogorskoga nacionalnog pitanja u očima domaćih komunista. Autor hermeneutičkom marljivošću iščitava i analizira sva partijska dokumenta od 1919. do 1989. godine u kojima komunisti tretiraju pitanja crnogorske nacije dovodeći ih u kontekst s političkim dešavanjima koja su pratila njihove zaključke. Čitaoci će biti u prilici da zađu u dvorane crnogorskoga i jugoslovenskoga komunizma koji je definisao pravo na „gledanje” istorije crnogorske nacije.

Marović razobličava teze hegemonijske i pansrpske istoriografije koja nastoji komuniste predstaviti kao „očeve” Crnogoraca i pravi zasebnu periodizaciju komunističkog odnosa prema crnogorskom nacionalnom pitanju. Marovića karaktriše dobro poznavanje teorijskih osnova marksizma-lenjinizma i osnova jugoslovenskog „kardeljizma”, što mu je omogućilo izuzetne opservacije i zaključke. On nas upoznaje s teorijskim siromaštvom crnogorskih komunista u međuratnom periodu i njihovim problemima da artikulišu i konkretno, komunistički prihvatljivo definišu dugo trajanje crnogorskoga identiteta; zatim s uobličavanjem ideje o crnogorskoj naciji kod komunista u toku Drugoga svjetskog rata i njenim konačnim konstituisanjem u peru Milovana Đilasa i kasnije Dima Vujovića.

Kritičkim osvrtom na Đilasove i Vujovićeve teze Marović je došao do zaključaka, što je podupro izvorima, da je model dualnoga identiteta umnogome usporio nacionalnu emancipaciju kod nas i krajem devedestih otvorio vrata velikosrpskome nacionalizmu.

Siguran sam da će javnost najviše zainteresovati potonje poglavlje monografije u kojemu autor pravi analizu rezultata popisa od 1948. do 2011. godine i komparira ih s rezultatima izbora u višestranačkoj Crnoj Gori, tražeći odgovore o nacionalnoj prekompoziciji u Crnoj Gori na posljednjim popisima. Iako je Marović rođen 1933. godine, ova knjiga odiše mladalačkim entuzijazmom, pa se nadamo da će nas brzo obradovati još nekim ovako atraktivnim i meritornim naslovom.

Boban BATRIĆEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Revolveri u naoružanju crnogorske vojske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je bajonet itekako bio popularan početkom XX vijeka u vježbama za blisku borbu, crnogorski vojnici nijesu voljeli da se puno oslanjaju na njega jer im je smetao pri ciljanju. Zbog toga je u vojnim krugovima crnogorske vojske odlučeno da je za blisku borbu najbolje koristiti revolver. Time se računalo da jedan dobar strijelac može da savlada pet do sedam neprijatelja u borbi prsa u prsa. Mnogi izvještaji, naročito oni iz Drugoga balkanskoga rata kazuju nam da su Crnogorci upravo zbog toga bili izuzetno opasni u jurišima kad se približe neprijatelju, što su dobro ośetili bugarski vojnici. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Njegoš na ratištu devedesetih

Objavljeno prije

na

Objavio:

O upotrebi velikog pjesnika u različite svrhe do sada je puno napisano. No, posebno zanimljivom čini se njegova epizoda u toku „rata za mir”. Slijepo slijedeći instrukcije Slobodana Miloševića, crnogorska vlast uzela je aktivnog učešća u raspadu Jugoslavije. Ljeta 1991. godine sprovedena je mobilizacija rezervnoga sastava JNA u Crnoj Gori, koja je septembra mjeseca raspoređena po istočnoj Hercegovini i okolini Dubrovnika. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Crnogorski internirci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno je crnogorskoj javnosti prezentovana veoma zanimljiva knjiga istoričara Vukote Vukotića. Radi se o zborniku dokumenata Internacija stanovništva Crne Gore 1916 – 1918 u izdanju Državnoga arhiva Crne Gore koji predstavlja plod njegova višegodišnjeg studioznog i metodičnog istraživanja crnogorske ratne građe pohranjene u crnogorskoj riznici pamćenja. U njoj nalazimo pokušaj da se potomcima crnogorskih stradalnika, ali i čitavoj crnogorskoj javnosti prezentuju imena crnogorskih interniraca i okolnosti u kojima su proživljavali trenutke svoje povijesne drame. Spiskovi su sortirani prema izvještajima i heurističkoj bazi koja je ostala iza djelovanja Crnogorskoga Crvenoga krsta u Neiju, u Francuskoj, a koji je bio jedna od najznačajnijh naših institucija humanosti u toku Prvoga svjetskoga rata. Vukotić nastoji doći do konkretnih imena osoba koje su nasilno odvedene iz svoje domovine i rasute po tamnicama austrougarskoga okupatora. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo