Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KORUPCIJA NA LOKALNOM NIVOU: KOLEKTOR U ZETI: Posao vijeka ili prijetnja prirodi i ljudima

Objavljeno prije

na

Protekle nedjelje potpisan je ugovor za projekat izgradnje Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) u Podgorici. Projekat koji je već kršten kao opštinski posao vijeka, koštaće 50 miliona eura. Ugovore o kreditu sa Njemačkom bankom za obnovu i razvoj od 35 miliona eura i donaciju EU od 10 miliona, potpisali su sa sa crnogorske strane ministar finansija Darko Radunović, ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radunović, gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović i direktor Vodovoda Vladan Vučeljić.

Takođe prošle nedjelje mještani Botuna, sela u čijoj blizini je predviđena izgradnja kolektora, formirali su Odbor za zaštitu životne sredine. Oni već duže od deceniju protestuju protiv namjere Glavnog grada da u njihovoj neposrednoj blizini grade PPOV.

Peticije, protesti, upozorenja, do sada, nijesu pomogli. Iz Glavnog grada nikako da im otklone sumnje u to da će kolektor dodatno pogoršati životnu sredinu u kojoj žive. A njihovo iskustvo sa KAP-om, koji je tik pored ovog naselja, je ono što ih opominje.

,,Očigledno da život na ovom lokalitetu nema nikakvu perspektivu”, zaključak je Centra za ekotoksikološka ispitivanja iz 2004. o kvalitetu zemljišta u Botunu. Od tada se situacija dodatno pogoršala.

Mještani Botuna, sagovornici Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), kažu da su svjesni da je Podgorici neophodan kolektor i da nijesu protiv napretka grada, ali da apeluju na nadležne da se on ne gradi u blizini njihovog naselja već da se nađe neka druga lokacija.

Postojeći kolektor, kod Krivog mosta, sagrađen je 1978. godine, sa kapacitetom za 55 hiljada stanovnika, a sada prečišćava vodu za duplo više stanovnika, preko 100.000. Novo postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda projektovano je za 275.000 stanovnika, što bi trebalo da zadovolji potrebe glavnog grada u narednih 30 godina.

Iz preduzeća Vodovod i kanalizacija za CIN-CG su kazali da im nije potrebna saglasnost građana Botuna za planiranu izgradnju. Objašnjavaju da je lokacija potvrđena planskim dokumentima PUP-om iz 2013. i DUP-om iz 2008. godine. Navode za naše istraživanje i da se ova lokacija: ,,nalazi na najnižoj visinskoj tački na kojoj se može izgraditi cjelokupan sistem, što znači da će se sve komunalne otpadne vode glavnog grada na postrojenje dovoditi gravitaciono; ispuštene prečišćene vode će ići gravitaciono u recipijent tj, rijeku Moraču, kanalom ne dužim od 200 m; novo postrojenje u bilo kakvim hidrološkim uslovima ne može biti poplavljeno”.

Međutim, tokom prošle i ove godine mašinski inženjer Milorad Micko Vukotić više puta je u javnosti iznosio tezu po kojoj je isplativije kolektor izgraditi pored postojećeg na Kruševcu, za znatno manje pare.

Vukotić za CING-CG kaže da je ,,potpisima na kredit od 35 miliona, Podgorica legalizovala zagađivanje Zetske ravnice, preko rijeke Morače, Skadarskog jezera, Bojane, izvorišta Bolje sestre, za narednih četiri do pet godina, koliko je potrebno za izgradnju, a možda i više”.

Objašnjava da bi se ovaj ,,ekološki požar” mogao ugasiti za 12 mjeseci, izgradnjom još jednog uređaja, pored postojećeg, kapaciteta 75.000 ekvivalent stanovnika. ,,Za ovaj uređaj, Podgorica je dobila namjenskih devet miliona eura bespovratnih sredstava od EU. To je dovoljno za izgradnju uređaja pored sadašnjeg kolektora, koji bi prečišćavao sve otpadne vode koje sada prispijevaju i ulaze u Moraču neprečišćene”.

Kao jedan od razloga što opšinski planeri hoće da po svaku cijenu grade kolektor u Botun, Vukotić navodi interese građevinskog lobija. Na atraktivnoj obali Morače, gdje je sada kolektor, predviđena je izgradnja osam zgrada (vidi boks).

I Demokrate su još prošle godine javno uputile pismo gradonačelniku i pitali ga koji ga argumenti navode da favorizuje izgradnju kolektora u Botunu, koji je više desetina miliona skuplji od onog na postojećoj lokaciji.

Iz Vodovoda za CIN-CG odgovorili su da ,,U javnosti, posebno stručnoj, nema nikakve dileme oko odabrane lokacije, osim plasiranja teza od strane pojedinih nekompetentnih ljudi iz ove oblasti koji saopštavaju notorne gluposti da je izgradnja novog postrojenja isplativija na već postojećoj lokaciji”.

Oni tvrde da gradnja kolektora na postojećoj lokaciji nije moguća, zbog otežanog gravitacionog prihvata otpadnih voda iz pojedinih djelova grada. Navode iz Vodovoda i da na postojećoj lokaciji nema dovoljno prostora za izgradnju kolektora koji bi opsluživao 275.000 stanovnika. Objašnjavaju da je kod Botuna predviđen puni tretman prečišćavanja otpadnih voda, kanalizacionog mulja i ostatka mulja kroz proces insineracije (spaljivanja).

Spaljivanje je baš ono što plaši mještane Botuna. Oni strahuju da će spaljivanje mulja u blizini njihovog naselja dodatno ugroziti ionako zatrovanu životnu sredinu. Ističu da iz Glavnog grada, za sve ove godine, nijesu otklonili njihove sumnje. Čak su, ističu, godinama od njih tajili da će kolektor imati i spalionicu.

,,Po našoj procjeni postoje brojni razlozi za zabrinutost građana Botuna od posljedica koje sa sobom nosi izgradnja PPOV”, kaže za CIN-CG Zdenka Popović, potpredsjednica Demokrata i odbornica u SO Glavnog grada. Ona se slaže da će sistem PPOV značajno poboljšati kvalitet vode, ali ono što je za brigu su nus proizvodi takvog procesa. ,,Ono što posebno brine građane Botuna je hazardni otpad štetan po zdravlje ljudi koji bi se zbog malih količina deponovao na lice mjesta i jednom godišnje izvozio u neku od zapadnih zemalja”, navodi Popović.

U Vodovodu tvrde da imaju rješenje za opasni otpad koji će nastajati u procesu spaljivanja mulja: ,,Ukupna količina hazardnog otpada koja će se stvarati na filterima insineratora u vidu prašine će se izvoziti u Njemačku, obzirom da u Crnoj Gori ne postoji deponija hazardnog otpada”. Napominju da se radi o malim količinama ovog otpada na godišnjem nivou. ,,Takođe, u procesu sagorijevanja postojaće izduvni gasovi koji će se kretati u strogim granicama koje propisuje Evropska unija”, naglašavaju iz Vodovoda.

Demokrate ističu da je zamjerka naučnih krugova da je u ,,cijelom procesu trebalo koristiti zakon, znanje i nove tehnologije. Ovo što danas imamo po kazivanju profesora Mihaila Burića je ‘tumaranje pojedinih eksperata, lokalnih zajednica i nadležnih organa a što nas je dovelo u ovakvu situaciju”.

Vukotić ukazuje da nove tehnologije predviđaju za tretman mulja biohemijski postupak (digestiju), bez neprijatnih mirisa. Te da se u Njemačkoj koristi tehnologija koja je samoodrživa, jer fekalni mulj tretira kao sirovinu, od koje se proizvodi: električna energija, topla voda, organsko đubrivo i brikete.

,,EU zabranjuje spalionice, koje je projektovao Vaš konsultant, jer Vaša tehnologija proizvodi hazardni otpad, što je dr Petar Živković saopštio na prezentaciji. Tom prilikom nije pokazao ekološku saglasnost za primjenu ove tehnologije”, upozorava Vukotić nadležne u Vodovodu.

Bazeni crvenog mulja, kade za piralen i teške metale, kaustična soda, silosi glinice, fabrika za preradu šljunka, sve se to nalazi u blizini Botuna. Kolektor bi bio kap koja preliva čašu, kažu mještani Botuna. Najavljuju da će se za svoje pravo da žive u zdravoj životnoj sredini boriti svim demokratskim sredstvima. Ako izgube tu bitku, mnogi najavljuju da im jedino preostaje da se isele iz Botuna, uz tužbu protiv države zbog decenijskog trovanja.

ZDENKA POPOVIĆ, DEMOKRATE: Završavaju posao bez studije

Da je potpisivanja ugovora o obezbjeđenju sredstava za izgradnju PPOV samo još jedna predizborna predstava strahuje Zdenka Popović. Nakon što su iz Vodovoda i Glavnog grada izjavili da je studija koja se odnosi na PPOV Podgorice završena u decembru 2016, Demokrate su u aprilu ove godine tražile da im se dostavi primjerak te studije. Iz Vodovoda im je odgovoreno da je na studiju iz 2016. ,,reviziona komisija krajem januara 2017. obrađivačima uputila određene prigovore što znači da studija nema svoju konačnu verziju”. ,,Dakle, prema informacijama odgovornih iz Vodovoda cio posao je u završnoj fazi i punom zamahu, iako studija još uvijek nema svoju konačnu verziju, pa zato i nije javno prezentovana”, zaključuje Popovićeva.

MILORAD MICKO VUKOTIĆ, mašinski inženjer: Sve za građevinski lobi

,,Od kada je građevinskom lobiju, 2013, zapala za oko lokacija na kojoj se sada nalazi uređaj za prečišćavanje otpadnih voda, vlasti Podgorice su promijenile urbanistički plan. Ta lokacija, na 68.440 m2 državne zemlje, je prvobitno bila namijenjena za izgradnju još jednog uređaja za prečišćavanje otpadnih voda”, kaže Milorad Vukotić. Aktuelna vlast je usvojila novi plan sa deset stambenih zgrada sa osam i više etaža i još puno zgrada manje spratnosti. Ukupno: 58.646 m2 stambenog prostora ili 775 stanova, i 18.000 m2 poslovnog prostora. ,,Nadam se da je sada građanima Zete jasno, da su kolateralna šteta Mugoše, Vučelića, odbornika iz Zete i građevinskog lobija, koji su im ugrozili zdravlje i egzistenciju”, naglašava Vukotić.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo