O raznim grupama žena godinama slušamo priče. Manje su ili više prazne, ali postoje. O ženama žrtvama nasilja, o žrtvama trafikinga, o prodavačicama koje poslodavci izrabljuju. Postoji, naravno, podrška za žene preduzetnice i, nadasve, političarke. I najglasnije borkinje za ženska prava o jednome ćute: dok žene prave pare ili istoriju – ko im čuva đecu i čisti kupatilo?
Svaka uspješna žena ima ,,ženu”. Da kuva ručak, čuva djecu ili ostarjele roditelje, pere prozore ili brine o domaćinstvu. Za njih nema radnog staža, nema doprinosa. Čak se ni ne zovu kućne pomoćnice, što bi moglo biti zanimanje, nego su, prosto – žene. I niko ih ne vidi.
U Zavodu za statistiku, nema podataka o broju žena čiji je posao pomoć u kući. Iskusni statističar za Monitor objašnjava da bi, čak i o onom malom broju žena koje su zakonito zaposlene kao kućne pomoćnice, bilo teško pronaći podatke jer u Poreskoj upravi njihov posao spada u ,,ostale uslužne djelatnosti”. Riječ je o grupi veoma slabo plaćenih poslova.
Sigurnost njihovog posla ne postoji. Otkaz mogu dobiti bilo kada, iz bilo kog razloga. Nema ni garancija da će im „gazde” platiti za posao koji urade. Napismeno – ništa.
,,Sve zavisi od porodice u koju uđeš – neko te časti, neko gleda da te zakine za pet eura”, objašnjava žena koja je ovaj posao morala da prihvati kad je, sa dvoje djece, ostala udovica. Čišćenje kuće najčešće naplaćuje 4-5 eura po satu, za osam sati čuvanja i brige o starijoj osobi zarađuje od 300 do 400 eura. Ako je osoba nepokretna, plata je veća. Pretežno po kućama rade žene sa malom platom, samohrane majke. ,,Mi koje moramo – moramo”, kaže pomireno.
Poslove nalazi po preporuci. Ljudi uglavnom poštuju dogovore, ali – svega ima. ,,Jednom sam radila od devet ujutru do devet uveče, čistila kuću poslije krečenja. Nešto bijaše hladno. Platili su mi 30 eura, ni čašu vode mi nijesu ponudili. Desilo mi se i da mi za čitav dan rada nijesu platili ništa – danas će, sjuta će i – nikad. Ipak, ovaj posao mi je pomogao da podignem djecu”.
Zaposlene žene ponekad daju više od pola plate za to da neko brine o djeci dok one rade. Činovnica koja zarađuje 560 eura, kaže za Monitor da plaća 350 eura ženi koja joj čuva dva dječaka od osam i deset godina, sprema ručak, pegla i dva puta sedmično usisivačem počisti kuću.
Jedna od Monitorovih sagovornica je mislila da će čuvati tuđu djecu privremeno, dok ne nađe „pravi” posao. „Privremeno” traje deset godina. ,,U početku je bilo dogovoreno da ću samo čuvati djecu za 200 eura mjesečno. Ubrzo su se gazdaričini zahtjevi povećali, dok je plata rasla znatno sporije”, kaže Podgoričanka angažovana u dobrostojećoj familiji. Djecu odvodi i dovodi iz vrtića ili škole, kuva, pegla, usisava, pere kupatilo. Najteže joj je što ponekad mora da za jedan dan spremi više vrsta jela, jer ukućani imaju pojedinačne želje oko toga šta žele za ručak. Do prije pola godine zarađivala je 270, sad joj plaćaju 300 eura. O osiguranju nikad nijesu razgovarali. Nesporazumi izbijaju povremeno kad gazdarica zaprijeti da joj, tokom godišnjeg odmora, neće plaćati ništa. ,,Kad ostanem čitav dan dok se kreči ili kad su na službenim putevima – to se ne računa.”
Ponekad na drugom mjestu radi vikendom. „Da bi prečistila čitav stan kod ljudi koji su mi stalne mušterije, treba mi osam-devet sati. Dnevnica je 40 eura”. Takve poslove ne može da obezbijedi za svaki dan, niti bi mogla da izdrži da ih svakodnevno radi.
Svakakvih iskustava ima. Sa jednom se ženom porodica dogovorila da će joj plaćati 150 eura da četiri sata dnevno čuva njihovu majku. U ,,čuvanje” je, ubrzo, počelo da ulazi i, na primjer, košenje bašte, za iste pare. Završilo se time što je, pomalo senilna staričica optužila ženu da je potkrada. ,,Djeca”, iako znaju da majka ima problem sa pamćenjem, odlučila su da povjeruju. Tuča je jedva izbjegnuta.
Pomoć u kući često se traži ili nudi po malim oglasima. ,,Hitno potreban posao. Radila bih kao njegovateljica starije ženske pokretne osobe. Plata – 250 eura”, uobičajena je sadržina oglasa. Pored oglasa, pretražujući po internetu, može se naći Agencija za kućnu njegu Valery home care.
,,Ima više agencija specijalizovanih za usluge čišćenja, ali naša firma nudi usluge zdravstvene, kućne njege starih, bolesnih, nemoćnih lica; brigu o novorođenčadima i porodiljama; usluge čuvanja djece;
održavanja objekata, kao i pomoć izvan kuće. Ne znam pouzdano koliko sličnih firmi radi u Crnoj Gori, ali ih nema puno. Na primjer, znam da na Cetinju postoji agencija za bejbisiting”, kaže i za Monitor Vanja Bošković, osnivačica Agencije za kućnu njegu Valery home care iz Podgorice.
Ona smatra da je u oblasti pomoći u kući siva ekonomija veoma raširena i procjenjuje da se najviše 20 odsto poslova te vrste obavlja na legalnom tržištu rada. ,,Ljudi rijetko traže pomoć preko agencije jer su naše usluge nešto skuplje. Odlučuju se za crno tržište, iako znaju da tom uštedom dobijaju manje sigurnu uslugu. Nikad ne znaš koga primaš u kuću”, objašnjava Vanja Bošković. Kaže da, u slučaju angažovanja agencije nesigurnosti nema, da je riječ o radnicima koji su osigurani i primaju platu ,,Rizik u poslu je veliki, ali je agencija odgovorna za ljude koje šalje u nečiji dom. Radim sa pouzdanim ljudima. Nema bojazni ni za nečiju ličnost ni za imovinu.”
U agencji se cijene formiraju individualno, nije moguće napraviti neku vrstu cjenovnika usluga jer ljudi traže veoma različite stvari. Cijena zavisi od opsega posla i dužine radnog vremena, tako da se, na primjer, čuvanje djece plaća od 300 do 1.000 eura. Najčešće su tražene usluge čuvanja male djece i djece iz nižih razreda osnovne škole.
Kada je riječ o čuvanju starijih osoba moraju se uzeti u obzir različiti kriterijumi – je li osoba pokretna ili nije, senilna, da li u cijenu treba uključiti čišćenje i odlazak po recepte i ljekove i tako dalje. I za taj posao početna cijena je oko 300 eura, dok je gornju granicu teško definisati.
,,Ima žena koje dolaze iz Srbije i Bosne i čuvaju starije ljude za stan i hranu i 200 eura”, objašnjava Vanja Bošković. Iako nema veliki obim posla očekuje da će, zahvaljujući savjesnom radu, njen posao imati budućnost.
Rad na crno postoji svuda, rekli bi naši dužnosnici. I u uređenim državama možete da birate hoćete li da vam prozore pere neko ko radi na crno ili ćete angažovati legalnu agenciju. Ako ste za posao koji sami radite pristojno plaćeni, veliki su izgledi da ćete odabrati legalnu varijantu.
Kada je riječ o brizi o djeci i starijim osobama, u socijalno naprednim zemljama sistem je uređen tako da vrtići, škole i opseg zdravstvene njege pokrivaju osnovne potrebe stanovništva. Ako nekome treba batler, neka ga plati, ali dok su roditelji na poslu, djeca su u školi. Ništa od toga ovdje ne postoji. Pitajte roditelje prvaka, kojima babe nijesu pri ruci, kako se dovijaju da dijete odvedu do škole i od škole i zbrinu ga do kraja radnog vremena.
Tako nam ostaju žene. One za čija se prava niko ne bori i čiji poslovi zvanično ne postoje.
Miloš BAKIĆ
HORIZONTI4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice