Crna Gora je uradila veoma značajnu stvar prvo sa naknadom štete kroz mehanizam poravnanja sa žrtvama Deportacije izbjeglica (doduše ne svim), a sada i sa propisivanjem statusa civilne žrtve rata i obeštećenjem za sve te godine ignorisanja žrtava. To naravno nije zamjena za krivičnu odgovornost i pravo na istinu o svim okolnostima stradanja tih žrtava

MONITOR: HRA, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava i Udruženje “Štrpci – Protiv zaborava” pozdravili su odluku Vlade da jednokratnim naknadama obezbijedi reparacije za porodice civilnih žrtava ratova ’90-ih. Ocijenili ste da je to velika, istorijska odluka. Zašto je ova odluka važna?

GORJANC PRELEVIĆ: Značaj je višestruk. Prije svega,priznata je patnja porodica žrtava, koje su u ratnim zločinima prvo izgubile svoje najbliže, a onda oko tri decenije i bile ostavljene bez društvene (socijalne) zaštite.

Priznata je greška države što mnogo ranije nije usvojila zakon o civilnim žrtvama rata. Prepoznata je odgovornost društva, za svoje članove koji su u ratovima devedesetih najviše izgubili. Priznata je odgovornost države za te ratne okolnosti, i konkretno, za stradanje civila u takvim okolnostima, a ne samo boraca. (Borci su od početka bili priznati kao žrtve i njihove porodice su imale pravo na socijalnu zaštitu.) Sve to daje nadu i da se ratovi neće ponoviti.

Građani Crne Gore imaju ozbiljan razlog da budu ponosni na svoju državu. Bolja je od Srbije, koja, na primjer, svoje državljane otete iz voza u Štrpcima ne prepoznaje kao civilne žrtve rata samo zato što su stradali van njene teritorije! A Crna Gora ih je ne samo prepoznala, već je i njihovim porodicama retroaktivno obezbijedila naknade zbog uskraćene socijalne zaštite. To je velika stvar.

S druge strane, srce nam se svima cijepa dok odgovaramo ćerki otetog putnika iz voza u Štrpcima da nema pravo na naknadu samo zato što je iz Srbije. Demir Ličina iz Bijelog Polja, čiji je otac Ilijaz bio jedan od otetih i ubijenih putnika, napisao je posijle usvajanja zakona poziv Srbiji da i ona prizna svoje državljane otete u Štrpcima kao civilne žrtve rata. U objavi na Fejsbuku je izlistao imena svih žrtava, napisao da su oni svi sada po zakonu Crne Gore civilne žrtve rata, pozvao Srbiju da slijedi taj primjer i rekao jednostavnu i moćnu istinu: Stradali su zajedno, treba da imaju isti status!! I oni i njihove porodice.

Ponosna sam što sam to doživjela, i tome doprinijela. Grade se moralne stepenice koje i nas i nove generacije vode samo naviše. Posle poravnanja sa žrtvama Deportacije izbjeglica iz Bosne i Hercegovine 2008. godine, ovogodišnje priznanje statusa civilnih žrtava rata i retroaktivno obeštećenje za decenije uskraćenosti je dragocjen primjer uspjeha u tranzicionoj pravdi na Balkanu, koji se nadam da će slijediti i drugi.

MONITOR: Konstatovali ste da nije jasno zašto je Vlada izostavila porodice civilnih žrtava rata koje su stradale na Kosovu i u Bukovici. Šta njihovo izostavljanje iz ove odluke znači?

GORJANC PRELEVIĆ: Još ne znamo razlog izostavljanja. Vjerujemo da je u pitanju greška koja će biti ispravljena. Imam povjerenja u ministra (socijalnog staranja, brige o porodici i demografije) Damira Gutića, jer je već uložio napor da se, prvo, usvoje izmjene zakona koje prepoznaju status civilnih žrtava rata svim žrtvama, bez obzira na to gdje su stradale i s kojim republičkim državljanstvom, a onda i da se dođe do ovih značajnih retroaktivnih isplata. Danas smo mu uputili pismo sa detaljnom argumentacijom zašto bi trebalo prepoznati i ostale i očekujem da to s pažnjom razmotri.

MONITOR: Ovog mjeseca navršilo se 26 godina od  zločina u Kaluđerskom lazu , za koji do danas niko nije odgovarao. Nema čak ni spomen obilježja. Kakva je to poruka?

GORJANC PRELEVIĆ: Nadam se da je to samo inercija prošlih, neodgovornih vremena. Postupak za dobijanje odobrenja za spomen-obilježje je u toku i očekujem da Ministarstvo kulture i medija uskoro o tome odluči. Bilo bi nepravedno da ovaj slučaj bilo kako padne padne u zapećak zato što su žrtve izbjegli Albanci sa Kosova.

MONITOR:  Pozdravili ste formiranje krivičnog predmeta u tom slučaju od strane SDT. Tužilaštvo je nanovo otvorilo više slučajeva ratnih zločina. Očekujete li da bi se ovoga puta moglo krenuti drugačije?   

GORJANC PRELEVIĆ: Ranije je u predmetu Kaluđerski laz procesuiran zločin nad samo 11 od 21 civilne žrtve koje su stradale na tom području, pri čemu nije utvrđeno ko je tačno pucao na izbjegličku kolonu, pa su svi koji su bili optuženi oslobođeni. Otvoreni su ponovo i drugi stari pogrešno ili nepotpuno procesuirani predmeti, za Deportaciju, Bukovicu i Morinj. Očekujem da se sve to sada pošteno sagleda i da se traži i odgovarajuća stručna podrška za procesuiranje.

Koristim priliku da ponovo naglasim da država mora da obezbijedi bar dva državna tužioca koja bi isključivo bila posvećena ratnim zločinima dok se taj zadatak ne završi. Ovo je posljednja, istorijska prilika za tako nešto, i nadležni Tužilački savjet, VDT i SDT moraju da je iskoriste. Evropska unija je tu obavezu dovoljno “nacrtala” u završnim mjerilima za pregovore u poglavlju 23 – očekuju se optužnice po komandnoj odgovornosti na najvišem nivou i primjena međunarodnog humanitarnog prava, koje ranije nije bilo.

MONITOR:  Gdje je Crna Gora generalno kada je u pitanju suočavanje sa prošlošću?

GORJANC PRELEVIĆ: Na početku. Svakako bi bolje bilo da se sve što se desilo ove godine dešavalo dvadeset godina ranije, ali, objektivno posmatrano, i mnogo iskusnijim demokratijama je bilo potrebno i više godina da se suoče sa svojim zločinima iz prošlosti, a neke se i nikad nisu suočile, među njima su, na primer, i Sjedinjene Američke Države.

Crna Gora je uradila veoma značajnu stvar prvo sa naknadom štete kroz mehanizam poravnanja sa žrtvama Deportacije izbjeglica (doduše ne svim), a sada i sa propisivanjem statusa civilne žrtve rata i obeštećenjem za sve te godine ignorisanja žrtava. To naravno nije zamjena za krivičnu odgovornost i pravo na istinu o svim okolnostima stradanja tih žrtava. To je sve zajedno ono što se zove tranziciona pravda za društvo koje kroz to postaje stvarno demokratsko.

MONITOR:  Pravosuđe je i dalje u centru neophodnih reformi kako bi se zemlja suštinski pomjerila na evropskom putu. HRA u kontinuitetu prati stanje u toj oblasti. Pomjeramo li se?

GORJANC PRELEVIĆ: Pomjeramo se utoliko što smo izašli iz faze v.d. stanja, imamo sve te ključne ljude na funkcijama u Vrhovnom državnom tužilaštvu i Vrhovnom sudu, iako su nepopunjeni Sudski savjet, kome nedostaje jedan član i Tužilački savjet, kome nedostaju dva.

Sveukupno je vrlo teška situacija jer, s jedne strane, nikakva lustracija, nikakav veting nije sproveden a neophodan je, to je jasno svakome ako pogleda protiv koga se sve i zašto vode krivični postupci, a, sa druge, već nedostaje znatan broj sudija i državnih tužilaca, pri čemu je sudstvo neažurno – hronično se prima mnogo veći broj predmeta nego što se rješava, a gomilaju se predmeti iz ranijih godina. U takvoj situaciji je veting istovremeno i rizičan, jer se očekuje da dovede do dodatnog odliva i sudija i tužilaca. Ipak, mislim da suštinske dileme nema, sud mora da uliva povjerenje kao nezavisan i nepristrasan, pa ako se bira između brze i kuse pravde ili sporije ali dostižne, onda dileme suštinski nema.

Očekujem od ministra pravde da započne proces reforme propisa koja bi omogućila sprovođenje vetinga po uzoru na Moldaviju, pri čemu bi naravno mogle da se naprave modifikacije shodno nadležnostima naše Agencije za sprječavanje korupcije itd.

MONITOR:  Žene na društvenoj sceni sve češće su meta mizoginog govora, prijetnji i uvreda. Novinarke, aktivistkinje, poslanice… Da li institucije i društvo imaju pravi odgovor?

GORJANC PRELEVIĆ: Propisi u toj oblasti nisu loši, problem je još u nedostatku spremnosti da se sprovedu. Ipak, u poslednje vrijeme, zajedništvo koje se stvara prilikom reagovanja na napade na novinarke, političarke i građanske aktivistkinje je nešto što ozbiljno uliva nadu.

Zajedno podižemo nivo očekivanja od institucija, a onda one i uzvraćaju efikasnijim i aktivnijim djelovanjem koje ranije nismo gledali. Sve u svemu, nije mnogo potrebno da Crna Gora doživi neophodnu transformaciju u državu evropskih standarda i članicu Evropske unije. Čini se da se za to konačno stvara neophodna kritična masa. Naravno, uvijek će biti i znatan broj onih koji čežnjivo teže ka prošlosti i to onoj od prije više stotina, da ne kažem i hiljadu godina. To prosto treba prihvatiti, ali i ne dozvoliti da stane na put opredjeljenju tri četrtine stanovništva za članstvom u EU, koje znači prihvatanje savremenih evropskih standarda društvenog života.

MONITOR:  Objavili ste stav da Zakon o potvrđivanju sporazuma o razvoju turizma i nekretnina sa UAE zahtijeva usvajanje kvalifikovanom, dvotrećinskom većinom.  Kakva su vaša očekivanja?

GORJANC PRELEVIĆ: Očekujem da se, prije svega, Sporazum doradi tako da se precizira javni interes i ograniči odstupanje od postojećih državnih propisa, posebno onih o konkurenciji, jer je to i najproblematičnije s aspekta pridruživanja EU. Već su se u tom pravcu čuli glasovi iz Evropskog parlamenta, a oglasiće se vjerovatno i Evropska komisija.

Očekujemo da se poštuje Ustav i da se obezbedi da se o usvajanju Zakona o potvrđivanju tog sporazuma odlučuje kvalifikovanom 2/3 većinom, jer tu većinu zahtijeva Ustav za usvajanje svakog zakona koji se tiče imovinskih prava stranaca. U protivnom, Ustavni sud bi trebalo da ukine taj sporazum, jer je za to svakako nadležan.

Zahvaljujući odluci predsjednika Milatovića da vrati zakon na ponovno odlučivanje, premijer Spajić je dobio malo više vremena da sagleda tu situaciju, da se posavjetuje kako da obezbijedi korisne investicije, bez štete po ekološku Crnu Goru i njeno članstvo u EU, jer je to članstvo njegova osnovna obaveza, a ne udovoljavanje Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Verujem da će na drugi pogled uočiti i da nema smisla i da mu cio civilni sektor bude opozicija, umjesto da zajedno radimo na tome da uskočimo u evropski voz.

Milena PEROVIĆ

Radove na podizanju masivnog betonskog zida na plaži Galija izvodi podgorička firma Beach Doo, koja posjeduje ugovor za zakup te plaže i susjednih parcela u zoni morskog dobra, na rok  od 25 godina. Riječ je o takozvanom investicionom ugovoru, osmišljenom u upravi JP Morsko dobro, kojim se investitorima izdaju u zakup djelovi neizgrađene i neuređene obale na kojima će praviti nova kupališta

Građane Budve i Svetog Stefana uznemirila je nedavno informacija da se na poznatoj prirodnoj plaži Galije izvode obimni građevinski radovi. Snimci dugog betonskog zida sa armaturom na dijelu plaže na kome se doskora nalazio plažni restoran sa terasom, postavljen je na mnogim društvenim mrežama, uz oštre kritike javnosti, posebno prema nadležnim institucijama koje su to dozvolile.

Plaža Galije predstavlja jedan od bisera budvanske rivijere, udaljena na 1,3 kilometra od Svetog Stefana. Smještena u istoimenoj uvali među stijenama, sa bijelim kamenim oblutcima umjesto sitnog pijeska, posjetiocima je davala osjećaj da se nalaze u divljini, u netaknutoj prirodi uz čisto plavo more. Za promjenu ove idilične slike pobrinuli su se pojedini biznismeni i nadležni u Javnom preduzeću Morsko dobro koji su vidjeli samo priliku za unosan posao.

Radove na podizanju masivnog betonskog zida na plaži izvodi podgorička firma Beach Doo, koja posjeduje ugovor za zakup plaže Galija i susjednih parcela u zoni morskog dobra, na rok trajanja od 25 godina. Riječ je o takozvanom investicionom ugovoru, osmišljenom u upravi JP Morsko dobro, kojim se investitorima izdaju u zakup djelovi neizgrađene i neuređene obale na kojima će praviti nova kupališta.

Investicioni ugovori za zakup morskog dobra po pravilu su dugoročni sa određenim povlasticama tokom izgradnje.

Nije međutim jasno, po kojem kriterijumu je postojeća prirodna plaža Galija postala dio investicionog projekta. Dvije decenije ranije,  bila je u zakupu mještana, na period do četiri godine. Na plaži je postojao ugostiteljski objekat sa terasom i uređenim kupalištem sa plažnim mobilijarom.

U produžetku plaže nalazi se neuređeni kameniti dio obale, koji je i kao takav privlačan turistima koji preferiraju prirodno okruženje, u odnosu na plažu Galija pretvorenu u pravo mondensko  kupalište sa cijenama plažnih kompleta i baldahina, hrane i pića, koje su mogle konkurisati uslugama na plažama hotela Sveti Stefan i Miločer.

Početkom jula 2020. godine JP Morsko dobro objavilo je javni poziv za zakup obale za izgradnju kupališta, u dužini od 308 metara, površine od 7.273 m2., „u cilju realizacije druge faze projekta izgradnje i opremanja novih kupališta“. Kao najpovoljnija ponuda prihvaćena je ona koju je dostavila privatna firma Beach Doo.

Prvog septembra 2020., dan nakon održanih izbora 30. avgusta 2020. godine, kada je Demokrastka partija socijalista izgubila vlast,  JP Morsko dobro i tadašnji direktor Predrag Jelušić i Društvo Beach doo iz Podgorice, vlasnika Saše Kaluđerovića, zaključili su ugovor o zakupu morskog dobra na rok od 25 godina. Godišnja rata zakupa iznosila je 36.000 eura, bez PDV-a.

Na taj način dio atraktivne morske obale dužine 300 metara dat je na korišćenje fizičkom licu do 2045. godine. Nije u pitanju firma iza koje stoji neki turistički rizort ili ekskluzivni hotelski kompleks koji bi opravdao dugoročni ugovor. Niti je plaža Galija, koja je dio zakupljenog prostora, zapuštena krševita obala koji treba urediti.

Predmetno kupalište u Atlasu crnogorskih plaža, internom dokumentu JPMD, označeno je kao lokacija 22B, Budva.

Podizanje betonskog zida na plaži dio je pripremnih radova za izgradnju ugostiteljskih objekata na lokaciji koju je investitor zakupio.

Urbanističko tehnički uslovi za izgradnju i postavljanje privremenih objekata u zoni morskog dobra, za uređenje kupališta, šetališta  i drugih objekata na obali, izdaju se na osnovu smjernica Prostornog plana posebne namjene za obalno područje –PPPNOP. Dio morske obale oko plaže Galija u zahvatu je sektora 47 tog prostornog plana.

Na osnovu dobijenih UT uslova i Programa postavljanja privremenih objekata u zoni morskog dobra, koji donosi Ministarstvo prostornog planiranja, investitor je uradio projekat uređenja plaže Galija. Idejno rješenje projekta potpisuje biro AEQUUM Doo iz Splita.

Prema tom projektu ukupan prostor podijeljen je na tri kupališta kao tri cjeline, zapadni, središnji i istočni dio. Na tim kupalištima planirani su ugostiteljski objekti, restorani površine od 90 do 202 kvadrata sa terasama koje se prostiru i do 300 kvadrata. Predviđeni su i mnogi prateći objekti, toaleti, tuševi, kabine, ostave za mobilijar, parkinzi….

Na postojećim stijenama planirana je izgradnja pristaništa dužine 20 metara, za privez motornih vozila. Cijelom dužinom središnje plaže dozvoljena je izgradnja obalnog zida i betonskog platoa iznad. Tu je i lukobran, parkinzi, objekti za zaštitu plaže od erozije…. Mnogo betona i na kopnu i na moru. Umjesto poznate plaže Galija dobija se jedan veliki građevinski kompleks.

Na način izvođenja betonskih radova, kvalitet betona i željeza koji će se ugraditi na plaži Galija i u moru koje je okružuje, u obimnom tekstu Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu – Uređenje plaže Galija II faza, koji je investitor uputio na saglasnost Agenciji za zaštitu životne sredine, odnose se desetine stranica od ukupno 220.

„Armirano betonski blokovi čuvari, AB baldahini – oplata, ugradnja armature I betoniranje obavljaju se na suvom, u betonjerci ili na platou unutar gradilišta. Betoniranje se izvodi betonom za betoniranje pod morem, uz dodatak aditiva za sprječavanje djelovanja hlorida I ubrzivača vezanja betona. Blokovi čuvari se kao gotovi postavljaju u more. Ukupno je predviđeno izgradnja 64 komada baldahina (23 na AB platou “B” i 41 na AB platou “C”,  samo je dio uputa za betoniranje plaže, mora i zaleđa jedne od najljepših uvala na budvanskoj rivijeri, navednih u tekstu Elaborata.

U Agenciji za zaštitu životne sredine su Monitoru kazali da je Elaborat dva puta vraćan investitoru na doradu te da će konačnu odluku o predloženom projektu donijeti uskoro.

Investitor Saša Kaluđerović kog je Monitor takođe kontaktirao nakon informacija o betoniranju na plaži Galija, kazao je da radove izvodi u skladu sa zakonom, dobijenim UT uslovima i predviđenim procedurama.

U maju 2022. prijavio je građenje objekta Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma –  Direkciji za inspekcijski nadzor. U prijavi je navedeno da je u pitanju investiciono kupalište sa pratećim objektima i potpornim zidom sa navedenim katastarskim parcelama.

On je kazao kako je betonski zid koji je izazavao revolt građana, sanacioni, izgrađen kao zaštita od odrona stijenja i kamenja sa zaleđa plaže. Saglasnost za sanaciju dobijena je od JP Morsko dobro i komunalne inspekcije radi sigurnosti posjetilaca, nakon što je tokom prošle zime u jakom nevremenu i odronu veće stijene, oštećen restoran na plaži Galija.

Građevinske mašine mogu se vidjeti i na susjednim plažama, na lokaciji Crvena glavica. I sve je u skladu sa zakonom i propisima Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, njihovim pravilnicima, atlasima i raznim smjernicama plana obalnog područja, čijom primjenom obala Crnogorskog primorja nepovratno gubi svoje prirodne atribute.

Branka PLAMENAC

Za 16 porodica civilnih žrtava biće opredijeljeno po 100.000 eura obeštećenja – po 50.000 u ovoj i u 2026. godini

Vlada je protekle sedmice usvojila Informaciju o dodjeli jednokratne novčane pomoći porodicama žrtava deportacije izbjeglica, tragičnih događaja u Štrpcima i bombardovanja u Murinu i Tuzima.

Za 16 porodica civilnih žrtava biće opredijeljeno po 100.000 eura obeštećenja – po 50.000 u ovoj i u 2026. godini.

,,Tragični događaji tokom deportacije izbjeglica 1992. godine, u Štrpcima 1993. godine, bombardovanja u Murinu i Tuzima 1999. godine predstavljaju propust tadašnjih državnih struktura da zaštite osnovna ljudska prava građana i lica koja su se nalazila pod njihovom nadležnošću. Takvo postupanje predstavljalo je povredu domaćih zakona i međunarodnih obaveza koje je Crna Gora imala i ima u oblasti ljudskih prava”, piše u Vladinom materijalu. Navodi se i da  porodice žrtava do sada nisu bile prepoznate ni u jednom sistemu podrške.

,,Gubitak najbližih je nenadoknadiv, ali je poštovanje osnovnih ljudskih prava, jednak tretman i vraćanje povjerenja u institucije naša obaveza. Suočavajući se sa prošlošću, gradimo bolju budućnost”, napisao je premijer Milojko Spajić na Iksu.

Za zločin deportacija do danas niko nije osuđen. Crnogorska policija je u maju 1992. godine nezakonito uhapsila najmanje 66, a prema nezvaničnim podacima i više od stotinu civila koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u BiH, i  predala ih  vojsci Republike srpske Radovana Karadžića. Smrtno su stradale najmanje 54 osobe, dok je 12 preživjelo teške oblike mučenja u logorima. Još nijesu pronađena tijela svih stradalih.

Zločin u Štrpcima desio se krajem februara 1993, kad su pripadnici Vojske Republike Srpske na toj željezničkoj stanici, iz voza izveli 20 putnika, koje su opljačkali i ubili samo zato što nijesu bili srpskog porijekla, a njihova tijela bacili u Drinu. Za zločin je do sada je pravosnažno osuđeno deset osoba – jedna u Crnoj Gori i devet u BiH. U krivičnom postupku koji je vođen protiv Nebojše Ranisavljevića u Crnoj Gori, utvrđeno je da je otmica bila planirana i sprovedena uz znanje tadašnjih visokih funkcionera civilnih, policijskih i vojnih organa Srbije i SR Jugoslavije.

Prilikom NATO bombardovanja mosta u naselju Murino (opština Plav) krajem aprila 1999, stradalo je šest civila, od kojih troje djece, dok je tokom bombardovanja u Tuzima stradala jedna osoba.

,,Oteti i ubijeni putnici iz voza Beograd-Bar u stanici Štrpci 28. februara 1993. godine, iz Crne Gore, su Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Senad Đečević, Jusuf Rastoder i Ismet Babačić. Prilikom bombardovanja mosta u gradiću Murino, 30. aprila 1999. godine, stradalo je šest civila, od kojih troje djece. Poginuli su Miroslav Knežević, Olivera Maksimović, Julija Brudar, Vukić Vuletić, Milka Kočanović i Manojlo Komatina, dok je Paška Junčaj stradala u Tuzima, takođe tokom bombardovanja. Osmo Bajrović, izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, čija porodica je nastavila da živi u Crnoj Gori, deportovan 1992. godine i još uvijek nijesu pronađeni njegovi posmrtni ostaci”, piše u materijalu Vlade.

Raniji predlog, protiv koga su udruženja žrtava i NVO protestovali krajem 2023, povukli su predlagači poslanici Nove srpske demokratije (NSD) i Demokratske narodne partije (DNP). Prijedlog je isključivao porodice svih civilnih žrtava rata koje su stradale van teritorije Crne Gore i u vrijeme kada zvanično nije bilo proglašeno ratno stanje. Ovim prijedlogom su iz zakona bile isključene žrtve ratnih stradanja u prvoj polovini ’90-ih, a civlinim žrtvama rata bi bili proglašeni samo  stradali u Crnoj Gori tokom NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).

Akcija za ljudska prava (HRA), Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava (CKP) i Udruženje ,,Štrpci – Protiv zaborava” pozdravili su   odluku Vlade Crne Gore da jednokratnim naknadama obezbijedi reparacije za porodice civilnih žrtava ratova ’90-ih, koje su ignorisane posljednje tri decenije. Ocijenili su da je ova odluka  od istorijskog značaja, i da ima veliki značaj za suočavanje sa prošlošću i prihvatanje najboljih standarda obezbjeđivanja reparacija za žrtve teških kršenja ljudskih prava kao što su ratni zločini.

Iz HRA su kazali da je važan i pravedan potez to što je Crna Gora priznala status civilne žrtve svim civilima stradalim u ratovima devedesetih, koji su imali jugoslovensko državljanstvo, i bez obzira gdje su stradali: ,,Naravno, pravo na socijalnu zaštitu, na mjesečne novčane naknade, obezbijeđeno je samo za crnogorske državljane, jer su i druge države na isti ili sličan način zbrinule njihove državljane”.

Iz ovih udruženja istakli su da nije jasno zašto je Vlada izostavila porodice civilnih žrtava rata koje su stradale na Kosovu i u Bukovici. Podsjetili su da su izostavljene i žrtve zločina u Kaluđerskom lazu. ,,Članovi njihovih porodica nemaju crnogorsko državljanstvo, pa ni pravo na socijalni status u Crnoj Gori. Taj zločin zbog propusta u istrazi nije prepoznat kao ratni zločin, zbog čega su i svi tužbeni zahtjevi porodica za obeštećenje svojevremeno odbijeni kao zastarjeli, ali Crna Gora ima dug časti i prema tim žrtvama”, naglasili su u saopštenju.

Zločin u Kaluđerskom lazu se dogodio za vrijeme NATO bombardovanja.  Pripadnici Vojske Jugoslavije ubili su 22 i ranili sedam civila albanske nacionalnosti, koji su sa ratom zahvaćenog Kosova prebjegli u Crnu Goru. Do danas niko za ta ubistva nije kažnjen, nije ni utvrđeno da je izvršen ratni zločin, a žrtve i porodice žrtava nisu obeštećene.

Predsjednik Crnogorskog komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava Velija Murić, koji je pravni zastupnik porodica ubijenih u Kaluđerskom lazu i oštećenih porodica iz Murina, kazao je, za Vijesti, da postoji još nekoliko slučajeva koje bi trebalo obuhvatiti Vladinom odlukom. To se, kako je rekao, odnosi i na porodice, žrtve zločina u pljevaljskoj Bukovici, koji su državljani Crne Gore.

Od 1992. do 1995. u Bukovici je ubijeno šest osoba, dvije su izvršile samoubistvo zbog torture, 11 ih je oteto, 70 mučeno, a oko 270 protjerano… Do danas za te zločine u Crnoj Gori niko nije osuđen, a nijesu otkriveni počinioci ni nalogodavci.

Tea Gorjanc-Prelević izjavila je da su u HRA bili iznenađeni potezom Vlade da odlukom prepozna 16 porodica, a ne još nekoliko drugih. To je, prema njenim riječima, sveukupno mali broj ljudi koji državu neće osiromašiti, već naprotiv – ,,učiniti je pravednijom i moralno jačom”.

Predrag NIKOLIĆ