Povežite se sa nama

MONITORING

KRIMINAL KADRUJE POLICIJOM: Red bombi, red ostavki

Objavljeno prije

na

Nove, prinudne, rotacije u crnogorskoj policiji. Pomoćnik direktora Uprave policije i rukovodilac Sektora kriminalističke policije Milan Tomić podnio je ostavku krajem prošle nedjelje. Direktan povod za njegovu ostavku bile su prošlonedjeljna eksplozija u podgoričkom naselju Blok V i reakcija ministra unutrašnjih poslova Raška Konjevića nakon tog događaja.

Prvo je, u četvrtak 19. februara, u podne, snažna eksplozija potpuno uništila blindirani audi A8 koji pripada Milanu Vujotiću (32). Samo zahvaljujući velikoj sreći, u ovoj eksploziji nastradali su samo okolni automobili, a ne i neko od zapošljenih u obližnjim lokalima, slučajni prolaznici ili učenici iz škole i vrtića u susjedstvu. Građane Podgorice uplašila je promjena kriminalnog obrasca prema kome su parkirani automobili uništavni noću, pred zoru, kada je i opasnost da će neko slučajno nastradati mnogo manja.

Nezadovoljstvo javnosti registrovao je i ministar policije. ,,Policija će uraditi sve da ovo brzo razriješi, ali bez obzira na to neko će morati da snosi odgovornost, jer se desilo nešto što ozbiljno ljulja povjerenje u institucije ove države”, saopštio je Konjević novinarima.

Potom je najavio: ,,Mislim da dešavanja u zadnjih pola godine u Podgorici više ne mogu da dozvole toleranciju da isti ljudi rade na odgovornim mjestima, a da nam se dešavaju ovakvi slučajevi”.

Da li se u izrečenim kritikama prepoznao samo Milan Tomić?

Prema medijima, koji su se pozivali na nezvanične izvore, on je ostavku podnio nezadovoljan rezultatima koje već neko vrijeme pod njegovim vođstvom postiže Kriminalistička policija. Posebno kada je u pitanju rješavanje naručenih ubistava, učestalih bombaških napada i odsustvo najavljenih rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala, korupcije i krupnih riba iz podzemlja. Bomba u Bloku V i javne kritike ministra Konjevića su prelile čašu.

Zvanične informacije su šture. ,,Pomoćnik direktora Tomić je, uz zahvalnost na ukazanom povjerenju i dosadašnjoj saradnji, naveo da ostavku podnosi iz ličnih razloga, te da očekuje da će biti uvažena i da će shodno tome biti raspoređen na druge poslove i zadatke u Upravi policije”, stoji u saopštenju objavljenom na sajtu MUP-a. Uz informaciju da je kolegijum UP ostavku prihvatio i na upražnjeno mjesto, privremeno, postavio Milovana Pavićevića, dotadašnjeg načelnika Centra bezbjednosti Nikšić. Na njegovo mjesto postavljen je Milorad Žižić, doskorašnji šef Kriminalističke policije u Nikšiću.

Paralelno, plasirana je i informacija da vrh Uprave policije, predvođen direktorom UP Slavkom Stojanovićem, i ministar Konjević već traže nova personalna rješenja za načelnike Centara bezbjednosti u Podgorici, Baru i Budvi. Navodno, nijesu zadovoljni načinom na koji posao obavljaju sadašnji načelnici Vojislav Dragović, Miloš Radulović i Mijomir Bulatović. Posebno, kažu verzirani, brine činjenica da je policija ostala nemoćna pred talasom kriminalnih obračuna koji su evo godinu-dvije zapljusnuli ove gradove.

Dovoljno je da pomenemo seriju nerazriješenih ubistava. Do danas su ostale nepoznate ubice Barana Armina Muše Osmanagića, Stefana Đukića i Andrije Mrdaka; Podgoričana Vinetu Strugara i Mirka Radovića, odnosno Ivana Šćepanovića i Dragana Bećirovića ubijenih u Budvi. To je samo djelić zločina počinjenih u tim gradovima. Policija je, primjera radi, ostala bez komentara na tvrdnje da su znali za pripreme likvidacije Osmanagića i Mrdaka (ubijen ispred zatvora u Spužu) ali da nijesu uspjeli – ili nijesu pokušali – da spriječe naručene egzekucije. Samo bi ta spekulacija, u nekim drugim vremenima ili na nekom drugom mjestu, bila dovoljna da se rad policije preispita od vrha do dna. Pa da se vidi treba li u priču uključiti i ANB odnosno cijelu vladu.

Ovako, sve se svodi na ostavke, razrješenja i imenovanja. Aktuelni vrh policije sprema, izgleda, paket promjena u podgoričkom CB jedva godinu dana nakon što su postavljeni ovi što će ih sada, kanda, smjenjivati.

U međuvremenu, direktor UP Slavko Stojanović jesenas je smijenio i načelnika beranske policije Veselina Krgovića. Krgović je smijenjen nekih mjesec dana nakon što su ga pred zgradom u kojoj stanuje napala i povrijedila dvojica do danas nepoznatih napadača. Razlog za njegovo smjenjivanje bile su sumnje da je pokušao da zataška šverc više od 100 paketa cigareta.

Krgovićevu smjenu, tada sa mjesta načelnika Ispostave granične policije u Beranama, inicirao je i prethodni direktor UP Božidar Vuksanović. I tada je šverc bio u centru priče.

Božidar Vuksanović je bio glavni akter jedne od najvećih “sječa” policijskih glavešina u novijoj crnogorskoj istoriji. Verzirani su tada objašnjavali da Vuksanović, pod zaštitom tadašnjeg premijera Igora Lukšića i svemoćnog ministra inostranih poslova Milana Roćena, iz policije ,,krči” funkcionere koje su, godinama, kadrirali Veselin Veljović i Duško Marković. U medijima se tada pričalo o obračunu sa mojkovačkim klanom koji predvode visoko pozicionirani članovi Grand klana. Svaka sličnost sa ustrojstvom kriminalnih klanova bila je, prema tvrdnjama autora tih tekstova – namjerna. Da slika bude kompletna, sud je tada, u dva navrata, poništavao vladinu odluku o Vuksanovićevom postavljenju na mjesto direktora UP nakon Veljovićeve ostavke.

O toj političko-policijskoj vrtešci mogu nam svjedočiti detalji iz profesionalne biografije Milana Tomića. Nije ovo prvi put da bivši čelnik Kriminalističke policije ostaje bez funkcije.

Vuksanović je po dolasku u policiju smijenio Tomića sa mjesta šefa Sektora kriminalističke policije i doveo Vojislava Markovića, svog saradnika iz Uprave carina, odbornika u SO Podgorica i člana OO DPS Podgorica.

Jedan od posljednjih javnih istupa Tomića pred odlazak sa dužnosti (zvanično mu je ,,istekao mandat”) bio je vezan za aferu listing. Tada je, prije nego što je tužilaštvo pokrenulo istragu, on saopštio da su listinzi na kojima su zabilježeni navodni razgovori Lukšića i Roćena sa Duškom Šarićem falsifikovani. Afera nije dobila epilog.

Tomić je napustio policiju i otišao za direktora ZIKS-a. Prvi zamjenik tamo mu je bio Miljan Perović, još jedan Veljovićev pomoćnik, policajac koji je na suđenju optuženima za ubistvo svog kolege Slavoljuba Šćekića osporio vlastiti iskaz da je jedan od optuženih prijetio Šćekiću. Na Perovićevo mjesto u Vuksanovićevom timu došao je Predrag Ašanin, koji je u junu 2000. nakon atentata na Vuka Draškovića u Budvi, smijenjen sa dužnosti načelnika Centra bezbjednosti u Baru (pokrivao i budvansku opštinu), skupa sa Rajkom Kuljačom, ondašnjim komandirom odjeljenja bezbjednosti Budva.

Neprekidan je niz koincidencija.

Jedan od Tomićevih prethodnika na mjestu direktora ZIKS-a bio je Željko Jočić, nekadašnji šef CB Podgorica. Njega je sa te funkcije u maju 1995. smijenio nekadašnji ministar policije Nikola Pejaković nakon jednog od najneobičnijih događaja u novijoj istoriji crnogorske policije. Priča je počela tako što je u selu Kuline nadomak Spuža postavljen dinamit pred vratima izbjegličke familije. Podgorička policija je nekoliko dana kasnije privela osumnjičenog bombaša i od njega batinama iznudila priznanje. Tek što su se pred kamerama pohvalili svojim uspijehom, a na vrata CB Podgorica banuo je dobrovoljac spreman da prizna kako je dinamit podmetnuo – on. Policija je onda i njega pretukla (kasnije su tvrdili da im je ovog dobrovoljca podmetnula tadašnja Služba državne bezbjednosti).

Pejaković je smijenio kompletno rukovodstvo podgoričkog CB-a, da bi potom i premijer Milo Đukanović smijenio Pejakovića. Njegovi najbliži saradnici dali su ostavke. Tada, otprilike, počinje crnogorska policajska klackalica.

Gdje se završava? Među pomenutim kandidatima za smjenu (načelnici CB Podgorica, Bar, Budva) najinteresantnija je priča o Milošu Raduloviću, policijskom funkcioneru koji je unazad dvije godine nekoliko puta bio na meti nepoznatih napadača. Pred njegovim stanom u Podgorici eksplodirala je bomba, eksplozivna naprava prethodno je bačena na njegov auto…

Sve to je bilo povod da se, krajem 2013. oglasi i premijer: ,,Očigledno da određene strukture u crnogorskoj državi smatraju da se mogu šegačiti sa državom. Policija i tužilaštvo će morati da pored deklarativne opredijeljenosti dokažu i kompetentnost da se suoče sa tim problemima. Ili će biti mijenjani… Ako nismo sposobni da stanemo tome na put, ostavljamo utisak da gubimo rat sa kriminalom”. Krajnje ozbiljno. Ko nije odavde, mogao bi pomisliti da je Đukanović stvarno u ratu sa kriminalom.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLICIJA PROTIV SLOBODNE RIJEČI: Disciplinovanje kritičara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas

 

 

,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljki Ireni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.

,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.

,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.

Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.

Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.

Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Nakon ustoličenja mitropolit Joanikije se ponašao lojalno prema srbijanskoj vlasti. Temeljni ugovor sa Vladom CG koji je trebao potpisati mitropolit crnogorski (kako je i Amfilohije najavio i kako je bila praksa u okruženju da to rade mjesni mitropoliti)  potpisao je srbijanski patrijarh Porfirije Perić. Perić je zaređao česte posjete Crnoj Gori i javno se uključio u kampanju pred popis stanovništva (u saradnji sa srpskom službom državne bezbjednosti) da se Crnogorci nacionalno izjašanjavaju kao Srbi.

Joanikije je ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti. Američki episkopi, hercegovački i njemački mitropoliti su već neko vrijeme javni protivnici i kritičari Vučića i njegove klike. Ipak, za razliku od “srpskih ustaša” i drugih epiteta upućenih studentima koje su šestorica osudili, epitet “zlodusi Lubjanke” nije osuđen u javnom pismu, možda baš zbog Joanikijeve bliskosti s njima.  On je suštinski  podržao rusku agresiju na Ukrajinu. Tvrdio je da su “događaji u Ukrajini posljedice bezbožništva koje se bilo ukorijenilo” kao i da je “Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina“. Nakon početka agresije posjetio je Moskvu dva puta. U oktobru 2022. je odatle poručio da je “Crna Gora… opstala zato što se vezivala za Rusiju”. Tada je sa episkopom slavonskim Jovanom Čulibrkom 18. oktobra otvorio i blagoslovio Festival “Srpska uteha ruskom srcu”. Za poglavara ruske crkve u Ukrajini Onufrija Berezovskog, koji je ranije podržao litije i dolazio u Crnu Goru, Joanikije nije imao “reči utehe” kao za Ruse. Onufrije je nekoliko puta osudio agresiju, teška razaranja i zločine koje je ruska vojska počinila u Ukrajini, pri tom porušivši ili oštetivši i 397 pravoslavnih crkava i manastira.

Srbijanska vlast je 3. marta odgovorila na Joanikijev potpis sa tekstom u Večernjim novostima koje uređuje Milorad Vučelić, nekada glavni ratni propagandista Slobodana Miloševića i sadašnji medijski bič Andrićevog venca. Vučelic je i nosilac Ordena Svetog Save koji mu je lično uručio patrijarh Porfirije za “novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti i vrlina”. Novosti su napisale, tj. ispalo je kao da su prenijele iz Sunčanika, “10 razloga zbog kojih mitropolit Joanikije nije smeo da potpiše pismo protiv SPC i patrijarha srpskog”. Mimo rušenja jedninstva SPC-a, Joanikiju se zamjera da je zaboravio da ga je Patrijarh ustoličio na Cetinju, da nije osudio “besprizornu kampanju koja se, prvenstveno preko (nezavisnih) Nova.rs, N1 i društvenih mreža, vodi protiv Srpske Crkve i srpskog patrijarha”. Još se zamjera da je “zaboravio da pogleda ko sve iz Crne Gore podržava proteste u Srbiji”. To su “osvedočeni neprijatelji MCP i neprijatelji srpskog naroda…Aljbin Kurti… i podrška iz Hrvatske sa sve ustaškim i neo-ustaškim simbolima”. Autor teksta tvrdi da “niko ni u najkošmarnijem snu nije mogao da sanja da će Mitropolit Joanikije, koji je smatran za tvrdi stub Srpske Crkve u CG, stati u red sa onima koji ne žele dobro srpskom narodu i Srbiji”. Tekst završava da “još uvek nije kasno da Joanikije povuče svoj potpis sa tog pisma protiv Patrijarha …i da se javno izvini… i prinese pokajanje i zatraži oproštaj”. Čitajući između redova i prema ranijim tekstovima Vučelićevog lista, da se naslututi da će, u suprotnom, Marko Parezanović (načelnik operative državne bezbjednosti i osoba veoma bliska Vučiću) morati (opet) da se pozabavi Joanikijem. Osim ako ga ne zaštite moćni “zlodusi Lubjanke”.

Takvih strahova, za sada, nemaju svjetovni srpski političari u Crnoj Gori koji takođe ispovjedaju (deklarativno) pravoslavlje ali prije svega lojalnost Prvoj familiji Srbije i Kremlju. Predsjednik državne Skupštine Andrija Mandić i njegov koalicioni partner Milan Knežević su sletili 1. marta u Banja Luku da javno pruže podršku političarima čije riječi i potezi, po njihovom sopstvenom priznanju, imaju za cilj razbijanje države Bosne i Hercegovine. Takav scenarij nesumnjivo može imati nesagladive posljedice u regionu i šire.

U Palati Republike ih je dočekao prvostepeno osuđeni predsjednik RS-a Milorad Dodik. Dodik je nakon objave presude u Sudu BiH 26. februara zbog donešenja zakona u NSRS o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH i odluka Visokog predstavnika za BiH najavio nastavak konfrontacije. Istovremeno su Mandić i Knežević osudili ovu presudu kao pucanj u Dejton i nedemoktratski čin. Po ubrzanoj proceduri parlament RS-a je usvojio novi set zakona kojima se zabranjuje rad Tužilaštva i Suda BiH i SIPA-e (Državna agencija za istragu i zaštite) na teritoriji Republike Srpske. Takođe je pozvao zaposlene Srbe u ovim organima da pređu u institucije RS-a. Ostalo je još da se donesu zakoni o OSA-i (Obavještajna sigurnosna agencija ), Graničnoj policiji i Upravi za indirektno oporezivanje. Ukoliko bi RS pokušala sprovesti zabranu BiH institucija na svojoj teritoriji to bi neminovno vodilo u konflikt i intervenciju stranih trupa u BiH. Ranije su vlasti RS-a nekoliko puta saopštavale da ne priznaju ni Visokog predstavnika za BiH Kristijana Šmita jer njegov izbor nije potvrdio Savjed bezbjednosti UN-a. Antonio Gutereš, generalni sekretar Ujedinjenih Nacija je javno odgovorio na ovakve tvrdnje da UN nisu strana potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma i da ne treba potvrda Savjeta bezbjednosti za izbor Visokog predstavnika već samo da budu obavješteni kada Upravni odnor Savjeta za sprovedbu mira (PIC) izabere novog visokog predstavnika, u ovom slučaju njemačkog diplomatu Šmita.

Uprkos svemu i zapaljivoj retorici, Mandić je u Banja Luci poručio da su Srbi iz Crne Gore zajedno sa Srbima iz Srpske i kada je teško. Knežević je ponovio da je presuda Dodiku pucanj u Dejton bez obrazloženja tog zaključka. Naknadni tweet Pokreta Evropa sad (PES) i premijera Milojka Spajića da su ova dvojica političara bili privatno u Banja Luci ne mijenja suštinu stvari su oni tamo de fakto pružili podršku razbijanju suverene i međunarodno priznate države. Tu bojazan nezvanično dijeli i diplomatska zajednica u regionu a prvi put su se čuli i glasovi iz Evropskog parlamenta da ovakvo ponašanje dijela izvršne i zakonodavne vlasti ne doprinosi dobrosusjedskim odnosima i zatvaranju pregovaračkih poglavlja sa EU kojima Crna Gora teži.

Igre prijestola se nastavljaju.  Posljednja vijest: Milorad Dodik je na mreži X potvrdio da je pozvan u Tužilaštvo BiH, kako bi kao osumnjičeni za rušenje ustavnog poretka BiH dao izjavu. Rekao je da se neće odazvati. Kriza u našem regionu  se rasplamsava. Vučić računa na sebi i ideji srpskog sveta  lojalne snage, Crnoj Gori. Crna Gora mora imati odgovor na tu situaciju.

Jovo MARTINOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo