Povežite se sa nama

MONITORING

KRIMINAL KADRUJE POLICIJOM: Red bombi, red ostavki

Objavljeno prije

na

Nove, prinudne, rotacije u crnogorskoj policiji. Pomoćnik direktora Uprave policije i rukovodilac Sektora kriminalističke policije Milan Tomić podnio je ostavku krajem prošle nedjelje. Direktan povod za njegovu ostavku bile su prošlonedjeljna eksplozija u podgoričkom naselju Blok V i reakcija ministra unutrašnjih poslova Raška Konjevića nakon tog događaja.

Prvo je, u četvrtak 19. februara, u podne, snažna eksplozija potpuno uništila blindirani audi A8 koji pripada Milanu Vujotiću (32). Samo zahvaljujući velikoj sreći, u ovoj eksploziji nastradali su samo okolni automobili, a ne i neko od zapošljenih u obližnjim lokalima, slučajni prolaznici ili učenici iz škole i vrtića u susjedstvu. Građane Podgorice uplašila je promjena kriminalnog obrasca prema kome su parkirani automobili uništavni noću, pred zoru, kada je i opasnost da će neko slučajno nastradati mnogo manja.

Nezadovoljstvo javnosti registrovao je i ministar policije. ,,Policija će uraditi sve da ovo brzo razriješi, ali bez obzira na to neko će morati da snosi odgovornost, jer se desilo nešto što ozbiljno ljulja povjerenje u institucije ove države”, saopštio je Konjević novinarima.

Potom je najavio: ,,Mislim da dešavanja u zadnjih pola godine u Podgorici više ne mogu da dozvole toleranciju da isti ljudi rade na odgovornim mjestima, a da nam se dešavaju ovakvi slučajevi”.

Da li se u izrečenim kritikama prepoznao samo Milan Tomić?

Prema medijima, koji su se pozivali na nezvanične izvore, on je ostavku podnio nezadovoljan rezultatima koje već neko vrijeme pod njegovim vođstvom postiže Kriminalistička policija. Posebno kada je u pitanju rješavanje naručenih ubistava, učestalih bombaških napada i odsustvo najavljenih rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala, korupcije i krupnih riba iz podzemlja. Bomba u Bloku V i javne kritike ministra Konjevića su prelile čašu.

Zvanične informacije su šture. ,,Pomoćnik direktora Tomić je, uz zahvalnost na ukazanom povjerenju i dosadašnjoj saradnji, naveo da ostavku podnosi iz ličnih razloga, te da očekuje da će biti uvažena i da će shodno tome biti raspoređen na druge poslove i zadatke u Upravi policije”, stoji u saopštenju objavljenom na sajtu MUP-a. Uz informaciju da je kolegijum UP ostavku prihvatio i na upražnjeno mjesto, privremeno, postavio Milovana Pavićevića, dotadašnjeg načelnika Centra bezbjednosti Nikšić. Na njegovo mjesto postavljen je Milorad Žižić, doskorašnji šef Kriminalističke policije u Nikšiću.

Paralelno, plasirana je i informacija da vrh Uprave policije, predvođen direktorom UP Slavkom Stojanovićem, i ministar Konjević već traže nova personalna rješenja za načelnike Centara bezbjednosti u Podgorici, Baru i Budvi. Navodno, nijesu zadovoljni načinom na koji posao obavljaju sadašnji načelnici Vojislav Dragović, Miloš Radulović i Mijomir Bulatović. Posebno, kažu verzirani, brine činjenica da je policija ostala nemoćna pred talasom kriminalnih obračuna koji su evo godinu-dvije zapljusnuli ove gradove.

Dovoljno je da pomenemo seriju nerazriješenih ubistava. Do danas su ostale nepoznate ubice Barana Armina Muše Osmanagića, Stefana Đukića i Andrije Mrdaka; Podgoričana Vinetu Strugara i Mirka Radovića, odnosno Ivana Šćepanovića i Dragana Bećirovića ubijenih u Budvi. To je samo djelić zločina počinjenih u tim gradovima. Policija je, primjera radi, ostala bez komentara na tvrdnje da su znali za pripreme likvidacije Osmanagića i Mrdaka (ubijen ispred zatvora u Spužu) ali da nijesu uspjeli – ili nijesu pokušali – da spriječe naručene egzekucije. Samo bi ta spekulacija, u nekim drugim vremenima ili na nekom drugom mjestu, bila dovoljna da se rad policije preispita od vrha do dna. Pa da se vidi treba li u priču uključiti i ANB odnosno cijelu vladu.

Ovako, sve se svodi na ostavke, razrješenja i imenovanja. Aktuelni vrh policije sprema, izgleda, paket promjena u podgoričkom CB jedva godinu dana nakon što su postavljeni ovi što će ih sada, kanda, smjenjivati.

U međuvremenu, direktor UP Slavko Stojanović jesenas je smijenio i načelnika beranske policije Veselina Krgovića. Krgović je smijenjen nekih mjesec dana nakon što su ga pred zgradom u kojoj stanuje napala i povrijedila dvojica do danas nepoznatih napadača. Razlog za njegovo smjenjivanje bile su sumnje da je pokušao da zataška šverc više od 100 paketa cigareta.

Krgovićevu smjenu, tada sa mjesta načelnika Ispostave granične policije u Beranama, inicirao je i prethodni direktor UP Božidar Vuksanović. I tada je šverc bio u centru priče.

Božidar Vuksanović je bio glavni akter jedne od najvećih “sječa” policijskih glavešina u novijoj crnogorskoj istoriji. Verzirani su tada objašnjavali da Vuksanović, pod zaštitom tadašnjeg premijera Igora Lukšića i svemoćnog ministra inostranih poslova Milana Roćena, iz policije ,,krči” funkcionere koje su, godinama, kadrirali Veselin Veljović i Duško Marković. U medijima se tada pričalo o obračunu sa mojkovačkim klanom koji predvode visoko pozicionirani članovi Grand klana. Svaka sličnost sa ustrojstvom kriminalnih klanova bila je, prema tvrdnjama autora tih tekstova – namjerna. Da slika bude kompletna, sud je tada, u dva navrata, poništavao vladinu odluku o Vuksanovićevom postavljenju na mjesto direktora UP nakon Veljovićeve ostavke.

O toj političko-policijskoj vrtešci mogu nam svjedočiti detalji iz profesionalne biografije Milana Tomića. Nije ovo prvi put da bivši čelnik Kriminalističke policije ostaje bez funkcije.

Vuksanović je po dolasku u policiju smijenio Tomića sa mjesta šefa Sektora kriminalističke policije i doveo Vojislava Markovića, svog saradnika iz Uprave carina, odbornika u SO Podgorica i člana OO DPS Podgorica.

Jedan od posljednjih javnih istupa Tomića pred odlazak sa dužnosti (zvanično mu je ,,istekao mandat”) bio je vezan za aferu listing. Tada je, prije nego što je tužilaštvo pokrenulo istragu, on saopštio da su listinzi na kojima su zabilježeni navodni razgovori Lukšića i Roćena sa Duškom Šarićem falsifikovani. Afera nije dobila epilog.

Tomić je napustio policiju i otišao za direktora ZIKS-a. Prvi zamjenik tamo mu je bio Miljan Perović, još jedan Veljovićev pomoćnik, policajac koji je na suđenju optuženima za ubistvo svog kolege Slavoljuba Šćekića osporio vlastiti iskaz da je jedan od optuženih prijetio Šćekiću. Na Perovićevo mjesto u Vuksanovićevom timu došao je Predrag Ašanin, koji je u junu 2000. nakon atentata na Vuka Draškovića u Budvi, smijenjen sa dužnosti načelnika Centra bezbjednosti u Baru (pokrivao i budvansku opštinu), skupa sa Rajkom Kuljačom, ondašnjim komandirom odjeljenja bezbjednosti Budva.

Neprekidan je niz koincidencija.

Jedan od Tomićevih prethodnika na mjestu direktora ZIKS-a bio je Željko Jočić, nekadašnji šef CB Podgorica. Njega je sa te funkcije u maju 1995. smijenio nekadašnji ministar policije Nikola Pejaković nakon jednog od najneobičnijih događaja u novijoj istoriji crnogorske policije. Priča je počela tako što je u selu Kuline nadomak Spuža postavljen dinamit pred vratima izbjegličke familije. Podgorička policija je nekoliko dana kasnije privela osumnjičenog bombaša i od njega batinama iznudila priznanje. Tek što su se pred kamerama pohvalili svojim uspijehom, a na vrata CB Podgorica banuo je dobrovoljac spreman da prizna kako je dinamit podmetnuo – on. Policija je onda i njega pretukla (kasnije su tvrdili da im je ovog dobrovoljca podmetnula tadašnja Služba državne bezbjednosti).

Pejaković je smijenio kompletno rukovodstvo podgoričkog CB-a, da bi potom i premijer Milo Đukanović smijenio Pejakovića. Njegovi najbliži saradnici dali su ostavke. Tada, otprilike, počinje crnogorska policajska klackalica.

Gdje se završava? Među pomenutim kandidatima za smjenu (načelnici CB Podgorica, Bar, Budva) najinteresantnija je priča o Milošu Raduloviću, policijskom funkcioneru koji je unazad dvije godine nekoliko puta bio na meti nepoznatih napadača. Pred njegovim stanom u Podgorici eksplodirala je bomba, eksplozivna naprava prethodno je bačena na njegov auto…

Sve to je bilo povod da se, krajem 2013. oglasi i premijer: ,,Očigledno da određene strukture u crnogorskoj državi smatraju da se mogu šegačiti sa državom. Policija i tužilaštvo će morati da pored deklarativne opredijeljenosti dokažu i kompetentnost da se suoče sa tim problemima. Ili će biti mijenjani… Ako nismo sposobni da stanemo tome na put, ostavljamo utisak da gubimo rat sa kriminalom”. Krajnje ozbiljno. Ko nije odavde, mogao bi pomisliti da je Đukanović stvarno u ratu sa kriminalom.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo