Povežite se sa nama

INTERVJU

Kriminalci osvajaju moć

Objavljeno prije

na

Naš sagovornik je disident iz 70-tih i 80-tih, jedan od osnivača civilnog društva u regiji, ali i moderne socijaldemokratije u Hrvatskoj, upravnik je Odjeljenja za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, direktor doktorskih studija Zagrebačkog sveučilišta, od 2001 redovni član Internacionalne akademije za filozofiju. Voli da kaže i to da je „nikšićki zet”, a mi dodajemo i ,,Beograđanin”. Dr Lina Veljaka na početku pitamo hoće li se tranzicija naših malih država u željeni kapitalizam uskoro okončati: VELJAK: Šanse svakako postoje, ali neće biti jednostavno nadoknaditi deficit stvoren u ratnim 90-im godinama, kad se na ovom prostoru dogodila neviđena pljačka, preraspodjela nacionalnog bogatstva u prilog podobnih deklarativno patriotskih elita, nerijetko usko povezanih s kriminalnim miljeima. Ne vjerujete valjda da će bivši kriminalci a sadašnji poslovni ljudi s velikim političkim utjecajem, često i ključni ljudi u kreiranju državnih politika, od ovih zemalja učiniti Švedsku ili Dansku; ako se njih bude pitalo, realniji ishod tzv. tranzicije je Nikaragva ili Kazahstan. Osim toga, i značajni dijelovi EU prolaze kroz ozbiljnu krizu: evropski model socijalne države doveden je, zahvaljujući ponajprije neoliberalnom konceptu, na svim stranama ozbiljno u pitanje.

MONITOR: Grčka pokušava da izbjegne bankrot, EU, iako neravnomjerno, pokušava da joj u tome pomogne, spašavajući jednu od najvažnijih ideja zajednice – euro, a mi pričamo o ispunjavanju EU agende. Kakva je budućnost koncepta evropskog jedinstva kakvog smo ga do sada imali?

VELJAK: Kao i cijela EU, ali u mnogo drastičnijoj ili vidljivijoj mjeri, Grčka je, dakako, žrtva neoliberalnog koncepta. I tu se pokazuje lažnost alternativa -između neoliberalnog koncepta (prema kojemu su špekulacije ili prelijevanje iz šupljega u prazno u cilju privatne dobiti, jednakovrijedne kao i proizvodnja realnih dobara, pa će tržište odlučiti hoće li više vrijediti akcija bez pokrića ili neki proizvod koji zadovoljava određenu ljudsku potrebu) i etatističkog koncepta svemoćne države koja raspodjeljuje resurse u skladu s političkim preferencijama dominantnih (na kapilarnoj korupciji zasnovanih) slojeva koji kontroliraju državu te time i društvo. Evropska ideja neće doživjeti propast samo ukoliko se učini radikalan zaokret od neoliberalne ekonomije i politike u smjeru obnove socijalne države (ali ne autoritarno-totalitarne, već demokratske).

MONITOR: Da li ulazak u NATO može obezbijediti balkanskim državicama zaštitu od dalje „balkanizacije” i garanciju dugotrajnog mira?

VELJAK: Nisam siguran, odgovor na to pitanje vjerojatno je afirmativan, ali ključno je pitanje što će se događati na svjetskom planu: ako bi NATO bio izvršni organ Vol strita, onda ne treba previše očekivati od njegove proklamirane uloge čuvara svjetskog (pa stoga ni balkanskog) mira.

MONITOR: Zalažete se za sekularnu državu, kakve su naše zemlje bar deklarativno. Političarima je ovdje jedna od prvih stvari da komentarišu crkvena pitanja na način kojim pokazuju da bez toga ne bi mogli uspješno vladati. Hrvatska, na primjer, ima „kontroverzan” Konkordat, sa aspekta odvojenosti crkve i države?

VELJAK: Ustavna odredba o sekularnom karakteru ovdašnjih država iskazuje se formalnom čim imamo situacije da političari komentiraju unutarcrkvena pitanja (sve u skladu s cezaropapističkim tradicijama kasne antike i srednjeg vijeka, ali i carske Rusije sve do 1917.) nastojeći da uspostave primat države nad crkvom i da, s druge strane, crkveni velikodostojnici komentiraju aktualne političke teme nastojeći uspostaviti neki oblik teokratskog poretka. Na državi je da osigura nesmetano ispovijedanje religije i ravnopravnost većinskih i manjinskih vjerskih zajednica, ali i ravnopravnost onih građanki i građana koji ne pripadaju nijednoj organiziranoj religiji ili ne zastupaju bilo kakva vjerska uvjerenja; vjerski poglavari imaju pravo da izriču moralne i druge sudove kao što bi to pravo trebali imati svi građani, ali nemaju pravo da svoje sudove smatraju obavezujućima za one koji nisu pripadnici njihove vjerske zajednice. U tom kontekstu treba spomenuti da je konkordat Vatikana i Hrvatske (što ga možemo zahvaliti Franji Tuđmanu, koji je njegovim potpisivanjem htio osigurati podršku crkve za svoju politiku) ozbiljna prepreka dosljednom ostvarivanju ustavno zajamčena sekularnog karaktera hrvatske države, posebno zato što ima karakter međunarodnog ugovora koji se može mijenjati samo suglasnošću obiju strana.

MONITOR: Mnogi glasoviti i deklarisani kao nezavisni, intelektualci, neki antikomunisti, neki desničari, a neki i disidenti, postali su moćni ljudi u ovim našim tranzicijama i pokazali da im više nije tako stalo do starih „etiketa”. Da li je to i zato što im se sada nudi više nego ranije ili se radi o umoru od kakvog-takvog asketizma?

VELJAK: Mnogo interesantniji su mi oni koji su nekoć bili dogmatski komunisti i tvrdokorni marksisti, borbeni ateisti (kad je to bilo poželjno), da bi danas bili neoliberali, patrioti, antikomunisti, deklarirani bojovni vjernici i slično. Oni, dakle, koji su uvijek uz vlast i uvijek u prvim redovima progonitelja drugačijemislećih. To je moralno gledano najgori društveni sloj i upravo takvima možemo zahvaliti za glavninu nedaća kroz koje smo u ovim našim zemljama prolazili, kao i za one nedaće kroz koje još prolazimo, pa i za nevolje koje bi nas tek u budućnosti mogle snaći. Treba razlikovati između dvoga: pojedinci imaju pravo na umor, rezignaciju, pa – koliko god to bilo žalosno – čak i na odustajanje od ciljeva za koje su se zalagali, ali oni koji to pravo koriste da bi uvijek bili zajedno s onima koji dijele privilegije i da bi uvijek bili uz vlast ili uvijek u vlasti – zaslužuju prezir. A što s običnim ljudima koji takve ne prepoznaju i koji im stoga često daju ničim zasluženo povjerenje. Nisam zapravo siguran: zaslužuju li ti naivni i izmanipulirani ljudi koje varaju, obmanjuju, tlače i pljačkaju uvijek isti (ili slični) tek sažaljenje?

MONITOR: Josip Broz je ponovo tema jer je prošlo 30 godina od njegove smrti. Unuk mu je danas šef novoosnovane komunističke partije.Da li smo od Titove smrti toliko patili zato što ga nije bilo među nama ili zato što ga je u prethodnih 35 godina toliko bilo?

VELJAK: Spadam među one koji su u Titovo vrijeme bili protivnici njegovog režima, ali kako vrijeme prolazi, sve sam skloniji pozitivnom vrednovanju njegovog perioda. No, ne bi trebalo ići u idealiziranje tog vremena (kao što to čini njegov unuk i kao što to čini mnoštvo tzv. gubitnika tranzicije). To vrijeme je imalo i svojih dobrih i svojih loših strana, a najgora strana bio je autoritarni karakter njegove vladavine, što je otvorilo pretpostavku za nadomještanje fleksibilnog autoritarizma novim, mnogo zloćudnijim formama autoritarizma, koje se oslanjaju bilo na ideologiji krvi i tla, bilo na fundamentalistički shvaćenoj religiji, bilo na neoliberalnoj ideologiji apsolutne slobode tržišta, na legitimnost pljačke i bezakonja, a nerijetko i na sve to zajedno.

 

Koncept za propast

MONITOR: Neki teoretičari su, sa padom američke berze 2008, predviđali novu eru, neku vrstu postkapitalističkog svijeta, a drugi tvrdili da je liberalni kapitalizam nezamjenljiv.

VELJAK: Od svakog zla ima i gore. U to su se uvjerili ljudi u Rusiji kad je nakon propasti Sovjetskog Saveza nastupio prvo Jeljcin a potom Putin, ali i ljudi u Iranu kad je nakon svrgavanja šaha došao Homeini, pa nakon svega još i Ahmadinedžad. No, ne bih htio širiti pesimizam: mračni scenariji su mogući, ali ne i nužni. Ključno je pitanje hoće li se neoliberalna globalizacija obuzdati na demokratski ili na totalitarni način. Obuzdati se, jasno mora, mora se bitno modificirati, jer taj neoliberalni koncept vodi u propast (kao što je svemoć komunističke nomenklature dovela do pada Berlinskog zida), jedino je pitanje hoće li se to izvesti u skladu s tradicijama građanskih revolucija ili na bazi nekoga novog fašizma, staljinizma, fundamentalizma.

 

Potkopavanje budućnosti

MONITOR: I u Srbiji i u Hrvatskoj ima problema sa uvođenjem tzv. bolonjskog procesa. Podržavali ste vaše studente. U čemu su osnovni

problemi , mane i vrijednosti tih pokušaja, šta se dobija a šta gubi?

VELJAK: Neoliberalna implementacija tzv. Bolonjske deklaracije uvodi tržišne principe u visoko obrazovanje te time potkopava budućnost društva: kao što neoliberalna zdravstvena politika rezultira time da najbogatiji mogu sebi priuštiti najkvalitetnije medicinske usluge, a siromašniji su osuđeni na to da se liječe kod kojekakvih vračeva i drugih šarlatana, tako i tržišni princip u obrazovanju znači da su djeci bogatih dostupni najbolji univerziteti, dok se drugi – ako su sposobni i marljivi – moraju ograničiti na stjecanje drugorazrednih i trećerazrednih (pa i posve bezvrijednih) diploma, a većini više obrazovanje postaje posve nedostupno. No, s Bolonjom stvari stoje još gore nego sa zdravstvom. Model koji se primjenjuje svodi se na što površniji i što brži studij, koji daje uska specijalistička znanja i proizvodi visokokvalificiranu radnu snagu, te time dugoročno ugrožava razvojne perspektive čovječanstva u cjelini. Odricanje od kritičke svijesti i od širine obrazovanja dugoročno će ugroziti i samu ideju inovativnosti i betonirati opsjednutost većinskog dijela čovječanstva lažnim alternativama (ili si za Vol strit ili si za Osamu Bin Ladena; ili si dogmatski marksist ili si pravoslavni, katolički odnosno islamski fundamentalist; ili vjeruješ da je svijet zaista stvoren u šest dana ili zastupaš tupoglavi materijalizam, prema kojemu nema kvalitativne razlike između ljudi i drugih sisavaca, itd.).

 

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMISTA I BIVŠI POSLANIK: Carine pogoduju krupnom kapitalu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pored ekonomskih, carine imaju i politički efekat. Između dva svjetska rata države su vodile protekcionističku politiku, nakon  Drugog svjetskog rata uspostavio se globalno dug period relativnog mira. Ovo naglašavam iz razloga što između slobodne trgovine i miroljubive koegzistencije država se može uspostaviti pozitivna korelacija. Zemlje koje trguju, po pravilu ne ratuju

 

 

MONITOR: Ove sedmice Kaja Kalas posjetila je i Crnu Goru. Politička  klasa obećava da ćemo ući u EU. Za sada nije ispunjeno ni obećanje da ćemo zatvoriti poglavlje 31, kao jedno od četiri koja su planirano za kraj prošle godine.

PEJOVIĆ: To pitanje će dobrim dijelom odrediti budućnost Crne Gore, hoćemo li (p)ostati periferija Evrope i Balkana ili ćemo dati šansu sebi i  budućim generacijama.  Što se tiče činjenice da je  poglavlje 31 blokirano, to je izraz volje dijela domaćih političkih elita koje se nominalno deklarišu kao proevropske, a koriste svaku priliku da „miniraju“ odnose sa zemljama okruženja, jer im je mnogo bliža politika „srpskog sveta“ od  politike Brisela.

MONITOR: Kako to objašnjavate?

PEJOVIĆ:  U takvom ponašanju političkih aktera nalazim dva potencijalna motiva. Jedan je nametanje  agende zemalja koje Crnu Goru vide u svojoj gravitacionoj zoni, umjesto u EU, a drugi je povezanost sa organizovanim kriminalom. Oba potencijalna motiva trebala bi biti signal za aktivnost državnog tužilaštva. Prvi, u  izviđanju  finansiranja političkih partija, a drugi u istrazi o mogućoj povezanosti političara sa kriminalnim organizacijama, čiji je interes da Crna Gora bude van dometa evropskih bezbjedonosnih i pravosudnih organa. Tužilaštvo treba biti svjesno svoje odgovornosti, i čini se da je politička scena Crne Gore odavno zrela za „pospremanje“ kakvo je preduzelo tužilaštvo Italije devedesetih godina prošlog vijeka.

MONITOR: Albanija se sve više pominje uz Crnu Goru kao potencijalni kandidat za članstvo u EU?

PEJOVIĆ: U odnosu na period pada gvozdene zavjese s kraja osamdesetih godina prošlog vijeka Albanija je prešla veći put od Crne Gore. Saobraćajno se i infrastrukturno povezala sa Evropom. Mi smo izgubili jedinu pomorsku vezu koju smo imali sa Italijom još iz vremena socijalizma, feribot liniju Bar- Bari. Neka nas ne čudi što je Brisel  kancelariju EU parlamenta za zapadni Balkan otvorio u Tirani, umjesto u Podgorici. Ima to dublju poruku od saobraćajne povezanosti. U Albaniji  je narod velikom većinom za EU, kao i državno vođstvo. Iskreno se  pitam da li su naši funkcioneri  zaista uz EU, u situaciji kad je zvanični Vašington okrenuo leđa evroatlantizmu, a Putinova soldateska i dalje napada civilne ciljeve u Ukrajini.  Evropa se mobiliše, uz EU sada stoje i Velika Britanija,  kao i Kanada. Formira se novi savez slobodnog svijeta, koji ne želi da mijenja demokratiju za imperijalizam sile. U našem dijelu Evrope pak, Hrvatska, Albanija i Kosovo formiraju bezbjedonosni savez. Crna Gore je izuzeta, pitam se da li je to izraz nepovjerenja prema Crnoj Gori kao članici Nato pakta?

MONITOR: Šta vi mislite?

PEJOVIĆ: Uznemirila me konstatacija hrvatskog novinara Davora Đenera da Crna Gora nije članica Nato pakta u punom smislu riječi.  Sjetio sam se incidenta sa pripadnicima Vojske Crne Gore na Kosovu, kada su uhapšeni zbog natpisa „Kosovo je Srbija“. Ministar odbrane ih je verbalno uzeo u zaštitu navodeći da su „dobri“ vojnici. Nametnula mi se sumnja i pitanje  da li je ovo izuzetak, odnosno da li vojska stoji uz ustav i politiku zemlje? No to najviše zavisi od onih koji vode državu i bezbjedonosni sektor, pa bi se pitanje moglo formulisati da li je glava i srce naših javnih funkcionera negdje na istoku, a sjedalo u Briselu.

MONITOR: Kako vidite političku situaciju u Crnoj Gori generalno?

PEJOVIĆ: Iskreno se trudim da naš politički sistem doživim elementarno ozbiljno. Gledajući sva ta lica na političkoj sceni, za koja do skoro niste znali da postoje u društvenom životu,  pitate se čime su se „kvalifikovali“ za vršenje državničkih dužnosti, osim članstvom u partiji? Možda ovo nije retoričko, već i bezbjedonosno pitanje. Želio  bih da politika „trećeg puta“, ponovo dobije šansu, ali bojim se da je ta prilika propuštena sa Abazovićevom vladom.  DPS i bivši DF se ponovo nameću političkoj sceni, što djeluje prilično depresivno. DPS umjesto da se izvini Crnoj Gori zbog nepravedne vladavine, kao i zbog političkog progona nad neistomišljenicima, vraća ponovo bivšeg predsjednika na mjesto počasnog predsjednika, „posvećujući“  ga na taj način, kao što su stari Rimljani vršili obred apoteoze imperatora. No, tako i same sebe limitiraju.  Na drugoj strani bivši DF se nameće kao ideološki lider vladajuće koalicije, vidimo kakve to ima konskekvence na EU integracije. Uticaj Srpske pravoslavne crkve u službi Beograda je i dalje jak.  Nismo se do kraja konstituisali kao nacija sa identitetom, a mislim i da nećemo dok se ne riješi pitanje crkve.

MONITOR:Da se osvrnemo i na ekonomska pitanja. Nakon Evrope Sad I, imamo i Evropu Sad II. Živi  li se bolje u Crnoj Gori?

PEJOVIĆ: Nažalost,  inflacija je značajno devalvirala efekte fiskalnih reformi. U realizaciji budžeta javljaju se rizici deficita. Inflacija u Crnoj Gori bila je znatno veća nego u evropskim zemljama. Slijedeći zvanične podatke, ali i logiku, nalazimo da su razlozi inflacije  kontradiktorni. Za očekivati je da su domaći distributeri dodatno generisali inflaciju kroz veće marže, ali njihovi formalni finansijski izvještaji ne pokazuju uvećanje profitnih marži. Međutim, nije za očekivati da su međunarodna tržišta, sa svojim obimnim robnim fondovima, povećala cijene zbog rasta zarada u Crnoj Gori. Domaći poljoprivredni proizvođači sa relativno malim resursima su povećali  cijene u situaciji kada su zarade rasle, mada je njihov uticaj na inflaciju ograničen, budući da je domaće tržište uvozno orjentisano.

Bez obzira na uzroke inflacije, smatram da je potrebno proširiti tržište distributivnih lanaca – i kroz uvođenje novih distributera iz inostranstva, ali i kroz podršku manjim domaćim distributerima. To bi doprinijelo većoj konkurenciji, što je u interesu potrošača.

Takođe, potrebno je stimulisati poljoprivrednu proizvodnju. Budžet za poljoprivrednike u Crnoj Gori 2025. godine iznosi 2,8 % budžetskih prihoda, dok u Srbiji iznosi čak 6,4 %.  Sa niskim agrobudzetom, naši proizvođači teško mogu biti konkurentni i povećati proizvodnju.

Eventualni ulazak u EU za Crnu Goru će značiti u ekonomskom smislu mnogo, jer ćemo kao Hrvatska i Slovenija moći da 70% kapitalnog budzeta finansiramo iz sredstava EU.  Što znači da ćemo se značajno manje zaduživati za finansiranje kapitalnog budzeta.

MONITOR: Kako gledate na Sporazum sa UAE, odnosno najavu investicije u Ulcinju?  

PEJOVIĆ: Prvo bi država trebala da prostorno planski odluči šta želi sa prostorom u zaleđu Velike Plaže, uz saglasnost lokalne samouprave. Potom bi se raspisao međunarodni tender, gdje bi se pozvali investitori. Zašto bi samo jedan investitor bio pozvan da ulaže? Rekao bih da se  preskaču bitni koraci.  Naglašavam, u svemu navedenom treba da postoji saglasnost lokalne zajednice, koja bi se izrazila i građanskim referendumom. Loši smo u upravljanju prostorom. Divlja gradnja jede najljepše djelove Crne Gore. Umjesto megalomanskih projekata, zašto se u zaleđu Velike plaže ne bi pravili manji bungalovi, kakvi postoje na Adi? Nije sve u profitu, treba štititi i prirodu, nismo pozvani da zabetoniramo najljepše djelove Crne Gore.

MONITOR: Sjedinjene Američke Države pod Trampovom administracijom uvode carine. Kakve će to imati efekte na globalnu ekonomiju?

PEJOVIĆ: To je još jedna manifestacija, na žalost,rušenja poretka koji je uspostavljen za vrijeme predsjednika Teodora Ruzvelta, pred kraj drugog svjetskog rata. Jedna od ključnih premisa tog projekta je bila i slobodna trgovina. Uvođenje carina poskupljuje cijenu robe domaćim potrošačima u zemlji  koja ih uvodi, ali pogoduje domaćim proizvođačima koji sada mogu da za iznos carina, povećaju cijene iznad svjetske cijene. Dakle, carine pogoduju krupnom kapitalu i državi koja ubira prihode, a idu na teret rada, jer smanjuju realne dohotke i potrošačke viškove. Nobelovac Dzozef Štiglic je tokom prvog mandata Trampa izrazio rezervu da će takva politika doprijenijeti otvaranju novih radnih mjesta u SAD-u.

Pored ekonomskih, carine imaju i politički efekat. Između dva svjetska rata države su vodile protekcionističku politiku, nakon  Drugog svjetskog rata uspostavio se globalno dug period relativnog mira. Ovo naglašavam iz razloga što između slobodne trgovine i miroljubive koegzistencije država se može uspostaviti pozitivna korelacija. Zemlje koje trguju, po pravilu ne ratuju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ELVIS BERIŠA,IZVRŠNI DIREKTOR NVO KORAČAJTE SA NAMA – PHIREN AMENCA: Ćutanje nam govori da nijesmo prioritet  Vlade

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Crne Gore ove godine nije uputila javnu čestitku povodom 8. aprila – Međunarodnog dana Roma. Romska zajednica i aktivisti to vide kao znak odsustva političke volje i pažnje usmjerene prema Romima

 

 

Međunarodni dan Roma obolježava se 8. aprila. Službeno je proglašen 1990. godine, u čast Prvog svjetskog kongresa Roma koji je održan 1971. u Londonu. Na tom istorijskom skupu, predstavnici romskih zajednica iz različitih zemalja usvojili su zajedničke simbole – romsku zastavu i himnu, i započeli proces međunarodnog povezivanja radi borbe za jednaka prava, inkluziju i dostojanstvo svoje zajednice. Taj datum predstavlja i simbol borbe protiv diskriminacije i poziv na solidarnost.

O položaju Roma u Crnoj Gori govorimo sa Elvisom Berišom, izvršnim direktorom Romske organizacije mladih ,,Koračajte sa nama – Phiren amenca”, kao i osnivačem prvog romskog portala RomaNet.

MONITOR:  Kako Crna Gora dočekuje Međunarodni dan Roma?

BERIŠA: Čini mi se da svake godine ponavljamo isto, ali je činjenica da romska zjednica nema mnogo razloga za slavlje. Ovo je dan kada treba zajedno sa cjelokupnim društvom da se pitamo šta smo uradili u prethodnih godinu dana i da li imamo nekog napretka. Crna Gora obilježava Međunarodni dan Roma uz gotovo iste probleme kao prije 10 godina. Na današnji dan važno je slaviti kulturu i doprinos romske zajednice, ali mi se istovremeno suočavamo s brojnim izazovima koji i dalje postoje.

Ove godine posebno nas pogađa tragedija u Volujici, gdje je romska porodica Bisljimi izgubila četiri člana u stravičnom požaru. Ovaj incident oslikava ne samo ljudsku patnju, već i institucionalnu nebrigu i nedostatak adekvatnih mjera za zaštitu ranjivih zajednica. Istakao bih da romska zajednica ne vidi političku volju ni trenutne vlasti da učini neke suštinske promjene. Osim napora u resoru obrazovanja, ostale oblasti su više nego upitne da li će se moći očekivati neke promjene u skorije vrijeme. Posebno zbog toga što Romi nijesu dovoljno uključeni u kreiranje politika koje će unaprijediti život romske zajednice, ali ni na pozicijama odlučivanja, posebno u Parlamentu Crne Gore. Za razliku od prethodnih godina, Vlada Crne Gore ove godine nije uputila javnu čestitku povodom 8. aprila – Međunarodnog dana Roma. Romska zajednica i aktivisti to vide kao znak odsustva političke volje i pažnje usmjerene prema Romima.

MONITOR: Da li je došlo do pozitivnih pomaka u vezi sa problemima stanovanja i zapošljavanja?

BERIŠA:Nažalost, problemi stanovanja i zapošljavanja romske zajednice ostaju gorući. Iako su se pokrenule neke inicijative, konkretni rezultati su još uvijek nedovoljni. Potrebne su sistemske promjene i dugoročne strategije kako bi se poboljšala situacija. Prema našim podacima više od 60 odsto objekata vlasnika iz romske zajednice su nelegalizovani objekti i bez adekvatnog pristupa infrastrukturi. Na primjeru Volujica možemo najbolje vidjeti koliko država ali i lokalne samouprave rade na suštinskom rješavanju egzistencijalnih problema za romsku zajednicu. Opština poput Bara, koja svake godine na različitim manifestacijama dovodi estradne umjetnike koje plaća po više stotina hiljada eura, nije u stanju da obezbjedi sredstva i za očuvanje romskih života. Ovo nam govori više nego dovoljno koliko je anticiganizam ukorijenjen u našim državnim i lokalnim institucijama.

Država s druge strane već treću godinu zaredom nije u stanju da zaposli 21 medijatora u oblasti zapošljavanja, zdravstvene i socijalne zaštite. Iako su medijatori prepoznati kao važni činioci pozitivnih rezultata iz pomenutih oblasti, država i dalje ne prepoznaje važnost da se njihovo zapošljavanje sistemski riješi već tu odgovornost ostavlja na teret Ministarstva manjina koje nije nadležno za ovo pitanje.

MONITOR: Tu je i problem sa ličnim dokumentima.

BERIŠA: To je problem sa kojim se romska zajednica posebno suočava u ostvarivanju pravnog statusa, usljed brojnih faktora – nedostatka lične dokumentacije, složenih administrativnih procedura, nedovoljne informisanosti i prisutne diskriminacije. Posljedica toga je da brojni pripadnici ovih zajednica ostaju bez državljanstva, čime im se dodatno otežava, tačnije onemogućava pristup osnovnim pravima, poput obrazovanja, zdravstvene zaštite i zapošljavanja.

U okviru projekta „Predlaganje politika i zakona o građanskoj registraciji i apatridiji, i zagovaranje registracije Roma bez dokumenata“, uspjeli smo omogućiti da više od 50 osoba riješi svoj pravni status kroz upis državljanstva, izdavanje ličnih karata i pasoša, kao i pribavljanje ostale potrebne dokumentacije koja je omogućila da dobiju zakoniti boravak, aktivnim posredovanjem u komunikaciji između Ambasade Kosova i lica bez regulisanog statusa. Trenutno se u proceduri nalazi još 15 osoba, kojima je zakazan termin u Ambasadi, a za koje cijenimo da neće biti prepreka u procesu upisana u državljanstvo, odnosno u procesu izdavanja  ličnih dokumenata – lična karta, pasoš.

Dodatno zabrinjava podatak da trenutno u našoj evidenciji imamo identifikovanih 20 osoba koje se nalaze u visokom riziku od apatridije. Iako Zakon o crnogorskom državljanstvu prepoznaje mogućnosti sticanja državljanstva za djecu rođenu u Crnoj Gori – ako su oba roditelja nepoznata ili nepoznatog državljanstva ili bez državljanstva ili ako dijete ostaje bez državljanstva, u praksi postoje brojne administrativne prepreke koje usporavaju i otežavaju ove procese.

MONITOR: Ima li promjena u boljoj dostupnosti i većem broju romske djece koja pohađaju škole?

BERIŠA: Obrazovanje romske djece predstavlja ključni izazov. Iako su učinjeni napori za povećanje upisa, mnoge porodice se suočavaju s ekonomskim preprekama koje ometaju kontinuirano obrazovanje. Važno je da se obezbijede resursi i podrška za romsku djecu kako bi im se omogućilo da završe školu i imaju jednake šanse za budućnost. Ove školske godine je riješen problem neorganizovanja školskog prevoza.  Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija je donijelo  Pravilnik po kojem škole imaju obavezu da zapošljavaju medijatore na 35 romskih učenika. To znači da ćemo imati veći broj medijatora i s druge strane kvalitetnijie rezultate ukoliko isti medijatori budu radili dobro svoj posao. Osim ovoga, sve ostale prepreke su iste. Romska djeca čak i u višim razredima nijesu ni elementarno opismenjena i to povlači kasnije sve negativne rezultate. Naglasio bih da Zakon o visokom obrazovanju i dalje ne prepoznaje princip afirmativne akcije prilikom upisa studenata na fakultetima iz romske zajednice. Neophodno je da se zakonom definiše kvota po kojoj bi romski studenti mogli da se upišu na fakultete i pruži im se prilika da se obrazuju na visokom nivou.

MONITOR: U ranijim intervjuima ste ukazivali i kritikovali politički diskriminaciju. Da li se na tom planu šta mijenja?

BERIŠA:Nažalost, situacija se nije promjenila. I dalje vjerujemo da je politička diskriminacija romske zajednice ozbiljan problem koji mora biti riješen. Ako se ne postignu konkretni koraci u pravcu izjednačavanja prava, nećemo oklijevati da preduzmemo pravne mjere kako bismo zaštitili interese romske zajednice i osigurali njihovo puno učešće u društvu.

Ponavljam, poražavajuće je da čak ni na današnji dan kabinet premijera Milojka Spajića nije uputio čestitku niti bilo kakvo saopštenje povodom Dana Roma. Nama je jasno s ovim postupkom da ne možemo biti na agendi Vlade Crne Gore čak ni na dan kada Evropska komisija obilježava ovaj dan i sve druge države. Osim Bošnjačke stranke nijedan politički subjekt u Crnoj Gori nije čestitao romskoj zajednici Dan Roma.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR BILJANA STOJKOVIĆ, PROFESORICA BEOGRADSKOG UNIVERZITETA I POLITIČARKA: Nestalo je naprednjačke „magije“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je ostalo još lukrativnih i biznis interesa koji povezuju Vučića sa pojedinim evropskim liderima, ali postaje sve teže da se zanemare dokazi antidemokratske vlasti

 

 

MONITOR: Uz tumačenje da je Predsjednik Srbije izborom za mandatara tzv. nestranačke ličnosti uneo pometnju u redove  SNS, forsiranje eksperta iz Pokreta za narod i državu, možda bi se moglo tumačiti i kao namjera da se djelovanje Vučića kroz ovaj pokret-kao kamuflažnu formu Srpskog sveta, osnaži i dalje od Srbije?

STOJKOVIĆ: Formiranje Pokreta za narod i državu može se tumačiti, pre svega, kao pokušaj Vučića da se udalji od svoje prethodne tvorevine – Srpske napredne stranke. Ova stranka postala je omražena zbog nesposobnosti njenih članova da upravljaju, zbog korupcije, urušavanja svih institucija i suštinski siledžijskog ponašanja. Vučić se trudio da sebe medijski odvoji od sasvim jasnih trendova propadanja ugleda i podrške svoje partije, ali te je mogućnosti ipak istrošio. Sada sa sigurnošću mogu reći da je on dramatično izgubio društveni legitimitet. Ranije je uspevao da unutrašnje tenzije zamaskira vestima o nekim drugim događajima, najčešće o Kosovu ili Republici Srpskoj, pri čemu je bilo jasno da ih on lično u velikoj meri i proizvodi. To mu više ne polazi za rukom. Čitavo društvo je uzburkano i fokusirano na studentske poduhvate, na blokade, hapšenja i sve ono što jesu-sada već svima očigledne, posledice urušavanja građanskih prava. Pokret za narod i državu je Vučićev pokušaj ponovnog „političkog rođenja“, kako u Srbiji tako i van nje. Po mom mišljenju, u tome nema ni potencijala ni snage. Jedan od Vučićevih glasača i mitingaša koje stranka razvozi po Srbiji izgovorio je verovatno najveću istinu: „Nema više magije.“

MONITOR: Dio građana/ki Srbije očekuje ne samo ujedinjavanje opozicije već i njeno povezivanje sa studentima, sindikatima i drugim za promjene zainteresovanim djelovima društva. Kako doći do  vlade bez dogovora sa vlašću ili pobjede na izborima?

STOJKOVIĆ: Iz velike političke i društvene krize može se izaći samo ukoliko naprednjački režim padne. Niko ne priželjkuje krvave sukobe i zbog toga se traže načini da se vlast smeni na miran način – na izborima. Većina političkih i društvenih aktera smatra da mora postojati period u kom će državom upravljati neka vrsta prelazne Vlade oročenog trajanja, čiji će zadaci biti da stvori uslove za funkcionisanje institucija nezavisno od stranaka kao i da uredi sistem za slobodne i fer izbore, kakve nismo imali čitavu deceniju. Studenti, grupa koja trenutno uživa ubedljivo najveći društveni legitimitet, eksplicitno odbijaju saradnju sa strankama pa i sa nevladinim organizacijama, smatrajući i jedne i druge „delovima sistema“. Demokratska stranka je na stanovištu da takvo stanje treba uvažiti kako bismo pojačali borbu i konačno došli do promena. Vizija drugih stranaka, prema kojoj i opozicija treba da učestvuje u prelaznoj Vladi-prema našem mišljenju, umanjuje šansu za uspeh. Mi ćemo iz sve snage podržati svaku Vladu eksperata koja se formira iz redova akademske zajednice. Do toga možemo doći ukoliko se svi delovi društva uključe kroz štrajkove, građanske zborove, blokade institucija i druge vidove građanske neposlušnosti.

MONITOR: Zdravko Ponoš i Božo Prelević su kazali i da  su-poslije izjava o upotrebi zvučnog topa 15. marta, bili predmet obaveznog uputstva glavnog tužioca Višeg suda Nenada Stefanovića, u kojem se traži njihovo privođenje i procesuiranje. Čedomir Jovanović je pozvan u policiju da da izjavu u vezi sa tvrdnjom da iza dovođenja 200 ljudi privatnog obezbjeđenja istog dana, stoji Vladimir Mandić. Odmotava li se klupko veza koje upravljaju Srbijom i dijelom regiona?

STOJKOVIĆ: Nema sumnje da je Vučić upotrebio zvučno oružje protiv građana u mirnom protestu. Nema sumnje ni u to da je poznati Ćacilend i danas pun huligana, bivših robijaša i navijača, a ima svedočenja da se u šatorima nalazilo i oružje. Za veliki protest, 15. marta, taj kamp je bio prepun likova sa maskama i kapuljačama, spremnih da napadnu građane. Dobijali smo razne dojave i zahvaljujući njima je sprečeno krvoproliće. Mislim i da je Vučić dobio upozorenja iz EU da nasilje neće biti tolerisano. Ipak, nije se mogao suprotstaviti porivu da se sadistički osveti i upotrebio je zvučni top. Mandić je samo jedan od njegovih vernih huligana koji su spremni na sve. Dugo već znamo da se u Srbiji vlada nasiljem i zastrašivanjem. Sada nam se samo intenzivnije otkrivaju imena.

MONITOR: Opozicija se  složila u jednom-na izbore nema svrhe izlaziti bez zadovoljavajućih predizbornih uslova. Ali, utisak je da opozicija čeka realizaciju svog prijedloga o prelaznoj vladi i ne radi sa OEBS-ODIHR na pritisku na vlast u vezi sa tim uslovima.  Živost društva u Srbiji sada zavisi od atraktivnosti i istrajnosti studentske pobune, plenuma i zborova. Da li se već kasni?

STOJKOVIĆ: Istina je da opozicione stranke puno rade na međunarodnom planu. U proteklih par meseci bilo je mnogo poziva i putovanja u Brisel i Strazbur. Nije se zaboravila Rezolucija Evropskog parlamenta o izborima 2023., u kojoj je opisano na šta su ličili izbori. Vučiću je u Briselu pre dve nedelje jasno rečeno da ne sme biti izbora bez uređivanja izbornog zakonodavstva, slobodnih medija i institucija. Na unutrašnjem planu prvo se moraju razrešiti pitanja ekspertske Vlade i razraditi načini na koje će Vučić biti prinuđen na takvo rešenje, a onda da se radi na samim izborima. Sigurno je da će u tome biti potrebna podrška EU. Studenti su već nagovestili da će biti veoma angažovani na biračkim mestima. Saradnja svih društvenih grupa biće neophodna.

MONITOR: U Strazbur su krenuli studenti-biciklisti, u Briselu je bilo i sastanaka na kojima su učestvovali i predstavnici NVO i opozicije iz Srbije. Svima je, međutim, još  teško da zaborave radnu večeru Vučića sa Ursulom fon der Lajen i Antonijom Koštom. Kako se snaći u tom rašomonu?

STOJKOVIĆ: Dugo smo čekali da Evropa počne sa napuštanjem stabilokratije i podrške Vučiću. Sada se to dešava. Jasno je da je grupacija kojoj pripada i Ursula fon der Lajen i SNS (EPP) još uvek blagonaklona prema Vučiću, ali i ta se privilegija polako gubi zbog pritiska drugih grupacija u Evropskom parlamentu i zbog evropske javnosti. Evropska komisija ne može dugo zapostavljati glasove koji dolaze iz njenog parlamenta. Studentska i građanska pobuna je probudila Evropu; zvučno oružje je zgrozilo građane u evropskim zemljama; studenti-biciklisti izazvali su veliko interesovanje. Verujem da je ostalo još lukrativnih i biznis interesa koji povezuju Vučića sa pojedinim evropskim liderima, ali postaje sve teže da se zanemare dokazi antidemokratske vlasti.

MONITOR: Odlazeći ministar informisanja Dejan Ristić poslao je dopis nekim međunarodnim medijskim organizacijama, žaleći se na odbijanje predstavnika Evropske federacije novinara, Artikla 19 i drugih koji su u posjeti kolegama u Srbiji, da se sastanu sa njim i drugima koje odabere. Kako da razumijemo dopise odlazećeg ministra informisanja?

STOJKOVIĆ: Iskreno, ponekad se pitam da li je takvo ponašanje odraz neverovatne arogancije ili čiste gluposti zbog koje ti ljudi veruju da mogu sakriti nepodopštine i svima podvaliti laži. Nije mi jasno da li je gospodin ministar upoznat sa izveštajima o stanju medija u Srbiji i kako je mogao očekivati da će profesionalne delegacije zanemariti činjenice. S druge strane, narativ o „zlom zapadu“ uvek dobro prolazi među simpatizerima SNS-a, pa je i ovo mogla biti prilika da se napumpa antievropski sentiment.

MONITOR: Visoka predstavnica za spoljnu i bezbjednosnu politiku EU, Kaja Kalas, obilazi Crnu Goru, BiH i Albaniju. Da li se u Briselu zaista vjeruje u lojalnost Vučića ili se-pored šargarepe, priprema i nešto drugo?

STOJKOVIĆ: U Evropskoj uniji najmanje se veruje Vučiću u pogledu lojalnosti prema EU. Značajan deo politike stabilokratije zasniva se na podgrevanoj pretnji samog Vučića da će se, ukoliko bude previše pritisnut evropskim zahtevima, okrenuti ka Rusiji i Kini u ekonomskom, a naročito u bezbednosnom smislu. Trenutno se, sa istim ciljem, u velikoj meri trudi da uspostavi odnose sa Trampovom administracijom i tu se neće ograničavati u ponudama resursa-zemlje, biznisa i svega što može da pokloni da bi stekao takvog zaštitnika. Čini mi se da je Tramp tip ličnosti koji Vučić jako dobro razume. Evropskim diplomatama, s kojima sam imala prilike da razgovaram, jasna je Vučićeva igra. Uvek naglašavam da Srbija neće imati šansu da postane deo EU dok je Vučić na vlasti, jer on u tome ne vidi svoj lični interes. Svaki njegov potez je antievropski.

 

Nikada  Vučić nije birao jaku i sposobnu ličnost za premijera

MONITOR: Izborom profesora Medicinskog fakulteta Đura Macuta za mandatara, Aleksandar Vučić kao da je htio da parira prijedlozima opozicije i studentskoj i građanskoj pobuni. Macut je  osnivač Vučićevog Pokreta za narod i državu. Kome je ovakvim izborom Vučić poslao poruku?

STOJKOVIĆ: Nikada Aleksandar Vučić nije birao jaku i sposobnu ličnost za premijera, a ponajmanje smo to mogli očekivati u trenutku kada je realno uzdrman štrajkovima i blokadama fakulteta, škola i ulica. Iako ima akademsku i ljekarsku karijeru, dr Macut je nepoznat i bez ikakve težine u političkom životu. Postoji jedna šala u vezi sa ovim izborom – Vučić je dobio „tri u jedan“, tj. dobio je eksperta, predstavnika akademske zajednice i Ćacija u istoj osobi. Ekspert i akademija su odgovori na ideju ekspertske Vlade i pobunu akademske zajednice (studenata i profesora), dok suština leži u činjenici da je dr Macut bio posjetilac takozvanog Ćacilenda, kampa oko zgrade Predsjedništva u kom borave huligani i smutljivi likovi sa kapuljačama, a svi oni glume „studente koji hoće da uče“ kao antipod studentima u blokadi. Ključno je to što je dr Macut pokazao poslušnost Vučiću, bez obzira da li u sastavu SNS ili Pokreta za narod i državu. Ne mogu tačno da opredijelim smisao poruke ovog izbora. S jedne strane, naprednjački glasači gledaju isključivo u Vučića, pa bilo koji odabir na njih nema pretjeranog uticaja. S druge strane, svako ko razumije funkcionisanje režima u Srbiji nema dilemu da je svaki izbor mandatara beznačajan, pa tako i ovaj.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo