Povežite se sa nama

INTERVJU

Kriminalci osvajaju moć

Objavljeno prije

na

Naš sagovornik je disident iz 70-tih i 80-tih, jedan od osnivača civilnog društva u regiji, ali i moderne socijaldemokratije u Hrvatskoj, upravnik je Odjeljenja za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, direktor doktorskih studija Zagrebačkog sveučilišta, od 2001 redovni član Internacionalne akademije za filozofiju. Voli da kaže i to da je „nikšićki zet”, a mi dodajemo i ,,Beograđanin”. Dr Lina Veljaka na početku pitamo hoće li se tranzicija naših malih država u željeni kapitalizam uskoro okončati: VELJAK: Šanse svakako postoje, ali neće biti jednostavno nadoknaditi deficit stvoren u ratnim 90-im godinama, kad se na ovom prostoru dogodila neviđena pljačka, preraspodjela nacionalnog bogatstva u prilog podobnih deklarativno patriotskih elita, nerijetko usko povezanih s kriminalnim miljeima. Ne vjerujete valjda da će bivši kriminalci a sadašnji poslovni ljudi s velikim političkim utjecajem, često i ključni ljudi u kreiranju državnih politika, od ovih zemalja učiniti Švedsku ili Dansku; ako se njih bude pitalo, realniji ishod tzv. tranzicije je Nikaragva ili Kazahstan. Osim toga, i značajni dijelovi EU prolaze kroz ozbiljnu krizu: evropski model socijalne države doveden je, zahvaljujući ponajprije neoliberalnom konceptu, na svim stranama ozbiljno u pitanje.

MONITOR: Grčka pokušava da izbjegne bankrot, EU, iako neravnomjerno, pokušava da joj u tome pomogne, spašavajući jednu od najvažnijih ideja zajednice – euro, a mi pričamo o ispunjavanju EU agende. Kakva je budućnost koncepta evropskog jedinstva kakvog smo ga do sada imali?

VELJAK: Kao i cijela EU, ali u mnogo drastičnijoj ili vidljivijoj mjeri, Grčka je, dakako, žrtva neoliberalnog koncepta. I tu se pokazuje lažnost alternativa -između neoliberalnog koncepta (prema kojemu su špekulacije ili prelijevanje iz šupljega u prazno u cilju privatne dobiti, jednakovrijedne kao i proizvodnja realnih dobara, pa će tržište odlučiti hoće li više vrijediti akcija bez pokrića ili neki proizvod koji zadovoljava određenu ljudsku potrebu) i etatističkog koncepta svemoćne države koja raspodjeljuje resurse u skladu s političkim preferencijama dominantnih (na kapilarnoj korupciji zasnovanih) slojeva koji kontroliraju državu te time i društvo. Evropska ideja neće doživjeti propast samo ukoliko se učini radikalan zaokret od neoliberalne ekonomije i politike u smjeru obnove socijalne države (ali ne autoritarno-totalitarne, već demokratske).

MONITOR: Da li ulazak u NATO može obezbijediti balkanskim državicama zaštitu od dalje „balkanizacije” i garanciju dugotrajnog mira?

VELJAK: Nisam siguran, odgovor na to pitanje vjerojatno je afirmativan, ali ključno je pitanje što će se događati na svjetskom planu: ako bi NATO bio izvršni organ Vol strita, onda ne treba previše očekivati od njegove proklamirane uloge čuvara svjetskog (pa stoga ni balkanskog) mira.

MONITOR: Zalažete se za sekularnu državu, kakve su naše zemlje bar deklarativno. Političarima je ovdje jedna od prvih stvari da komentarišu crkvena pitanja na način kojim pokazuju da bez toga ne bi mogli uspješno vladati. Hrvatska, na primjer, ima „kontroverzan” Konkordat, sa aspekta odvojenosti crkve i države?

VELJAK: Ustavna odredba o sekularnom karakteru ovdašnjih država iskazuje se formalnom čim imamo situacije da političari komentiraju unutarcrkvena pitanja (sve u skladu s cezaropapističkim tradicijama kasne antike i srednjeg vijeka, ali i carske Rusije sve do 1917.) nastojeći da uspostave primat države nad crkvom i da, s druge strane, crkveni velikodostojnici komentiraju aktualne političke teme nastojeći uspostaviti neki oblik teokratskog poretka. Na državi je da osigura nesmetano ispovijedanje religije i ravnopravnost većinskih i manjinskih vjerskih zajednica, ali i ravnopravnost onih građanki i građana koji ne pripadaju nijednoj organiziranoj religiji ili ne zastupaju bilo kakva vjerska uvjerenja; vjerski poglavari imaju pravo da izriču moralne i druge sudove kao što bi to pravo trebali imati svi građani, ali nemaju pravo da svoje sudove smatraju obavezujućima za one koji nisu pripadnici njihove vjerske zajednice. U tom kontekstu treba spomenuti da je konkordat Vatikana i Hrvatske (što ga možemo zahvaliti Franji Tuđmanu, koji je njegovim potpisivanjem htio osigurati podršku crkve za svoju politiku) ozbiljna prepreka dosljednom ostvarivanju ustavno zajamčena sekularnog karaktera hrvatske države, posebno zato što ima karakter međunarodnog ugovora koji se može mijenjati samo suglasnošću obiju strana.

MONITOR: Mnogi glasoviti i deklarisani kao nezavisni, intelektualci, neki antikomunisti, neki desničari, a neki i disidenti, postali su moćni ljudi u ovim našim tranzicijama i pokazali da im više nije tako stalo do starih „etiketa”. Da li je to i zato što im se sada nudi više nego ranije ili se radi o umoru od kakvog-takvog asketizma?

VELJAK: Mnogo interesantniji su mi oni koji su nekoć bili dogmatski komunisti i tvrdokorni marksisti, borbeni ateisti (kad je to bilo poželjno), da bi danas bili neoliberali, patrioti, antikomunisti, deklarirani bojovni vjernici i slično. Oni, dakle, koji su uvijek uz vlast i uvijek u prvim redovima progonitelja drugačijemislećih. To je moralno gledano najgori društveni sloj i upravo takvima možemo zahvaliti za glavninu nedaća kroz koje smo u ovim našim zemljama prolazili, kao i za one nedaće kroz koje još prolazimo, pa i za nevolje koje bi nas tek u budućnosti mogle snaći. Treba razlikovati između dvoga: pojedinci imaju pravo na umor, rezignaciju, pa – koliko god to bilo žalosno – čak i na odustajanje od ciljeva za koje su se zalagali, ali oni koji to pravo koriste da bi uvijek bili zajedno s onima koji dijele privilegije i da bi uvijek bili uz vlast ili uvijek u vlasti – zaslužuju prezir. A što s običnim ljudima koji takve ne prepoznaju i koji im stoga često daju ničim zasluženo povjerenje. Nisam zapravo siguran: zaslužuju li ti naivni i izmanipulirani ljudi koje varaju, obmanjuju, tlače i pljačkaju uvijek isti (ili slični) tek sažaljenje?

MONITOR: Josip Broz je ponovo tema jer je prošlo 30 godina od njegove smrti. Unuk mu je danas šef novoosnovane komunističke partije.Da li smo od Titove smrti toliko patili zato što ga nije bilo među nama ili zato što ga je u prethodnih 35 godina toliko bilo?

VELJAK: Spadam među one koji su u Titovo vrijeme bili protivnici njegovog režima, ali kako vrijeme prolazi, sve sam skloniji pozitivnom vrednovanju njegovog perioda. No, ne bi trebalo ići u idealiziranje tog vremena (kao što to čini njegov unuk i kao što to čini mnoštvo tzv. gubitnika tranzicije). To vrijeme je imalo i svojih dobrih i svojih loših strana, a najgora strana bio je autoritarni karakter njegove vladavine, što je otvorilo pretpostavku za nadomještanje fleksibilnog autoritarizma novim, mnogo zloćudnijim formama autoritarizma, koje se oslanjaju bilo na ideologiji krvi i tla, bilo na fundamentalistički shvaćenoj religiji, bilo na neoliberalnoj ideologiji apsolutne slobode tržišta, na legitimnost pljačke i bezakonja, a nerijetko i na sve to zajedno.

 

Koncept za propast

MONITOR: Neki teoretičari su, sa padom američke berze 2008, predviđali novu eru, neku vrstu postkapitalističkog svijeta, a drugi tvrdili da je liberalni kapitalizam nezamjenljiv.

VELJAK: Od svakog zla ima i gore. U to su se uvjerili ljudi u Rusiji kad je nakon propasti Sovjetskog Saveza nastupio prvo Jeljcin a potom Putin, ali i ljudi u Iranu kad je nakon svrgavanja šaha došao Homeini, pa nakon svega još i Ahmadinedžad. No, ne bih htio širiti pesimizam: mračni scenariji su mogući, ali ne i nužni. Ključno je pitanje hoće li se neoliberalna globalizacija obuzdati na demokratski ili na totalitarni način. Obuzdati se, jasno mora, mora se bitno modificirati, jer taj neoliberalni koncept vodi u propast (kao što je svemoć komunističke nomenklature dovela do pada Berlinskog zida), jedino je pitanje hoće li se to izvesti u skladu s tradicijama građanskih revolucija ili na bazi nekoga novog fašizma, staljinizma, fundamentalizma.

 

Potkopavanje budućnosti

MONITOR: I u Srbiji i u Hrvatskoj ima problema sa uvođenjem tzv. bolonjskog procesa. Podržavali ste vaše studente. U čemu su osnovni

problemi , mane i vrijednosti tih pokušaja, šta se dobija a šta gubi?

VELJAK: Neoliberalna implementacija tzv. Bolonjske deklaracije uvodi tržišne principe u visoko obrazovanje te time potkopava budućnost društva: kao što neoliberalna zdravstvena politika rezultira time da najbogatiji mogu sebi priuštiti najkvalitetnije medicinske usluge, a siromašniji su osuđeni na to da se liječe kod kojekakvih vračeva i drugih šarlatana, tako i tržišni princip u obrazovanju znači da su djeci bogatih dostupni najbolji univerziteti, dok se drugi – ako su sposobni i marljivi – moraju ograničiti na stjecanje drugorazrednih i trećerazrednih (pa i posve bezvrijednih) diploma, a većini više obrazovanje postaje posve nedostupno. No, s Bolonjom stvari stoje još gore nego sa zdravstvom. Model koji se primjenjuje svodi se na što površniji i što brži studij, koji daje uska specijalistička znanja i proizvodi visokokvalificiranu radnu snagu, te time dugoročno ugrožava razvojne perspektive čovječanstva u cjelini. Odricanje od kritičke svijesti i od širine obrazovanja dugoročno će ugroziti i samu ideju inovativnosti i betonirati opsjednutost većinskog dijela čovječanstva lažnim alternativama (ili si za Vol strit ili si za Osamu Bin Ladena; ili si dogmatski marksist ili si pravoslavni, katolički odnosno islamski fundamentalist; ili vjeruješ da je svijet zaista stvoren u šest dana ili zastupaš tupoglavi materijalizam, prema kojemu nema kvalitativne razlike između ljudi i drugih sisavaca, itd.).

 

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo