Povežite se sa nama

INTERVJU

KRISTINA MIHAILOVIĆ, UDRUŽENJE RODITELJI: Da država stane uz porodicu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Vaše Udruženje u kontinuitetu prati (ne)uslove u crnogorskim porodilištima. Ovih dana se u javnosti vodi polemika oko ishrane u podgoričkom porodilištu – dok jedni tvrde da se porodilje hrane salamom, iz KC navode da ima i kroasana. Kakva su iskustva članova Vašeg udruženja po pitanju porodilišta?
MIHAILOVIĆ: Udruženje Roditelji postoji oko tri godine i praktično su prve aktivnosti bile u vezi sa zalaganjima da se poboljšaju uslovi u porodilištima, jer su majke konstantno ukazivale na neke probleme koji postoje godinama. Uglavnom su se kritike odnosile na Klinički centar Crne Gore, u kojem se porodi najveći broj trudnica. Problematika se mijenjala u posljednjih nekoliko godina, i neki uslovi su u toj ustanovi značajno unaprijeđeni.

Posljednjih dana se vodila rasprava, odnosno diskutovalo se o ishrani, opet najvećim dijelom u KCCG, mada je bilo pritužbi i na još nekoliko porodilišta. U međuvremenu smo dobili informaciju da je jelovnik u KCCG promijenjen, i čini nam se prilično unaprijeđen, nakon čega su nas i porodilje počele obavještavati o novim jelima i novim obrocima.

A kakvo je stanje u svim porodilištima nabolje govori Analiza koju su za potrebe UNICEF-a prošle godine radili strani i domaći eksperti, ljekari, u kojoj piše da je kvalitet njege majki, novorođenčadi i djece u Crnoj Gori često ispod standarda, posebno što se tiče informisanja, komunikacije, povjerljivosti i holističke njege majki i djece. Nadamo se da su zabrinjavajući rezultati te Analize vrlo ozbiljno shvaćeni i da će se u narednom periodu raditi na promjeni stanja, što će Udruženje pratiti.

MONITOR: Koliko Vaše Udruženje ima članova, koji su glavni problemi sa kojima se danas susreću roditelji?
MIHAILOVIĆ: Trenutno imamo 300 članova iz cijele Crne Gore. Dodatno, svakog dana na portalu Roditelji.me i na Fejsbuk grupi udruženja komuniciramo sa izuzetno velikim brojem roditelja. Ono što prepoznajemo trenutno kao najveće probleme, odnosno na šta se roditelji najčešće žale su: prebukiranost u vrtićima u velikom broju opština; brojni problemi u školama od nepraktične organizacije časova i neusklađenosti sa radnim vremenom roditelja zbog čega se u ranom školskom uzrastu roditelji i djeca praktično ne gledaju, do vršnjačkog nasilja koje poprima zabrinjavajuće razmjere, zatim nezadovoljstvo reformom obrazovanja, loša infrastruktura škola, nepostojanje produženih boravaka…; diskriminacija roditelja posebno majki na poslu, odnosno u radnom odnosu, zbog činjenice da su roditelji; nedovoljna podrška društva i države jednoroditeljskim porodicama od finansijske do svake druge vrste podrške.

MONITOR: Koje su glavne oblasti u kojima djelujete?
MIHAILOVIĆ: Puno je oblasti u kojima djelujemo, upravo u onima u kojima smo prepoznali probleme. Tako se trudimo da utičemo na povećanje procenta dojenja u Crnoj Gori jer smatramo da u tom segmentu majkama treba dodatno pomoći i ohrabriti ih, ali im i obezbijediti adekvatne savjete koji će biti isti u svim zdravstvenim ustanovama. Sada radimo s Ministarstvom zdravlja na izradi smjernica u vezi sa dojenjem, za koje vjerujem da će doprinijeti kvalitetu podrške majkama. Kada smo odlučili da iskažemo nezadovoljstvo zbog prebukiranosti u vrtićima, to smo uradili prikupljanjem potpisa za peticiju kojom se tražila hitna gradnja novih objekata, za šta smo dobili podršku preko šest hiljada građana. I dalje čekamo početak gradnje, koja je najavljena za prvi dio naredne godine, u tri opštine. Ukupno sedam vrtića. Mislimo da se problem prebukiranosti mora što prije rješavati, na sve moguće dostupne načine jer smo se kao država obavezali da ćemo povećati obuhvat djece predškolskim obrazovanjem sa sadašnjih 32 na 40 odsto do kraja naredne godine, a zatim i na više od toga.

Nijesmo uspjeli u zagovaranju da se uvedu besplatni udžbenici u osnovnim školama, kao i da se škole obavežu na organizovanje produženog boravka, ali nećemo prestati da tražimo i objašnjavamo zašto nam je to svima potrebno. Pokušavamo i da pomognemo socijalno ugroženim porodicama kojih na našem spisku ima oko 200, sa oko 500 djece, a to radimo kroz humanitarne akcije Podijelimo, jer zajedno možemo više.

MONITOR: Svako malo nas uzbuni priča o vršnjačkom nasilju. Šta je potrebno uraditi da se takvi slučajevi preduprijede i da li se dovoljno vodi računa o prevenciji nasilja?
MIHAILOVIĆ: Za početak da se sjedne i podvuče crta. Moraju sjesti sve ,,zainteresovane strane” da prodiskutuju o tome šta su najveći problemi u toj oblasti i šta se može odraditi, a onda da se svi zajedno potrude da se jedna po jedna stvar mijenja. Ne može se stalno prebacivati krivica, ni roditelji da je prebacuju na škole, ni škole na roditelje i ministarstvo, policija na roditelje i škole… Zato se sve ovo i dešava. Samo o tome pričamo, konstatujemo da imamo neke pravilnike, neke protokole, da roditelji neće da sarađuju, da ministarstvo nije nadležno i tako u krug. Moraju se dogovoriti neki realni koraci, a mi (roditelji) ih ne možemo osmisliti bez ostalih karika u lancu, niti oni bez nas, jer se u suprotonom ništa neće mijenjati.

MONITOR: I pored toga što smo malo društvo u kojem se natalitet smanjuje, država ne vodi računa o tome. Dječji dodatak je praktično ukinut, pojedine opštine roditeljima daju simboličnu jednokratnu pomoć, a banke se samoreklamiraju kada prilikom Nedjelje štednje poklone par stotina eura novorođenima… Vidite li kakve pomake u odnosu države prema ovom pitanju?
MIHAILOVIĆ: Dječiji dodatak primaju djeca korisnika MOP-a, odnosno socijalno ugroženih porodica. I to što primaju je izuzetno malo i nedovoljno. Ne prepoznaje naša država važnost podrške porodici u finansijskom smislu, ni sada (već nekoliko godina) kada je kriza, ni kada nije bila kriza. Ne mislimo ni da vide pad nataliteta kao problematičan, i time se ne bave ni na koji način. Bilo bi dobro pogledati iskustva zemalja EU, koja nam je cilj – kako oni pomažu i podržavaju porodicu, pa da barem neka iskopiramo. Od nižih poreza, do dužeg porodiljskog bolovanja, a da ne pričamo o mjesečnoj finansijskoj podršci u prvoj godini djetetovog života… Puno je načina da države stane uz porodicu, ali ih mi za sada očigledno ne znamo ili ne želimo da znamo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Teret nasljeđa i nasljednika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pravosuđe je još  prilično zarobljeno nasljeđem Đukanovića i Medenice. Na žalost, oni koji su umjesto Đukanovića došli na vlast nijesu pokazali želju da to promijene. Većina od njih želi da pravosuđem upravlja neko ko će za njih biti ono što je Medenica bila za prethodnu vlast

 

MONITOR: Kako komentarišete objavljene transkripte, odnosno prepiske između Petra Lazovića i Ljuba Milovića vezano za crnogorsko pravosuđe i slučaj državni udar?

RADULOVIĆ: Objavljeni transkripti sa sky aplikacije između Petra Lazovića i Ljuba Milovića potvrđuju višegodišnje sumnje da je crnogorsko pravosuđe u značajnom dijelu bilo pod nedozvoljenim uticajem kriminalnih grupa. Na žalost, pravosuđe još uvijek nije oslobođeno od uticaja kriminala, ali ni od uticaja politike koju je često veoma teško razlikovati od kriminala. Sky prepiska je dodatno pokazala kakvi su ti uticaji i bilo bi veoma korisno ako tužilaštvo adekvatno iskoristi materijal dobijen od strane Europola. Simptomatična je bila i reakcija g-dina Mandića i g-dina Kneževića sa populističkim izjavama o „pravosudnom zemljotresu“ koji je izazvala sky prepiska u ovom slučaju. Međutim, ne tako davno nijesu imali takav stav o sky prepisci u predmetu koji se vodi protiv Mila Božovića. Zato je veoma važno da tužilaštvo profesionalno radi svoj posao u svakom predmetu i da pokaže da među kriminalcima nije bilo, niti ih sada ima, ideoloških, političkih, religijskih ili bilo kojih drugih razlika na kojima i političari i kriminalci godinama profitiraju.

MONITOR: Kako vidite ocjenu sutkinje Mugoše da je drugostepena presuda u slučaju “državni udar” kupljena i  šta su institucionalni koraci nakon takve ocjene?

RADULOVIĆ: Veoma je važno što je Specijalno tužilaštvo saopštilo da je ovim povodom ranije pokrenulo postupak. Od izuzetnog je značaja da se sve činjenice potpuno i nesporno utvrde i da, u slučaju da je bilo koja presuda “kupljena”, sva odgovorna lica budu krivično procesuirana i kažnjena. U tom kontekstu moram reći da je, najblaže rečeno, neprimjerena izjava g-dina Mandića da je uvjeren da je kupljena presuda u prvostepenom postupku iako dodaje da nema dokaze za to, isto kao što je neprimjerena i reakcija sutkinje Suzane Mugoše da je kupljena drugostepena presuda. Očekujem da Specijalno tužilaštvo utvrdi da li je neko, i ako jeste ko i na koji način, kupio bilo koju presudu. Presude se ne smiju kupovati, ali se ni sudije ne smiju javno optuživati bez dokaza na osnovu ličnog uvjerenja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN MARINOVIĆ, REDITELJ: Pet dobrih filmova može da promijeni život 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moj prvi film Igla ispod praga je imao skroman, ali sasvim lijep uspjeh za jedan debitantski crnogorski film. Živi i zdravi imaju veću snagu, veće znanje i veću dramsku napetost u sebi. Mislim da je intenzivniji i  zabavniji film i da će biti mnogo popularniji od prvog

 

Film Živi i zdravi crnogorskog sineaste Ivana Marinovića premijerno je prikazan pred punom salom u okviru takmičarskog programa prestižnog 27. međunarodnog Filmskog festivala Black Nights u Talinu.

Većinski crnogorski film, Živi i zdravi je kopodukcija sa još pet zemalja. Partneri su Adriatic Western iz Crne Gore, Sense Production iz Srbije, Analog Vision iz Češke, Kinorama iz Hrvatske, Krug Film iz Sjevrne Makedonije i Spok Film iz Slovenije, kao i Radio Televizija Crne Gore. Film su podržali Filmski centar Crne Gore, RTCG, Opština Herceg Novi, Portonovi rizort, Turistička organizacija Herceg Novi, Filmski centar Srbije, Češki filmski fond, Hrvatski audiovizuelni centar, Filmska agencija Severne Makedonije, Slovenski filmski centar, Eurimages, Kreativna Evropa MEDIA i See Cinema Network.

Već u toku faze razvoja projekta, film Živi i zdravi osvojio je dvije nagrade: Krzysztof Kieslowski za najbolji scenario na Kanskom festivalu i Excelence Award u okviru Sarajevskog Filmskog festivala. Domaća premijera filma se očekuje početkom 2024. godine.

MONITOR: Selektor festivala u Talinu Edvinas Pukšta opisao je film „Živi i zdravi“ kao dirljivu i eksplozivnu komediju. Mediji su izvještavali da su karte za projekcije bile rasprodate. Za početak razgovora, volio bih da nam prenesete utiske, kako je publika reagovala, stručna javnost, filmska ekipa?

MARINOVIĆ: Selektor Edvinas Pukšta se izborio za to da jedna punokrvna komedija sa ovih prostora uđe u zvanični takmičarski program, što zaista nije tipično. Naš film je samom selekcijom dobio i priznanje da u njemu ima i dubljih slojeva i kvaliteta, iako cilja na najširu moguću publiku. Sale su bile rasprodate, što ni u Talinu, ni na većim festivalima često i nije slučaj, pa smo mogli da imamo pravi test kako jedna publika koja je mnogo hladnija i zatvorenija od balkanske, reaguje na naš humor i na film koji je utemeljen u vrlo specifičnom mentalitetu. Komedije inače teško putuju upravo jer zavise od elastičnosti jezika i humora prostora gdje se priča dešava. Po svim reakcijama mi se čini da smo uspjeli u namjeri da sve te prepreke prevaziđemo i da istopimo inače veoma hladna i suzdržana baltička srca.

MONITOR: Već tokom razvoja projekat je osvojio značajna priznanja, ali snimanje je bilo otežano – pandemija, globalna finansijska kriza. Kako danas gledate na taj proces stvaranja filma?

MARINOVIĆ: Gledam unatrag sa velikim osjećajem zahvalnosti prema svima koji su gradili ovaj film. Iznad svega prema producentkinji Mariji Stojanović, jer smo nas dvoje mnogo i lično rizikovali radeći Žive i zdrave u svim turbulencijama koje su se tokom godina dešavale. Potom prema pomoćniku režije Bojanu Pivašu – pomoćnici su inače tihi i skriveni heroji svakog filma, a mene je Bojan sve vrijeme održavao na površini i spašavao od brojnih grešaka. A dabome i čitavom ansamblu koji je spektakularan.

I to nije samo moja procjena – komentar montažera iz Češke – Mihala Reicha je da se ovako dobar ansambl kod njih ne bi mogao sklopiti. Montažerima treba vjerovati, jer dok prostudiraju materijal i sve snimljene tejkove, jasno vide i kvalitet procesa i rediteljskog i glumačkog. A od čitavog ansambla teško je ne uvidjeti kakvi su glumci Tihana Lazović i Goran Slavić. Njihova igra, odnos, instinkt, posvećenost i disciplina su dar za svakog reditelja. Zaista je bila privilegija raditi ovaj film, i tu mislim na svakog glumca ponaosob.

Od predivnih naturščika poput Sejda Alijaja i Zora Martinetija, preko efektnih malih epizoda Miloša Pejovića, Tamare Dragičević, Lare Dragović, Stefana Vukovića i Omara Bajramspahića, pa do uzbudljivih, atipičnih uloga Nikole Ristanovskog, Dejana Đonovića, Dragane Dabović, Gorana Bogdana, Snježane Sinovčić i šampiona crnogorskog filma Moma Pićurića koji je zablistao kao nikad do sad. Radili su svi uz zaista mnogo iskrene ljubavi i prema projektu i prema saradnicima i veoma sam ponosan na to šta smo skupa postigli.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ZLATKO DIZDAREVIĆ, NOVINAR I DIPLOMATA: Da bi Palestinci dobili državu – unutar  Izraela  mora sazrijeti  odluka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ekstremni cionisti nikada nisu krili da im je glavni i bezmalo jedini cilj protjerati i posljednjeg Palestinca iz Palestine, a ne od njih praviti služinčad. I to se prepoznaje evo decenijama. Diskriminacija je najmanje zlo u lepezi legalizovanog obespravljivanja sa ciljem zatiranja i same uspomene na Palestinu i Palestince

 

MONITOR: Uz zagovaranje prava Izraela na odbranu, SAD i EU sada više insistiraju na „humanitarnim pauzama“ da bi se olakšao položaj palestinskih civila u Gazi. Da li je situacija sa IDF (Izraelskim odbrambenim snagama) izmakla kontroli Zapada?

DIZDAREVIĆ: Ne mislim da je išta u vezi sa IDF-om “izmaklo kontroli Zapada“. To “izmicanje kontroli” traje decenijama. Neupitno je da su, za početak, neophodni urgentni potezi da bi se “olakšao položaj palestinskih civila” ali, suština cijelog problema nije u aktuelnom položaju civila. Taj je položaj samo nastavak, de facto, suštinskog problema kojeg svijet evo sedam i po decenija naziva “palestinskim problemom”. A riječ je, za svo to vrijeme, o “izraelskom problemu”, a čak i prije toga o “problemu” kompletne međunarodne zajednice, svjetske organizacuije i politike, sprdnje sa proklamovanim vrijednostima, institucijama, odlukama, rezolucijama itd.

Igubljen je elementarni digniteta UN, EU, o činjenici, recimo, da je Izrael do sada prekršio blizu šezdeset rezolucija formalnio najrelevantnije svjetske organizacije…a odgovor na sve to je – So What?  Irak je, recimo, prekršio dvije pa su mu namjestili lažnu optužbu za hemijsko oružje a rezultat je milion mrtvih! Danas se u ovakvom svijetu ne može evo postići ni minimum sa prekidom vatre, a kamo li početi od onoga što je zapravo suština storije: Svijet se raspada na razne načine, a nema snage za otvaranje tog problema. To ne dozvoljavaju interesi u proizvodnji smrti ,jer je ta proizvodnja –monstruozni biznis sa oružjem, pa ratovi sa tim ciljem, pa proizvodnja neprijatelja da bi se ratovalo, pa ulaganje u mržnju. Eto zašto. Propaganda, mitovi – sve je postalo ciljano važno i uspješno.

MONITOR: Ovih dana je Jozep Borelj bio u petodnevnoj posjeti Bliskom istoku. Izgleda, međutim, da EU nije bila uključena u dogovore o primirju. EU se i nije zalagala za to već za „humanitarne pauze“ – kako je i Olaf Šolc ponovio Redžepu Erdoganu u Berlinu. Da li bi za oklijevanje razlog trebalo tražiti u „kompleksu Holokausta“ ili u nečem drugom?

DIZDAREVIĆ: Kompleks Holokausta u određenoj mjeri postoji, ali ne mislim da je on dominantan. Na čelu Njemačke bio je i Vili Brant koji je vremenski bio “bliži” tome, ali je uradio što veliki, hrabri i moralni lider može da uradi –kleknuo je i stekao pravo da nastavi sa politikom na neupitnim principima uz znanje, dignitet i karakter. Naravno, i rezultate. Njemačka je i sa Merkelovom bila mnogo jača i principijelnija na svjetskoj sceni nego što su to Šolc i društvo oko njega danas. Problem je što ni EU pa ni Njemačka, nisu ni sjena onoga što su bili nekad. U EU je puno pa i temeljno različitih linija. Glasa se različito, ujedinjuje se različito, navija se različito…Pa eno imamo i zemlju sa naših prostora, Hrvatsku, koja je glasala u UN-u protiv “humanitarnog prekida vatre”, BiH i Hrvatska svojevremeno nisu htjele da daju glas ni traženju Palestine da pređe u status “države posmatrača”, Mađarska se svrstava među rijetke koji prije neki dan nisu htjeli da glasaju u UN-u, za ukidanje okupiranih teritorija na Zapadnoj obali, itd.

MONITOR: Po ko zna koji put kao rješenje sukoba pominju se „dvije države“. Taj prijedlog je ponovila Usrula fon der Lajen u Kairu, a Džozef Bajden u autorskom tekstu u Vašington postu. Oni se slažu da bi i Gazom trebalo da upravlja Palestinska uprava. Netanjahu to ne prihvata. Da li bi on bio ne samo politički već i „istorijski“ poražen ako bi odmah prihvatio staro-novo rješenje?

DIZDAREVIĆ: Prvo, prijedlozi Ursule fon der Lajen u Kairu (lijepo mjesto za podizanje popularnosti ovakvim izjavama – zašto prijedlog nije dat  u ovakvoj Evropi, kod kuće), stižu sada kada su rezultati katastrofe strašni. A sve je što se politike tiče bilo isto kao kroz minulih 75 godina. Osim novog upaljača i do sada neviđenog stepena genocidnog odgovora protiv “životinja” u Gazi, kako reče ministar vojske u Tel Avivu.

Drugo, opet isti redoslijed stvari: prijedloge dijele, bezmalo kao nešto novo spram one ‘47-e i Nakbe ‘48-e, moćnici u svijetu čije su “kuće” – SAD i EU – o tome šutile  decenijama. Sluti, dakle, da motiv nije rješenje za Palestinu, već uspjeh dvoje pomenutih na njihovom, domaćem terenu. Kako to da se Bajden prosvijetlio nakon prvih nekoliko sedmica katastrofe ? I naivac vidi da su izbori u SAD ključ te priče, i procjena da dizanje svijeta na noge nije baš naivna storija nebitna u tim izborima.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo