Povežite se sa nama

INTERVJU

KRISTINA MIHAILOVIĆ, UDRUŽENJE RODITELJI: Da država stane uz porodicu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Vaše Udruženje u kontinuitetu prati (ne)uslove u crnogorskim porodilištima. Ovih dana se u javnosti vodi polemika oko ishrane u podgoričkom porodilištu – dok jedni tvrde da se porodilje hrane salamom, iz KC navode da ima i kroasana. Kakva su iskustva članova Vašeg udruženja po pitanju porodilišta?
MIHAILOVIĆ: Udruženje Roditelji postoji oko tri godine i praktično su prve aktivnosti bile u vezi sa zalaganjima da se poboljšaju uslovi u porodilištima, jer su majke konstantno ukazivale na neke probleme koji postoje godinama. Uglavnom su se kritike odnosile na Klinički centar Crne Gore, u kojem se porodi najveći broj trudnica. Problematika se mijenjala u posljednjih nekoliko godina, i neki uslovi su u toj ustanovi značajno unaprijeđeni.

Posljednjih dana se vodila rasprava, odnosno diskutovalo se o ishrani, opet najvećim dijelom u KCCG, mada je bilo pritužbi i na još nekoliko porodilišta. U međuvremenu smo dobili informaciju da je jelovnik u KCCG promijenjen, i čini nam se prilično unaprijeđen, nakon čega su nas i porodilje počele obavještavati o novim jelima i novim obrocima.

A kakvo je stanje u svim porodilištima nabolje govori Analiza koju su za potrebe UNICEF-a prošle godine radili strani i domaći eksperti, ljekari, u kojoj piše da je kvalitet njege majki, novorođenčadi i djece u Crnoj Gori često ispod standarda, posebno što se tiče informisanja, komunikacije, povjerljivosti i holističke njege majki i djece. Nadamo se da su zabrinjavajući rezultati te Analize vrlo ozbiljno shvaćeni i da će se u narednom periodu raditi na promjeni stanja, što će Udruženje pratiti.

MONITOR: Koliko Vaše Udruženje ima članova, koji su glavni problemi sa kojima se danas susreću roditelji?
MIHAILOVIĆ: Trenutno imamo 300 članova iz cijele Crne Gore. Dodatno, svakog dana na portalu Roditelji.me i na Fejsbuk grupi udruženja komuniciramo sa izuzetno velikim brojem roditelja. Ono što prepoznajemo trenutno kao najveće probleme, odnosno na šta se roditelji najčešće žale su: prebukiranost u vrtićima u velikom broju opština; brojni problemi u školama od nepraktične organizacije časova i neusklađenosti sa radnim vremenom roditelja zbog čega se u ranom školskom uzrastu roditelji i djeca praktično ne gledaju, do vršnjačkog nasilja koje poprima zabrinjavajuće razmjere, zatim nezadovoljstvo reformom obrazovanja, loša infrastruktura škola, nepostojanje produženih boravaka…; diskriminacija roditelja posebno majki na poslu, odnosno u radnom odnosu, zbog činjenice da su roditelji; nedovoljna podrška društva i države jednoroditeljskim porodicama od finansijske do svake druge vrste podrške.

MONITOR: Koje su glavne oblasti u kojima djelujete?
MIHAILOVIĆ: Puno je oblasti u kojima djelujemo, upravo u onima u kojima smo prepoznali probleme. Tako se trudimo da utičemo na povećanje procenta dojenja u Crnoj Gori jer smatramo da u tom segmentu majkama treba dodatno pomoći i ohrabriti ih, ali im i obezbijediti adekvatne savjete koji će biti isti u svim zdravstvenim ustanovama. Sada radimo s Ministarstvom zdravlja na izradi smjernica u vezi sa dojenjem, za koje vjerujem da će doprinijeti kvalitetu podrške majkama. Kada smo odlučili da iskažemo nezadovoljstvo zbog prebukiranosti u vrtićima, to smo uradili prikupljanjem potpisa za peticiju kojom se tražila hitna gradnja novih objekata, za šta smo dobili podršku preko šest hiljada građana. I dalje čekamo početak gradnje, koja je najavljena za prvi dio naredne godine, u tri opštine. Ukupno sedam vrtića. Mislimo da se problem prebukiranosti mora što prije rješavati, na sve moguće dostupne načine jer smo se kao država obavezali da ćemo povećati obuhvat djece predškolskim obrazovanjem sa sadašnjih 32 na 40 odsto do kraja naredne godine, a zatim i na više od toga.

Nijesmo uspjeli u zagovaranju da se uvedu besplatni udžbenici u osnovnim školama, kao i da se škole obavežu na organizovanje produženog boravka, ali nećemo prestati da tražimo i objašnjavamo zašto nam je to svima potrebno. Pokušavamo i da pomognemo socijalno ugroženim porodicama kojih na našem spisku ima oko 200, sa oko 500 djece, a to radimo kroz humanitarne akcije Podijelimo, jer zajedno možemo više.

MONITOR: Svako malo nas uzbuni priča o vršnjačkom nasilju. Šta je potrebno uraditi da se takvi slučajevi preduprijede i da li se dovoljno vodi računa o prevenciji nasilja?
MIHAILOVIĆ: Za početak da se sjedne i podvuče crta. Moraju sjesti sve ,,zainteresovane strane” da prodiskutuju o tome šta su najveći problemi u toj oblasti i šta se može odraditi, a onda da se svi zajedno potrude da se jedna po jedna stvar mijenja. Ne može se stalno prebacivati krivica, ni roditelji da je prebacuju na škole, ni škole na roditelje i ministarstvo, policija na roditelje i škole… Zato se sve ovo i dešava. Samo o tome pričamo, konstatujemo da imamo neke pravilnike, neke protokole, da roditelji neće da sarađuju, da ministarstvo nije nadležno i tako u krug. Moraju se dogovoriti neki realni koraci, a mi (roditelji) ih ne možemo osmisliti bez ostalih karika u lancu, niti oni bez nas, jer se u suprotonom ništa neće mijenjati.

MONITOR: I pored toga što smo malo društvo u kojem se natalitet smanjuje, država ne vodi računa o tome. Dječji dodatak je praktično ukinut, pojedine opštine roditeljima daju simboličnu jednokratnu pomoć, a banke se samoreklamiraju kada prilikom Nedjelje štednje poklone par stotina eura novorođenima… Vidite li kakve pomake u odnosu države prema ovom pitanju?
MIHAILOVIĆ: Dječiji dodatak primaju djeca korisnika MOP-a, odnosno socijalno ugroženih porodica. I to što primaju je izuzetno malo i nedovoljno. Ne prepoznaje naša država važnost podrške porodici u finansijskom smislu, ni sada (već nekoliko godina) kada je kriza, ni kada nije bila kriza. Ne mislimo ni da vide pad nataliteta kao problematičan, i time se ne bave ni na koji način. Bilo bi dobro pogledati iskustva zemalja EU, koja nam je cilj – kako oni pomažu i podržavaju porodicu, pa da barem neka iskopiramo. Od nižih poreza, do dužeg porodiljskog bolovanja, a da ne pričamo o mjesečnoj finansijskoj podršci u prvoj godini djetetovog života… Puno je načina da države stane uz porodicu, ali ih mi za sada očigledno ne znamo ili ne želimo da znamo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo